novinarstvo s potpisom
Tatjana Gromača
Mi živimo u zemlji u kojoj su lopovluk i krađa ozakonjeni. Krađa je ovdje stvar društvenog ugovora, onoga što u najdubljoj srži tvori državu.
Naša je država sklopljena tako što je pokradena, i to od njenoga slavnoga osnutka, pa do današnjega dana ne jenjava. Naprotiv, krađe su sve veće i veće, čovjek se katkada u čudu pita što je to još ovdje preostalo da se pokrade? [Read more…]
Kada sam, prije nekoliko mjeseci, na stranicama izdavača Litteris iz Zagreba, ugledala vijest o tek objavljenom prijevodu romana Gyule Krúdyja, ”N.N.”, osjetila sam radost, pomiješanu s blagim uzbuđenjem.
Premda još nisam čitala ovaj roman, nešto kao da mi je signaliziralo da bi se moglo raditi o djelu, dodir s kojime će biti pamtljiv. Uistinu, nagovještaj radosti i uzbuđenja nije bio pogrešan – čitanjem koje je uslijedilo opetovano se potvrdio. [Read more…]
U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha.
Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana Grozdanić, i tiskala u svojoj izdavačkoj kući Gymnasium, pred godinu dana, kao da mi na neki način nadoknađuje – zamjenjuje ono što mi nedostaje u dnevnoj i tjednoj čitalačkoj stvarnosti, a što je kao nekim čudom iz nje isparilo, i dalje na tiho i na nevidljivo isparava, ostavljajući prostore naših novina tako bolno dosadnim, predvidljivim, lišenim čitalačkog iščekivanja i radosti, užitka čitanja što se na neki način podrazumijeva kao željena posljedica te kulturno informativne navade, kojom se, uobičajeno, vole dičiti pismeni (a čini se u nas već dugo i pospani) ljudi. [Read more…]
Tatjana Gromača
Ovih dana ljudi se podsjećaju na to da su kršćani, a to znači, da se ponavlja onaj ofucani scenarij poznatih obrazaca ponašanja, kakvima se svjedoči već godinama – histerična kupovina hrane, odjeće, poklona, obavijena takozvanim ”božićnim ozračjem”… [Read more…]
Tatjana Gromača
U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha.
Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana Grozdanić, i tiskala u svojoj izdavačkoj kući Gymnasium, pred godinu dana, kao da mi na neki način nadoknađuje – zamjenjuje ono što mi nedostaje u dnevnoj i tjednoj čitalačkoj stvarnosti, a što je kao nekim čudom iz nje isparilo, i dalje na tiho i na nevidljivo isparava, ostavljajući prostore naših novina tako bolno dosadnim, predvidljivim, lišenim čitalačkog iščekivanja i radosti, užitka čitanja što se na neki način podrazumijeva kao željena posljedica te kulturno informativne navade, kojom se, uobičajeno, vole dičiti pismeni (a čini se u nas već dugo i pospani) ljudi. [Read more…]
Tatjana Gromača
Nedavno sam se odvažila na maleno putovanje do Trsta – stari je to običaj malenoga i kratkoga provjetravanja od tople i sigurne obavijenosti zapusima vlastite domovine. Za čudo, grad me ovoga puta nije naročito dojmio. [Read more…]
Tatjana Gromača
Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine.
On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo najbolje pogoduju njegovom mediokritetskom, trogloditskom ukusu i sveukupnom duhovnom, koncilijarnom dakako, habitusu. [Read more…]
Tatjana Gromača
Kako je naš narod opterećen sam sobom i svojim nacionalnim identitetom! Nacionalna narcisoidnost prekrila je sve ostalo, ona je godinama opravdanje za laž i pljačku, za lopovluk, za ubojstva, koja ne moraju biti kažnjena. [Read more…]
Tatjana Gromača
Katedrala sv. Vida jedno je od mjesta koje se uvijek radujem posjetiti kada dođem u Rijeku.
Ta iznimno lijepa građevina, barokna rotunda monumentalnih proporcija, koju su podigli riječki isusovci kao samostansku crkvu (gradnja je otpočela u lipnju 1638. i trajala je, tako stoji u knjigama, uz prekide, stotinu godina, dok je kao uzor poslužila je čuvena venecijanska crkva Santa Maria della Salute) emanira jednu vrst magnetske privlačnosti za oko i um sklon estetici. [Read more…]
Tatjana Gromača
Nedavno, vozeći se autoputom Zagreb – Rijeka, zaustavljam se na sat – dva u Karlovcu, u nakani da ondje popijem kavu i prošećem prelijepom karlovačkom Promenadom. [Read more…]
