novinarstvo s potpisom
Tatjana Gromača
Slušam tako slučajno, u prolazu, jedno mlado medicinsko lice, koje priča svoju skoru priču iz neke naše domaće bolnice, u kojoj je osoblje zahvaljujući vlastitoj akciji, snagama i poduzetnosti uspjelo pobijediti loš, nezainteresiran za sudbine pacijenata, svojih ljudi, građana, sustav. [Read more…]
Michael Martens, ”Nesanica”, Ljevak, Zagreb, 06/2022.
Čitala sam ovih dana ”Nesanicu”, Ive Andrića, knjigu koju je priredio Michael Martens, a objavila nedavno zagrebačka Naklada Ljevak. Koliko je taj pisac patio, koliko ga je mučila savjest, stid, osjećaj krivice. Uza sve, i patnja zbog fizičke boli, u starosti zbog samoće, ostavljenosti, gubitka najdraže osobe… [Read more…]
Tatjana Gromača
Dio čovječanstva kao da se vraća u neko svoje predcivilizacijsko doba. Tu kao da se ljudska rasa raspolućuje na pola.
Jedna, ona veća polovina bit će ta koja je bačena u to predstanje, osuđena na borbu za goli opstanak, na borbu protiv gladi, protiv žeđi, protiv bolesti, za što neće biti dovoljno potpore (potpora od država, međunarodnih humanitarnih organizacija…), niti dohvatljivih resursa, što će veliki dio čovječanstva osuditi na izumiranje. [Read more…]
Druga po redu bijenalna, međunarodna nagrada za književnost ”Aleksandar Tišma” ove je godine dodijeljena piscu Davidu Albahariju.
Za ovu lijepu vijest saznala sam preko časopisa Lamed, kojega uređuje Ivan Ninić iz Izraela, časopisa koji mi već niz godina stiže na mail adresu, na čemu sam uistinu zahvalna, jer ondje uvijek pročitam sijaset odličnih tekstova. [Read more…]
Tatjana Gromača
Došla su vremena u kojima život sve više sliči na borbu sa sedmoglavom aždajom. I oni koji se s njom ne bore, i koji nemaju potrebe da to čine, jer im je egzistencija osigurana, čak i njih dodiruje kužni zapah ovog našeg doba, koje je puno prijetnji. [Read more…]
Nema tome dugo da sam gledala jedan veoma lijep film, o kojemu još uvijek razmišljam. Ne, ne radi se tu o nekakvoj naročitoj radnji, iako ona jest, na jedan način posebna, ali svaku radnju, pa i onu kompleksnije prirode, čovjek može strpati u petnaestak rečenica, nakon kojih mu, ako to učini, više ne ostane ništa. [Read more…]
Tatjana Gromača
Kuda čovjeka nosi njegovo vrijeme? On to ne zna, a možda i ne želi da zna.
On želi uživati u ljetu, u ispijanju piva (koje je poskupjelo), u ispijanju kave (koja je također poskupjela), u oblizivanju sladoleda (koji je skup), on želi naprosto, poput izmučene životinje (izmučene strahom od COVID pandemije, izmučene usamljenosti, potresima, poplavama, požarima, otapanjem leda na Antarktici, širenjem ozonskih rupa, povećanjem stakleničkih plinova, ratovima, pogibeljima i prijetnjama koje naviru sa svih strana), [Read more…]
Franz Kafka, ”Dnevnici – Svezak 1”, TIM Press, Zagreb, 2022.
O uistinu važnim, presudnim knjigama šutimo. Ili, ako govorimo o njima, pokušavamo to činiti nekakvim ohlađenim, stručnim jezikom, pri čemu se nekada uistinu čini da se zaobilazi ono najbitnije, jer se nije govorilo o utjecaju tih knjiga na čovjekovu imaginaciju i, također, na čovjekovu dušu. [Read more…]
Tatjana Gromača
Nad svijetom se nadvila tamna sjenka nuklearnog rata. Sada to visi kao prijetnja, a mi trebamo živjeti, praveći se da toga nismo svjesni.
S druge strane, riječi velikih mislilaca našeg vremena sve su više nalik riječima i mislima običnih ljudi. To samo potvrđuje ogromnu veličinu ljudske nesreće i jada, ljudske nemoći, čiji smo svi dio. [Read more…]
Tatjana Gromača
Čovječanstvo je u krizi, umjetnost je u krizi, kriza je preslaba riječ, možda je bolja riječ jeza – jeza koja otkriva pozadinu stvari, jeza kakvu otkriju jezične greške koje nisu slučajne, kako je govorio slavni psihoanalitičar iz Beča.
To znači da istina ispliva na površinu, poput fekalije, i onako smrdljiva i plutajuća, otkrije isprva smiješnu, a u stvari tragičnu uzročno-posljedičnu vezu među stvarima, gdje su one povezane u smislu jednog velikog pozadinskog režiranja, nešto kao ”teatar sjena”. [Read more…]
