Malo je koji zakon izazvao takve reakcije bankara kao najavljene izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojima Ministarstvo financija želi ograničiti rast kamata na stambene kredite te smanjiti kamatu na kredite u švicarskim francima u slučaju kad je ta valuta porasla za 20 posto od trenutka podizanja kredita. U redovitoj publikaciji, u okviru koje se objavljuju ocjene gospodarskih kretanja, i HNB je stao na stranu banaka s procjenom da bi takve izmjene zakona mogle izazvati višegodišnji negativan učinak na njihove prihode. To bi moglo utjecati na njihov potencijal da odobravaju nove kredite, kao i sposobnost apsorpcije nepovoljnih šokova iz okružja te bi moglo potaknuti snažnije razduživanje banaka, smatraju u HNB-u.
Procjene pokazuju da bi zakon mogao biti manjkav u nekim detaljima, odnosno da neće imati gotovo nikakav učinak za dio korisnika, dok bi drugima mogao bitno olakšati muke. Naime, pretpostavlja se da bi oni koji su kredite ugovorili na samom početku 2003. mogli ostati bez značajnijih olakšica (zbog manje razlike u tečaju), dok bi već oni koji su kredite podizali sredinom godine, mogli doživjeti bitno olakšanje. Računice pokazuju da bi njihove kamate mogle pasti i na jedan posto, dok bi se ostalim dužnicima spustile na četiri do pet posto. Problem je u tome što je razlika u tečaju po kojemu su korisnici podizali kredite u 2003. minimalna, slijedom čega bi se moglo otvoriti pitanje ustavnosti zakona. Zakon bi mogao donijeti i probleme u provedbi jer bi se eventualnim rastom ili padom tečaja u kratkom razdoblju kamata razlikovala iz mjeseca u mjesec. Ukratko – ima još dovoljno prostora za eventualne izmjene izmjena zakona, kako bi se primjena odredbe kojom se ljudima nastoji olakšati otplata kredita mogla uravnotežiti, no nema sumnje da je Ministarstvo financija ovaj put na dobrome tragu.
Naime, banke su privatne institucije koje preuzimaju određeni rizik, što je svatko od nas najbolje mogao osjetiti kroz ponudu brzih ili ekspresnih kredita, kojima su nas u berićetnijim godinama doslovce zatrpavale. Naravno, svatko si je sam kriv ako je s letkićem koji mu je stigao na kućnu adresu odjurio u banku i iskoristio “kredit za samo pet minuta”, no nesumnjivo je da je rizik u toj priči bitno podcijenjen. Jednako kao i kod procjene da se dužnicima koji nisu kreditno sposobni u eurima može i treba automatski ponuditi onaj u švicarcima, što je, po svjedočenju mnogih uništenih klijenata, zapravo bio slučaj. Ne ide kroz iglenu ušicu? Protjerali su ih kroz onu na još manjoj igli, samo da odobre kredit, što se ljudima vratilo izrazito negativno.
Sve više njih ne uspijeva disati pod teretom kredita čija je rata u kunama u nekim slučajevima gotovo dvostruka u odnosu na vrijeme kad su ih podigli, što je i banke – kao realne vlasnike njihovih stanova do otplate – stavilo u nesigurnu situaciju. Eventualne ovrhe i preuzimanje njihovih stanova za banke realno nema nikakva smisla jer već sada postoji oko 5500 neprodanih stanova koje bi trebali preuzeti od građevinara od kojih ne mogu naplatiti kredite, a s kojima jednostavno nemaju što. No, sada kada bi trebalo smanjiti bankarsku maržu, odnosno kamate, da bi se kako-tako olakšala pozicija građana i osiguralo da što veći dio njih nekako progura 30-godišnju kreditnu agoniju, sad je pitanje dana kolika će to šteta biti za banke.
Procjene HNB-a kažu da bi spomenute izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju mogle stajati banke oko 760 milijuna kuna godišnje, odnosno oko 40 posto procijenjene dobiti banaka za 2013. godinu, pri čemu bi gotovo 90 posto toga otpadalo upravo na promjenu kamatne stope na “švicarce”. Nažalost, nitko te brojke još nije usporedio s dobiti koju su domaće banke svojim inozemnim “majkama” osigurale u vrijeme kada su podružnice u drugim zemljama već bilježile minuse u poslovanju zbog svjetske gospodarske krize niti se razgovara o tome što bi bankama mogla značiti najava države da će ih rasteretiti neprodanih stanova. I nitko ne spominje činjenicu kako su sve banke u posljednje vrijeme bitno smanjile kamate na štednju, pa ona ugovorena po četiri posto, uz bonus za dulji rok, danas jedva dosiže dva i pol do tri posto. To što štednje u “švicarcima” u Hrvatskoj gotovo i nema, opet je rizik koji su banke svjesno preuzele, pa se sad trebaju i nositi s njime. I sada bi trebali razgovarati o – prilagodbi.
Još tekstova ovog autora:
- Dobar potez Vlade kojoj građani – ne trebaju
- Ministar Mrsić sindikatima: Ne dam ostavku i ne odustajem
- Milanović: Za tri godine bit ćemo na zdravijim temeljima
- 4 milijarde kuna za gospodarstvo, ali bez optimizma
- U Hrvatskoj 8 % poduzeća generira 40 % prometa
- Branko Grčić: “Još nemamo dovoljno projekata”
- Švicarci riješeni, euribor prijeti kreditima u eurima
- Sve više nezaposlenih i umirovljenika
- Novo zaduženje zbog povoljnog trenutka na tržištu
- Rebalans za 2013. kasni, a proračun za 2014. nerealan
..neznam dali se itko još siječa prve afere s švicarskim francima tamo iz ’93 kada je isto tako ‘pukao’ tečaj, no pošto je još bio rat, i to u punom tijeku, malo se toga dovelo kraju. Siječam se kako su onda kružile interne priče o ponudi na radno mjesto na agenta za prodaju kreditnih linija koji su onda špancirali okolo kao Tupperware agenti. Eto nije da se nije moglo znati iz povijesti no tko bi sve to popamtio i zašto bi kada u ovoj državi već dugo nema Boga Pameti !??