Ivica Grčar
Iznimno veliko zanimanje čitatelja izazvale su prethodne dvije kolumne o prisilnom iseljavanju ljudi iz njihovih domova radi utjerivanja dospjelih neplaćenih dugova (nerijetko se prodajom ovršene nekretnine dug ne može u cijelosti podmiriti).
Na zaista slobodnim tržištima i vjerovnici bi morali bankrotirati zbog loših plasmana kreditnog kapitala. Ali bankrot vjerovnika se izbjegava; dosljedno se primjenjuju jedino postupci bankrota dužnika.
U kolumni od 8. travnja 2015. pod naslovom ”Dužnici nisu jedini odgovorni” objavio sam da je u Zagrebu 27. rujna 1977. održan tajni skup o namjernom prekomjernom zaduživanju.
Govorilo se na tom skupu o kreditorima koji, unatoč saznanjima da dužnici neće moći otplatiti dug, i dalje odobravaju nove kredite zahtijevajući od dužnika da umjesto u razvoj dobivene kredite plasiraju u ubrzavanje potrošnje.
Kad se danas analiziraju kreditori koji su, primjerice, Grčkoj godinama odobravali kredite premda su morali znati da ih Grci objektivno neće moći otplaćivati, jer ih na zahtjev kreditora nisu ulagali u razvoj, nego u ubrzavanje potrošnje, postavlja se pitanje kako to da su isključivo Grci odgovorni za bankrot te kreditne politike, a ne i kreditori? Grčka je od početka članica Europske unije, štoviše u eurozoni, pa nije mogla nekontrolirano raspolagati dobivenim kreditnim kapitalom.
Novinarsko istraživanja o nastanku i primjeni tzv. politike prekomjernog zaduživanja radi ubrzavanja potrošnje bez pokrića u stvarnom novcu, međutim, u Hrvatskom državnom arhivu pokušali su otežati ili onemogućiti.
Nakon što je gotovo pola godine trebalo da Vlatka Lemić, ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva, novinaru odobri ograničen uvid u samo jedan ”strogo povjerljiv” dokument iz 1977. godine, novinarsko istraživanje o događaju u Zagrebu moralo se nastaviti u beogradskom Arhivu Jugoslavije, u kojemu se nesmetano mogu pregledavati dokumenti koje u Zagrebu novinaru nije bilo moguće dobiti na uvid.
S obzirom na to da je ovo istraživanje slobodni novinar financirao isključivo vlastitim sredstvima, istraživanja u Arhivu Jugoslavije mogla su trajati samo dva dana. Zbog toga je istraživanje bilo ograničeno samo na manji dio dostupnih dokumenata na osnovu kojih je 1977. u Zagrebu raspravljano o ”doktrini prekomjernog zaduživanja”.
Za temeljito novinarsko istraživanje trebalo bi oko dva tjedna, što bi se moglo realizirati kad bi netko sufinancirao troškove istraživanja.
No autentičnost ocjena o ”doktrini prekomjernog zaduživanja” iz 1977. godine bez dubinskih analiza može se provjeriti samo dvodnevnim uvidom u dokumente pohranjene u Arhivu Jugoslavije (primjerice, AJ – 507/IX, s/c 1 – 552). Pregledane su tadašnje analitičke procjene stručnjaka iz Međunarodnog odjeljenja Predsjedništva CK SKJ, na osnovu kojih je 1977. u Zagrebu raspravljano o ”doktrini prekomjernog zaduživanja”.
Da podsjetimo, u ovoj kolumni je 8. travnja ove godine objavljeno da je u Zagrebu 27. rujna 1977. u 16 i 30 sati održana zatvorena sjednica (tadašnjeg) političkog aktiva Hrvatske. Na njoj je o ”doktrini prekomjernog zaduživanja” govorio Stane Dolanc, tada sekretar Izvršnog biroa Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu o toj sjednici postoji navodno samo jedan dokument iz kojeg je vidljivo da je ta sjednica klasificirana ”strogo povjerljivom”, te da je odlučeno da se neće voditi ni stenografski ni tonski zapisnik.
Doktrine zanemarivanja ulaganja u razvoj radi ulaganja u ubrzavanje potrošnje te doktrine namjernog prekomjernog zaduživanja da bi se dužnici doveli u podređeni položaj postupno su se prenosile s globalne, svjetske i na lokalne mikro razine. No, u hrvatskim propisima potpuno su zanemarene velike promjene u dužničko – vjerovničkim odnosima nastale kreditiranjem ubrzavanja potrošnje i primjenom ”doktrine prekomjernog zaduživanja” na lokalnoj mikro razini.
U Arhivu Jugoslavije, međutim, može se uvidom u dokumente provjeriti da je Stane Dolanc 1977. u Zagrebu, izvještavajući o razgovorima predsjednika Tita u SSSR-u, Koreji i NR Kini, opširno govorio i o ”doktrini novog svijeta Henryja Kissingera” i nakon toga o ”doktrini prekomjernog zaduživanja Zbigniewa Kazimierza Brzezinskog” (savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a od 1977. do 1981. godine).
Dolanc je 1977. u Zagrebu rekao da prema ranijim Kissingerovim procjenama SAD vrlo brzo više neće biti vodeća sila u svijetu ukoliko se ne zaustavi, ili barem znatno ne uspori, razvoj zemalja s velikim gospodarskim potencijalima, primjerice Kine, Indije, Brazila i ostalih.
Prema Dolancu polazište Kissingerove procjene bilo je da onaj tko kontrolira energiju (osobito naftu), taj kontrolira države, onaj tko kontrolira proizvodnju hrane i farmaceutsku industriju, taj kontrolira ljude. A tko kontrolira svjetske financije, taj kontrolira svijet.
Radi kontroliranja svijeta Kissinger je, prema Dolancu, zacrtao globalizaciju financija i usmjerio američke strateške investicije u industrijalizaciju poljoprivrede, naftnu, te farmaceutsku i prehrambenu industriju.
I nakon Kissingerove ”doktrine novog svijeta” uslijedila je primjena ”doktrine prekomjernog zaduživanja”. Osmišljavanje i razradu te doktrine Dolanc je 1977. pripisao Zbigniewu Kazimierzu Brzezinskom, savjetniku za nacionalnu sigurnost SAD-a od 1977. do 1981. godine.
Govoreći 1977. o ”doktrini prekomjernog zaduživanja“, Dolanc je upozorio tadašnje rukovodstvo Hrvatske da Amerikanci i najznačajnije međunarodne financijske institucije pod američkim utjecajem odobravaju kredite nerazvijenim zemljama uvjetujući da se dobiveni krediti pogrešno ulažu u ubrzanje potrošnje, a ne u razvoj.
Dolanc je tada rekao da će odgovor Jugoslavije na ”doktrinu prekomjernog zaduživanja” biti korištenje ponuđenih kredita u razumnoj mjeri, ali isključivo namjenski, za financiranje razvoja, a ne zbog ulaganja u ubrzanu potrošnju dobara iz zemalja kreditora.
Zahvaljujući ”autističnim” hrvatskim propisima, osobito Ovršnom zakonu, u potpunosti je izostala zaštita dužnika od vjerovnika u slučaju odobravanja kredita radi prekomjernog zaduživanja. A krediti usmjereni na ubrzavanje potrošnje, a ne razvoja nedvojbeno su ”bofl krediti”. Osobito ako je motiv kreditora prekomjerno zaduživanje radi ograničavanja osnovnih ljudskih i ostalih prava dužnika.
I kad se danas analiziraju kreditori koji su, primjerice, Grčkoj godinama odobravali kredite premda su morali znati da ih Grci objektivno neće moći otplaćivati, jer ih na zahtjev kreditora nisu ulagali u razvoj, nego u ubrzavanje potrošnje, postavlja se pitanje kako to da su isključivo Grci odgovorni za bankrot te kreditne politike, a ne i kreditori?
Grčka je od početka članica Europske unije, štoviše u eurozoni, pa nije mogla nekontrolirano raspolagati dobivenim kreditnim kapitalom.
Doktrine zanemarivanja ulaganja u razvoj radi ulaganja u ubrzavanje potrošnje te doktrine namjernog prekomjernog zaduživanja da bi se dužnici doveli u podređeni položaj postupno su se prenosile sa globalne, svjetske i na lokalne mikro razine.
No, u hrvatskim propisima potpuno su zanemarene promjene u dužničko – vjerovničkim odnosima nastale kreditiranjem ubrzavanja potrošnje i primjenom ”doktrine prekomjernog zaduživanja” na lokalnoj mikro razini.
Odnosi vjerovnika i dužnika nisu od njihova nastanka ”zabetonirani”. Naprotiv, ti su odnosi podložni promjenama i zbog toga se propisi moraju stalno prilagođavati.
Zahvaljujući ”autističnim” hrvatskim propisima, osobito Ovršnom zakonu, u potpunosti je izostala zaštita dužnika od vjerovnika u slučaju odobravanja kredita radi prekomjernog zaduživanja. A krediti usmjereni na ubrzavanje potrošnje, a ne razvoja, nedvojbeno su ”bofl krediti”. Osobito ako je motiv kreditora prekomjerno zaduživanje radi ograničavanja osnovnih ljudskih i ostalih prava dužnika.
Dužničko – vjerovnički odnosi su se razvijali i mijenjali, pa se razni oblici, primjerice hipoteka, spominju u Hamurabijevom zakoniku, Mojsijevim zakonima, Solomonovom zakonodavstvu, rimskom pravu, itd.
U feudalnom pravu se, međutim, zbog strukture vlasničkih odnosa hipoteke gotovo i ne koriste.
Ponovni razvoj raznih oblika založnog (hipotekarnog) prava javlja se u građanskom pravu.
Treba se izboriti da se napokon pravni postupak bankrota počinje primjenjivati i na kreditore zbog loših kreditnih plasmana. Nakon ”doktrine prekomjernog zaduživanja” i kreditiranja ubrzavanja potrošnje umjesto razvoja i kreditore bi trebalo prisilno iseljavati iz njihovih zgrada. Bez bankrota vjerovnika nakon loših plasmana kapitala nema izlaska iz dugotrajne gospodarske krize.
U socijalističkom (bezvlasničkom) pravnom sustavu hipoteke se koriste samo u ograničenim poslovima.
U Hrvatskoj se hipoteke nakon promjene političkog, gospodarskog i pravnog sustava počinju primjenjivati tek od 1995. godine, a ni do danas nisu stvoreni svi pravni i socijalni preduvjeti za njihovu primjenu.
Nakon 70-ih godina prošlog stoljeća vjerovničko – dužnički odnosi su se u svijetu (a posljedično i u Hrvatskoj) znatno promijenili. Zbog toga treba srušiti postojeće tzv. vjerovničke propise u kojima nema zaštite dužnika od kreditnih vjerovnika.
Treba se izboriti i da se napokon pravni postupak bankrota počinje primjenjivati i na kreditore zbog loših kreditnih plasmana. Nakon ”doktrine prekomjernog zaduživanja” i kreditiranja ubrzavanja potrošnje umjesto razvoja i kreditore bi trebalo prisilno iseljavati iz njihovih zgrada.
Bez bankrota vjerovnika nakon loših plasmana kapitala nema izlaska iz dugotrajne gospodarske krize.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.
Još tekstova ovog autora:
- Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom
- Zašto nema javne rasprave o zaštiti narodnog zdravlja?
- Zdravlje za sve ili privatno zdravstveno osiguranje
- Zataškavanje pogrešaka Suda za ljudska prava u Strasbourgu
- Tajnim suđenjem (privremeno) ukinuta psihotortura
- Šeparović dobio presudu kojoj 70 posto građana ne vjeruje
- Apel: Potpišite međunarodnu peticiju ”FreeAssange”
- Pravo na otpor neučinkovitom pravosuđu
- Invalidna osoba u ”psihuški” uprave i pravosuđa
- Etika u znanosti je pala – živjela sudska cenzura
Meni je ovo odlična spoznaja o kreditiranju zaduživanja. Znači nema tu slučajnosti. Sve su isprogramirali!