Branimir Pofuk
U nedjelju, 6. lipnja, održan je jedinstveni televizijsko-simfonijski maraton s devet orkestara i devet Beethovenovih simfonija iz devet europskih gradova. Baklja je zapaljena u Bonnu sat iza podneva u atriju kneževskog dvorca u čijoj je kapeli budući glazbeni gigant orguljao kao dječak. Beethovenovu Prvu simfoniju tamo je svirao Mahlerov komorni orkestar pod ravnanjem Daniela Hardinga.
Druga simfonija prenošena je iz Dublina.
U 15 sati se s junačkom “Eroicom” oglasio Helsinki. Finski radio-simfonijski orkestar svirao je u luteranskoj Temppeliaukio-crkvi izdubljenoj u živoj stijeni.
Četvrtu simfoniju potom svirala je Luksemburška filharmonija, a slika iz njihove nove moderne dvorane izmjenjivala se s prizorima luksemburških trgova i parkova gdje je šarena skupina djece izbjeglica uz Beethovenovu glazbu plesala svoju poruku mira.
Čast da s njegovog starog središnjeg trga odjekne sudbinska Peta dobio je Prag, a Šestu je kao prilog Švicarske na obali Luganskog jezera svirao ansambl i Barocchisti.
U 574 minute dugom maratonu, umjetnički i dramaturški najpromišljenija, a vizualno najimpresivnija dionica emitirana je iz Grčke. Karizmatični grčki dirigent Teodor Currentzis i glazbenici njegovog u Rusiji osnovanog orkestra Musicaeterna došli su u tihoj procesiji i hodočasnički smjerno stupili na pozornicu na planini Parnas, u čudesnom amfiteatru drevnog hrama i proročišta u Delfima.
Kako to i inače čine, Sedmu simfoniju odsvirali su stojećke, a dojam antičke drame, u krajoliku od kojeg zastaje dah, upotpunila je njemačka koreografkinja Sasha Waltz s jedanaestoro fantastičnih plesača. Bio je to susret Beethovena, Apolona i Dioniza na mitskim planinskim visovima pod tonućim suncem, istinska apoteoza plesa i genijalna simbioza sestrinskih umjetnosti. Preskočivši i spajajući tisućljeća, Beethovenova iskra vratila se na praognjište europske kulture i duha.
U toj borbi i mi imamo svoje heroje, i to tamo gdje je najteže, gdje su usred pandemije udarili i razorni potresi. Stoga vas pozivam i na Youtube-kanal Zrin Festivala na kojem možete pogledati neke od koncerata koje su istaknuti hrvatski glazbenici i ansambli, od Zagrebačkih solista i Hrvatskog baroknog ansambla nadalje
Stoga je simbolično bilo i mjesto gdje se maraton nastavio: ispred jedne od najvećih francuskih javnih biblioteka, na trgu ispred Medijateke Andréa Malrauxa u euro-metropoli Strasbourgu. Tamo smo, na čelu Strasburške filharmonije, u izvedbi Osme simfonije vidjeli i jedno hrvatskoj publici dobro poznato i drago lice, slovenskog maestra Marka Letonju.
Kako i priliči, maraton započet u skladateljevom rodnom gradu završio je u metropoli u kojoj je Beethoven najduže živio, u kojoj je skladao i praizveo svih svojih devet simfonija, i u kojoj je umro: u Beču.
Beethovenov dan je zamirao i pretvorio se u lijepu lipanjsku noć u parku bečkog dvorca Belvedere, uz Devetu simfoniju u izvedbi Bečkih simfoničara pod ravnanjem američke dirigentice Karine Canellakis.
Sve bi mi ovo promaklo da me nije nazvao i na Beethovenov maraton upozorio uvaženi novinarski kolega, pa ja sada na isti način vama skrećem pažnju na glazbenu svečanost čijih svih devet postaja još uvijek možete pogledati na internetskoj adresi arte/tv.
Programski direktor televizije ARTE Bernd Mütter ovako je objasnio namjeru projekta: “Kao europski kulturni kanal želimo da naš Beethovenov dan 6. lipnja signalizira nadu i novi početak za umjetnost i kulturu širom Europe”.
Šest mjeseci nakon što je završila Beethovenova godina, u kojoj je pandemija upropastila globalnu proslavu 250. godišnjice rođenja jednog od najvećih europskih i svjetskih umjetničkih genija, ovo je očito bila naknadna svečanost.
Možda igrom slučaja, a možda i ne, televizijski Beethovenov dan pao je baš na datum u kojem se dovijeka valja sjećati žrtava palih za slobodu pokošenih tog dana 1944. godine na obalama Normandije. Veza s Beethovenom je ratni radijski signalu BBC-a, početni motiv Pete simfonije, koji se tog dana na HRT-u barem mogao čuti na početku legendarnog filma “Najduži dan”.
Pandemija je širom svijeta ugrozila i na velike kušnje stavila kulturu i umjetnost, ne samo kao djelatnost od koje mnogi ljudi žive, nego i kao jednu od najvažnijih spona koja nas povezuje u veliku, uljuđenu i plemenitu ljudsku obitelj.
U toj borbi i mi imamo svoje heroje, i to tamo gdje je najteže, gdje su usred pandemije udarili i razorni potresi. Stoga vas pozivam i na Youtube-kanal Zrin Festivala na kojem možete pogledati neke od koncerata koje su istaknuti hrvatski glazbenici i ansambli, od Zagrebačkih solista i Hrvatskog baroknog ansambla nadalje, održali od 29. svibnja do 6. lipnja u Zrinu, Sisku, Hrvatskoj Kostajnici, Gornjem Viduševcu, Petrinji, Topuskom i Ozlju.
“Ove godine je nažalost tužno, nimalo festivalsko raspoloženje”, napisala mi je prije početka sedmog Zrin Festivala, koji nije posustao ni lani, njegova glavna producentica Valentina Badanjak Pintarić, predsjednica Hrvatske udruge Organum Ars Sisciae. Nakon festivala, s ranjene Banovine stiže drugačija poruka: “Zrin Festival je prošao u odličnom ozračju, a ovogodišnje izdanje privuklo je puno više pažnje nego sva izdanja do sada”.
Uzaludna je i izumiruća kultura i umjetnost koja živi i manifestira se raskošno samo u velikim metropolama i bogatim centrima. Njezinu vitalnost i nezamjenjivost u našem ljudskom, a onda i svim drugim identitetima, najbolje dokazuje kapilarno širenje do udaljenih, malih, zapostavljenih, osiromašenih i još onda ratovima i katastrofama unesrećnih mjesta
Jednako kao Beethoven u Delfima meni znači već sama spoznaja da je 11. lipnja počelo i petnaesto izdanje orguljaškog festivala Ars Organi Sisciae, i to koncertom u Glini, gdje su u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka nastupili tenor Matteo Ivan Rašić i orguljaš Alen Kopunović Legetin.
I taj festival ima svoj kanal na Youtubeu na kojem možete pratiti koncerte hrvatskih i stranih orguljaških majstora, ako već ne možete na njih u Voloder, Hrvatsku Kostajnicu, Petrinju i Sisak.
Uzaludna je i izumiruća kultura i umjetnost koja živi i manifestira se raskošno samo u velikim metropolama i bogatim centrima. Njezinu vitalnost i nezamjenjivost u našem ljudskom, a onda i svim drugim identitetima, najbolje dokazuje kapilarno širenje do udaljenih, malih, zapostavljenih, osiromašenih i još onda ratovima i katastrofama unesrećnih mjesta.
Velika Mlaka, Donja Gračenica, Lekenik, Brest Pokupski, Buševec, Velika Gorica mjesta su s divnim starim drevnim kapelama u kojima će se od 27. lipnja do 7. srpnja održavati koncerti novog izdanja Festivala drvenih kapela Sancta Barbara.
Uz sve to, pandemiji i potresima usprkos, ista udruga baš ovog ljeta, u suradnji s POU Gospić, organizira i novi festival simpatičnog i duhovitog imena “Like Lika”. Niz istaknutih hrvatskih glazbenika tako će između 1. i 8. kolovoza doći i u Brinje, Karlobag, Plitvička jezera i Gospić.
Orguljaš Stanko Zec, kojeg je prošle zime banijski potres zatrpao na koru crkve u Žažini, ipak nije umro uzalud.
(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Smrt Stanka Zeca nije bila uzaludna dokle god imamo naše heroje u borbi za opstanak Europe).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Andrej Plenković i HNK Zagreb
- Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
- Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
- “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
- Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
- Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
- Utrka milijardera u svemiru
- Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
- Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
- Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.