Radenko Vadanjel
Isprva je to za mene bio svojevrsni šok i potaknuo zrnce ljubomore u mom psihografskom realitetu uvijek spremnom za nekakav kritički stav i građanski neposluh, kada sam saznao iz medija da su vladajući (taj junački spjev – Sodoma i Gomora – hrvatskog gospodarskog ”čuda”) sve u namjeri da poboljšaju narušenu sliku sebe u javnosti, što je posvema legitimno, spremni odigrati, prvi put u svojoj političkoj karijeri, jednu veliku gestu – humanu rolu koja će svakoga dirnuti u ovoj zemlji tamo gdje je najtanji, jer radi se o našoj djeci, našim unucima, našim osnovnoškolcima, našem najčišćem podmlatku i našoj budućnosti, kojom će, prema iskazanoj namjeri i velikom političkom manevru, u svim županijama, od Savudrije do Dubrovnika, od Vukovara do Samobora, u svim gradovima i općinama Lijepe Naše, prvi put od osnutka države, biti omogućen besplatan školski obrok.
Zvuči više nego dobročinski, poput najdobrostivijeg Samaritanca, zvuči previše dobro, gotovo kao prvoaprilska šala.
I nije važno što 35 posto učenika još uvijek ne može dobiti školski obrok jer školsku kuhinju nema čak 15 posto matičnih i još 58 posto područnih škola. Ne zna se ni koliko će biti zapravo toplih, a koliko tzv. hladnih obroka.
I nije važno da smo svi mi odrasliji, koji smo pohađali osnovnu školu u onom drugom, iščezlom socijalističkom sustavu, što će reći u apsolutnom mraku bez osnovnih živežnih namirnica i neutaženih jogurta, dobivali besplatne kuhane obroke u školskim kuhinjama i to s repetama.
Doista bih bio sitničav kada bih sa svim tim nabrojanim faktima imao namjeru umanjiti značaj ove hvalevrijedne geste vladajućih, njihov vidljiv pomak k poštenijem i svrhovitijem gospodarenju državom za dobrobit i prosperitet svih građana.
Ovim projektom 311 tisuća djece imat će besplatni školski obrok, što će državu u jednoj školskoj godini stajati 550 milijuna kuna, što je, ne mogu a da ne usporedim jednostavnim izračunom, polovica od ukupnog iznosa koji je nedavno isisan (čitaj: ukraden u povijesnoj pljački) iz Ine i većim dijelom ”prebačen” na umirovljenički račun izvjesnog gospodina Škugora, čiji je sin Damir Škugor, član HDZ-a, kažu upućeni ”sitna riba”, direktor Sektora za trgovinu prirodnim plinom u Ini.
– Ne želimo da više bude gladno niti jedno dijete u osnovnoj školi koje zbog okolnosti u svojoj obitelji nema sredstva za obrok – poručio je naš premijer, prenosi T-portal, naglašavajući kako će država sve napraviti da se u školama, u najvećoj mogućoj mjeri, jede hrvatska hrana.
Ima li tome što pridodati ili oduzeti, retorički se pitam i odgovaram s neobičnim osjećajem ushićenosti i zbunjenosti – jednostavno nema. Školski obroci su besplatni za svu djecu od 1. do 8. razreda, u svim školama Lijepe Naše. I točka.
Prisustvujem li prvoj, povijesnoj transformaciji vladajućih iz samoživih i prijetvornih interesnih skupina, u čovjekoljubive, požrtvovne i istinoljubive političare, pitam se. Izgleda da se nešto pomiče na bolje, ushićeno zaključujem, još uvijek zbunjen, pomalo letargičan i dezorijentiran.
Ali avaj! Koliko će država izdvajati za jedan školski obrok, iščitavam dalje podatke i ne mogu vjerovati. I odjednom sve opet sjeda na svoje mjesto, i kao da mi je nekako jednostavnije i lakše. Ništa se nije promijenilo, slavodobitno netko klikće u meni.
Jer država će u ovom velebnom projektu izdvojiti za jedan školski obrok mizernih deset kuna. Ne mogu vjerovati. Deset kuna? Ručak za deset kuna? Kojim čarobnim štapićem kuharica čarobnica u školskoj kuhinji može pripremiti glavni obrok za deset kuna?
A one škole koje nemaju vlastitu kuhinju i vlastitu kuharicu čarobnicu koja može nešto ”iskemijati” s krumpirom, mrkvom i kupusom i eventualno smežuranom hrenovkom, osuđene su na kupnju gotovih namirnica, gotove suhe hrane poput sendviča spremljenih prema premijerovom naputku od originalnih hrvatskih proizvoda… Ali i to je sve daleko više od deset kuna.
Onima koji nemaju kuhinju i u kuhinji kuharicu čarobnicu, preostaje improvizirati u nekom školskom kabinetu kuhanjem indijskog čaja u tridesetlitarskom loncu među globusima i zemljopisnim kartama, nakon čega slijedi svečana dodjela svakom učeniku po jedne krafne, ili buhtle, koja je još zasitnija, stvarajući lažan osjećaj sitosti u trbuhu.
Da postoje i ozbiljniji ručkovi, osim naravno onih u saborskoj menzi, koje financira država, možemo se uvjeriti listajući razne pravilnike naslonjene na novi Zakon o socijalnoj skrbi u kojima piše da je ugovorna cijena po jednom gotovom obroku koji se isplaćuje pružatelju socijalne usluge ”pomoć u kući” 20 kuna.
Odnosno svaki dom za starije u Hrvatskoj koji je vlasnik licence o pripremi hrane za najpotrebitije starije osobe izvan doma, dobit će od države po pripremljenom obroku 20 kuna. Ni to nije dovoljno za obimniji, kvalitetniji ručak, ali opet je duplo više od iznosa koji je država spremna dati osnovnoškolcima.
Ako se u ovaj naizgled obećavajući projekt osiguranja obroka svim učenicima osnovnih škola u Hrvatskoj, ne uključi i lokalna vlast, s većim učešćem po obroku od države, koja će, po svemu sudeći, jedina profitirati, odnosno pokupiti političke poene, od kuhanih, zdravih, školskih obroka neće, kao i do sada, biti ništa, već će i dalje, oni učenici dubljega džepa, odnosno džeparca, za vrijeme velikog odmora skoknuti do obližnjeg kafića na zdravi vitaminski koktel: Coca-Colu i hrenovku u tijestu, poznatiju kao hot dog, u prijevodu ”vrući pas”, ma što to značilo.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- U odnosu na hrvatsko svećenstvo, papa Franjo je avangarda
- Je li Mahlerova sjena natkrilila američkog skladatelja?
- Vrijeme na čekanju – jedna od naših deviza
- Ovakvi smo najbolji našoj vlasti
- Četiri jahača apokalipse u nemirnim snovima vladajućih
- Opaka hrvatsko-schengenska pravila igre
- Penzioneri znaju: kuna je velika ”zvijer” u malom tijelu
- Zašto ću navijati za Brazil
- Zaustaviti vlak u Hrvatskoj ili Njemačkoj nije isto?
- Album Arsena Dedića ”Ministarstvo straha” u nemilosti RH
