autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Biblijski tekst i metanoia

Autor: Jadranka Brnčić / 10.05.2015. Leave a Comment

Iako je za interpretaciju biblijskih tekstova važno proći kroz objašnjenje njihovih značenja i smisla, nakana interpretacije nije ”objasniti” Bibliju, nego ju ”razumjeti”.

Dakle, pitanje nije toliko u tome da se otkriju značenje i smisao biblijskih tekstova, koliko da se u njih uđe. Izvana i iznutra: upoznavanjem s njezinim glasovima te prianjanjem ne samo uz jedan od njih, nego uz njihov međusoban sklad.

Obraćenje pristajanje je na određeno nutarnje razumijevanje i ono ne pripada samo religijskoj sferi biblijske recepcije, nego ulazi u određen tekstualan korpus čitanja ljudskog svijeta uopće te svjedočenja o njemu kao o trajno otvorenim mogućnostima

Je li riječ o nutarnjem ili izvanjskom pristupu, ovisi o obraćenju kakvo se događa pred svijetom biblijskoga teksta. Obraćenje pristajanje je na određeno nutarnje razumijevanje i ono ne pripada samo religijskoj sferi biblijske recepcije, nego ulazi u određen tekstualan korpus čitanja ljudskog svijeta uopće te svjedočenja o njemu kao o trajno otvorenim mogućnostima.

U hermeneneutičkom krugu vjere i razumijevanja najmanje su tri poveznice između hermeneutike i vjere.

Prvo: autentična se vjera pojavljuje u kružnom kretanju kroz trajnu hermeneutiku sumnje koja vjerniku nudi sredstva za uklanjanje idola vjerovanja, naivno nesvjesna svojih početaka u određenim sustavnim (ekonomskim, filozofskim ili psihodinamičkim) iskrivljenjima.

No, ukloniti idole znači istodobno simbolima dati da govore. U napetostima između ikonoklazma i vjerovanja u činu vjere, odnosno između ”potuđivanja” i ”prisvajanja” u interpretaciji teksta, pretpostavke onoga tko ih tumači produktivno su izazvane.

Oba propitana modusa, i onaj kritike i onaj vjere, bivaju dotaknuti uzajamnim dijalektičkim odnosom. Vjera ne može ostati netaknutom nakon ovog sučeljavanja, ali ne može to ni kritička koncepcija stvarnosti. Upravo tako obremljena vjera potiče ”strast za mogućim”.

Drugo: metaforička imaginacija saveznica je u razumijevanju i artikulaciji vjere. U svojoj biti vjera proizlazi iz nade kojoj imaginacija daje maha. Prostor vjere je, zapravo, prostor imaginacije. Pozivajući se na Kanta, možemo tvrditi da je moć produktivne imaginacije upravo u shematiziranju novoga odnosa između datosti iskustva i figura imaginacije, iako obje datosti razumijevanja, čini se, prvotno nisu bile u vezi.

Imaginacija generira nove metafore kako bi sintetizirala raspršene aspekte realnosti koje uklanjaju konvencionalne pretpostavke o prirodi stvari. Figurativan diskurs izostavlja referenciju prvoga reda na predmete i događaje kako bi oslobodila referenciju drugog reda na nedoslovan svijet novih mogućnosti.

Velika većina poetskih tekstova referira se na svijet. No, to nije svijet dostupan pozitivizmu i esteticizmu, nego je to svijet refiguriran pod ”tutorstvom” imaginarija mogućega. Moć teksta da otvori nove mogućnosti razumijevanja svijeta nudi čitatelju širi pogled na svijet i dublju sposobnost za sebstvo. Poetski jezik doseže zbiljnost – nije zatvoren jezik bez ikakve referencijalne funkcije – ali njegova moć referencije jest moć da unaprijed postavi nove ”ontologije” koje preusmjeravaju čitatelja u svjetlu uvijek sve veće vizije cjeline

Uloga žive metafore je da stavi jedan uz drugi dva različita oblika artikulacije kako bi u jezičnu dimenziju uvela ono što je prethodno bilo skriveno u deskriptivnom diskursu. Metafora je retorički proces kojim diskurs širi moć što ju fikcionalni tekstovi imaju da ”ponovno opišu stvarnost”. Spajanje različitih termina u metaforu oslobađa novo razumijevanje koje se ne može interpretirati odvojeno od metaforičke inovacije.

Treće: velika većina poetskih tekstova referira se na svijet. No, to nije svijet dostupan pozitivizmu i esteticizmu, nego je to svijet refiguriran pod ”tutorstvom” imaginarija mogućega. Moć teksta da otvori nove mogućnosti razumijevanja svijeta nudi čitatelju širi pogled na svijet i dublju sposobnost za sebstvo. Poetski jezik doseže zbiljnost – nije zatvoren jezik bez ikakve referencijalne funkcije – ali njegova moć referencije jest moć da unaprijed postavi nove ”ontologije” koje preusmjeravaju čitatelja u svjetlu uvijek sve veće vizije cjeline.

Poetska slika nije predočavanje odsutne ili nerealne stvari koja bi bila gdje drugdje – slike osjetilnog porijekla služe jedino kao prijenosno sredstvo i građa verbalne moći, dok je njihova prava dimenzija onirička i kozmička.

Kaže Gaston Bachelard: poetska slika ”postaje novim bićem našega jezika, ona nas izražava preobrazujući nas u ono što izražava”. Simbol je ta slika-riječ koja prelazi slikom-predodžbom. Psalam kaže: ”Nebesa pričaju o slavi Božjoj”, ali nebesa ne govore. Ona ne govore preko proroka, nego preko himana i liturgije – uvijek je potrebna riječ da bi se preuzeo svijet i da bi on postao hijerofanijom.

Pjesnik nam, dakle, pokazuje rađanje riječi kakvo izmiče, skrtiveno nam u zagonetkama kozmosa i psihe. Pjesnikova snaga jest u tome da pokaže simbol u trenutku kad ”pjesništvo stavlja jezik u stanje pojavljivanja”. Obred i mit ga učvršćuju u hijeratskoj stalnosti, a san ponovno uvodi u labirint želje. Stoga – upravo da bi se kroz riječ došlo do oniričkog i kozmičkog, tj. do ”mjesta pojavljivanja jezika” – valja biblijske tekstove uvijek iznova čitati u njihovu obraćanju nama, meni.

Čitanje Biblije paradigmatski je primjer prisutan već u samoj Bibliji: proroci i mudraci (Daniel, Jeremija, evanđelisti itd.) neprestance su se stavljali u osluh ”jezika u stanju pojavljivanja”, tj. opetovano su čitali tekstove Izlaska ne bi li bolje razumjeli vlastitu situaciju i pisali o potrebama trenutka istodobno obnavljajući i razumijevanje temeljnih, konstitutivnih događaja Izlaska.

Paul Beauchamp kaže: ”Biblijski tekstovi govore jedan drugom – zato i mogu govoriti nama”.

Čitanje, nadalje, može biti i onaj neuhvatljiv trenutak kada se glas Riječi (Logos/Verbum) probije kroz tišinu ljudske riječi. To je iskustvo koje dovodi do rascjepa u osobnoj povijesti čitatelja, otvarajući u njemu najdublje ”čežnje duše za Bogom”, kako bi rekao Augustin, da bi onda čitatelj potonuo u tišinu ”unutarnjeg svetišta”, tako Terezija Avilska zove to iskustvo – tamo gdje se prepoznaje ono što je ”srce” znalo od početka, mjesto, po Augustinu, intimior intimo meo, ”intimnije mi od mene samog”

Poetička moć jezika i interakcije između teksta i čitatelja mogu se povezati s religijskim iskustvom: postoji suptilna dijalektika među poezijom i religijskim iskustvom, jednako kao što postoji i među hermeneutikom i kršćanskom vjerom.

Čitanje biblijskih tekstova ima učinak na religijsko iskustvo, a ovo na opće ljudsko iskustvo. Dakle, čitanje biblijskoga teksta već je po sebi metánoia: biblijski tekst poziva na vraćanje poetskim, imaginativnim moćima položenima u njega, kadrima preobražavati čitatelja.

Primjeri obraćenja na temelju čitanja Biblije protežu se kroz cijelu povijest kršćanstva: od Augustina, preko Terezije Avilske, Ignacija Lojolskog sve do Paula Claudela, Simone Weil, Raïse Maritain i Edith Stein, da spomenmo tek najpoznatije iz genealogije čitanja.

Njihova svjedočanstva daju hermeneutici podlogu za analizu djelovanja biblijske misli. Naime, obraćenja o kojima svjedoče otvaraju čitav niz mogućih interpretacija iskustva obraćenja: od egzistencijalnoga preko intelektualnoga do mističkoga.

Biblijski tekst čitateljima otvara nove mogućnosti čitanja vlastite zbiljnosti te tako utječe na njihove životne odluke. U tome osobitu ulogu ima povezivanje dviju priča – Isusove i priče čitateljeva života. Duhovno iskustvo suobličenja Isusu kao paradigmi ”novog stvorenja”, o kojem svjedoče čitatelji koji prepoznaju uzajamno djelovanje ovih dviju priča, često je krajnji primjer učinka čitanja.

Izjava Paula Ricœura što ju je preuzeo od Kanta (”Kritika rasudne moći”) – ”simbol daje misliti”, može značiti i to da čitanje biblijskih tekstova otvara i našu inteligenciju za nove tipove promišljanja: ono, primjerice, može omogućiti otkrivanje eshatološke perspektive poruke u interpretaciji ”problema zla”, perspektive u kojoj se dolazi do fundamentalne ”dobrote” stvaranja, do onoga što Ricœur zove logikom ”unatoč tomu što”.

Iako je za interpretaciju biblijskih tekstova važno proći kroz objašnjenje njihovih značenja i smisla, nakana interpretacije nije ”objasniti” Bibliju, nego ju ”razumjeti”

Čitanje, nadalje, može biti i onaj neuhvatljiv trenutak kada se glas Riječi (Logos/Verbum) probije kroz tišinu ljudske riječi. To je iskustvo koje dovodi do rascjepa u osobnoj povijesti čitatelja, otvarajući u njemu najdublje ”čežnje duše za Bogom”, kako bi rekao Augustin, da bi onda čitatelj potonuo u tišinu ”unutarnjeg svetišta”, tako Terezija Avilska zove to iskustvo – tamo gdje se prepoznaje ono što je ”srce” znalo od početka, mjesto, po Augustinu, intimior intimo meo, ”intimnije mi od mene samog”.

A do onoga što je ”srce znalo od početka” dolazi se vjerom, pri čemu vjeru, dakako, ne treba shvaćati u strogo religijskom smislu, nego kao povjerenje iskazano dosegu imaginacije u mogućem svijetu ”novoga stvorenja”. Mogući svijet nastanjen u biblijskom tekstu svijet je ”novog stvorenja”.

Još tekstova ovog autora:

  • Papa Franjo nas poziva: ”Činimo sve dobro koje možemo!”
  • Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
  • S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
  • Želim li da se svijet promijeni?
  • Prostor za trećeg(a) – opće dobro – u dijalogu
  • Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
  • Susret s Irinom iz Mariupolja
  • Bio nam dobar Prelazak!
  • Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
  • Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: biblijski tekst, čežnja za Bogom, hermeneutika, imaginarij mogućega, interpretacija, Jadranka Brnčić, metafor, metanoia, obraćenje, Parrhēsia, poezija, razumijevanje, vjere

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT