Bijeda politike – globalne i lokalne

Kada je 1847. Karl Marx napisao knjigu ”Bijeda filozofije”, bio je to odgovor na knjigu Pierre-Josepha Proudhona s naslovom ”Filozofija bijede”. Gotovo dva stoljeća kasnije, i jedan i drugi naslov su itekako aktualni, ali s jednom korekcijom: nije više riječ o filozofiji bijede, nego o politici bijede u koju nas vodi raspojasani svjetski kapital.

I to u specifičnim uvjetima, u uvjetima svjetske pandemije Covida-19. Politika bijede sastoji se u tome, što kao u svakom ratu, tako najviše profitiraju oni koji su u literaturi poznati kao ”ratni profiteri”.

Badava sve proklamacije o slobodi, jednakosti, neovisnosti, suverenosti… ma koliko bili plemeniti ciljevi za koje se bore i ginu pojedinci, mase, narodi – uvijek su na kraju najveći dobitnici oni, ratni profiteri.

Tako su i u raspadu Jugoslavije najviše profitirali ratni profiteri, a ne oni koji su ili branili svoj dom i rod, ili koji su se borili za slobodu, neovisnost, suverenost.

Da je tako, vidimo iz svakodnevnog javljanja medija. Ovaj general prodao ono, onaj general se obogatio ovako, onaj gradonačelnik došao u posjed kuće izbjeglica, svi su oni bogati, dobrostojeći, pa si sada međusobno namještaju sinekure – dapače, u augmentativu: sinekurčine; svi oni, političari, čelnici raznih komora, udruga kapitalista, lojalnih sindikata, režimski novinari…

Kao što nepogrešivo pokazuju njihovi posjedovni listovi, koje ipak moraju tu i tamo objaviti kad se dokopaju nekog uhljebničkog položaja, neki od njih obično zaborave prijaviti neki gliser, posjed, kuću ili kućicu, ušteđevinu u devizama ili kunama.

A oni drugi? Naravno, dobivaju mrvice. Ili, ne dobivaju ništa. Njima se oduzima. Oduzima im se pravo da zarađuju svoj kruh, jer se bez selektivnog kriterija zatvaraju pojedine djelatnosti, kao, primjerice, svo ugostiteljstvo bez kriterija, neke uslužne djelatnosti, dok se i dalje održavaju masovne priredbe, smotre i parade, škole i vrtići i dalje rade i sada će se još i više otvoriti.

Službeni mediji sa zadovoljstvom objavljuju da je zahvaljujući pandemiji prošle godine umrlo oko 5.500 stanovnika Hrvatske više nego inače, što znači da je Mirovinski fond uštedio, pa se sada mogu proširiti prava nekih kategorija, recimo branitelja, tek toliko da se osigura njihov glas na sljedećim izborima

Pa onda, službeni mediji sa zadovoljstvom objavljuju da je zahvaljujući pandemiji prošle godine umrlo oko 5.500 stanovnika Hrvatske više nego inače, što znači da je Mirovinski fond uštedio, pa se sada mogu proširiti prava nekih kategorija, recimo branitelja, dodijeliti im još neki mali dodatak, tek toliko da se osigura njihov glas na sljedećim izborima.

A tih 5.500 ljudi umrlo je zbog bijede zdravstvenog sustava, zbog kapitalizacije farmaceutske industrije, zbog klijentelizma na svim razinama društvenog života, i umjesto da oni na vlasti šute o tome i pokriju se ušima, oni gotovo sa zadovoljstvom najavljuju da će se to odraziti dobro i na sve preostale umirovljenike, možda će im biti povećan koji sitni postotak njihove ionako bijedne mirovine.

Za razliku od parafraze Proudhonova naslova ”Politika bijede”, u pitanju je sada, da parafraziramo Marxa, ”Bijeda politike”.

I to ne samo na lokalnom, već i na globalnoj razini. Vidi se to u muljažama s cjepivom Pfizer, s ugovorima koje je sklopila Europska unija s najvećim proizvođačima spasonosnog cjepiva, s izigravanjem isporuka od strane najvećih proizvođača lijekova, koji će zahvaljujući Covidu-19 uprihoditi astronomske profite od tog svog muljanja: najprije prodajemo nešto malo Europskoj uniji, onda ćemo to prodati po većoj cijeni onome tko da više, je li to Amerika ili ne, nije bitno.

Bitno je da razularena logika kapitala koristi ljudsku bijedu, očaj bolesnih i onih koji u strahu svakodnevno žive jer vide da su na kraju trijažnog lanca, da će ih bezdušna trijaža potjerati na samo dno prehrambenog lanca.

Nema više nikakve transparentnosti demokratskih društava zasnovanih na neoliberalnom tržištu, tko dade više dobit će cjepivo, a naravno, tko će se prvi cijepiti su baš oni – vinovnici (čitateljima poruka: ova riječ, koju ne toleriraju autori ”razlikovnih rječnika” koji propisuju što je domoljubno ili ne, bolje ”leži” nego krivci, uzročnici; u tome treba slijediti Krležu, koji inače piše da kad mu bolje ”sjedne” neka riječ iz bliskih nam slavenskih jezika, onda je on koristi bez obzira na izvještačeno domoljublje kvazidomoljubnih cenzora) čitavog ovog zdravstvenog kaosa – političari.

Tako će se i u EU prvi cijepiti i Ursula von der Leyen, kod nas Andrej Plenković, u Srbiji Aleksandar Vučić, a razdragane mase, možda već zaražene, razdragano mašu i vesele se što su im vođe spašene i što im daju primjer.

Primjer, koji nažalost većina neće nikada imati priliku da slijedi, jer će se u najmanju ruku ta agonija s cjepivom produžiti do ljeta, pa čak i dalje od toga.

A u međuvremenu, Viktor Orban će nabavljati cjepivo i mimo Europske unije, Aleksandar Vučić će velikodušno nuditi kinesko, rusko pa i europsko cjepivo i onima koji nisu građani Srbije, i u tome će ostvariti, obojica, značajnu propagandnu pobjedu.

Tako da Vučiću čak Angela Merkel, i Europska unija u liku Sema Fabrizija, šefa delegacije EU-a u Srbiji, čestitaju, javno, na velikodušnosti i dobroj organizaciji.

A cjepivo, osim što ne znamo kada će uopće stići, bit će opet podijeljeno po kategorijama: prvo oni, političari; zatim ratni profiteri, jer su im, naravno, oni prirodni saveznici; pa uhljebi raznih vrsta i kategorija.

Dr. Jonas Salk se svojevremeno odrekao prava na ubiranje profita na lijek što ga je on pronašao. A što je s Pfizerom, Modernom, AstraZenecom, Sputnjikom, s kineskim cjepivom? Umjesto da ujedine svoje snage, da se stvori svjetski konzorcij za borbu protiv pandemije, svatko opet pliva u svom smjeru. Ali bez brige, oni neće potonuti, dapače, obogatit će se neizmjerno

Za starije, one koji bi po svakoj logičkoj primisli morali biti prvi, nema ništa. Tu i tamo će se netko zbog propagandnog efekta u korist vlasti demonstrativno cijepiti na televiziji, zdravstveni radnici koji svakodnevno riskiraju svoje živote doći će na red tek u trećoj kategoriji, a do nekih cjepivo neće nikad ni doći.

I umjesto da je ta EU izradila jedinstvene, transparentne i javnosti otvorene kriterije koji bi mogli pomoći i državama članicama da obave svoj posao u duhu pravičnosti, pravednosti i otvorenosti, ona se jednostavno oglušuje na sve one glasove koji traže socijalizaciju zdravstvene politike u EU, ukidanje monopolskog statusa farmaceutske industrije i njihovih ekstraprofita na račun građana, i sveopće cijepljenje po redoslijedu najugroženijih kategorija stanovništva.

Prisjetimo se što se događalo u sličnim situacijama nekada i ne tako davno.

Godine 1952. američki liječnik dr. Jonas Salk, sa sveučilišta u Pittsburghu, pronašao je sa svojom istraživačkom ekipom cjepivo protiv poliomijelitisa, dječje paralize.

Budući da bi eksperimentiranje te vakcine zahtijevalo više godina, da bi ohrabrio širenje tog cjepiva po cijelom svijetu, dr. Salk je na pitanje novinara, komu pripada patent na to cjepivo, odgovorio: ”Odgovorit ću vam: svim ljudima. Ne postoji patentno pravo na ovaj lijek. Može li se patentirati Sunce?”.

Salk se odrekao prava na ubiranje profita na lijek što ga je on pronašao. A što je s Pfizerom, Modernom, AstraZenecom, Sputnjikom 5, s kineskim cjepivom?

Umjesto da ujedine svoje snage, da se stvori svjetski konzorcij za borbu protiv pandemije, svatko opet pliva u svom smjeru.

Ali bez brige, oni neće potonuti. Dapače, obogatit će se neizmjerno. Oni koji će se utopiti bit će i dalje oni koji su inače meso za topove, koji ginu za ideale koje drugi masno utržuju.

I tako ide svijet, nažalost. Prema globalnom kaosu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?
• Kompozitor Musorgski i kraj Drugog svjetskog mira
• Crni val koji prijeti Italiji
• Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma
• Diktatura naftnih kartela: velika pljačka europskih građana
• Političari kakve, očito, zaslužujemo
• Finska premijerka Sanna Marin: hm, ta nova politička kasta
• Tri hrvatska europska uspjeha i njihovo naličje
• Gdje je nestala retorika mira za Ukrajinu?
• Što hitnija europeizacija Ukrajine

» Svi tekstovi ovog autora