Biljana Pusić
Foto: Želimir Brala
Draga, draga Biljana,
hvala što si nas okupljala i u naše živote unosila svjetlo i radost. Na prvom mjestu unosila si svjetlo u živote Zorana, Iskre, Borka, Aarona, Suzane, Frana, Tina i Lukasa, Vuka, Gorana, Vesne i njihovih obitelji, ali i u živote svih svojih prijatelja i prijateljica.
Dana 3. kolovoza prešla si u naše sjećanje kao istovremeno tužna i radosna uspomena.
Rođena si 4. kolovoza 1951. u Celju u obitelji Atlagić. Krenula si u osnovnu školu u Celju. Zajedno s tatom Boškom i mamom Božicom došli ste u Zagreb 1962. godine gdje si završila osnovnu školu i nastavila školovanje u Križanićevoj u Zagrebu, skupa s bratom Goranom. U Zagrebu si upisala komparativnu književnost.
Godine 1968. otišla si na demonstracije protiv rata u Vijetnamu i pitala jednog studenta možete li prijateljice i ti dobiti baklju. Tako si upoznala Zorana. Vjenčali ste se 1972. godine. Iskra se rodila 1973., a Borko 1974.
Radila si prvo kao aranžerka, a kasnije u HNK, na pripremi kulisa. Nakon toga prešla si u Martimex, a potom si radila u nekadašnjem hotelu Intercontinental i na tadašnjem Trgu Republike, pored Gradske štedionice.
Upoznale smo se u vrijeme rata devedesetih kad si se angažirala, zajedno sa Zoranom. Okupljali ste oko sebe sve koji su vjerovali da smo svi jednaki u dostojanstvu i pravima.
Od pokretanja Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP-a), radila si na zaštiti i promociji ljudskih prava i podržavala sve koji su prijavljivali izbacivanja iz stanova, teškoće s ostvarivanjem prava na državljanstvo, nestanke, ubojstva i druge teške povrede, tražeći potporu.
U prostorima GOLJP-a koji su više bili nalik obiteljskom stanu nego uredu, bilo je lako pripremiti šalicu čaja i nešto slatko kao utjehu. Briga za sve, uz hranu za putnike namjernike, ostala je zaštitni znak Tvog doprinosa.
Samo su rijetki teški slučajevi kršenja prava, obično nakon višegodišnjeg truda, bili riješeni. No zbog Tvoje podrške povrijeđeni su se bar uvjerili da netko nesebično brine za njih.
U GOLJP-u si se upoznala i s Bjelovarčanima iz udruge ”Pravda” koji su tražili naknadu štete za žrtve terorističkih akata. Njihovi slučajevi nisu do danas riješeni. Ali susret je bio početak divnog prijateljstva.
Iz GOLJP-a si podržavala i Igmansku inicijativu na putu pomirenja. Mada te žalostio svakidašnji nacionalizam, nisi gubila nadu. Veselilo Te što su neke akcije uspješno okončane, poput zahtjeva za vraćanje imena Trga žrtava fašizma.
Bila si članica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i bodrila si nas u teškim trenucima. Kad je 2008. osnovana Kuća ljudskih prava (KLJP), poznate proslave Dana ljudskih prava u organizaciji GOLJP-a, preselile se su na novu lokaciju u Selskoj 112 c. Baš Ti si se najviše trudila oko pripreme svake svečanosti. Angažirala si se i u Upravnom vijeću Kuće ljudskih prava.
Kad smo stigli u Kuću ljudskih prava zajedničkim smo snagama, u suradnji s Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, razvili praćenje suđenja za ratne zločine koje si podupirala.
Od 2018. punim si se srcem angažirala na pokretanju i djelovanju Fonda Desa i Jerko Baković, u sklopu Solidarne, jer Ti je stvarno bio važan program podrške školovanju siromašne djece. Nastavit ćemo prikupljati sredstva za podršku osnovnoškolcima i srednjoškolcima kojima treba podrška misleći i na Tebe.
Draga Biljana, zauvijek si zaspala nadomak svog rođendana. Jako nam nedostaješ. No iskre koje si upalila povezivat će nas dalje na svim našim okupljanjima.
(Govor Vesne Teršelič na ispraćaju Biljane Pusić, Mirogoj, Krematorij, 9. Kolovoza 2022.)
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Apel u povodu godišnjice početka Drugog svjetskog rata
- Poziv Vladi RH na zaštitu Golog otoka i Svetog Grgura
- Komemoracija u Glini i zahvala velikom župniku Francu Žužeku
- Ženski pogledi na pobjedu
- Jasno osudimo ruski napad. Pomozimo ukrajinskim izbjeglicama
- Posljednji pozdrav Valeriju Jurešiću (8.2.1971. – 3.2.2022.)
- Pomirenje iziskuje priznanje činjenica o svim zločinima
- Prošlost se ne smije zaboraviti već traži stalan angažman
- U slavu otpora žena Afganistana
- Posljednji pozdrav Zoranu Ercegu (1959. – 2021.)
