Poziv potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma
Članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 20. studenog 2020. u Sarajevu uputili su ”Poziv potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma i svima zaduženima za njegovo provođenje u povodu njegove 25. obljetnice” pod naslovom ”Poradite konačno odlučnije na uspostavi pravednog mira”. Poziv je objavljen na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku.
***
Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine
______________________________________
P O Z I V
potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma
i svima zaduženima za njegovo provođenje
u povodu njegove 25. obljetnice
PORADITE KONAČNO ODLUČNIJE NA USPOSTAVI PRAVEDNOG MIRA
- Prošlo je 25 godina otkako je Međunarodna zajednica, predvođena SAD-om, nametnula trima narodima, i pripadnicima nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini Opći okvirni sporazum za mir, poznatiji kao Daytonski sporazum. Taj je sporazum zaustavio višegodišnji rat, ali nije stvorio stabilan i pravedan mir.
Nije u praksi omogućio:
- ravnopravnost među pripadnicima tri naroda i nacionalnih manjina na području cijele zemlje;
- zagarantirani održivi povratak mnogim prognanim i izbjeglim ljudima;
- nadoknadu uništene i opljačkane imovine brojnim građanima i vjerskim zajednicama u zemlji.
Nažalost, omogućio je da se tijekom svih ovih 25 godina održavaju i podržavaju međusobni sukobi – drugim sredstvima – osobito među političarima, pravnicima, predstavnicima medija te na području obrazovanja mladih generacija, s višestrukim pogubnim učincima po građane i cjelokupno društvo u našoj zemlji.
- Mi članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, kao građani ove zemlje, smatramo svojom moralnom obvezom konstruktivno doprinositi općem dobru svih njenih žitelja.
A kao službeni predstavnici svih katolika u zemlji imamo i dodatnu dužnost izvršavati nalog, dobiven od svetog pape Ivana Pavla II. u Sarajevu 1997.:
- propovijedati poštivanje svih bez izuzetka;
- razvijati međusobno praštanje krivnji kao pretpostavku za rast uljuđenog življenja;
- boriti se djelima ljubavi za suradnju na promaknuću zajedničkog općeg dobra;
- dizati svoj proročki glas i ukazivati na nasilja;
- prokazivati nepravde;
- nazivati zlo pravim imenom;
- svim zakonitim sredstvima braniti povjerene nam vjernike i zajednice – osobito od zastrašivanja i
- ne dopuštati da nas zastraši ni jedna ovozemaljska vlast.
Također nam je dužnost “ustrajnim i temeljitim dijalogom održavati odnose s braćom pravoslavcima i s drugom braćom kršćanima” te “susrete razumijevanja sa sljedbenicima islama”, drugih religija i uvjerenja, a sve u korist “izgrađivanja miroljubivog suživota u uzajamnom poštivanju pravâ svakoga pojedinca i svakoga naroda”.
Praksu javnog očitovanja, dosljedno smo provodili tijekom ratnih i poratnih godina. S obzirom na Daytonski mirovni sporazum, mi smo njegovim potpisnicima i svjedocima, u svom “Otvorenom pismu” od 8. prosinca 1995. iznijeli i ove svoje bojazni:
“Ovaj mirovni sporazum… umjesto silno željena mira unosi novi nemir i nedoumice u pogledu povratka i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda, u kojima su sadržana vjerska i etnička prava i slobode svih stanovnika Bosne i Hercegovine. Kao biskupi katoličkih vjernika, o čijoj se budućnosti također radi u ovom sporazumu, s pravom očekujemo da se svi odgovorni faktori i institucije i međunarodni i domaći – koji su sudjelovali u kreiranju ovog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, odlučno obvežu na ispravljanje nepravdi i ostvarenje što pravednijeg mira za sve miroljubive stanovnike ove zemlje.”
- Sada, nakon 25 godina, sa žalošću i opravdanim negodovanjem moramo ustvrditi da se ovaj Sporazum, nažalost – kroza sve protekle godine – više koristio kao opravdanje i alibi za očuvanje i ozakonjenje raznih ranijih i novijih nepravdi, a mnogo manje za izgradnju istinskog, trajnog mira, utemeljenog na pravdi i jednakim pravima za sve.
Također, nakon svih ovih godina možemo ustvrditi sljedeće:
- izostala je od domaćih i stranih dužnosnika, zaduženih za provođenje Sporazuma, nužno potrebna dostatna politička, pravna i materijalna pomoć povratku i održivom ostanku čak nekoliko stotina tisuća domaćih katolika – uglavnom pripadnika konstitutivnog (barem na papiru!) hrvatskog naroda;
- skoro cijela katolička populacija u jednoj polovini zemlje – u entitetu Republika Srpska – je iskorijenjena, a u drugoj polovini, u entitetu Federacija BiH ona se kontinuirano smanjuje, poglavito zbog odlaska mladih iz zemlje pa i cijelih obitelji – najčešće zbog kriminala, korupcije, političkih sebičnih nadmudrivanja u zemlji i slabog vrednovanja stručnog rada.
Nazočnost međunarodnih predstavnika i institucija svih poratnih godina, zbog njihove nedovoljne učinkovitosti na planu napretka zemlje prema stabilnom miru i uključivanju u poželjne europske integracije, nužno nas tjera na pitanje: Što se kani s ovom zemljom, njezinim narodima i stanovnicima?
- I ovaj put, u ime općeprihvaćenih načela međunarodnih konvencija, tražimo – osobito od predstavnika država potpisnica i svjedoka Daytonskog sporazuma, da zajedno s domaćim političkim dužnosnicima – koji imaju presudnu ulogu u izgradnji dugotrajnog pravednog mira i poželjnog svekolikog razvoja naše zemlje – konačno odlučnije nego do sada – porade na pravednom i svrsishodnom unutarnjem uređenju zemlje. To uređenje treba biti po mjeri njena sva tri konstitutivna naroda, nacionalnih manjina i svakog njezinog građanina, a osobito onih, najslabijih i u ratu i poraću najoštećenijih! To uređenje mora pratiti donošenje pravednih zakona koji će osigurati stvarno poštivanje svih pojedinačnih i kolektivnih prava, bez mogućnosti dominacije jačega ili brojnijega, te omogućiti ispravljanje svih starih i sprječavanje novih nepravdi.
Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini će i dalje nastojati – dosljedno i neumorno – ispunjavati svoj dužnost dobivenu od svoga Vrhovnog poglavara – pape i prije 25 godina dano obećanje – da će „pomagati u ostvarivanju svih konstruktivnih i provedivih rješenja u uspostavljanju istinskog mira na području naše Biskupske konferencije, tj. na području cijele Bosne i Hercegovine“.
U Sarajevu, 20. studenog 2020.
Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski
predsjednik BK BiH, s.r.
Mons. Tomo Vukšić
nadbiskup koadjutor vrhbosanski
apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH
Mons. Franjo Komarica
biskup banjolučki, s.r.
Mons. Petar Palić
biskup mostarsko-duvanjski
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, s.r.
Mons. Marko Semren
pomoćni biskup banjolučki, s.r.
(IKA/KTA)
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Documenta: Milanović bez razumijevanja za žrtve ratnih zločina
- Osobni asistenti izuzetno su važni, ali u svemu diskriminirani
- Fotografija i sjećanje: novi pristupi kulturi sjećanja
- Važna izjava krovnih institucija europskih kršćana
- Porfirije o Balaševiću: ”Ljubav je sukus njegova života”
- Vatikan: ”Cjepivo za sve”
- Pomozimo žrtvama potresa u Petrinji! Ovdje saznajte kako
- Daytonski je sporazum ozbiljna prepreka razvoju BiH
- Crkva preporučuje Pfizerovo cjepivo protiv SARS-CoV-2
- Kreću kazne za kršenje mjera, tko treba nositi maske?
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.