Prošlog tjedna je američki predsjednik Trump opet nanio još jedan udarac onome što se naziva multilateralizmom u međunarodnim odnosima.
Nakon što je sredio Svjetsku trgovinsku organizaciju, za koju su se, by the way, Amerikanci zdušno zalagali, unio je kaos u skupinu G7 koju su baš ti isti Amerikanci promicali kao forum za rješavanje svjetskih pitanja.
Zatim je sredio Ujedinjene nacije (”nacije”, a ne ”narode”, kako obično hrvatski političari krivo govore, jer da su doista to ”Ujedinjeni narodi”; pravo na članstvo bi imali svjetski narodi, a njih ima oko 2000 u svijetu.
Ujedinjene nacije pak znači da na članstvo mogu pretendirati oni narodi koji su organizirani u državu – a pojam koji to u ovom kontekstu znači je upravo ”nacija”) tako da je obezvrijedio dogovor postignut s Iranom o miroljubivom korištenju nuklearne energije, pa je nastavio pohod na Europsku uniju napavši je iz svih cijevi ideološkog podcjenjivanja i ponižavanja, da bi na kraju upucao i sebe u nogu unoseći kaos u organizaciju koju su opet Amerikanci osnovali – NATO.
Donald Trump ne voli organizacije jer brutalno omalovažava mukotrpan diplomatski posao oko postizanja kompromisa i konsenzusa da bi svijet otklonio opasnosti od prijetećeg globalnog kaosa (…) Trump ne voli multilateralne pregovore niti razgovore s više sugovornika, jer mu njegov protagonizam ne dopušta da bude jedan od njih, već hoće po svaku cijenu biti glavni
Što se može iz toga zaključiti?
Prvo, da Donald Trump ne voli organizacije jer brutalno omalovažava mukotrpan diplomatski posao oko postizanja kompromisa i konsenzusa da bi svijet otklonio opasnosti od prijetećeg globalnog kaosa.
Drugo, Trump ne voli multilateralne pregovore niti razgovore ovakve vrste, jer mu njegov protagonizam ne dopušta da bude jedan od sugovornika, već hoće po svaku cijenu biti glavni.
Treće, može se zaključiti da Trump ne vjeruje u diplomaciju i u mukotrpno tkanje mira, već svijet doživljava kao poprište sukoba, kao globalni kaos u kojemu vlada sila, a ne pravda.
Drugim riječima, Trump se svojstveno trudi da uruši svjetski poredak zasnovan na međuovisnosti država, na suradnji i miroljubivom nadmetanju u izgradnji svijeta lišenog opasnosti i prijetnji miru.
A potom, ne prihvaćajući sve ono što su u svijetu pokušale izgraditi generacije nakon Drugog svjetskog rata, ponaša se kao Machiavellijev ”novi vladar”, kao onaj koji je silom došao na vlast i koji je ugrožen od cijelog svijeta, jer taj svijet funkcionira po jednoj matrici koju on ne samo da ne želi već i ne razumije.
Niccolò Machiavelli, ”historičar, pisac i tragičar” kako je sebe nazvao, kaže da ”novi vladar” može uspjeti samo ako se bude služio sredstvima sile i da u tome mora podražavati dvije životinje: lava i lisicu. Lava jer ima snagu, lisicu jer ima lukavost.
Trump, međutim, nije ni lav ni lisica. Umjesto toga, on je tigar i paun. Tigar jer je snažan i krvoločan bez obzira na to je li mu dosta hrane ili ne, a paun jer se šepuri i kad treba i kad ne treba.
Tako je i Trump izmaltretirao i ponizio svoje saveznike i brutalno ponizio one koji bi mu trebali biti prijatelji u svijetu. Nasuprot tomu, one koji su mu doista protivnici hvalio je i isticao kako s njima ima dobre odnose.
Trump, međutim, nije ni lav ni lisica po Machiavellijevom opisu novog vladara. Umjesto toga on je tigar i paun. Tigar jer je snažan i krvoločan bez obzira je li mu dosta hrane ili ne, a paun jer se šepuri i kad treba i kad ne treba. Tako je i Trump izmaltretirao i ponizio svoje saveznike i brutalno ponizio one koji bi mu trebali biti prijatelji u svijetu
Ponizio je gotovo sve političke lidere zapadnog svijeta, one koji su demokratski izabrani, od Justina Trudeaua, Emanuela Macrona, Therese May, Angele Merkel, da bi očitovao svoju fascinaciju autokratima, diktatorima i despotima – od Kim Jong Una preko Xi Jin Pinga, sve do Vladimira Putina i Erdogana.
Prema svojim saveznicima Trump se, poput Lawrencea od Arabije u Leanovom filmu, ponaša po formuli ”No prisoners!” – ”Bez zarobljenika!”
Nema nikakvog taktiziranja, nema ljubaznosti prema njima, nema ni uobičajene diplomatske kurtoazije. Prije nego što će doći u Englesku u tabloidu The Sun napast će Theresu May zbog njenog mekušnog stava prema Brexitu, zatim će verbalno napasti Angelu Merkel, ženu koja se trsi da sačuva Njemačku i Europu od naleta nacionalizma i populizma, prezirno će odmahnuti na europske lidere i na kraju pokopati i NATO i time počiniti čedomorstvo pucnjem sebi u nogu.
Istini za volju treba reći da Donald Trump nije pajaco ili fanfaron, kako se na riječkom dijalektu kaže za razmetljivca, hvalisavca bez pokrića. Još uvijek mnogi naivno misle da će taj fanfaron biti doveden u red redovitim funkcioniranjem američkog poretka, glasovitim ”checks and balance” i mehanizmima reprezentativne demokracije koje je hvalio još Alexis de Tocqueville u svojoj knjizi ”Democracy in America”.
Donald Trump je doista ”novi vladar” jer se ne obazire na stari poredak na koji je naišao osvajanjem vlasti.
On ga sistematski ruši i uspostavlja novi poredak mijenjajući sustav vrijednosti na kojima počiva američka demokracija od svojeg početka.
Mijenja ljude, dovodi svoje pristaše, ne poštuje mehanizme institucija koje su izgradile Ameriku kakvu je danas poznajemo i koja je davala nade da će američki san jednog dana postati java i za druge.
Trumpa je izbacio na površinu val populizma, nacionalizma, rasizma, ksenofobije, militarizma, bjelačkog suprematizma, novog fašizma (kako kaže i Madleine Albright, iako za nju Trump nije fašist, ali je njegov nusproizvod) u njegovoj vlastitoj zemlji, ali i u svijetu. Izbacila ga je i svjetska financijska kriza, imigrantska kriza, terorizam u svijetu, vjerski fundamentalizmi svih boja.
Kao što se govorilo da je i Hitlera poslalo ”Božje proviđenje”, tako je i Trumpa izbacio stjecaj okolnosti, njegova ”fortuna”, što bi rekao Machiavelli, a da njegove vrline nitko nije ni propitao.
Glavno je bilo da je on dokazani epitom sile koju je primjenjivao u svom biznisu, sile koju je primjenjivao u svojim poslovnim odnosima, u odnosima prema drugim ljudima i da ta sila imponira svjetini; zbog toga je i postao ”novi vladar”.
Iza svakog njegovog poteza kojim uvodi globalni kaos u opticaj stoji krvoločnost tigra i taština pauna, ali i nešto što je mnogo opasnije – vojno-industrijski kompleks, kako ga je svojevremeno nazvao njegov prethodnik Dwight Eisenhower, koji će od njegovog zahtjeva da članice NATO-a podignu troškove naoružanja na 2 ili 4% svojeg BDP-a najviše profitirati od ove nove utrke, od ovog novog militarizma koji se kao epidemija širi svijetom
I od njega svjetina, ne samo američka već i svjetska, očekuje da zamijeni stari, truli poredak novim.
A zamijeniti stari svjetski poredak novim znači upravo srušiti temelje ovog dosad međuovisnog i multilateralnog svijeta i vratiti na scenu unilateralizam, dominaciju i hegemoniju najbogatije i najmoćnije sile na svijetu – ne supersile, kako ju mi nazivamo, već ”hipersile” kakvom ju je nazvao bivši francuski ministar vanjskih poslova Hubert Védrine.
Iza svakog njegovog poteza kojim uvodi globalni kaos u opticaj stoji krvoločnost tigra i taština pauna, ali i nešto što je mnogo opasnije – vojno-industrijski kompleks, kako ga je svojevremeno nazvao njegov prethodnik Dwight Eisenhower, koji će od njegovog zahtjeva da članice NATO-a podignu troškove naoružanja na 2 ili 4% svojeg BDP-a najviše profitirati od ove nove utrke, od ovog novog militarizma koji se kao epidemija širi svijetom.
Za one koji nisu njegovi sljedbenici uskrsnulo je pitanje koje su svojevremeno postavljali Nixonu: Biste li od ovog čovjeka kupili rabljeni automobil?
Još tekstova ovog autora:
- Ukrajina, godinu dana kasnije
- Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
- Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
- Kako da se odužimo Sloveniji?
- Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
- U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
- Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?
- Kompozitor Musorgski i kraj Drugog svjetskog mira
- Crni val koji prijeti Italiji
- Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.