Mišo Milun
Jeste li se zapitali, ali samo ako imate barem četrdesetak godina, koliko ste telefonskih brojeva nekada znali napamet? Probajte se sjetiti koliko ih danas znate. Danas su prenosivi telefoni (”glupi” i ”pametni”) preuzeli posao pamćenja brojeva.
Sjećate li se kako ste proučavali zemljopisne karte i planove gradova i pamtili moguće itinerere kada ste se spremali automobilom nekamo otići? Nema više potrebe za tim. GPS uređaji u kombinaciji s ugrađenim kartama preuzeli su brigu oko našeg dolaska do cilja putovanja. Toliko uspješno da krivimo njih, kada nas odvedu krivim putem ili na krivu adresu, baš kao da su živa i odgovorna bića.
Nije zgorega ni sjetiti se kopanja po enciklopedijama i knjigama da bismo pronašli neki podatak. Danas nema potrebe za tim. Razni pretraživači interneta na tanjuru nam donose željeni podatak.
Ima još toga o čemu oni koji imaju tridesetak godina pojma nemaju. Na primjer, čekanje pred kioskom navečer da kupimo večernje izdanje novina, jer želimo doznati neki rezultat, pročitati izvještaj o nekom događaju ili kritiku neke predstave. Ni toga više nema, jer u trenu imamo na raspolaganju informacije (ali i dezinformacije) iz cijelog svijeta i ogromnu ponudu internetskih izdanja novina i agencija.
Ukratko, danas na raspolaganju imamo čitav niz internetskih alata koji nam trebaju pomagati u životu.
Jedna velika grupa su takozvane aplikacije ili skraćeno app za pametne telefone. Toliko ih ima da gotovo ni ne možemo zamisliti da ne postoji ponuda za neku od svakodnevnih potreba. Štoviše, neke od aplikacija napisane su da nam stvore novu potrebu. Gotovo su sve besplatne, jer se zarada krije u reklamama koje uz njih idu. Što je aplikacija popularnija, to je privlačnija za moguće reklamiranje.
Ono što odlikuje domenu aplikacija je demokratičnost. Svatko tko se razumije u kodiranje i ima ideju kako da se nešto riješi može svoj program tj. app ponuditi tržištu.
Neke app vrlo su sofisticirane i koriste takozvanu umjetnu inteligenciju. No većina je relativno jednostavna, a brojne i obećavaju mnogo više nego što stvarno pružaju. Mnoge od njih vrlo su korisne i zaista olakšavaju život posjedniku pametnog telefona.
A to se isto odnosi i na ostale dominantne programske pakete koji su postali nezamjenjivi u znanosti, inženjerstvu, umjetnosti i drugim područjima.
I inače ekstremno tromi obrazovni se sustavi i dandanas sporo mijenjaju, svuda u svijetu. No znaci se radikalnih promjena već naslućuju. U nekim sredinama spremaju se iz škola izbaciti pisanje rukom, jer ionako sve ide tipkanjem.
Ponegdje smatraju da treba naučiti koristiti programski paket (što mislim i ja), jer je to ono što će sutra naš novi inženjer trebati primijeniti u radu, pa ne treba učiti bazične predmete na kojima se temelji programski paket (što ja ne mislim).
Treba li učiti strane jezike kada imamo app koja, koristeći umjetnu inteligenciju, in situ prevodi bilo koji jezik na onaj kojim se mi koristimo i obrnuto?
Bojim se da će mnogi kazati da zaista nema smisla na to gubiti vrijeme, ali pri tome zaboravljaju da postoji ogromno područje pisane i govorene riječi koje je za sada nerješivo elektronskim prevoditeljima.
Nije tu riječ o nemogućnosti prijevoda, nego o razumijevanju konteksta u kojem se neka riječ ili gesta koristi, govoru tijela prilikom govora ili čitanja, fino prikrivenoj ironiji ili sarkazmu, uličnom govoru, i mnogim drugim faktorima. Prevođenje s jezika na jezik nije lako ni ljudima, a kamoli strojevima.
Jedan je od mojih omiljenih romana Bulgakovljev ”Majstor i Margarita”. Nisam je čitao na ruskom, ali jesam na hrvatskom i engleskom. Engleska je verzija bila bez mirisa i okusa, da se tako izrazim, dok je hrvatska verzija Vide Flaker nosila sve ono što je, kako vjerujem, nosio u sebi i original. To se naprosto osjeti. Hoće li umjetna inteligencija tako nešto kao što je ”osjetiti” moći u skoroj budućnosti?
Postoji i čitav niz aplikacija koje se odnose na fizičku aktivnost pojedine osobe, kao i na praćenje njezina zdravlja. Te nas app upućuju kako da vježbamo, broje nam korake, udahe, puls, izračunavaju nam uložen napor, dodjeljuju nam nagrade ako smo ih dobro slijedili. Ukratko, upravljaju nama prema našem vlastitom izboru.
No ljudi imaju ugrađenu sklonost slijediti autoritete, pa umjesto da slijede vlastitu pamet (što doduše može koji put biti i opasno), često slijede app i nesretni su ako ne postignu zadane ciljeve. A ciljeve im nude programski paketi koji stoje iza aplikacija. Oni dodjeljuju medalje, uspoređuju postignute rezultate, ocjenjuju uloženi napor i nude nove izazove.
Ukratko, ako ne pazite, zagospodarit će vašim vremenom i treningom i umjesto opuštanja i zdrave zabave postat ćete rob svog telefona ili pametnog sata.
Sve to zajedno, da skratim, jer primjera ima cijela gomila, dovodi me do pitanja o našoj budućnosti. Ako promatram najbolji scenarij za svijet u kojem neće biti nuklearnog rata i u kojem će klimatske promjene biti podnošljive, onda mi se u glavi stvara slika sitog zapadnjaka koji obavlja svoje zadaće i provodi svoj slobodan dio života po unaprijed zadanim obrascima sve moćnijih aplikacija.
Bit ćemo kao vukovi koji su zaboravili loviti, jer im svakog dana na istom mjestu svemoćna ruka nevidljivoga gospodara ostavlja ponešto hrane, a zavijanje na Mjesec obavlja kućna aplikacija.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- O izgubljenom vremenu
- U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
- Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
- Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu
- Imamo razloga i za strah i za nadu
- Opstanak čovječanstva na Zemlji je velik izazov
- Stvarnost? Postoji li takvo što?
- Ne čudite se ako sretnete Ostapa Bendera kao menadžera
- Govor Milanovića i Plenkovića nedostojan njihovih funkcija
- Pred nama su mogući ratovi zbog hrane, vode i energije
