Damir Grubiša
Istina se ipak nije mogla sakriti, usprkos svim naporima Vlade i vrhova hrvatskog pravosuđa. A istina je da je USKOK jednostavno arhivirao slučaj Softver u kojem se sumnjiči Gabrijela Žalac, bivša ministrica Plenkovićeve Vlade za korupciju i malverzaciju europskih fondova.
Tvrdnje čelnica USKOK-a Vanje Marušić i DORH-a Zlate Hrvoj Šipek da slučaj protiv Gabrijele Žalac i njenih dionika nije zataškan, već da jednostavno nisu pronađeni svi elementi za podizanje optužnice, predstavljaju sofisteriju kojom se skriva prava bit stvari – a to je da hrvatski organi gonjenja nisu pronašli ništa spornog, nakon što su radili ”višemjesečne izvide”, saslušali 30-ak osoba i prikupili dokumentaciju od 3.000 stranica.
I tada nisu mogli utvrditi dostatan stupanj osnovane sumnje za otvaranje istrage… Ali je zato europskoj tužiteljici Tamari Laptoš bilo potrebno svega nekoliko mjeseci da pronađe elemente koji potvrđuju trgovinu utjecajem i zlouporabu položaja i ovlasti, te je četvoro osumnjičenika uhićeno na zahtjev Ureda europskog javnog tužitelja.
Kako to da hrvatske tužiteljice nisu pronašle ništa spornoga, dok je europska tužiteljica pronašla dovoljno elemenata za otvaranje istrage i za uhićenje osumnjičenika?
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da ni USKOK ni Državno odvjetništvo doista nisu samostalni i da Hrvatska nije uspjela izgraditi pluralističku demokraciju zasnovanu na trodiobi vlasti.
To bi ukratko bio mogući zaključak. U tom bi slučaju mogla biti validna ona ocjena koju je nedavno europski povjerenik za vladavinu prava, Didier Reynders, koji je već pred nekoliko mjeseci u Saboru izrekao tešku osudu hrvatskog režima: ”Po duljini procesa ste među najgorima u Europi”.
Tamari Laptoš bilo je potrebno svega nekoliko mjeseci da pronađe elemente koji potvrđuju trgovinu utjecajem i zlouporabu položaja i ovlasti, te je četvoro osumnjičenika uhićeno na zahtjev Ureda europskog javnog tužitelja
To je ipak bila, kako kažu, ”pozlaćena pilula”, jer je Reynders prešutio ono što će kasnije, ovoga ljeta (8. srpnja), biti izrečeno u službenom dokumentu Europske komisije: hrvatski, slovački i poljski sudovi su najgori u Europi po ovisnosti o političkoj interferenciji.
Hrvatska vodi, kao europski šampion, i po duljini postupka, po rezultatima istraga, i po miješanju političara u sudske postupke.
Europska komisija zasniva te svoje ocjene na vlastitoj analizi, na percepciji stanovništva i anketama Eurobarometra, i na kraju, na neovisnom izvorima, mahom nevladinih udruga koje se bave kontrolom demokratskih procesa u zemljama-članicama Europske unije.
Dvije su takve međunarodne nevladine organizacije koje uživaju ugled objektivne procjene stanja u hrvatskom pravosuđu, vezano za sve disfunkcije hrvatskog pravnog sustava: jedna je Transparency International koja se usredotočila na korupciju u Hrvatskoj, a druga je Freedom Forum, koja analizira trodiobu vlasti i neovisnost pravosuđa u kontekstu demokratske vladavine.
Rezultati ovih nalaza su porazni. Idu čak do toga da zaključuju da u Hrvatskoj ne postoji trodioba vlasti, već jedinstveni amalgam svih triju grana vlasti – izvršne, zakonodavne i sudske.
Dakle, u Hrvatskoj u biti ne postoji trodioba vlasti: zakonodavna i sudska vlast ovise o izvršnoj vlasti, što znači da je Andrej Plenković, kao predsjednik Vlade, alfa i omega takvog sustava. I zato njegovi ministri i dužnosnici drugog ešalona uživaju njegovo ”povjerenje” i zaštitu, a ako neki slučaj uspije privući pažnju javnosti, onda se takav subjekt brzo povuče iz opticaja, kao što se to dogodilo i s ministricom Žalac.
Pojedini dijelovi tog jedinstvenog Levijatana, monstruma koji se pravda argumentima državne suverenosti, s vremena na vrijeme kao da povjeruju u floskulu o trodiobi vlasti i o vlastitoj neovisnosti, pa pod pritiskom javnog mnijenja otvore neku istragu da bi se ona poslije nasukala u močvari monolita vlasti.
Obično su to niži ešaloni jedne, druge ili treće grane vlasti, koji se brzo korigiraju kada shvate da to nije ”poželjni oblik ponašanja”.
U tom grmu i leži zec: bez obzira na to što je od promjene režima u Hrvatskoj prošlo trideset godina, nove generacije poslužitelja vlasti rastu i razvijaju se u sličnoj atmosferi oportunizma, karijerizma i straha od autoriteta, samo što je formalno promijenjen režim.
Jednoumlje je zamijenjeno pluralizmom ideja, ali zato se ”jednovlašće” rekonstituiralo i dalje djeluje pod plaštem autoritarne vlasti i jednopartijskog monolita, u ovom slučaju vladavine HDZ-a, unatoč svemu sudski osuđenoj političkoj partiji kojoj ta sudska presuda nije ni najmanje naštetila.
U jednom normalnom društvu, što Hrvatska još uvijek nije, takva bi pravna osoba – politička partija – bila raspuštena odmah nakon presude i nosila bi vječnu stigmu zbog korupcije i zloporabe vlasti.
Međutim, ništa se nije dogodilo, i Hrvatska će dogodine opet u izvješćima Europske unije, čije vrijednosti navodno dijelimo i promičemo, naći na začelju tabele, kao zemlja u kojoj su moguće i takve anomalije, koje zapravo postaju normalno stanje.
U Hrvatskoj u biti ne postoji trodioba vlasti: zakonodavna i sudska vlast ovise o izvršnoj vlasti, što znači da je Andrej Plenković, kao predsjednik Vlade, alfa i omega takvog sustava
Da je Hrvatska normalna zemlja s funkcionirajućom trodiobom vlasti, aktuelna čelnica USKOK-a Vanja Marušić i čelnica DORH-a Zlata Hrvoj Šipek morale bi podnijeti ostavku, a o svemu bi se trebao izjasniti i parlament, Hrvatski sabor.
Štoviše, taj Hrvatski sabor nije se oglasio ni u slučaju teških negativnih ocjena o stanju hrvatske demokracije koje dolaze ne iz usta neprijateljskih država, već iz gremija kojemu smo pristupili svojom voljom, busajući se u prsa vjekovnom pripadnošću Europi. Što sada vidimo da je bila samo prazna etiketa iza koje se skrivaju autoritarne tendencije naših vlastodržaca.
A Gabrijela Žalac i dalje ostaje članica HDZ-a, što je sasvim logično i u skladu s logikom zataškavanja odgovornosti i prelaženja preko implikacija sudske presude o korumpiranoj političkoj partiji. Logično je da u takvom korumpiranom političkom entitetu prosperiraju i takve osobe.
Floskula o ”presumpciji nevinosti” dok se sudskim postupkom ne dokaže krivnja je samo paravan iza kojeg se skrivaju počinitelji ovakvih nedjela. U politici, dakako onoj demokratskoj, postoji i ono što se zove moralna odgovornost, koja ne mora biti sankcionirana pravnim procesuiranjem.
Ova moralna odgovornost zahvaća ne samo bivšu ministricu Žalac, već i čelnice USKOK-a i DORH-a, pa bi njihova ostavka bila dokaz da je moguće popraviti ovo pravosuđe, najgore u Europi, i ponadati se da bi se i ova politika monolitne vlasti mogla reformirati i doista postići cilj trodiobe vlasti.
U nedostatku ovakvih mjera, bit ćemo i dalje rekorderi u Europi po kriterijima odsustva vladavine prava i po monolitnom jedinstvu vlasti, bez nužne trodiobe i ”provjere i kontrole” (check and balance) iz okvira samog političkog i pravnog sustava.
Jedino će nas, izgleda, moći spasiti vanjska intervencija, kao u ovom slučaju europskog javnog tužitelja i presude Europskog suda za ljudska prava.
A iznutra ostaju samo mediji, koji su opet iz vizure Europske unije ugroženi od strane političara i ekonomskih interesa vlasnika, jedini uz nevladine udruge koje upozoravaju na patologije hrvatske politike i čiji se glas nastoji prigušiti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Opasnost od proširenja NATO-a
- Papa Franjo i Budimir Lončar na istoj mirotvornoj liniji
- Ukrajina ali i BiH zaslužuju EU ubrzanu proceduru
- Kraj mira i početak novog svjetskog rata
- Cenzurirani papa Franjo i jednoumlje koje se širi svijetom
- Putinov gambit i bijeda ratne diplomacije
- Europa u ratnom vihoru: Apel papi Franji
- Plenković treba poslušati Caratana, Kovačevića i Vidmarovića
- Iz globalnog u totalni kaos
- Demografski kolaps kao uvod u općehrvatski kolaps
