”Bombarderi” nepokorenog grada nisu ljudi koji odustaju

Jacqueline Bat

Ukoliko danas želite prosvjedovati protiv lošeg, skupog i netransparentnog upravljanja javnim prostorima u Zagrebu, a fali vam ideja za prosvjed, želite naći problem koji žulja građane, stvar je vrlo jednostavna. Dovoljno je otvoriti plan grada i zatvorenih očiju upiknuti prstom na bilo koje mjesto na karti, otići tamo i zasigurno ćete naići na problem koji stanovnici tog dijela grada žele artikulirati i podijeliti s javnošću.

Neovisno o tome jeste li stručnjak koji se bavi graditeljskom i urbanističkom baštinom, pa želite upozoriti na devastaciju secesijske baštine probijanjem izloga i postavljanjem čeličnih nosača koji narušavaju izgled zgrada u samom centru i njihovu statiku, konzervator koji brine o upotrebi zelenih javnih površina koje spadaju u Lenucijevu potkovu, koja se nakon gotovo svake adventske priče sanira zbog prekomjerne upotrebe ili ste planinar koji uočava ogromne golosjeke na Medvednici i krčenje trase za novu žičaru u opsegu višestruko većem nego što to iziskuje sama žičara.

Izmještanje zagrebačkog Hipodroma i projekt ”Zagrebački Manhattan” u sebi artikulira sve te lokalne teme; on je svojevrsni gro-plan maćehinskog odnosa prema zagrebačkim urbanim cjelinama i funkcionalnoj estetici prostora i upravo je zbog toga prosvjed koji se u srijedu, 10. srpnja, održao pred Gradskom skupštinom u Ćirilometodskoj objedinio više građanskih inicijativa i udruga koje daljnju devastaciju javnog prostora i urbanističke cjeline Zagreba smatraju nedopustivom i spremne su se boriti do kraja da ju spriječe

Možete biti tek običan putnik koji prije autobusa želi otići u toalet na kolodvoru koji održava Holding, pa ustanoviti, nakon što ste ubacili tri kune, da je u remontu i da ni jedna vrata ne funkcioniraju, iako je to jedini toalet tamo ili običan stanovnik gradske četvrti koja se bori za svoju posljednju zelenu površinu – razloga i tema za prosvjed ima napretek.

Izmještanje zagrebačkog Hipodroma i projekt ”Zagrebački Manhattan” u sebi artikulira sve te lokalne teme; on je svojevrsni gro-plan maćehinskog odnosa prema zagrebačkim urbanim cjelinama i funkcionalnoj estetici prostora i upravo je zbog toga prosvjed koji se u srijedu, 10. srpnja, održao pred Gradskom skupštinom u Ćirilometodskoj objedinio više građanskih inicijativa i udruga koje daljnju devastaciju javnog prostora i urbanističke cjeline Zagreba smatraju nedopustivom i spremne su se boriti do kraja da ju spriječe.

Ne radi se tu samo o grubom kršenju Zakona o sportu, kojim se izmješta ili gasi jedino hrvatsko trkalište za europska konjička natjecanja, o kojem ovise i sve druge konjičke manifestacije u Hrvatskoj, pa i Sinjska alka.

Ne radi ni o zaštićenim zgradama Zagrebačkog velesajma, već o potpunom narušavanju urbane cjeline Novog Zagreba, koja je urbanističkim planovima i projektima građena kao imaginarno produženje ulica postojećeg grada sjeverno od Save.

Ortogonalni raster ulica Donjeg grada nastavljen je i u Novom Zagrebu, no prilagođen mreži širokih prometnica i moderno urbanistički koncipiran, pa tako novozagrebačka naselja i stambeni blokovi u svojim pravokutnim matricama zapravo u većem mjerilu ponavljaju raster Donjeg grada.

U osmišljavanju novozagrebačke urbanističke cjeline neizostavni su bili i veliki, ozelenjeni prazni prostori, šest novozagrebačkih parkova, koji koncepcijski tvore Plavu potkovu, a koja se nadovezuje na Lenucijevu donjogradsku zelenu potkovu sa Zagrebačkim velesajmom kao mjestom komunikacije između starog i ”novog” grada.

Iako je Plava potkova koncipirana još sedamdesetih, do danas su uređena samo tri parka, a i oni su ozbiljno nagriženi točkastim izmjenama GUP-a.

Za dva najveća novozagrebačka parka Lakun i Bračak, nazvana po autohtonim toponimima, trebalo bi provesti međunarodni krajobrazni javni natječaj kako bi te cjeline bile oblikovane sukladno urbanističkom konceptu i značaju koji imaju za Zagreb.

Iako planski zadane i urbanistički koncipirane, te urbane praznine nisu zaživjele u mentalnom sklopu svih Zagrepčana upravo zbog toga jer su nedovršene i jer se malim, točkastim izmjenama GUP-a otkidaju njihovi djelići.

Milan Bandić nije čovjek intimiziran s gradom kojim upravlja. On ne razumije urbanizam, zapravo je u duši antiurbani tip, tako da su sva ”uređenja” za njegove gotovo dvadesetogodišnje vladavine svodiva na zajednički nazivnik – devastacija.

Koncept trgova on uopće ne razumije; zapravo u njima vidi prostor za beskonačne terase i kafićizaciju urbanog praznog prostora, a i nedovršeni koncept Trga Stjepana Radića služi mu za udomljavanje spomenika kojima skuplja političke poene.

Dovoljno je otvoriti plan grada i zatvorenih očiju upiknuti prstom na bilo koje mjesto na karti, otići tamo i zasigurno ćete naići na problem koji stanovnici tog dijela grada žele artikulirati i podijeliti s javnošću

Rasrdio se zato na prosvjednike, pogotovo kad su tražili da Drago Prgomet iznese točne podatke vezane uz peticiju protiv izmještanja Hipodroma.

Nekoliko je puta sočno opsovao, nazvao ih ”bombarderima” posprdno ustvrdivši kako njega neće zaustaviti nikakva ”bubnjarska demokracija”.

Najavio je i ustavnu tužbu, jer se, eto, samo njega jadnog i grad Zagreb želi kontrolirati, pritom uopće ne razumijevajući zašto sve županije, pa tako i Grad Zagreb i Zagrebačka županija, u izmjenama GUP-a koje nisu u skladu s prostornim planom podliježu Ministarstvu graditeljstva i struci.

No ovaj puta namjerio se na ujedinjene građanske inicijative, ekipu zaljubljenika u svoj grad i njegovu urbanu baštinu.

To nisu ljudi koji odustaju, koje je moguće zastrašiti. Zagreb su pokušali pokoriti i puno veći igrači od Milana Bandića i svi su na njemu slomili zube.

Slomit će ih i Bandić ustraje li na urbicidu; to mu obećavaju ”bombarderi” nepokorenog grada.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Zašto čitam Handkea ili književnost i zabluda
• Barnagor – poetsko ishodište zavičajnosti
• Zemlja pokradene duše
• Društvena pravednost kao hrvatska utopija
• Politika ”Mi ili oni” – suverenizam ili fašizam?
• Uništavanje šuma je ekocid i teški kriminal
• Kosturi u ormaru socijalnog glasačkog lena
• Kriza EU – kriza autentičnosti
• Mogu li ja kao kršćanka biti i liberal?

» Svi tekstovi ovog autora