Božje je ime milosrđe

Svoj život mogu iščitavati pomoću 16. poglavlja Knjige proroka Ezekiela. Čitam te stranice i kažem: sve ovo kao da je napisano za mene. Prorok govori o stidu, a stid je milost: kada netko osjeti Božje milosrđe, silno se stidi sebe i svojega grijeha.

Postoji krasan ogled velikoga učenjaka na području duhovnosti, patra Gastona Fessarda, posvećen stidu, u njegovoj knjizi La Dialectique des ”Exercises spirituels” de S. Ignace de Loyola. Stid je jedna od milosti za koju sveti Ignacije traži da se prigodom ispovijedi grijeha pred raspelom moli za nju.

Taj Ezekielov tekst poučava te da se postidiš, djeluje tako da se možeš stidjeti: uza svu tvoju povijest bijede i grijeha, Bog ti ostaje vjeran i podiže te. Ja to osjećam. Nemam posebnih sjećanja iz djetinjstva. Ali kao mladić, da.

Još se sjećam kako sam se nakon njegova sprovoda i ukopa po povratku kući osjećao napuštenim. Te sam večeri silno plakao, silno, skriven u svojoj sobi

Sjećam se oca Carlosa Duartea Ibarre, ispovjednika kojega sam susreo u svojoj župi onoga 21. rujna 1953., na dan kada Crkva slavi svetoga Mateja apostola i evanđelista. Imao sam 17 godina.

Kada sam se kod njega ispovjedio, osjetio sam da me Božje milosrđe prihvatilo.

Taj je svećenik bio podrijetlom iz Corrientesa, ali je radi liječenja od leukemije boravio u Buenos Airesu. Umro je sljedeće godine.

Još se sjećam kako sam se nakon njegova sprovoda i ukopa po povratku kući osjećao napuštenim. Te sam večeri silno plakao, silno, skriven u svojoj sobi.

Zašto? Zato što sam izgubio osobu koja je činila da osjećam Božje milosrđe, ono “miserando atque eligendo”, izraz koji tada nisam poznavao i koji sam poslije izabrao za svoje biskupsko geslo. Na njega sam naišao kasnije u homilijama engleskoga monaha svetoga Bede Časnoga koji, opisujući Matejev poziv, piše: “Isus vidje carinika i, budući da ga je pogledao s osjećajem ljubavi i izabrao ga, reče mu: ‘Slijedi me.’”

Meni se sviđa miserando prevesti glagolskim prilogom prošlim koji zapravo ne postoji: “misericordiando – smilovavši se”, darovavši mu smilovanje

To je prijevod Bedina izraza koji se općenito donosi. Meni se sviđa miserando prevesti glagolskim prilogom prošlim koji zapravo ne postoji: “misericordiando – smilovavši se”, darovavši mu smilovanje.

Dakle, “smilovavši mu se i izabravši ga”, kako bi opisao pogled Isusa koji daruje milosrđe i izabire, uzima sa sobom.

(Ulomak iz Papine knjige ”Božje je ime milosrđe”),

© 2016 – Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano

© 2016 – Edizioni Piemme Spa, Milano

© za hrvatsko izdanje – Verbum, Split, 2016.

Još tekstova ovog autora:

• Sveto Trojstvo je Ljubav koja je sva u službi svijeta
• Međugeneracijski dijalog, obrazovanje i rad: sredstva mira
• Nikada više rastavljanje između nas! Bratstvo i jedinstvo
• Papa Franjo: Pozivam na mir između Izraelaca i Palestinaca
• Uskrsli Isus nosi utisnute rane, trajni pečat njegove ljubavi
• Ekstremizam i nasilje ne rađaju se u religioznoj duši
• Kultura skrbi kao put do mira
• Javljaju se neka svjetla nade, kao što je otkriće cjepiva
• Dante Alighieri je prorok nade
• Treba nam ekološka reorganizacija gospodarstva

» Svi tekstovi ovog autora