Odgovarajući na glasinu da policija namjerava srušiti šatorsko naselje nezadovoljnih branitelja na pločniku u Savskoj ulici, Predrag Matić vedro se osmjehnuo i kazao kako je “u podrumu Ministarstva smješteno sto do dvjesto specijalaca srpske nacionalnosti naoružanih do zuba. Dečki bi išli kući, ali držimo ih zbog prosvjeda.” Bio je to, naravno, vic. Svi su zdrave pameti shvatili da je riječ o vicu.
Dodajmo i da to uopće nije bio loš vic. Naprotiv, nešto sam i zadivljen da ministar Matić u svojoj muci, kraj svih uvreda i kletvi kojima ga protivnici svakodnevno časte, još ima krepki smisao za šalu.
Potrebna je zaista velika snaga duha da bi se sprdao dok ti idioti dobacuju: “Jebeš li arkanovku?”
Nešto sam i zadivljen da ministar Matić u svojoj muci, kraj svih uvreda i kletvi kojima ga protivnici svakodnevno časte, još ima krepki smisao za šalu. Potrebna je zaista velika snaga duha da bi se sprdao dok ti idioti dobacuju: “Jebeš li arkanovku?”
Nažalost, ima i onih koji ne kontaju šalu. Pod šatorima su brzo sazvali konferenciju za novinare i za mikrofon je izašao Josip Klemm da potresno zavapi: “Matić plaši hrvatsku javnost srpskim specijalcima koji se nalaze u Ministarstvu.”
Blažen bio, on je, izgleda, shvatio kako nekakvi niški padobranci stvarno čuče u Matićevu podrumu između prašnjavih registratora i slomljenog uredskog namještaja te, namrčenih lica i šljemova okićenih granjem, s otkočenim kalašnjikovima dulje od tri mjeseca niti jedu niti piju, nego samo čekaju znak da jurnu na demonstrante i sve ih postrijeljaju.
Ispalo je na kraju glupo i neugodno, kao i inače kad pokušavate ispričati vic osobi koja je u nižim razredima osmoljetke primila cjepivo protiv imaginacije i vedrine.
Susreli ste se svakako kojiput s nekim tako ozbiljnim i zakočenim, gotovo da pomislite kako je malčice kratak između ušiju. Vi, na primjer, počnete: “Ulovio Mujo zlatnu ribicu…”
Susreli ste se svakako kojiput s nekim tako ozbiljnim i zakočenim, gotovo da pomislite kako je malčice kratak između ušiju. Vi, na primjer, počnete: “Ulovio Mujo zlatnu ribicu…” “Nemoj zezat!” zaprepasti se Klemm. “Zlatnu ribicu ulovio? Kako, na glistu ili mušicu?” “A zlatna ribica mu kaže: Pusti me, ispunit ću ti tri želje…”, nastavljate vi ignorirajući upadicu. “Ne znam, to mi je malo sumnjivo”, javi se, međutim, ponovno Josip Klemm
“Nemoj zezat!” zaprepasti se Klemm. “Zlatnu ribicu ulovio? Kako, na glistu ili mušicu?”
“A zlatna ribica mu kaže: Pusti me, ispunit ću ti tri želje…”, nastavljate vi ignorirajući upadicu.
“Ne znam, to mi je malo sumnjivo”, javi se, međutim, ponovno Josip Klemm razumno uočavajući: “Ribe, što ja znam, ne govore.”
“E, znaš što, zaboravi”, zaključite naposljetku poraženo.
Doslovan kako valjda samo vojni policajci mogu biti doslovni, Klemm je digao uzbunu zbog šale, a kako u šatoru nije bilo nikoga da mu ispod glasa dovikne: “Josipe! Ks! Ks! Josipe, Matić se zajebavao”, on je lijepo produžio stranputicom, sa svakom novom rečenicom sve više iznenađujući.
Matićeva je izjava, ustvrdio je dalje, povrijedila građane srpske nacionalnosti, njome se želi izazvati kaos, a toga je bilo dosta devedesetih godina.
Branitelji se, zaključio je Klemm trijumfalno, ne obraćaju govorom mržnje Srbima, oni se bore i za njihova prava, nismo tu da plašimo jedni druge.
Nakon toga je u braniteljskom šatoru uslijedio oduševljeni aplauz i klicanje i ostalo je totalno neprimijećeno kako su Klemmova senzibilnost za druge i drugačije i isticanje zajedničkih interesa Srba i Hrvata ustvari vrlo nalik nečemu što se jednom u prošlosti zvalo bratstvo i jedinstvo.
Čudnim vas stazama, kako vidimo, može odvesti ako ne shvatite vic i gdjekad to i ne mora nužno biti loše. Ili barem meni nije mrsko znati da Klemm ne mrzi Srbe i da se ne trebamo “plašiti jedni drugih”.
Nama je danas, istina, simpatično kako je Josip Klemm krivo povezao i nadigao dreku zbog jednog šašavog vica ministra Predraga Matića, ali u nekim drugim okolnostima to može završiti u golom užasu. Pogledajte samo one muslimanske radikale koji su sa strojnicama upali u redakciju francuskog satiričkog tjednika. Ni oni, sjetite se, jednako tako nisu kontali šalu i pošalicu
Ugodno je to čuti nakon što je u šatoru u Savskoj na misi na Badnjak don Damir Stojić prestravio narod izmišljotinom kako pokvareni srpski ginekolozi po slavonskim bolnicama pobacuju hrvatske zametke.
Ipak, generalno gledajući, ljudi pravocrtnih policijskih umova, nemaštoviti i bez smisla za šalu, prava su nesreća. Neugodni su u društvu jer se lako uvrijede, zašute i oprezno strijeljaju očima kad se ekipa počne smijati.
Doživljavajući humor neprijateljskim, znaju biti vrlo paranoični. Morate biti vrlo oprezni s njima, kao da hodate po jajima, i to vas naposljetku, razumljivo, iscrpi. Izgubite živce i ne da vam se više objašnjavati kako ništa loše niste mislili.
Osim toga, s vremena na vrijeme takvi znaju biti opasni. Osjećajući se nesigurno zbog smijeha, nalazeći svoj integritet ugroženim, posegnut će i za nasiljem.
Nama je danas, istina, simpatično kako je Josip Klemm krivo povezao i nadigao dreku zbog jednog šašavog vica ministra Predraga Matića, ali u nekim drugim okolnostima to može završiti u golom užasu.
Pogledajte samo one muslimanske radikale koji su sa strojnicama upali u redakciju francuskog satiričkog tjednika. Ni oni, sjetite se, jednako tako nisu kontali šalu i pošalicu.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Izložbu o Vlaku slobode napravio je neki zločinački genij
- Cijeli opus Jiříja Menzela zapravo je u opuštenosti
- Hadezeovcima za državni ispit dajte bojanke s leptirima
- Cijenjeni gosti, profi atentatori, mjesecima šetali Splitom
- Srbi neće u ratne vojne invalide, Hrvati navalili
- Naprosto je milina gledati kako se autentični Hrvati mrze
- Kaže li se august ili kolovoz? Rječnik Domovinskog pokreta
- Demokršćaninu Stieru ćirilica ne smeta. Baš uvijek…
- Meggle se trese od straha, Petir ih spomenula na Twitteru
- Prosvjedi u Srbiji ne mogu donijeti ništa dobroga
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.