Bratstvo u bezbožnosti

Bezbožnost komunizma bila je (i) refleks na bezbožnost religije, nadasve bezbožnost Katoličke crkve u sferi socijalnog.

Bezbožnost u čijem je žrvnju nemilosrdno satrven i religijski a s njime i katolički socijalizam.

Koliko prijeko potreban, toliko i malo vjerojatan, možda bi proboj te pomisli nagrizao ideološku ostrašćenost suvremenog antikomunističkog diskursa, poglavito onog crkveno-desničarskog.

Nažalost, ništa manje bezbožnog i time ništa manje neljudskog od negdašnje Katoličke crkve gluhe za radničku muku i lakome na plodove izrabljivanja radnika.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Testamentarne misli Amosa Oza (2)
• Testamentarne misli Amosa OZ-a (1)
• O gluposti
• Uskrs je teže komercijalizirati i banalizirati od Božića
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (V)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (IV)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (III)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (II)
• Čitajući Radomira Konstantinovića u Sarajevu (4)
• Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (I)

» Svi tekstovi ovog autora