Magdalena Maršavelski
Na ruskoj nacionalnoj televiziji, početkom proljeća 2012. u udarnom terminu, emitirana je serija snimljena prema romanu ”Bijela garda” Mihaila Bulgakova.
Kaotični i krvavi dani građanskog rata 1918. i 1919. i dolazak boljševika na vlast prikazani su kroz sudbinu elitne, intelektualne građanske kijevske obitelji, s puno autorovih autobiografskih iskustava sudionika u ratnim sukobima.
Dvije godine kasnije, scene iz televizijske serije zamijenjene su scenama surove realnosti ruske vojne intervencije u istočnoj Ukrajini, koja je bila tek uvertira u kasniji tragični, genocidni i opasni razvoj događaja kojem dnevno svjedočimo.
Serija je, s ruske strane, propraćena izvrsnim kritikama. Jednom od protagonista dodijeljen je naslov narodnog umjetnika Ruske Federacije, a drugi, nositelj jedne od glavnih uloga, na konferenciji za novinare izjavio je, da je serija – kako je uredno zabilježeno na internetskim stranicama – ”upozorenje da se krvavi pokolj ne ponovi”!
Bulgakovljeva etnička pripadnost i pitanje piščevog nacionalnog identiteta postali su od 1991. temom medija na Zapadu i oružje ruske propagande.
Provocirana novinarskim pitanjima, direktorica Muzeja Bulgakov u Kijevu, Ludmila Gubiauri, odrješito je zaključila: ”Mi ga zovemo Prvim čovjekom Kijeva. Bulgakov nije ni ruski ni ukrajinski pisac. Kao svi veliki pisci on nema nacionalnosti – on pripada cijelom svijetu”.
”Bijela garda”, djelo je nastalo u prvim Bulgakovljevim moskovskim godinama, u kojem je opisana definitivna propast svijeta kojem je autor pripadao. Za obitelj, lojalnoj carističkoj Rusiji i žrtvi vlastitog oportunizma, nadolazeći surovi režim boljševika bila je sudbina, kojoj se nije moglo umaći.
Neskrivene autorove patriotske simpatije prema ruskom imperijalističkom carskom režimu, naglašene u scenskom TV prikazu, iskorištene su kao proruski propagandni materijal i izravni šovinizam prema piščevoj rodnoj Ukrajini.
Turbulentni život Bulgakova, sam po sebi nudi mnoge odgovore. U Kijevu je proveo prvu polovicu života i idilične godine blistavog talentiranog studenta, člana elitne intelektualne obitelji, opisane u spomenutom romanu.
Nakon krvavih obračuna zaraćenih strana, kojima je označen kraj Prvoga svjetskoga rata, našao se u Moskvi, s teškim ratnim traumama i zapleten u čeličnu mrežu boljševičkog režima. Tijekom mračnih moskovskih godina ispunjenih nesigurnom egzistencijom, šikaniranjima i poniženjem, prolazio je teška iskušenja.
Nije bio ”njihov”, djela su mu zabranjivana i rijetko su prolazila cenzuru, a i ono što bi dospjelo na scenu teatra, brzo je skidano s repertoara. Kritike su bile nemilosrdne. Nekoliko godina prije smrti dobio je ponižavajući posao pomoćnika režisera u kazalištu.
Sve te godine, s prekidima, radio je na svom slavnom romanu ”Majstor i Margarita”. Prema navodima udovice, kratko pred smrt, čitao je završeni rukopis pred malom skupinom provjerenih prijatelja, prestravljenih njegovom ”najavom” da rukopis kani ponuditi izdavaču.
Umro je 1940. u četrdeset i osmoj godini.
Među bizarnim, provjerenim navodima vezanim za Bulgakovljeve moskovske godine, ubrajan je podatak, da je na predstavi ”Dani Turinovih” – naziv scenske verzije romana ”Bijela garda”, osobno, čak 15-ak puta bio nazočan sam – Josif Visarionovič! Moćnik iz Kremlja volio je gledati prikazano neumitno rušenje starog poretka i vidio je sebe kao datost, silu izvan dobra i zla, koja sustavno uništava dojučerašnji svijet.
Ništa manje bizaran je i podatak kojeg u svojim memoarima spominje i Nadežda Mandeljštam.
Vjerojatno pateći od nesanice, Staljin je znao u gluho doba noći, osobno i izravno iz Kremlja, nazvati nekog, pozivom probuđenog, prestravljenog ”građanina”.
Takvo je noćno buđenje doživio Pasternak, kojem je, bez okolišanja, postavljeno pitanje o umjetničkoj kvaliteti Mandeljštamove poezije. Naredba za ”eliminaciju” nesretnog Mandeljštama već je bila dana, pa Pasternakovo visoko mišljenje o Mandeljštamovu pjesništvu nije utjecalo na već zapečaćenu pjesnikovu sudbinu.
Noćni poziv iz Kremlja stigao je i Bulgakovu. Nakon što je piscu postalo jasno, da ga u Moskvi ne čeka ništa dobrog, tražio je, navodno čak pismom i od samog Staljina, dozvolu da se vrati u Kijev.
Ljubitelj njegovog scenskog djela htio je čuti je li to točno. Usred noći! Izravnom linijom iz Kremlja! Kako je glasio odgovor može se samo pretpostaviti, a prestrašenom Bulgakovu trebalo je, vjerojatno, puno vremena da se oporavi od šoka.
Obzirom na ”čistke” koje su bile u tijeku i atmosferu kojom je pisac bio okružen, Bulgakov je, izbjegao sudbinu Babelja, Gumiljova, Mandeljštama i mnogih drugih. Ili je ipak, takvu sudbinu preduhitrila prirodna, prerana smrt.
Čitatelju koji, pod dojmom aktualnih događaja, opet ima u rukama ”Majstora i Margaritu”, postaje jasno, da se Moskva u to nakaradno vrijeme, mogla opisati samo kao groteska, fantazmagorična priča o zlu, pred kojim se nema nikakve šanse.
Uz političku satiru, filozofsku i religijsku alegoriju, beskrajnom maštom magičnog realizma, knjigom u kojoj se pojavljuje i biblijska ličnost Poncije Pilata i Goetheov Faust i vratolomijama samog nečastivog, zatečeni Moskovljani, s besmrtnim grotesknim dijalozima i detaljima, uz to i s velikom ljubavnom pričom – Bulgakovu je pošlo za rukom dočarati Moskvu u strašno Staljinovo vrijeme.
Cenzurirano i skraćeno izdanje romana objavljeno je za vrijeme Hruščova, a na Zapadu je prokrijumčareno nakon više od trideset godina nakon piščeve smrti.
Ugledni britanski novinar, James Meek boravio je u Kijevu u veljači 2022. godine, tjedan prije početka ruske invazije. U njegovom je izvješću Muzej Bulgakov opisan više kao svetište, nego kao muzej, na čijem se ulazu, od 2014. i događaja u istočnoj Ukrajini, nalazi upozorenje da je ”onima, koji na bilo koji način podupiru te događaje zabranjen ulaz”.
Ukrajinka Anastazija, voditeljica knjižare u kojoj se izvjestitelj Meek informirao o dostupnosti Bulgakovljevih knjiga, povjerila je novinaru da je, nakon militantnih poteza Rusije u istočnoj Ukrajini, čvrsto odlučila ”izbaciti ruski jezik iz glave”, da ga nikad više neće progovoriti te da će čitati i Dostojevskog na ukrajinskom! Uz samo jednu iznimku – poeziju Marine Cvetajeve.
Sažela je time opće raspoloženje u Ukrajini, osam godina prije nedavne invazije.
Bulgakov je najljepše stranice u svom opusu posvetio, sada ruskim tenkovima opkoljenom rodnom Kijevu, slaveći njegovu ljepotu i mitska mjesta njegove idilične mladosti, kojih se sjećao ”s obožavanjem i gorčinom”.
”Bijela garda”, nastala nedugo nakon ratnog kaosa, bolni je i dramatični osvrt na događaje koji su promijenili njegov svijet.
Nakon dva nastavka u jednom časopisu, cenzura je zaustavila objavljivanje odlomaka romana zbog ”u iznesenim događajima nedovoljnog isticanja herojstva Crvene armije”, ali je scenska adaptacija o propasti carske Rusije bila pozdravljena s najvišeg mjesta, što je aktualnoj ruskoj propagandi bio dovoljan materijal za falsificiranu i lažnu sliku piščeva opusa.
Bulgakov, kao i Gogolj, Ševčenko i Babelj, ima kultni status u Ukrajini. Bulgakovljev opus, nastao u vrijeme njegovih mučnih moskovskih godina, genijalna je satira i osuda nakaznosti strašnog Staljinovog vremena i osuda boljševičkog režima, pa tu činjenicu ruska ratna propagandna mašinerija ne može promijeniti.
Bulgakovljev Međunarodni umjetnički festival, osnovan 2002. godine u Kijevu, pod umjetničkim rukovodstvom direktora kijevske Kazališne akademije, Vitalya Malakhova, s desetinama umjetničkih manifestacija, proslavio je Bulgakovljev rodni grad, kao mjesto koje ujedinjuje umjetnike sa svih strana svijeta.
Autor ”Majstora i Margarite”, djela koje spada u sam vrh svjetske klasike, državljanin je – parafrazirajmo L. P. Hartleya – one posebne, imaginarne države ”u kojoj državljanstvo dobivaju samo veliki pisci”.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- ”Kilometar 101” – kardiogram ruskog društva
- Vrhunci u dvorani Lisinski: doživljaji za pamćenje
- Ostaje nam besmrtna, neuništiva nada Krležinih riječi
- Plácido Domingo u Lisinskom. Aplaudirati ili ga bojkotirati?
- Internet naš nasušni: ovisnost je ovisnost
- Klimatske promjene – zločini i odgovornost
- Muratova Nobelova medalja zasjala za ukrajinsku djecu
- Je li Finska – Sibeliusova zemlja čudesa – u opasnosti?
- Je li bezumni ruski režim strahom i torturom preradio čovjeka
- I 700 godina nakon smrti Dante je ostao trajna inspiracija
