Ćaskanje s desnim radikalima moglo bi skupo doći KGK

U ovom trenutku nemoguće je decidirano utvrditi što je istina u živopisnim opisima druženja s predsjednicom Republike koje ovih dana u medijski prostor pušta Velimir Bujanec. Ipak, možda je to u ovom trenutku i manje važno. Naime, za dugoročne posljedice koje će izazvati afera stvorena odlaskom Mate Radeljića i Vlade Galića sa savjetničkih pozicija na Pantovčaku suštinski je nevažno u kojem je restoranu objedovala Kolinda Grabar-Kitarović i je li tom prilikom jela škampe ili muzgavce.

Ono što je suštinski važno jest da je najviša državna dužnosnica održavala bliske osobne kontakte s predstavnicima ekstremne desnice, među kojima i ljudima osuđenim za ozbiljna kaznena djela.

I opet, ne može se sa sigurnošću utvrditi o čemu se na tim susretima razgovaralo, no Bujančeve tvrdnje o upućenim mu predsjedničinim molbama da se “medijski pozabavi” djelovanjem hrvatskog veleposlanika Joška Pare nužno će otvoriti pitanja o široj koordinaciji njegova medijsko-aktivističkog djelovanja s političkom agendom predsjednice.

Ako je točno da je napad na Joška Paru u “Bujici” organiziran na ručku s predsjednicom, mnogi od onih kojima se Bujančeva emisija tijekom protekle tri godine “pozabavila” s pravom će se zapitati je li i to bila posljedica ćaskanja uz kamenice i šampanjac u nekoj donjogradskoj restauraciji.

Sve da na koncu konkretnih dokaza o takvim aranžmanima i ne bude, u javnosti će ostati trajna spoznaja o establišmentu u kojem se Kolinda Grabar-Kitarović kretala tijekom prve tri godine svog mandata. A ta spoznaja mogla bi se pokazati devastirajućom za predsjednicu i njezinu ambiciju za osvajanje još jednog mandata na Pantovčaku

Ipak, sve da na koncu konkretnih dokaza o takvim aranžmanima i ne bude, u javnosti će ostati trajna spoznaja o establišmentu u kojem se Kolinda Grabar-Kitarović kretala tijekom prve tri godine svog mandata. A ta spoznaja mogla bi se pokazati devastirajućom za predsjednicu i njezinu ambiciju za osvajanje još jednog mandata na Pantovčaku.

Naime, kad se Kolinda Grabar-Kitarović za otprilike godinu dana kandidira na predsjedničkim izborima, bit će to poprilično drukčija osoba od one koju su birači odabrali 2014. godine.

Tada je HDZ-ova kandidatkinja bila bivša ministrica i iskusna diplomatkinja, pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza, poliglotkinja sa zapadnim obrazovanjem i ugledom u međunarodnoj zajednici, članica Trilaterale.

Ukratko, gospođa Grabar-Kitarović biračima je ponuđena kao vrlo precizno uređen paket vrijednosti s potencijalom da privuče podršku širu od osnovnog biračkog tijela desnice.

Dapače, čak i za onaj dio biračkog tijela koji tradicionalno zazire od političara koje nominira HDZ, aktualna predsjednica bila je prihvatljiv profil što se tiče kompetentnosti, obrazovanja, prezentabilnosti – pogotovo u kontekstu tadašnjeg čelništva njezine stranke koju su predvodili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić.

Ta fasada počela se raspadati već na samoj svečanoj inauguraciji, kad su među uzvanicima prepoznata lica mnogih heroja krajnje desnice, među kojima i novi predsjedničin ljuti suparnik Bujanec.

Ipak, i tada, i u brojnim navratima nakon toga, u široj javnosti postojalo je shvaćanje da su veze predsjednice s opskurnom desnom scenom ipak posljedica političkog balansiranja u okvirima aktualnih odnosa u društvu i – posebno – HDZ-u.

Predsjedničina odluka da raskine veze s desnim radikalima, te sve nove informacije koje će u javni prostor zbog toga iscuriti, trajno će odagnati sumnje da je taj odnos bio egzogeno uvjetovan.

U bizarnom preokretu sudbine, ista ona osoba koja je predsjednica postala igrajući ulogu umjerenog lica tada poprilično ekstremnog HDZ-a u međuvremenu je došla u poziciju da svoju biračku bazu ima u najekstremnijim dijelovima HDZ-ova biračkog tijela, pa i desnije od toga

Hrvatski birači, pogotovo oni koji su Kolindu Grabar-Kitarović podržali na prošlim izborima, sad će biti suočeni sa spoznajom da su glasujući za naizgled kompetentnu političarku međunarodnog formata izabrali osobu koja ruča s osuđenim dilerom kokaina, rođendane slavi u društvu Zdravka Mamića, a savjete prima od čovjeka osumnjičenog za veze s paraobavještajnim podzemljem.

U bizarnom preokretu sudbine, ista ona osoba koja je predsjednica postala igrajući ulogu umjerenog lica tada poprilično ekstremnog HDZ-a u međuvremenu je došla u poziciju da svoju biračku bazu ima u najekstremnijim dijelovima HDZ-ova biračkog tijela, pa i desnije od toga.

Urgentno restrukturiranje predsjedničine političke agende i savjetničke ekipe kroz smjene dvojice nekoć važnih ljudi očito je iznuđeno odnosima s premijerom i aktualnim vrhom HDZ-a, no ako mu je cilj i perceptivno distanciranje od dosadašnjeg establišmenta, veliko je pitanje koji će biti njegovi stvarni dosezi.

Godinu dana malo je vremena za velike zaokrete, pogotovo s obzirom na to da će predsjednica s jedne strane biti izložena udarcima od nekadašnjih saveznika, a s druge kontinuiranim ukazivanjem na suprotnost njezina novog profila s pozicijama koje je zastupala u većem dijelu mandata.

A onda je tu i pitanje buduće vjerodostojnosti. Jer, koje garancije birač danas ima da već nakon izbora, osnažena novim mandatom, predsjednica neće u nekoj gostioni opet zakopati ratne sjekire s krajnjom desnicom?

Uz škampe i šampanjac, dakako…

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Živi zid: antisistemska stranka sistemskih lažova
• Klijentelizam ostaje sve dok se ne iskorijeni u HDZ-u
• Zašto ću glasati protiv ako se održi sindikalni referendum
• Ignoriranjem novinara premijer će problem učiniti još većim
• Nabava aviona je propala. Hoće li Krstičević postupiti časno?
• Može li HDZ nadrasti Milijana Brkića?
• Može li Davor Ivo Stier srušiti HDZ-ov hranidbeni lanac
• Vulinove žrtve uvijek su manjine
• Sela bez struje – mjera ”postignuća” u zadnjih 25 godina
• Time out u ping-pong meču besadržajne politike

» Svi tekstovi ovog autora