– Alo, zete!
– Mmmmm…
– Šta mučeš, bogati! Aj, probudi se više!
– Mmmm…
– Ma vidi ga kako spava snom pravednika, a kriv je po svim osnovama.
– Mmmmmm…
– LIMIĆUUUU, BUDI SE!!! [Read more…]
novinarstvo s potpisom
Autor: Vedran Limić /
– Alo, zete!
– Mmmmm…
– Šta mučeš, bogati! Aj, probudi se više!
– Mmmm…
– Ma vidi ga kako spava snom pravednika, a kriv je po svim osnovama.
– Mmmmmm…
– LIMIĆUUUU, BUDI SE!!! [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
– Zete!
– Šta je sad?
– Zovi mi notara!
– Asti ga, oli je napokon došlo vrime za pisat testament?
– Ne drobi nego ga zovi! [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Ova moja bidna žena, koja me trpi priko četrdeset godina, svaki se put hoće samoubit kad me vidi s bilo kakvim alatom u ruci. I sasvim je nebitno je li mi u ruci osvanija čekić, kacavida, klišta oli pinel jer ona empirijski zna da ću se gadno ranit, a onda ajme njoj sa mnom.
Ako iden zabit brokvu za obisit neku sliku, nikad brokvu ne pogodin iz prve, a za pravo reć ni iz pedesete, tako da je logično da prvo najebe zid od kojeg nikad ne ostane pola pa onda najebe slika koju obavezno skršin. Zašto? Zato šta nisan Šiva pa da iman tri miljuna ruka. A najviše najebe liva koja završi u gipsu nikad ispod misec dana. [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Iako bi u glavi još igra na franje, graničare, vatalo i kukalo, tilo mi govori: Daj, ne pizdi, ostarija si! I u tom svakodnevnom sukobu sam sa sobom, mozak mi je pomoga da svatim kako je tilo ipak u pravu.
Naime, sad san pročita kako je od sarajevske Zimske olimpijade prošlo 40 godina. Ej, četrdeset! Šta je, je, stvarno san ostarija. I bez obzira na tu gomilu starih godina u meni su još uvik mlade uspomene na ti veličanstveni događaj na koji san protiv svoje volje iša. [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Kako je i meni ovako pošteno tupastom jasno da je svemir beskonačan, jer da ima kraja šta se, molit ću lijepo, nalazi s druge strane tog kraja?!, onda ću se u ovoj priči teleportirat do sada poznatog najudaljenijeg ruba. A tamo idem samo radi toga da se vratim ovdje odakle sam krenija. [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Iako je partila prije dvi godine nisu u nepovrat otišla sjećanja na moju omiljenu pljunicu Seku. Evo jednog od prije tri godine kada me u jutarnjim satima, onako natašte, dočekala u sačekuši i oplela svoju viziju seljačke bune i divljačkog denmonštrancjuna u Washingtonu koju je iz sjene vodio prežidente jer se nije moga pomirit s gubitkom poltrone. Audio zapis prenosim u cijelosti bez cenzure. [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Da sam se kojim slučajem rodio ka žensko sigurno bi se zva Matea Gubec ili Ivana Orkleanka. Naime kad vidim šta sve one bidne od nas u 21. stoljeću moraju trpit, jebalo majku, ako ja ka žensko ne bi digao internacionalnu bunu i cipa bi se s tim buzdama ako treba do istrebljenja.
Idemo redom. [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Jutros me prije prve jutarnje kave ničim izazvana žena počela politički zajebavat. Meni se muči, a ona se ne gasi. Sve me nešta propitkuje oko ovih plinovitih, korupcijsko oglašivačkih, ministarskih, tajkunskih, bespravnih i inih afera koja jednu drugu miče s trona javnog interesa. A najviše je zanimalo je li Vujnovac sad novi Todorić. [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Ne sićan se točno koliko san ima godina, ali znan da još nisan bija za školu, kad nan je u goste doša jedan barba šta je ocu bija masu puno nešto važan. Mi smo se dica lipo obukli, počešljali i po naređenju bili pristojni. Onda je mater svako malo ovoga barbu pitala oće li još malo ribe, pa oće li još vina, i sve tako oćete li još ovoga ili još onoga. [Read more…]
Autor: Vedran Limić /
Kada sam početkom devedesetih na Radio Splitu u eter sočno opsovao niko, ali baš niko, mi to nije uzeja za zlo, budući je slušatelj u programu uživo ispričao do zla boga tužnu priču.
Ukratko, taj pegulani slušatelj se po duši izjadao šta mu se dogodilo u samo jednom danu. Najranije ujutro je od likara saznao da ima neizlječiv tumor. [Read more…]