Trendovi

Nacionalna strategija: Hrvatska na udaru novih droga

Autor: Snježana Kratz / 01.11.2013. Leave a Comment

Izvješće o provedbi nacionalne strategije i akcijskog plana suzbijanja zlouporabe droga u 2012. godini, koje je prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ovih dana objavio Vladin Ured za suzbijanje zlouporabe droga, pokazalo je da je u Hrvatskoj ukupno registriran 32 771 liječeni ovisnik o drogama. Tijekom 2012. godine njihov je ukupni broj u odnosu prema 2011. bio veći za 2,5 %. Također, zabrinjava i pojava niza novih droga.

Od evidentiranih 7855 ovisnika u 2012. godini na tretman je prvi put došlo njih 1120. Prosječna dob osoba koje su se na izvanbolničko liječenje javile prvi put jest 24 godine i devet mjeseci, a na bolničko 32 godine i šest mjeseci. U izvješću se potvrdilo kako su glavna sredstva ovisnosti opijati (80,9 %), odnosno kanabinoidi (12,7 %).

Broj liječenih ovisnika u sedam županija viši je od prosjeka Hrvatske, koji na 100 000 stanovnika iznosi 272,1. Primjerice, u Istarskoj je županiji zabilježena najviša stopa – 588,3, slijedi je Zadarska s 472 te grad Zagreb s 430 itd.

Među liječenim je ovisnicima najviše muškaraca, stalno je zaposlenih osoba 41,4 %, a nezaposlenih je 48,3 %. Liječenih je studenata i učenika zabilježeno 8,1 %. Ukupno je zbog povezanosti s drogom prošle godine umrlo 165 osoba.

Iako ohrabruje sustavno smanjenje predoziranja heroinom od 2007. godine naovamo te smanjenje predoziranja metadonom, istodobno zabrinjava pojava novih droga, uključujući i smrtonosnu drogu krokodil, koja stiže iz SAD-a i Rusije, a nedavno se pojavila i na Balkanu (evidentirana je u Srbiji).

Samo je pitanje vremena kada će stići i u Hrvatsku. Krokodil je poznat i kao ”kanibalska droga” jer izjeda meso iznutra, uzrokuje gangrenu i prsnuće krvnih žila, a koža postaje zelena i prekrivena ljuskama pa osoba koja ga uzima počinje sličiti reptilu. Desetak je puta jeftiniji od heroina i nastaje u kućnoj radinosti miješanjem kodeina i benzina. U Rusiji godišnje od njega umire 30 000 ljudi, a smatra se da ih je već milijun ovisno.

Također, u Hrvatskoj je zabilježeno pet novih psihoaktivnih tvari u obliku biljnih mješavina, praha ili tableta. Aktualne su i tzv. plesne ili rekreacijske sintetske droge, odnosno psihoaktivne tvari proizvedene kemijskim procesom. U tu skupinu ulazi piperazin, tvar koja se pretežno upotrebljava kao lijek u veterini, a djeluje kao stimulans i halucinogen. Izaziva ozbiljne posljedice djelujući na mozak i srce (podiže tlak, remeti srčani ritam) te utječe na jetru i ostale organe.

Nova je droga i mefedron, koji djeluje kao stimulans središnjega živčanog sustava s učincima euforije, ubrzanog disanja i rada srca i sl. U Hrvatskoj je zabilježen 2009. godine, a 2010. uvršten je u ”Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se droga može proizvesti”.

Slično kao i u drugim zemljama, i u Hrvatskoj postoji niz sintetskih kanabinoida koji su otkriveni u nekim spice-proizvodima. Naime, mješavina bilja pod imenom spice uglavnom se prodaje na internetu i u različitim specijaliziranim trgovinama, i to kao ”egzotični mirisi koji daju bogatu aromu”, odnosno ”nisu za ljudsku upotrebu”.

Kriminalisti upozoravaju kako se njihovim pušenjem postižu učinci slični kanabisu. Spice se krajem 2009. u Hrvatskoj mogao naručiti samo preko interneta, ali je u 2010. postao dostupan u tzv. smart-shopovima diljem zemlje. Prodavao se po pristupačnim cijenama u obliku jointa na ulici i okupljalištima mladih, a neki su kafići čak organizirali spice-partyje.

Nove se psihoaktivne tvari među inozemnom ovisničkom populacijom nazivaju legal highs, a u Hrvatskoj se razvio pojam legalica. Kako bi upozorio na kompleksan problem zlouporabe droga, u svome je godišnjem izvješću Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) ustvrdio kako je europsko tržište drogama sve fluidnije i dinamičnije, a internet umnogome pridonosi informacijama o novim vrstama, njihovoj upotrebi i opskrbi njima. U inozemstvu su se pojavila čak 73 nova spoja koja oponašaju učinke klasičnih droga.

Slijepi iz godine u godinu moraju dokazivati – sljepoću

Autor: Snježana Kratz / 30.10.2013. Leave a Comment

”Koristi svoja prava! Ostvarimo jednake mogućnosti i suzbijmo diskriminaciju na lokalnoj razini”, geslo je to pod kojim je nedavno Hrvatski pravni centar s Društvom distrofičara Istre, Društvom distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida grada Varaždina te vinkovačkom Udrugom osoba s invaliditetom ”Bubamara” održao ”Trening o pravnim i drugim mehanizmima za suzbijanje diskriminacije osoba s invaliditetom”.

Uz pomoć Europske unije i Vladina Ureda za udruge predstavnici civilnog društva u sklopu tog projekta upoznali su se s načinima diskriminacije osoba s invaliditetom i zaštite njihovih prava te radom Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Udrugama je predstavljen ”Nacrt priručnika o prepoznavanju diskriminacije osoba s invaliditetom i mogućnostima zaštite njihovih prava”. Projekt će se provoditi u Zagrebu, Puli, Vinkovcima i Varaždinu. Da je nužna veća posvećenost tom problemu, govori i to što oni koji dožive neki oblik diskriminacije najčešće je ne prijavljuju zbog straha, pribojavanja reakcije okoline, ali i nepovjerenja u pravnu zaštitu. O tome kakva su im prava i što je diskriminacija, zakon je rekao svoje.

Diskriminacija je, prema zakonskoj definiciji, svako nedopušteno i neopravdano razlikovanje, odnosno stavljanje osoba u nepovoljniji položaj na osnovi (nekih) osobnih karakteristika, na primjer boje kože, vjere, genskog nasljeđa ili invaliditeta. Kao ranjivije skupine osobe s invaliditetom, kojih je u Hrvatskoj oko 529 000, zbog svoje su ”različitosti” nerijetko meta predrasuda i diskriminacije. Slijepi, kojih je u Hrvatskoj oko 5800, a od toga ih je samo u Zagrebu 1100, posebno su ugroženi. Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih, za autograf.hr kaže kako je toj kategoriji invalida, pokazalo se, u nas najlošije, a diskriminacije ima na svakom koraku, počevši već od kompenzacijskog doplatka na sljepoću, koji je jedan od najnižih u Europi. Primjerice, u Albaniji je on 120, a u Hrvatskoj 70 eura. Kako zbog sljepoće ta kategorija ljudi ima i veće troškove pri npr. nabavi kućanskih aparata s govornim jedinicama (tlakomjeri, toplomjeri, čitači glukoze i dr.) ili u slučajevima kad im se pruža tuđa pomoć za odlazak u poštu, banku i slično, nužno je povećanje kompenzacijskog dodatka.

Lošem stanju pridonosi i kontinuirana birokratizacija sustava pa slijepi svake godine za ostvarivanje već odobrenih prava moraju iznova dokazivati sljepoću, na primjer da bi ostvarili dopunsko osiguranje. Godinama, kaže Perić, pokušavaju upozoriti na svoj nezavidan i diskriminirajući status, što im ne uspijeva, a diskriminira ih i država jer je stvorila zakonske okvire za bolji život osoba s invaliditetom, ali ih se ni sama ne pridržava.

U državnim službama nema zapošljavanja slijepih ljudi; svijetli je primjer Grad Zagreb, gdje je u zadnjih osam godina zaposleno dvadesetak takvih osoba, a posao će u skorijoj budućnosti dobiti još petero slijepih. Iako su vidljivi pomaci u odnosu građana prema slijepima, još treba educirati lokalnu zajednicu i podizati joj svijest o izjednačivanju mogućnosti osoba s invaliditetom koje nalažu dvije strategije, nacionalna i zagrebačka strategija izjednačivanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine.

Poštuje li se ono što je u njima naloženo i na koji će način osobe s invaliditetom to moći provjeriti, saznat će u Uredu pravobraniteljice, središnjem tijelu njihove zaštite. Ondje su se, prema podacima za 2010. godinu, riješila 252 slučaja i obavilo se 729 telefonskih savjetovanja. Najveći se broj zahtjeva odnosio na ostvarivanje prava iz socijalne zaštite i mirovinskog osiguranja te rješavanje problema povezanih s područjem pravosuđa, ali i arhitektonskom (ne)pristupačnošću, odnosno diskriminacijom pri kupnji u trgovačkim lancima.

Primjerice, u jednom takvom slučaju pravobraniteljica je reagirala kad je pri samostalnoj kupnji slijepoj osobi predloženo da se s popisom željenih proizvoda (na)javi ”najmanje jedan dan ranije” zaduženom trgovcu u nadslužbi. Dođe li nenajavljeno, objašnjeno je toj osobi, niti će joj biti omogućena priprema proizvoda niti će joj se moći odmah pomoći. Kao razlog koji joj priječi pomoć istaknuto je kako u ”trgovini nije moguće predvidjeti opseg poslova u svakom trenutku”.

Nakon stečaja i burze − mirovina bez umanjenja

Autor: Marijana Matković / 27.10.2013. Leave a Comment

Radnici koji zbog stečaja tvrtke završe na Zavodu za zapošljavanje i tamo provedu dvije godine a da im Zavod ne ponudi nikakav posao i ne uspiju se zaposliti, ako imaju uvjete za prijevremenu mirovinu, moći će je ostvariti bez umanjenja mirovine. Riječ je o prijedlogu iz Nacrta novoga prijedloga zakona o mirovinskom osiguranju koji je Ministarstvo rada i mirovinskog osiguranja upravo povuklo iz javne rasprave na stranicama Ministarstva te se uskoro očekuje definiranje prijedloga zakona koji bi mogao pred Vladu. Očekuje se da zakon bude donesen do kraja godine, a primjenjivati se počne od iduće.

Već smo pisali da se njime mijenjaju uvjeti za umirovljenje, odnosno dobna granica za starosnu mirovinu povećava se na 67 godina i najmanje 15 godina staža, odnosno 62 godine i najmanje 35 godina staža za starosnu prijevremenu mirovinu, no s postupnom primjenom, tako da to kao puni uvjet stupi na snagu tek 2030. godine. Do tada, međutim, vrijedi i dobna granica od 65 i najmanje 15, odnosno 60 i najmanje 35 godina staža, pri čemu je naglasak na penalizaciji onih koji u mirovinu žele rano ako nemaju puno staža, kao i poticanje onih koji žele raditi i poslije 65. godine.

Tako bi, na primjer, oni sa stažem iznad 41 godine ubuduće išli u mirovinu bez penala, bez obzira na godine, dakle, već i sa 60 (od 2030. godine sa 62), iako je zakonom propisana dob za umirovljenje 65 godina. To vrijedi i za prijelazne uvjete koji se sada primjenjuju za žene u razdoblju dok se njihova dobna granica podiže prema 65 godina, dok se posve ne usklade s muškarcima, odnosno za njih se ništa ne mijenja u odnosu prema izmjenama zakona iz 2010. godine.

Odredba po kojoj bi oni koji završe na burzi zbog stečaja tvrtke mogli u mirovinu bez umanjenja mirovine važna je za velik broj onih koji su ne svojom krivnjom ostali bez posla. Naime, ako osiguranik nema punu dob za mirovinu, za svaki mjesec koji mu nedostaje do punih uvjeta mirovina se ovisno o stažu umanjuje između 0,15 ili 0,34 posto, tako da ukupno umanjenje za pet godina prijevremenog umirovljenja danas može iznositi između 9 i 20,4 posto. Ukratko, oni koji su ne svojom krivnjom završili na burzi i nakon toga tijekom dvije godine nisu našli nikakav posao dodatno su bili kažnjavani oduzimanjem do petine mirovine, često i unatoč tome što su imali i blizu 40 godina staža.

Prema podacima Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, u evidenciji osiguranika sada ima oko 8000 onih koji imaju više od 41 godinu staža, među kojima dio njih nema uvjete za starosnu mirovinu koja se do sada umanjivala, no po novome bi zakonu mogli u mirovinu bez umanjenja bez obzira na to što nisu napunili 65. Istodobno, na Zavodu za zapošljavanje imamo oko 5500 ljudi koji su stariji od 55 godina i imaju više od 35 godina staža, no tek oko tisuću njih na Zavodu je dulje od dvije godine pa kada zakon stupi na snagu, mogli bi odmah biti kandidati za mirovinu po novim propisima.

Dobro plaćeno domoljublje

Autor: Andrea Latinović / 26.10.2013. Leave a Comment

Marko Perković, poznatiji kao Thompson, rođen u Čavoglavama 27. listopada 1966., hrvatski je glazbenik i izvođač pjesama s domoljubnom, ljubavnom i religijskom tematikom. Tako bar piše na Wikipediji, uz prilično detaljno objašnjenje kako je ”učestalo optuživan za fašizam, nacizam i ustaštvo”. Jedan je od razloga to što neki njegovi obožavatelji nose ustaška obilježja na koncertima, što Thompson smatra propustom policije, a ne organizatora. Thompson se nije ogradio od ustaštva, ali je osudio ustaške simbole na svojim koncertima. Od fašizma se nekoliko puta javno ogradio.

Na dušu mu se najviše stavljao argument da je publiku na svojim koncertima pozdravljao uzvikom ”Za dom!”, koji je najpoznatiji po tome što su se njime kao službenim pozdravom koristili ustaše. Doduše, valja podsjetiti i kako su prije ustaša taj pozdrav prvi upotrebljivali hrvatski domoljubi iz 19. stoljeća. No već na sam spomen tog usklika asocijacija su upravo Pavelićevi ustaše, ma kako tko tumačio ovu činjenicu.

Nadalje, Thompsonu se stalno nošenje crne odjeće spočitavalo također u kontekstu ustaštva jer, navodno, aludira na crne odore nekih ustaških postrojbi. Tako je svojedobno nakon koncerta na Dinamovu stadionu u Maksimiru iz Centra Simona Wiesenthala stiglo priopćenje Vladi RH u kojemu se izražava zgražanje nad ustaškim znakovljem što se isticalo na koncertu, a i nad pozdravom “Za dom spremni!”.

No taj je isti, nekoć bezubi kosati Thompson seoski lukavo naučio kako naplatiti svojim Hrvatima domoljublje, kako se iz straćare preseliti u velebnu vilu na prestižnoj zagrebačkoj adresi, ali ovaj put sa svim zubima i uredno podšišanom kosom. Pa je tako svojedobno HSP-u pjevao za velik novac, a potom ga je, plativši mu oko 500 000 eura samo da – ne pjeva, preuzeo HDZ

Optuživali su ga i da je sudjelovao u izvođenju pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara”, što on nikada nije priznao, ali je snimku, kojoj autentičnost nije potvrđena, a na kojoj navodno Thompson pjeva tu ustašku pjesmu u kojoj se slavi ubijanje Srba i ostali ustaški zločini, objavio jedan internetski portal. Čak mu je i u Nizozemskoj 2003. zabranjeno izvođenje koncerta u Amsterdamu, uz obrazloženje da je fašistički pjevač, a dan poslije dopušteno je izvođenje koncerta njegovoj grupi u Rotterdamu, ali bez njega.

Mišljenja su o ovom kontroverznom pjevaču godinama podijeljena: dok jedni smatraju da je Thompson klasičan hrvatski domoljub koji u svojim pjesmama veliča tradicionalne vrijednosti, primjerice vjeru u Boga i ljubav prema obitelji i domovini, drugi ga smatraju ekstremnim nacionalistom, a neki su čak uvjereni kako on doista potiče mržnju prema svima koji nisu Hrvati.

No zašto uopće pišemo o Thompsonu, tome mračnom liku hrvatske estrade? Pa baš zato što je taj isti Marko, kojega smo prvi put vidjeli na televiziji 1991. godine u spotu jeftine proizvodnje krezuboga, dugokosoga, zarasloga, u vojnoj odori, u tom trenutku simbolizirao borbu protiv velikosrpske agresije. Bio je simpatičan čak i onima koji se inače zgražaju nad takvom vrstom pjesama, ali i ljudi. Kao da je ujedinio sve nas, u tom trenutku napadnute, potlačene i u strahu.

Ali taj je isti, nekoć bezubi kosati Thompson seoski lukavo naučio kako naplatiti svojim Hrvatima domoljublje, kako se iz straćare preseliti u velebnu vilu na prestižnoj zagrebačkoj adresi, ovaj put sa svim zubima i uredno podšišanom kosom. Pa je tako svojedobno HSP-u pjevao za velik novac, a potom ga je, plativši mu oko 500 000 eura samo da – ne pjeva, preuzeo HDZ. Ne zato što ga hadezeovci nisu voljeli, već stoga što su bili svjesni da Marko donosi bodove pravašima, a njih je valjalo eutanazirati. Ostavimo, međutim, te međupolitičke borbe po strani.

Thompson je naučio lekciju koju su savladali svi Hrvati koji su, s rukom na srcu, kunući se u Hrvatsku, ostavili ”spaljenu zemlju”. Pa je tako sada već notorni nekadašnji HDZ-ov rizničar Mladen Barišić prije nekoliko dana na suđenju u slučaju Fimi medije, govoreći o novcu kojim je ta stranka potkupljivala vodeće pjevače u državi, posebno izdvojio Thompsona, koji je, tvrdi, prvo pristao na 150 000 do 200 000 pa potom tražio 515 000 eura kako ne bi pjevao. “Pristali smo, no slijedio je poziv”, kazao je Barišić. “Sutra me nazvao gospodin Litre i rekao da u tom iznosu od 515 000 eura nedostaje 8000 eura. To sam isplatio. Znam da sam se ponašao kako nisam smio, a sve sam odlučio priznati kako bih si olakšao savjest”, rekao je na kraju svoje obrane Barišić.

Lijepo od njega, no građani su Hrvatske u najmanju ruku čudni; možda ne svi, ali neki sigurno. Unatoč tomu što ga je kupio HDZ i što nije platio porez državi koju toliko voli, mase i dalje hrle na njegove koncerte, na kojima vrište protiv navodnih ljevičara i Jugoslavena. Baš zgodno, posebice kada najžešći Hrvati toliko vole svoju domovinu da jednostavno zaborave platiti cijenu života u njoj.

Mala zemlja za velike smicalice

Autor: Andrea Latinović / 23.10.2013. 2 Comments

“Poštovani, danas 22. listopada u Hrvatskoj gospodarskoj komori sastao se Nadzorni odbor HGK-a te zaključio da je poslovanje HGK-a bilo u skladu s procedurama. Predsjednik Nadzornog odbora o zaključcima sastanka izvijestio je Upravni odbor, čija se sjednica održala istoga dana. Upravni odbor izvješće je primio na znanje.

Na temelju toga nalaže, osim već poduzetih mjera kontrole, osnivanje posebne ustrojbene jedinice za sukladnost.

Ujedno Upravni odbor poziva sve zaposlenike HGK-a da unatoč teškim trenucima još intenzivnije nastave rad na ostvarivanju temeljnih zadaća Komore”.

Baš se ovakvim priopćenjem Hrvatska gospodarska komora preko svoje službe za odnose s javnošću obratila toj istoj javnosti, želeći reći kako u toj, nakon zadnje afere poprilično kompromitiranoj ustanovi, sve “štima”. Dakle, to što je praktično prva suradnica do sada moćnog predsjednika Nadana Vidoševića navodno prisvojila čak 32 milijuna kuna, nešto je što ne bi trebalo izazivati veći poremećaj u sustavu. Barem ne u HGK-u. Nadan Vidošević ne želi otići.

Ovdje je na djelu duboko ukorijenjena (ne)kultura podsmijeha. Onih koji su nas zavili u crno, koji su na našim leđima plandovali i kraljevali poput raskalašenih rimskih careva, stavljali na čelna mjesta rođake, žene, ljubavnice i svakojaku čeljad, a kada ih se konačno, sa sto godina zakašnjenja, procesuiralo, još nam se smiju. I govore kako ništa nisu znali

Nakon ovoga nemiloga otkrića za Komoru, koju se godinama prozivalo zbog rastrošnosti, ali je funkcionirala praktično kao “država u državi”, već se danima lamentira treba li Vidošević napustiti tu dužnost ili ne. On sam je na izvanrednoj konferenciji za novinare nakon izbijanja afere u svom ležernom, šarmerskom stilu rekao kako “muž zadnji sazna”, pokušavajući nas valjda kupiti tim šarmom. No ovaj mu put, ima li ikakve pravde, to ne bi trebalo proći.

Naime, ne samo da uopće nije sporno da gospodin Vidošević treba otići nego bi, želi li vlast biti poštena prema građanima, odnosno poreznim obveznicima, trebala naložiti kompetentnim institucijama da temeljito “pročešljaju” Komorino poslovanje proteklih godina. Pa da se utvrdi je li sve bilo po slovu zakona, gdje se i na što trošio taj silni novac a gospodarstvenici i obrtnici izdvajali sredstva za tu istu Komoru, s kojom se Vidošević tako lijepo volio slikati po svijetu. I to gotovo dva desetljeća, poput kakvog egipatskog faraona. Vlasti su prolazile, premijeri se mijenjali, a Vidošević ostajao. Je li to stoga što je tako silno sposoban, ili je možda znao mnoge tajne moćnika koje su ga održavale na toj visokoj i unosnoj dužnosti? Čini se da će i to vrijeme pokazati, pričekajmo još malo. Jer, ako sada Vidošević ne napusti mjesto prvoga čovjeka HGK-a, zaista je sve dovedeno do apsurda. Naime, pod pretpostavkom kako je doista istina da je njegova suradnica “zamračila” te silne milijune, kako je onda moguće da on nije znao ama baš ništa? Nije stigao, od silnih putovanja i prezentacija Hrvatske po svijetu? Vjerovao je svojim suradnicima bezrezervno? Dao im potpuno odriješene ruke? Tko zna što je, zapravo, istina? U jedno je, međutim, doista teško povjerovati: da čelni čovjek ne zna baš ništa o tome što mu rade podređeni. Zašto je onda uopće čelni čovjek? Za visoku plaću, beneficije i različite ugode, a ni za kakvu odgovornost? To je moguće samo u Hrvatskoj.

Kao što je samo ovdje moguće da se bivši premijer, osumnjičen za nekoliko kaznenih djela, a pritom još i osuđen na deset godina, svađa u sudnici sa sutkinjom, nastavljajući i dalje svoju tradiciju bezobraštine i svadljivosti. Takav je bio i na dužnosti predsjednika Vlade, u dva mandata, takvim se pokazao i kada su ga privodili kao zadnjeg bjegunca i “kokošara”, a takav je i u remetinečkoj sudnici. Smije nam se u lice, kao da smo svi mi pali s Marsa, svi smo nešto krivi, a samo je on nedužan. Unatoč tomu što se oštra sutkinja ne da, odmjeravajući mu svaku riječ, ipak je on zasjenjuje svojom bahatošću. Ni traga skrušenosti koja bi se očekivala od njega u takvoj poziciji; zaboga, čak se i milijardu puta osuđivani Silvio Berlusconi koji put u sudnici pokunjio!

Ovdje je na djelu duboko ukorijenjena (ne)kultura podsmijeha. Onih koji su nas zavili u crno, koji su na našim leđima plandovali i kraljevali poput raskalašenih rimskih careva, stavljali na čelna mjesta rođake, žene, ljubavnice i svakojaku čeljad, a kada ih se konačno, sa sto godina zakašnjenja, procesuiralo, još nam se smiju. I govore kako ništa nisu znali. Vrlo zanimljivo. Koga god privedu, taj pojma nema ni o čemu. Još će najpošteniji ispasti upravo uhićeni Josip Sapunar iz HAC-a, koji je priznao da “nije oprao pet, već samo tri milijuna eura”. Čovjek je ipak pošteno priznao, možda bi mu zato trebalo odrezati manju kaznu pa da stvari dovedemo do krajnjega apsurda.

Sve je više roditelja koji ne žele cijepiti djecu

Autor: autograf.hr / 22.10.2013. Leave a Comment

Roditelji jednogodišnjaka odlučili su svomu djetetu uskratiti sva cjepiva, a kad im je pedijatrica dala tražena objašnjenja o cjepivu, rekli su joj da nije kompetentna, piše Novi list.

Riječka pedijatrica dr. Jasna Žirovnik već mjesecima trpi napade i ponižavanja jednog roditeljskog para, koji je, po svoj prilici, bombardiran poluinformacijama s interneta, odlučio svojem djetetu uskratiti sva cjepiva propisana kalendarom cijepljenja. Njihov je jednogodišnjak dosad propustio osam doza cjepiva, između ostalog i cjepiva protiv tetanusa, difterije, dječje paralize i hepatitisa.

”Nevjerojatno je s koliko uvjerenja nastupaju takvi roditelji iako nemaju nikakvu medicinsku naobrazbu. Računaju na kolektivni imunitet stečen desetljećima sustavnog cijepljenja djece, a nisu svjesni da im dijete može pasti u parku, razbiti koljeno i umrijeti od tetanusa”, tvrdi dr. Jasna Žirovnik.

Takvi se roditelji, ističe, ponašaju kao da znaju sve, a liječnike koji ih žele informirati prozivaju, prijete i vrijeđaju. Umjesto da potpiše obrazac kojim potvrđuje da odbija cijepiti dijete, otac spomenutog jednogodišnjaka liječnici je, pozivajući se na zakonsko pravo pacijenta na informiranost, dao popis od 13 pitanja da mu na njih odgovori. Inače će, priprijetio joj da će, zbog odbijanja da mu da potpunu informaciju, po Zakonu o zaštiti prava pacijenata, platiti novčanu kaznu od 5.000 do 10.000 kuna, a zdravstvena ustanova u kojoj radi do 50.000 kuna.

Okupljeni u udruzi Život ili cijepljenje, koja na svojim internetskim stranicama zarazne bolesti prikazuje kao povremeni prirodni fenomen, a potpuno zanemaruje stotine tisuća ljudi koje su takve bolesti pokosile, roditelji protivnici cijepljenja uvjereni su da je cijepljenje masovno trovanje krvi smišljeno jedino radi zarade farmaceutske industrije. Posljedice su, tvrde, širenje autizma, multiple skleroze i drugih teških bolesti, koje su po njihovu mišljenju posljedica cijepljenja.

S takvima je ljudima, kaže riječka pedijatrica, jako teško razgovarati jer su zadojeni onime što su pročitali na internetu. ”Ta je skupina strašno uzela maha, što postaje opasno. Zdravstvene bi vlasti morale educirati populaciju o bolestima protiv kojih se danas cijepimo, pokazati grozomorne slike bebe s neonatalnim tetanusom, da ti roditelji znaju u kakvom su riziku njihova djeca”, kazala je dr. Žirovnik.

Da se broj roditelja koji pripadaju toj skupini doista povećava, potvrdili su najnoviji podaci Ministarstva zdravlja prema kojima su u 2013. godini roditelji odbili cijepiti djecu u 143 slučaja.

Prenosimo s portala Novog lista

Deset zanimanja koja pune burzu

Autor: autograf.hr / 20.10.2013. Leave a Comment

Diploma u ruci u Hrvatskoj nikada nije značila lak pronalazak posla, no danas ga ne mogu naći primjerice ni nekada vrlo traženi diplomirani inženjeri elektrotehnike. Statistike Hrvatskog zavoda za zapošljavanje otkrivaju da su, kako se čini, “višak’ svi osim liječnika.

Nakon završetka turističke sezone broj nezaposlenih opet raste. Trenutno je na burzi 332.596 ljudi, a među vojskom nezaposlenih je i 36.945 visokoobrazovanih osoba, koje čine 11,4 posto ukupno prijavljenih nezaposlenih osoba.

Od 36.945 visokoobrazovanih osoba u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 9.913 osoba nema niti dana radnog iskustva. Među njima ima i onih koji su godinama na burzi rada. S obzirom da rijetko koji poslodavac želi radnika bez iskustva, neki od ovih ljudi, nažalost, osuđeni su na doživotnu nezaposlenost.
Prema podacima HZZ-a, među 10 zanimanja s višom stručnom spremom i visokom stručnom spremom, kojih ima najviše na burzi, najbrojniji su ekonomisti i diplomirani ekonomisti.
Među njima su i zanimanja koja su do prije nekoliko godina bila tražena poput inženjera građevine, diplomiranih inženjera elektrotehnike i stručnjaka za financije.

Mnogi su se prestali nadati da će ikada pronaći posao za koji su se školovali, pa se odlučuju na prekvalifikaciju. U zadnje vrijeme nije rijetkost da se akademski obrazovani ljudi upisuju na razne tečajeve i obrazuju za zanimanja s kojima je danas u Hrvatskoj lakše pronaći posao. Najčešće biraju tečajeve na kojim se osposobljavaju za zanimanja u ugostiteljstvu i njegovateljice.
Velik broj nezaposlenih s fakultetskim diplomama, a pogotovo oni koji su nedavno diplomirali, odlučio je svoju sreću potražiti u inozemstvu. Privučeni ponudama i plaćama o kojima u Hrvatskoj mogu samo sanjati, odlaze u zemlje Europske unije, ali i zemlje poput Kanade i Katara.

Novi gastarbajteri
Kako se čini, i nove gastarbajtere s diplomom najviše privlači Njemačka. Iako je ona među zemljama koje su Hrvatima nakon ulaska naše zemlje u EU uvele ograničenja, postoje izuzeci kada su u pitanju visokoobrazovani koji nađu posao koji odgovara njihovoj stručnoj spremi.
Kako je od 1. srpnja dio EURES mreže postao i Hrvatski zavod za zapošljavanje, jedan dio trbuhom za kruhom odlazi preko europske burze rada. Diploma, radno iskustvo i dobro poznavanje jezika osnovni su uvjeti koji traže poslodavci u Europi.
Analitičari ocjenjuju da će do smanjenja nezaposlenosti doći tek nakon poboljšanja trendova u realnom sektoru i početka stvaranja novih radnih mjesta. Kako nema naznaka da se u tom pogledu nešto značajnije događa, prilično je sigurno da će tisuće visokoobrazovanih, u čije je školovanje država potrošila milijune, za kruh zarađivati izvan granica domovine.

Prenosimo s portala net.hr

‘Vinkovačke kurve’ na Facebooku

Autor: autograf.hr / 19.10.2013. Leave a Comment

„I ja sam postala jedna od tih ‘vinkovačkih kurvi’. I to najveća od najvećih. Povrijedilo me to, no takvo što sam i očekivala. Jer u mojem je slučaju iza svega stajala osveta. Čim se pojavila Facebook grupa ‘Vinkovačke kurve’ inicirala sam zahtjev da se ta grupa ugasi pa sam se onda i sama našla na meti i postala žrtvom. Nakon toga počele su mi se javljati djevojčice koje su prije imale istih problema – posvjedočila je 25-godišnja Vinkovčanka Marija Renić, HT-ova stručnjakinja za online marketing, danas na okruglom stolu “Izazovi suočavanja s elektroničkim zlostavljanjem u Hrvatskoj” u Matici hrvatskoj.

Predstavnice Poliklinike za zaštitu djece i Hrabrog telefona predočile su rezultate istraživanja provedenog na 1500 učenika iz cijele Hrvatske, od 5. razreda osnovne do 2. razreda srednje škole. Pokazalo se da njih 84% ima pristup internetu preko telefona, 92% ima profil na Facebooku (FB), 3% je na FB-u navelo kućnu adresu, 34% ponekad prihvaća zahtjeve za prijateljstvo nepoznatih osoba, 3% je otišlo na susret s nepoznatom osobom koju su upoznali na FB-u, 16% primilo je poruke seksualnog sadržaja, a 15% prijetnje.

34% učenika ponekad na Facebooku prihvaća zahtjeve za prijateljstvo nepoznatih osoba

9% ih je na Facebooku stavilo broj mobitela

18% učenika možda bi otišlo na susret s nepoznatom osobom koju je upoznalo putem Facebooka

3% ih je zaista otišlo na takav susret

16% učenika primilo je neželjene poruke seksualnog sadržaja

21% uvredljive poruke i komentare

5% primilo je prijetnje

Prenosimo s portala Večernjeg lista (Božena Matijević)

Prijedlog zakona: Radit ćemo do 67, ili manja mirovina!

Autor: Marijana Matković / 16.10.2013. Leave a Comment

U starosnu mirovinu ubuduće bismo mogli po dvije varijante: sa 67 godina i najmanje 15 godina staža, ili sa 65 godina, uz isti staž, no u tom bi se slučaju svima koji imaju manje od 41 godinu staža mirovina umanjivala. U prijevremenu starosnu mirovinu moglo bi se ranije, sa 62 godine, uz uvjet da osoba ima najmanje 35 godina staža, stoji u Nacrtu prijedloga zakona o mirovinskom osiguranju koji je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava objavilo na svojim stranicama, čime je otvorena javna rasprava o nacrtu.

Prijevremene starosne mirovine, dakle one ostvarene sa 62 do 67 godina umanjivale bi se za svaki mjesec koji umirovljeniku nedostaje do 67 godina, kao što je slučaj i sada s prijevremenima. Najveće umanjenje primjenjivalo bi se na one koji imaju “samo” 35 godina staža – 0,34 posto po mjesecu koji osiguraniku nedostaje do 67 godina, odnosno 20,4 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu. Za 36 godina staža penalizacija bi iznosila 18 posto, zatim 15, 9 i šest posto za one koji bi u mirovinu išli sa 62 godine i 40 godina staža. Ukratko, riječ je o prijedlogu koji ide za tim da se omogućava umirovljenje sa 65 godina, ali se te mirovine i penaliziraju kako bi se potakao dulji rad i dulji staž.

Prema nacrtu prijedloga, dobna granica za umirovljenje povećavala bi se za 3 mjeseca godišnje. Zasada je rubrika godine od koje bi započelo povećanje dobne granice prazna, no kad bi to, na primjer, započelo 2014., puni uvjeti stupili bi na snagu 2021. godine. No, za žene bi se istodobno primjenjivalo dulje prijelazno razdoblje. Njihova dob za mirovinu trenutno se usklađuje s dobi za umirovljenje muškaraca, što bi trebalo završiti do 2030. godine. Tako bi za žene koje se mogu uklopiti u te prijelazne uvjete vrijedilo povoljnije razdoblje.

U skladu s najavama, aktualna vrijednost mirovine, parametar koji je važan za izračun novih mirovina i njihovo usklađivanje, ne bi više bio sveden samo na polovicu plaće i troškova života u prethodnom polugodištu, već bi se ta stopa dodatno usklađivala ako jedan od tih parametara značajnije “iskoči”. Time bi mirovine brže od plaća pratile rast troškova života, pa bi osnovica budućih mirovina u startu mogla biti uvećana. Predviđa se i korekcija izračuna osnovne mirovine iz prvog stupa, za razdoblje koje je osiguranik proveo u drugom mirovinskom stupu. Sadašnja je formula za tri četvrtine doprinosa predviđala samo 25 posto mirovine, što bi se ubuduće trebalo promijeniti.

Očekuje se da bi javna rasprava mogla trajati do kraja listopada, nakon čega bi mogao u proceduru usvajanja, što bi bio početak sveobuhvatnije mirovinske reforme. U paketu s ovim zakonom naime u javnoj raspravi su i novi prijedlozi zakona o drugom i trećem mirovinskom stupu, te onih kojima je regulirana isplata tih mirovina. Ipak, zasad nema informacija o tome da bi se mijenjala stopa izdvajanja za drugi mirovinski stup. Većina naših sugovornika vjeruje da na snazi ostaje formulacija koju je vlast objavila nedavno: ona će rasti kada gospodarski rast prijeđe dva posto.

Sva četiri nacrta zakona možete pogledati na stranici Ministarstva rada i mirovinskog sustava.

Najave zakona o jeziku

Autor: Snježana Kordić / 13.10.2013. Leave a Comment

Direktor Instituta za hrvatski jezik najavio je za ovu jesen izradu prijedloga zakona o jeziku. Na čemu se temelji navodna potreba za takvim zakonom? Na strahu da se jezik kvari. Doduše, svatko u Institutu za hrvatski jezik bi morao znati da je takav strah neopravdan jer u lingvistici u svijetu je odavno poznato da se jezik ne kvari i da bojazni oko toga mogu imati samo lingvistički neobrazovane osobe. Pa ipak baš jezikoslovci kod nas već desetljećima prave moralnu paniku da će jezik propasti ako ga ne spase, naravno, oni. Ne spominju da homo sapiens govori već 100.000 godina iako čitavo to vrijeme nisu postojali instituti za jezik, akademije i spašavalačke ekipe jezikoslovaca.

Umjesto toga kažu da treba jezik u Hrvatskoj štititi od prodora stranih, engleskih riječi. Međutim tu se prešućuje jedna ključna stvar, a to je da engleske riječi nisu živa bića i ne mogu one sebe nametati. Nego ljudi u Hrvatskoj samoinicijativno i dobrovoljno uzimaju te riječi i koriste ih. Razlozi su raznorazni, a najčešći su: ljudi se rukovode prestižem tih riječi, računaju na pozitivne efekte kad ih koriste; ukratko, da će postići veći uspjeh govorenjem, ako upotrebljavaju te riječi. To znači da jezikoslovci koji žele zakonske mjere protiv riječi iz engleskog jezika time ustvari ograničavaju Hrvatima slobodu korištenja jezika.

Tko tvrdi da štiti čistoću jezika, taj misli da postoji neko idealno stanje jezika za sva vremena i da je jezik nekada bio čist. Međutim u lingvistici je poznato da u prošlosti nikada nije postojalo neko stanje čistog jezika i da nijedan jezik nije čist. I engleski se sastoji osamdeset posto od stranih riječi. Tako da je tvrdnja o nekadašnjoj čistoći jezika običan mit, dio onog poznatog mita o zlatnom dobu, uvjerenja da je nekad postojalo idealno stanje koje treba ponovno uspostaviti. Činjenica je da ne postoji idealno stanje jezika za sva vremena. Naprimjer, u 19. stoljeću jezik je bio idealan za potrebe ondašnjeg vremena, a kad su se potrebe dijelom izmijenile s njima se izmijenio i jezik da bi ih zadovoljio, pa je stoga opet idealan. U budućnosti će također dolaziti do promjena i jezik će se donekle razlikovati od današnjega kako bi bio što bolje prilagođen potrebama novog vremena. Lingvisti znaju da se ne može govoriti o kvarenju jezika, nego o tome da se jezik stalno mijenja, i da se to ne događa po naredbi, ne dolazi to po zahtjevu nekog profesora, akademika ili lektora, nego taj proces uzrokuju temeljne ljudske potrebe, on dolazi iz mase govornika.

Sve ovo znači da zakon o jeziku nema nikakvo lingvističko uporište. Domaći jezikoslovci navode kao primjer pojedine susjedne države, poput Mađarske, koje su u naletu nacionalizma donijele takve zakone. Bolje bi bilo pogledati učinak takvih zakona. Francuska je usamljen primjer među zapadnoevropskim državama, a na njen zakon o jeziku gleda se u lingvistici kao na društvenopolitički fosil. Nedavno je i francuska ministrica kulture taj zakon nazvala reliktom iz prošlog stoljeća koji je internacionalno napravio veliku štetu francuskoj kulturi na raznim planovima, a u samoj Francuskoj masovno je ignoriran, te je ostao bez učinka.

Naši jezikoslovci tvrde da bi zakon o jeziku poboljšao situaciju radnika i drugih uposlenika u Hrvatskoj. Je li zaista tako? Pogledajmo primjer najprestižnije evropske zemlje: da bi Njemačka i dalje bila zemlja blagostanja, njene brojne kompanije ‒ kako bi preživjele u surovoj borbi s konkurencijom na svjetskom tržištu ‒ prešle su u samoj Njemačkoj na to da je službeni jezik za njihove zaposlenike engleski. Riječ je o izvorno njemačkim tvrtkama, a ne o nekim stranima: npr. metalna industrija i mašinogradnja koje su okupljene pod koncernom Thyssen-Krupp i koje su simbol snage njemačke industrije. Zatim, njemačka banka Deutsche Bank, trenutno treća po veličini banka u svijetu. Nadalje, jednako su postupili i njemački koncerni Daimler, Siemens, Tui, Metro, Aventis… Želimo li im zakonom otežavati poslovanje u Hrvatskoj? I što je bolje: ako je zaposlenik u Hrvatskoj spreman koristi engleski na poslu, da zauzvrat prima plaću i uplaćuje porez u Hrvatskoj ili da mora otići za poslom u Njemačku, tamo koristiti engleski, tamo plaćati porez i da mu se tamo školuju djeca na drugom jeziku (djeca, koja teško da će se ikada vratiti)?

To su veliki koncerni, a kako stvari stoje s manjim i srednjim poduzetnicima pokazala je EU-studija Elan. U ispitivanju koje je obuhvatilo 2000 takvih poduzetnika, deset posto je reklo da im često propadne posao ili izmakne narudžba zbog nedovoljnog znanja engleskog jezika njihovih uposlenika. Istraživači su na osnovi toga izračunali da u EU najmanje 945.000 manjih i srednjih poduzetnika izgubi godišnje svaki prosječno 108.000 eura. Samo zbog nedovoljnog znanja engleskog jezika.

Ne treba se zavaravati: iza forsiranja zakona o jeziku ne stoji ništa drugo nego želja određenog broja kroatista da sebi daju veću važnost, da budu jezični policajci, prisutni u svakoj pori društva.

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!