autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Ustavni sud za referendum o braku

Autor: Andrea Latinović / 15.11.2013. Leave a Comment

Ustavni sud donio je jučer odluku o raspisivanju referenduma o braku najavljenoga za 1. prosinca. Dakle, građani će na prvome narodnom referendumu odlučivati o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene.

 

Tom sudu, koji je temeljni čuvar ustavnog poretka, prethodnih tjedana stigao je velik broj prijedloga građana i udruga, a svi su oni tražili ocjenu ustavnosti odluke o referendumu i samog referendumskog pitanja. I sami su se suci podijelili oko pitanja treba li Ustavni sud uopće ocjenjivati ustavnost referenduma.

 

Dio ih je isticao da se Ustavni sud mora jasno očitovati o tome što bi ustavna definicija braka kao životne zajednice značila za položaj LGBT manjine u Hrvatskoj. Drugi su tumačili da Ustavni sud nema potrebu reagirati na prijedlog građana jer jedino Sabor ima pravo zatražiti ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja, što je odbio učiniti pri donošenju odluke o raspisivanju referenduma.

 

Čitava se država mjesecima bavi ovim pitanjem; nesumnjivo je to važno s obzirom na to da je riječ o elementarnim ljudskim pravima. Posebice je to osjetljiva tema u državi u kojoj je većina građana katoličkog opredjeljenja, a sve rasprave o tome treba li legalizirati istospolne zajednice redovito postaju sredstvo nesmiljenih političkih obračuna.

 

U redu, ako i imamo tih 46-47 milijuna kuna, koliko će navodno stajati referendum, iako ih, objektivno, s obzirom na stanje u državnoj blagajni – nemamo, riješimo konačno i ovaj problem! Koji nas, zapravo, muči otkada je stvorena hrvatska država jer se ovo pitanje konstantno periodično otvara. U zemlji kakva je Hrvatska, razorenoj ratom, kriminalnom privatizacijom i pretvorbom, koju su potom opljačkali vlastiti moćnici, sazrelo je vrijeme, ma koliko mnogi tvrdili kako imamo pametnija posla, da se i ovo pitanje stavi na dnevni red. I izglasuje – ZA ili PROTIV.

 

Danima se lamentira kako je predsjednica Udruge ”U ime obitelji”, sada već notorna Željka Markić, opasno prešla granicu braneći svoj stav da je brak zajednica muškarca i žene. Da razjasnimo – ona ima pravo na svoj stav. Kao što imaju pravo i oni koji tvrde da mogućnost braka treba dati i istospolnim zajednicama. No Ž. Markić vrlo je riskantno zagazila i na teren samohranih roditelja, samaca, dakle, svih onih koji nisu u konvencionalnom braku. Uvrijedila je zapravo sve koji imaju i podižu svoju djecu, skrbe se o njima, a nisu imali tu sreću, ili nesreću, da budu u formalnoj bračnoj zajednici. E, tu treba podvući crtu – nitko u ovoj državi, koja se diči time da je demokratska i da poštuje građanska i sva druga prava (koja god ona bila, barem na papiru), nema pravo huškački prozivati na linč onih koji su drugačiji. Zvali se oni Željka, Marko, Janko, potpuno je svejedno.

 

Stoga, izađimo svi na referendum i zaokružimo odgovor koji je ujedno i naš svjetonazor, naš stav i naše mišljenje! Na koje imamo pravo, kakvo bilo. To i jest naša obveza 1. prosinca. Bude li ishod referenduma drugačiji od onoga kakav smo priželjkivali, nemojmo se opravdavati da nam se nije htjelo izaći jer nas ne zanima ovo pitanje.

Filed Under: Hrvatska, Pravna država Tagged With: ''U ime obitelji'', Andrea Latinović, autograf.hr, brak. Željka Markić, protiv, referendum, Ustavni sud, za

I Jadranka kao i njezina prijateljica Angela

Autor: Andrea Latinović / 07.11.2013. Leave a Comment

Bivša premijerka Jadranka Kosor kazala je u srijedu da prvi put čuje za dokument koji navodno dokazuju da je komunicirala s Državnim odvjetništvom (DORH) i navodne pritiske da se njezin prethodnik Ivo Sanader procesuira te je istaknula kako će od mjerodavnih institucija zatražiti da istraže o čemu je riječ.

 

“Prvi put čujem za takvu vrstu dokumenata. Jako ću se potruditi da doznam istinu o tome, jer ako je to točno i ako postoji neki dokument iz vremena dok sam bila premijerka, to bi značilo da sam neovlašteno prisluškivana i praćena, i to se mora izvesti na čistac”, rekla je Kosorova novinarima.

 

Novinari su objavili da je među dokumentima za koje je obrana bivšega premijera Ive Sanadera tražila da uđu u spis kao dokaz i policijski “rezime” o komunikaciji Jadranke Kosor s Državnim odvjetništvom i Mladenom Bajićem, koji uz ispis telefonskih brojeva koje je nazvala ima i sadržaj komunikacije s DORH-om.

 

“O tome ću govoriti kada doznam detalje. Ovo je prvi put da nešto takvo čujem”, uzvratila je J. Kosor na upit je li u vrijeme dok je bila premijerka posumnjala da je netko prisluškuje. “Ali jako je zanimljivo to što prvi put čujem, i svakako ću tražiti od svih mjerodavnih institucija da se to dokraja istraži, jer to je, naravno, samo po sebi kazneno djelo”, poručila je bivša premijerka.

 

Također, ponovila je da su kontakti s Državnim odvjetništvom javnosti poznati, tj. da su se ”sastali nekoliko desetaka puta u Vladi vezano za Poglavlje 23 (pregovori o ulasku Hrvatske u EU), ti sastanci nisu bili tajni, nitko nije ulazio na sporedni ulaz”. Nadalje, kazala je da dok je bila premijerka nije izdavala i nije mogla izdavati naloge za nečiji progon, ali i da nije pristala na određene vrste pritisaka da s pozicije na kojoj je bila spriječi bilo kakvu istragu prema bilo kome.

 

Naime, zagrebački Županijski sud nije prihvatio prijedlog Sanaderove obrane da tezu o političkom progonu “dokažu” dokumentima iz kojih proizlazi da je Jadranka Kosor tužiteljstvu slala svjedoke koji su teretili bivšega premijera. Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović istaknuo je da je riječ o dokumentima koji dokazuju da je nekada najmoćniji hrvatski političar žrtva progona svoje nasljednice jer se među njima nalaze i podaci o kontaktima Jadranke Kosor s tužiteljstvom. “J. Kosor slala je u tužiteljstvo ljude koji su je izvještavali koliko su natočili Sanaderu. To je vrlo relevantan dokaz, ako ne za ovaj sud, onda za onaj u Strasbourgu”, kazao je Prodanović.

 

Suđenje Sanaderu gotovo svakodnevno na vidjelo iznosi zanimljivosti koje pokazuju kako se njegovo vladanje temeljilo na autokraciji, nepotizmu i poslušnosti svih vrsta, u kojem je vrijedilo jedno jedino pravilo: što si bliže faraonu, jedeš iz bolje zdjele. U cijeloj toj, uličnim rječnikom rečeno, ”bljutavoj” priči, sve je zapravo bilo naopako i degutantno. I uvijek je iznova zaprepašćujuće, a zapravo smiješno to da Jadranka Kosor nikada ništa nije znala. Pa čak ni u vrijeme kada je bila osoba broj. 1 u državi, kada je odrađivala za rođendan joj darovani premijerski staž u Banskim dvorima.

 

Nije ništa znala ni o Sanaderovim navodnim crnim torbama, o aferi Fimi-media, o Mačekovim financijskim akrobacijama u dogovoru s bivšim premijerom i bivšim HDZ-ovim dužnosnicima, nije imala pojma ni o čemu. A uvijek je bila prva uz Ramzesa, slikala se i smiješila uza svoga najdražeg mentora, isticala da ”kud ide Ivo, ide i ona”, osim valjda u muški wc (osim ako ga nije čekala ispred), brutalno se ispod stola obračunavala s onima koji su joj stajali na putu do faraona, a s posebnom se strašću obračunavala sa ženama, Ramzesovim suradnicama. O tome su ispričane urbane legende, o njezinoj nesnošljivosti prema onima koje su poput nje nosile suknju, a smiješile se gospodinu Ivi.

 

Zapravo, da danas išta pitate Jadranku Kosor, rekla bi vam da se eventualno sjeća kako se nešto dogovarala s Borutom Pahorom dok je bio slovenski premijer. Teško bi to mogla osporiti, postoje o tome i pisani i videomaterijali, od njezine crvene satenske haljine u Trakošćanu pa dalje. Kvragu, valjda se Boruta sjeća, nije i njega negdje usput zagubila? Iako je sve moguće kad je o njoj riječ, kako bi inače opstala uza sve te ljude na vlasti, kao desna ruka, svima negdje?

 

Često se voljela hvaliti kako je prijateljica njemačke kancelarke A. Merkel, a ne samo suradnica. Sada je Angela u velikome skandalu s prisluškivanjem, ali ona je zacijelo, ako već nije sa sigurnošću znala, barem posumnjala da je slušaju sa svih strana, a najviše tzv. saveznici. Te su tvrdnje Jadranke Kosor doista presmiješne. Pa i najveći bi laik da je bio na njezinu mjestu barem naslutio da je meta svakojakih prisluškivača. A ona opet ne zna ništa. I, što je možda najvažnije, to uopće nikome nije ni bitno. U ovoj državi ništa nije važno. A trebalo bi biti.

 

 

Filed Under: Hrvatska, Pravna država Tagged With: Andrea Latinović, DORH, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Mladen Bajić

Josipović primirio napetu situaciju u Brodosplitu

Autor: Andrea Latinović / 06.11.2013. Leave a Comment

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je u svom uredu Ozrena Matijaševića, predsjednika Hrvatske udruge radničkih sindikata, Zvonka Šegvića, predsjednika Nezavisnog sindikata Brodosplita, Vedrana Dragičevića, predsjednika Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata (SMH – IS), Ivana Čavku, predsjednika Radničkog sindikata Brodosplita, Pavla Matošića, dopredsjednika Nezavisnog sindikata Brodosplita, Joška Franića, glavnog povjerenika SMH – IS-a, Darka Pappu, člana Uprave Brodosplita d. d., ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića, pomoćnicu ministra gospodarstva Sabinu Škrtić i predstavnika Hrvatske brodogradnje-Jadranbroda Ruđera Friganovića.

 

Na sastanku je postignut sporazum kojim se uspostavlja socijalni mir i otvara postupak pregovora. Predstavnici sindikalnih organizacija i središnjica s jedne strane i predstavnik Uprave Brodosplita d. d. s druge strane, a u nazočnosti predsjednika Josipovića, ministra rada i mirovinskog sustava g. Mrsića te predstavnika Ministarstva gospodarstva i Hrvatske brodogradnje-Jadranbroda, donijeli su i nekoliko važnih odluka.

 

Prije svega, u Brodosplitu d. d. i svim ovisnim društvima omogućit će se sindikalni rad sukladno zakonu i drugim propisima. Sindikati će Upravi dostaviti popis članova, a Uprava će u roku od pet dana sindikatima naznačiti u kojoj su tvrtki – matičnom ili ovisnom društvu – zaposleni sindikalni članovi. Nadalje, Uprava se obvezuje da će ustegnuti sindikalnu članarinu zaposlenicima za koje sindikati ustvrde da su njihovi članovi, a sindikati u slučaju spora preuzimaju odgovornost za točnost podataka, uključujući i refundaciju neopravdano uskraćenih sredstava. Počet će i pregovori o novome ili izmijenjenome kolektivnom ugovoru u Brodosplitu d. d. i ovisnim društvima koja su obuhvaćena procesom restrukturiranja, a prihvaćeni model kolektivnog ugovora ponudit će se na pristupanje ostalim novoosnovanim ovisnim društvima.

 

Za tromjesečnih pregovora uprava i sindikata vladat će socijalni mir koji uključuje urednu isplatu plaća i poštovanje zakonskih prava radnika.

 

To je vjerojatno i najvažniji dio ovog sastanka na Pantovčaku, koji je na neki način i poruka samoj vladi Zorana Milanovića. Jer ona se, prodavši Brodosplit privatnom vlasniku, riješila pregolemog tereta, višegodišnjih nagomilanih dugova škvera, bijesnih i osiromašenih radnika te zaboravila to nesretno splitsko brodogradilište.

 

Sagledavajući situaciju obiju strana, teško je reći koja ima potpuno pravo, a koja ne jer nakon prelaska u ruke privatnika država nema pravo miješati se u njihove međusobne odnose. Međutim, zadnji su događaji – a svjedočili smo iznimno mučnim situacijama između radnika i vlasnika, pokazali da bi se to nezadovoljstvo lako moglo preliti i u opće nezadovoljstvo radnika u burnom Splitu. Uostalom, upravo je u tom gradu zabilježena visoka stopa nezaposlenosti, a i priličan otpor Milanovićevoj vladi.

 

Podsjetimo, od trenutačno 2000 zaposlenih većina će do kraja godine dobiti ugovore na neodređeno, a 500 zaposlenika bit će angažirano na određeno vrijeme. Brodosplitovi su radnici proteklih tjedana prosvjedovali zbog novog načina isplate plaća, a buru je izazvalo i traženje Uprave škvera da se izda čak 4500 radnih dozvola za strane radnike koji bi sljedećih godina radili u Brodosplitu. No ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić izjavio je da se takve dozvole neće izdavati sve dok u nas ima nezaposlenih a stručnih radnika.

 

Shvaćajući u kakvu trenutku živimo, Josipović je učinio jedino što je mogao – posjeo obje strane za pregovarački stol kako bi se donijele razumne odluke koje idu u korist svim ”zaraćenim” stranama. Za razliku od premijera i nekih njegovih ministara, predsjednik Josipović je, ako ništa drugo, do sada bar pokazao da ima sluha za socijalnu komponentu. Uostalom, što god mu spočitavali, za takvu se, uljuđenu ali baš i socijalnu državu, i zalagao u svojoj predsjedničkoj kampanji.

Filed Under: Hrvatska, Pravna država, Ured predsjednika Tagged With: 4500 stranih radnika, Andrea Latinović, autograf.hr, Brodosplit, Ivo Josipović, Mirando Mrsić, Ozren Matijašević, sindikalni rad, Zvonko Šegvić

Vukovar – jesu li ondje i dalje ratne trublje?

Autor: Andrea Latinović / 05.11.2013. Leave a Comment

Većinom glasova vijećnika, vukovarsko Gradsko vijeće jučer je usvojilo izmjene i dopune Statuta Grada kojima se područje Vukovara proglašava mjestom posebnoga pijeteta za žrtvu Domovinskog rata, što propisuje da je službeni jezik hrvatski i pismo latinično te da se područje Vukovara u cijelosti izuzima od primjene odredaba Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i od članka 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

 

Za navedene izmjene i dopune Statuta glasovalo je 12 vijećnika HDZ-a i HSP-a dr. Ante Starčević, koji su usvojene izmjene i dopune i predložili, te predsjednik Gradskog vijeća, nezavisni Željko Pinjuh, koji je ljetos zbog priklanjanja koaliciji HDZ-a i HSP-a AS u vukovarskom Vijeću brisan iz članstva SDP-a.

 

Usvojenim izmjenama Statuta promijenjen je dosadašnji stavak 3. članka 61., koji je izglasan 2009. na prijedlog vijećnika HDZ-a, HSP-a i SDSS-a. Njime se propisivalo da u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Statuta Grada Vukovara, pripadnici srpske nacionalne manjine imaju pravo slobodne uporabe srpskoga jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu te u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara.

 

Vijećnici su većinom glasova prihvatili i zaključak o upućivanju dopisa Vladi RH i nadležnim ministarstvima sa zahtjevom za žurno provođenje Zakona o prebivalištu u Gradu Vukovaru, koji je inicirao Klub vijećnika HDZ-a. U obrazloženju se navodi kako prema popisu stanovništva iz 2011. u Vukovaru živi 27.683 stanovnika, dok se istodobno u policijskoj evidenciji nalazi više od 42.000 stanovnika.

 

S usvajanjem toga zaključka nisu se složili vijećnici SDP-a i SDSS-a niti su podržali odluku o slanju zahtjeva Državnom zavodu za statistiku da se Gradskom vijeću dostavi popis stanovnika Vukovara po adresama, imenu i prezimenu te nacionalnoj pripadnosti, kako bi se i na taj način, kako je obrazloženo, vidjelo tko doista živi, a tko ne živi u Vukovaru.

 

Više od dva desetljeća nakon strašnih zločina počinjenih u tome gradu, na čiji spomen svaki normalan čovjek zadršće, čini se da ratne trublje i dalje zvone, kao da je vrijeme stalo. Osim što spada u najsiromašnije dijelove Hrvatske, a svakodnevni život Vukovaraca, i Hrvata i Srba, obično je preživljavanje, a ne zapravo život, taj je grad i nadalje strašno i pretužno podijeljen.

 

Promatrajući posljednje događaje s ćiriličkim pločama, koje je Vlada postavila poštujući odluke koje je opet donijela neka druga vlada, a ne ova, čovjek stječe dojam da rat nije niti stao. Samo, ovoga puta ne vade se kame, hladno oružje i ne pjeva se: ”Bit će mesa, klat ćemo Hrvate”, već se bitke vode – mržnjom!

 

Potpuno je jasno da Vukovar nikada, a možda ni tada, neće zvučati jednako kao kad izgovorimo ime nekog drugoga grada; posve je sigurno da će njegova tragedija obilježiti i sve nove generacije koje dolaze, kao što je i potpuno jasno da već na samom ulasku u grad progovaraju emocije i srce, a razum dođe tek negdje pri kraju.

 

I potpuno je, zapravo, jalovo pozivati na taj razum, posebice kada dolazi od onih koji ne mogu znati što je to vukovarska Golgota; no, to ne znači da smijemo dopustiti da upravo Vukovar postane gradom najveće mržnje. U tome baš mi, koji smo ondje klani i bacani u grobnice, moramo pronaći snage za oprost. Ma kako nam to stravično teško bilo. I poštovati zakone!

 

Filed Under: Hrvatska, Pravna država Tagged With: Andrea Latinović, ćirilica, Statut, Vukovar, zakon

Je li Hrvatska zemlja očajnih ljudi

Autor: Andrea Latinović / 03.11.2013. Leave a Comment

”Ajmo, daj novac!” glasno je uzviknula nepoznata sredovječna pljačkašica prije nekoliko dana, držeći uperen pištolj u zaposlenika Hrvatske lutrije M. M. Kao u filmovima, pljačkašica je uspjela ukrasti gotovo desetak tisuća kuna i potom pobjeći kroz kvart u nepoznato.

 

Policija je odmah saznala kako je pljačkašica ”jače tjelesne građe, stara između 50 i 60 godina te plave prosijede kose”. U vrijeme lopovske operacije bila je odjevena u bež baloner. Opljačkani službenik koji se našao na njezinu nišanu izvijestio je policiju o toj spretnoj starijoj gospođi koja je izvela čin dostojan solidnih američkih trilera. Iako se na prvi pogled ova pljačka čini pomalo smiješnom, da ne kažemo bizarnom, jer umjesto krupnih muškaraca razbijačkog izgleda u kožnim jaknama kakve smo se naviknuli viđati u prikazima pljački banaka ili sportskih kladionica, ili pak običnih, malih ljudi koji izvedu pljačku tako šeprtljavo da ih odmah uhvate – jer tomu i nisu vični, sada su na scenu stupile i starije generacije.

 

Napadi, oružani, neoružani, ali fizički, otimanje torbi iz tramvaja, trganje zlatnih ogrlica s vrata žena koje samo prolaze ulicom, drske krađe automobila, upadi u poslovnice za otkup zlata, kladionice, pljačkaški uleti u banke usred bijela dana, i to unatoč zaštitarima… Sve su to crne vijesti koje sada već svakodnevno slušamo, o njima čitamo u medijima i gledamo ih na televiziji i još, čini se, ne vjerujemo da se to događa ovdje, oko nas, u našem gradu, u možda već sljedećoj ulici, ili onoj u kojoj i sami živimo. Kao da smo prihvatili da je razbojstvo nešto potpuno normalno, gotovo uobičajeno, no to, kažu eksperti, ponajviše psiholozi i sociolozi, nije ništa čudno u situacijama gospodarske krize i sveopćeg siromaštva, u kojemu se našla i Hrvatska. Možda čak i drastičnije od nekih drugih država u našem okružju samim time što je i naš standard bio viši. Stoga se čini da su i negativne, gotovo jezive posljedice još dublje….

 

Siromaštvo je poprimilo dramatične razmjere iako se trudimo prikriti ga. Ne volimo govoriti o tome kako više nema sredine; ostali su samo bogati (njih malo) i siromašni (svi mi ostali). Ovo je doista zemlja tužnih ljudi; država u kojoj se malo tko smije, osim ako nije na nekim stimulansima ili ima debeli konto u inozemnoj banci. Ne treba se čuditi tomu što policija bilježi sve više pljački; upada se u mjenjačnice, banke, trgovine, obijaju se bankomati… Nekoć je to bilo nezamislivo; imali smo standardne pljačke prolaznika, turista, nešto slično tomu, no nikada nismo bili suočeni s ovako teškim svakidašnjim kriminalnim djelima.

 

Hodali smo našim gradovima oduvijek najnormalnije, potpuno neopterećeni stalnim upozoravanjima roditelja ili prijatelja, koji su nas odmalena učili: ”Pazi kako hodaš!”, ”Ne idi tamo sam!”, ”Drži torbu zatvorenu!”, ”Ne gledaj pijancima u oči!”, ili nam davali slične dobronamjerne upute. Danas smo uplašeni; upozoravaju na to i mnogi psiholozi, zabrinuti zbog sveopćeg stanja nacije. Koja je malodušna, deprimirana, u strahu od sutrašnjeg dana, nove ovrhe, izbacivanja iz stana, gladi, isključivanja grijanja, struje… I što je najgore od svega, izgubili smo i nadu u bolju budućnost. I vjeru kako ćemo kad-tad ipak živjeti bolje. Nikada nije bilo teže živjeti; oni koji imaju stalan posao, u situaciji su da to ne smiju ni reći jer ih se odmah optužuje da žive na grbači poreznih obveznika. Oni koji nemaju stalan posao, sanjaju o njemu. Mnogi snatre kako bar dogurati do mirovine jer je ona koliko-toliko sigurna, a još do prije koju godinu pitali smo se kako umirovljenici uopće uspijevaju preživjeti s tim crkavicama.

 

Narod koji izgubi vjeru, izgubljen je. Ali kako je zadržati u zemlji u kojoj gotovo 300 000 građana ima blokirane račune, a više ih je od 2,5 milijuna u dopuštenome minusu? A ima nas samo 4,5 milijuna. Lako je izračunati stupanj naše sirotinje. Materijalno smo devastirani, nadajmo se da nismo takvi duhovno i u glavama. Jer ako jesmo, onda je to zaista kraj.

 

Filed Under: Hrvatska, Pravna država Tagged With: Andrea Latinović, malodušje, pljačke, siromaštvo, strah

Borba za život, a ne više za preživljavanje

Autor: Andrea Latinović / 02.11.2013. Leave a Comment

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović izjavio je za postaju Radio slobodna Europa (RFE) kako Hrvatska od Srbije očekuje da prođe kroz arhive bivše JNA i vidi postoje li ondje podaci o osobama nestalima u ratu u Hrvatskoj.

 

Odgovarajući na upit je li razočaran što nema većih pomaka u suradnji kada je riječ o otkrivanju sudbina nestalih u ratu u Hrvatskoj, što je glavni uvjet za razgovor o povlačenju hrvatske tužbe za genocid, Josipović je izjavio kako stvari nisu jednostavne te da je neki put riječ o teškim zločinima, a oni koji imaju nekih informacija o tome nisu uvijek voljni samo tako dati podatke jer i sebe izlažu opasnosti.

 

Važno je što obje države žele tražiti te podatke beskompromisno, rekao je predsjednik RH i dodao kako Hrvatska očekuje od Srbije da prođe kroz arhive bivše JNA jer možda ondje postoje podaci. Mi vjerujemo da postoje, no sigurno ne stoje nikomu na stolu pa da je to lak posao, ali očekujemo da se to napravi, rekao je Josipović.

 

Podsjetio je kako u razgovoru sa srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem nije bilo riječi o rokovima. Sve se na neki način vezuje za tu tužbu za genocid, napomenuo je te dodao kako to za njega jest važno te da bi slično reagirao i da nema tužbi za genocid.

 

Predsjednik smatra kako je ljudska obveza da se rasvijetle sudbine nestalih. Dodao je da on to čak ne bi strogo vezao za tužbe. Ali evo, čuli smo i iz naše vlade da je to jedan od uvjeta da bi se razmišljalo o nekom aranžmanu ili dogovoru o tim tužbama, istaknuo je. Rekao je kako je to stvar Vlade te da je uvjeren da će ona u najboljem hrvatskom interesu razmotriti što znači ulazak u taj spor, koji su rizici te mogući nedostaci i dobici.

 

Poručio je kako se manjinsku politiku ne može iskorištavati u dnevnopolitičke svrhe. Dnevna politika ne može kao svoje pogonsko gorivo rabiti licitiranje s pravima bilo koje grupacije, a posebno ne s pravima nacionalnih manjina, rekao je Josipović i ocijenio da je pogrešno dnevnopolitičku borbu između stranaka temeljiti na tome.

 

Prema Josipovićevim riječima, veliki test za hrvatsko društvo i hrvatsku demokraciju jest hoće li se u Vukovaru bez dnevne politike uspjeti odati počast žrtvama. Ako se ta komemoracija pretvori u nadmetanje o jednoj političkoj temi, neće biti dobro, rekao je i ustvrdio kako bi to ozbiljno narušilo dignitet Vukovara i vukovarskih žrtava te dodatno zakompliciralo naše odnose.

 

Iz riječi predsjednika države progovara razum, tolerancija, a prije svega mir. Iako će njegovi dežurni kritičari i dalje papagajski ponavljati tezu kako je predsjednik države samo ”običan fikus”, neprijeporna je činjenica da je manje- više svako njegovo javno progovaranje poziv na suživot i smanjivanje političkih i vjerskih strasti. Naime, predsjednik je duboko svjestan kako je Hrvatska u ovim teškim, olovnim vremenima iznimno podijeljena, možda najviše u svojoj 20-godišnjoj modernoj povijesti. Danas, nakon homogenizacije građana u Domovinskom ratu, poraća, kriminala, privatizacije i pretvorbe, potom bezobzirne pljačke države u svim segmentima u ovoj sada već šestoj godini recesije i krize izašle su na vidjelo sve naše podjele. Od tradicionalnih ustaša i partizana, crnih i crvenih, do lijevih i desnih, a zapravo svakakvih. No danas smo podijeljeni i na one jako bogate i jako siromašne; sredina više ne postoji. U Hrvatskoj doslovno traje borba za život, a ne više samo za preživljavanje.

 

Stoga nije čudno da je upravo Josipović već treću godinu zaredom najpopularniji političar u državi, s minimalnim šansama da ga itko s toga mjesta makne. Jer, molim vas lijepo, svi vi koji ga ”secirate” i prozivate ”kukavicom”, a on otvoreno progovara o našim problemima i bolima, zar niste svjesni da je ovako zavađenoj Hrvatskoj potreban upravo miran i staložen državnik? Ili smatrate da bi na njegovu mjestu trebao biti neki bijesan tip, koji bi ionako posvađane Hrvate dodatno huškao jedne na druge? Ako to mislite, nemate pojma ni o državi, ni o njezinim građanima, a ni o ljudskom dostojanstvu.

 

Filed Under: Hrvatska, Pravna država, Ured predsjednika Tagged With: Andrea Latinović, autograf.hr, crni, crveni, deni, Hrvatska, Ivo Josipović, lijevi, podjele Hrvata, Srbija, Vukovar

Zašto Čačić ne bi u zatvoru igrao golf?!

Autor: Andrea Latinović / 01.11.2013. Leave a Comment

Dok izdržava kaznu u Valturi, bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić slobodno vrijeme krati igrajući golf, što neki smatraju bizarnim ili čak uživanjem privilegija, no u toj kaznionici otvorena tipa kažu da je sve u skladu sa zakonom, koji zatvorenicima omogućuje da se bave različitim sportskim aktivnostima.

 

“Golf možda jest upadljiv, ali sportska je aktivnost poput svih ostalih, koje su korisne zatvorenicima radi održavanja kondicije”, rekla je Hini pomoćnica upravitelja te kaznionice Ingrid Popovski Cukon.

 

Objasnila je da svaki zatvorenik koji se želi baviti nekom aktivnošću podnese molbu stručnom savjetu, koji potom procijeni slučaj i odluči hoće li je odobriti ili neće.

 

Najviše zatvorenika u tom poluotvorenom zatvoru u slobodno vrijeme igra nogomet, dakako, ako im to dopušta vrijeme, i teretana je vrlo posjećena, a za lijepa vremena igraju se boće, stolni tenis, šeta ili trči. Kad je na televiziji prijenos, većina gleda utakmicu, no neki čitaju knjigu.

 

Čačić nije jedini koji se bavi neobičnom aktivnošću, neki su primjerice u zatvoru nastavili trenirati boks ili se baviti borilačkim vještinama.

 

Takve su aktivnosti zatvorenicima dopuštene ako za to postoji mogućnost ili ako se time ne ugrožavaju drugi zatvorenici, kazala je I. Popovski Cukon.

 

Sport nije jedina aktivnost kojom se bave “gosti” kaznionice u Valturi, istarskom naselju 11 kilometara udaljenom od Pule, jer se zainteresirani mogu baviti i glazbom, sviranjem ili pjevanjem.

 

“Prije nekoliko godina zatvorenici su se odlučili za igrokaz, ali je čovjeku istekla kazna pa nije dovršio projekt”, kazala je I. Popovski Cukon.

 

Vrijeme odmora za zatvorenike u Valturi je od ručka do povečerja, i tada se, ako nemaju drugih obaveza, mogu baviti slobodnim aktivnostima o vlastitom trošku i po vlastitom afinitetu uz odobrenje uprave.

 

Čačić, koji u Valturi služi kaznu zato što je skrivio nesreću u kojoj je bilo poginulih, plijenio je u početku pozornost zatvorenika zbog svoje aktivnosti, ali sada je to svima postalo normalno.

 

I. Popovski Cukon kaže da Čačić ne uživa nikakve privilegije te da poštuje kućni red i normative kao i svi ostali. “To je možda malo neobično, ali sve je u skladu sa zakonom, protokolima i kućnim redom”, zaključila je pomoćnica upravitelja.

 

Bivši prvi potpredsjednik Vlade kaznu za prometnu nesreću u Mađarskoj u kojoj je poginulo dvoje ljudi počeo je služiti 17. lipnja u zatvoru u Remetincu, a u Valturu je premješten ovog ljeta nakon stručne opservacije.

 

Vrhovni je sud početkom svibnja Čačiću odbio žalbu na presudu zagrebačkoga Županijskoga suda, koji ga je osudio na 22 mjeseca zatvora, u skladu s presudom suda u Mađarskoj, gdje je skrivio prometnu nesreću.

 

Nakon isteka najmanje polovice kazne Čačić može tražiti prijevremeni otpust. Izrečena mu je i zabrana upravljanja vozilom na tri godine.

 

Čačić je jedan u nizu bivših visokih državnih dužnosnika koji je završio u zatvoru zbog nekoga kaznenog djela, no dok on služi kaznu zbog prometne nesreće u kojoj je bilo poginulih, ostali su u zatvoru ili im se još sudi zbog korupcije.

 

Valtura je doista zanimljiva kaznionica; prije biste pomislili da je riječ o  velikom, šumovitom kampu, a ne o kaznionici. Primjerice, u njezinu je sastavu i stanica za tehnički pregled vozila pa mnogi Puljani kojima se ne da čekati u redu u stanicama po gradu, dođu u ovo seoce i u miru, ispijajući kavu iz automata postavljenoga vani, obave tehnički pregled vozila. Dakako, još i obveznu registraciju – ne bi čovjek nikada pomislio da je usred objekta u kojem osuđenici odslužuju svoje kazne. Pa tako i bivši svemoćni prvi potpredsjednik Vlade, čovjek čije je ime sinonim za bahatost, drskost i političku ambicioznost.

 

Već smo tisuću puta čuli i pročitali sve o ”slučaju Čačić”, pa i konstatirali da se takva strašna nesreća mogla dogoditi svakomu tko je vozač, kao i to da je strašno teško živjeti s činjenicom da si u grob otpravio dvoje nedužnih ljudi. Već odugovlačenje cijeloga slučaja, kao i uporno Čačićevo ustrajanje na tome da ostane na svim dužnostima sve dok ga sud napokon nije osudio, pokazao je vrlo zorno da se on vlasti odreći ne želi. I dalje je vozio, iako nije smio, barem ne s moralne točke cijeloga slučaja, putovao je, odbrusio bi svakomu tko mu nije bio po volji i ponašao se poput slona u staklani.

 

Čim je premješten u lijepu Valturu, pojavile su se špekulacije kako je već najavio povratak u visoku politiku, no samo da ”odradi” ovu kaznu, jer je u međuvremenu Vesna Pusić preuzela stranku. I opet se svijet hrvatski čudio njegovoj bezobzirnosti, kao da ona ne traje već gotovo dva desetljeća. U kaznionici je uglavnom u knjižnici, dopirali su glasovi o tome da se ponaša uzorno, potpuno normalno i poput ostalih, kao i to da se ne izdvaja ni po čemu od drugih zatvorenika.

 

I sada odjednom, bum, igra golf. Eto, osmo se svjetsko čudo dogodilo. Pa što ako igra golf? Jesu li građani možda očekivali da će saditi cvijeće ili se u zatvoru pripremati za buduću misionarsku ulogu? Ma dajte, ne budite smiješni; Čačić je ostao onakav kakav je i bio. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

Filed Under: Hrvatska, Pravna država, Stranački život Tagged With: Andrea Latinović, autograf.hr, golf, Pula, Radmiri Čačić, Valtura, zatvor

Zlatna ribica Maček u raljama piranje Sanadera

Autor: Andrea Latinović / 29.10.2013. Leave a Comment

Ratko Maček, bivši glasnogovornik HDZ-a i vlade Ive Sanadera, iznio je svoju obranu u slučaju Fimi media tvrdeći kako nije imao nikakve veze s marketinškom agencijom preko koje se navodno punio stranački crni fond.

 

”Nikada nisam pripadao grupi ljudi koja je počinila bilo kakvo kazneno djelo. Nisam imao nikakve veze s Fimi medijom ni informacije da se preko te tvrtke prikuplja bilo kakav novac za stranku”, kazao je uvjereno Maček, a želeći dodatno potkrijepiti kako, zapravo, nije valjda imao baš mnogo toga sa strankom, pohvalio se da je sve stranačke dužnosti svojevoljno napustio nakon kampanje 2007. jer je osjetio ”otežanu komunikaciju sa Sanaderom”.

 

”Jedan od glavnih razloga bila je i afera zbog koje sjedim ovdje, ali i neke afere iz cestogradnje koje danas pune novinske stupce”, rekao je Maček. O odlasku zbog ”nečinjenja”, kazao je, govorit će poslije u svojoj obrani. Na suđenju u, kako ga nazivaju, ”procesu stoljeća”, blagoglagoljivi je bivši glasnogovornik svemoćnog Sanadera izjavio: ”Ne samo da nikada nikome nisam savjetovao suradnju s Fimi medijom nego sam čak upozoravao da tvrtka previše surađuje s državom.” Izvrsno, to je čin vrijedan divljenja jer se Maček u samoj stranci, kako bi se reklo, ”iznutra” borio da država ne bude oštećena!

 

Nadalje, Maček prema vlastitim riječima, od bivšega premijera, ili bilo koga drugoga, nikada niti je dobio nalog za neevidentiranje stranačkih donacija, niti je ikakav novac donio u računovodstvo ili tražio donacije od čelnika javnih tvrtki. Nikada se nije dogovarao o angažmanima pjevača, bio je zadužen jedino za zakup medijskog prostora, što je funkcioniralo na uobičajen način, preko narudžbenice i predračuna. Sve druge troškove plaćalo je računovodstvo, rekao je Maček u ponedjeljak na sudu.

 

Vrhunac licemjerja jest izjava kako sa Sanaderom od 2003. do odlaska 2007. nikada nije bio sam ni na jednom sastanku i kako izvan protokola s njim niti je popio kavu, niti je ulazio u krug njegovih prijatelja. ”Cijelo vrijeme bili smo na vi, iako je u javnosti dojam bio drugačiji”, izjavio je Maček.

 

Maček je kazao i da je sve detalje vezane za vođenje predizbornih kampanja rješavao s glavnim tajnicima Brankom Vukelićem i Ivanom Jarnjakom. Doduše, iako je rekao da nikada nije imao nikakve veze s marketinškom agencijom Fimi medijom, priznao je da je od stranačkog rizničara Mladena Barišića 2008. u eurima preuzeo protuvrijednost od 3 milijuna kuna kojima je HDZ kupio 80 posto udjela Hrvatskog lista.

 

Ipak, uspio se prisjetiti da je kupnja desno orijentiranoga Hrvatskog lista dogovorena još u jesen 2007. prije predizborne kampanje jer ga je ”prije jedne sjednice predsjedništva pozvao Sanader, a tamo je bio i Božidar Kalmeta. Rekli su mi da se prodaje Hrvatski list i da bi ga HDZ trebao kupiti jer radi štetu stranci. Ja sam odmah rekao da je veća šteta ako ga kupimo jer je to minoran ultradesničarski list bez utjecaja na tržište.”

 

Ipak, kao dobar stranački izvršitelj poslušao je uputu nadređenih i koncem 2007. kontaktirao s odvjetnikom Perom Lozicom, koji je pak stupio u kontakt s Hrvatskim listom. Cijena od 3 milijuna kuna za 80 posto vlasništva, kaže, bila je dogovorena već u razgovoru u stranci sa Sanaderom i Kalmetom. Kada je već otišao s dužnosti, Mačeka je nazvao Lozica, rekao da je sve spremno i da treba donijeti novac, nakon čega se on obratio Sanaderu, koji je rekao da će ”stranka osigurati novac”. Potom ga je, tvrdi, nazvao Barišić i rekao da dođe po novac u njegov ured u carini.

 

”Nije mi bilo čudno što je to gotovina, ali mi je bilo čudno što je u eurima. Zapamtio sam da su apoeni bili od 100 i 50 eura u plavoj vrećici. To je jedini novac koji sam ikada primio i u tom sam poslu bio tek posrednik”, rekao je Maček. Kazao je da je istu ulogu odigrao i Robert Ježić, koji je novcem dobivenim od Barišića kupio Sanaderov BMW, ali je u ovom postupku tek svjedok.

 

Mačeku se rasvijetlilo pamćenje pa je kazao sudu i da su sve novčanice imale markice banke iz Ljubuškoga u BiH. ”Ako je Fimi media imala račun u toj banci, onda je novac njezin, a ako nije, onda je mogao biti iz bilo koje donacije ili sa stranačkog računa”, zaključio je Maček. ”U politici se nikada ne propituju odluke nadređenih. Politika nije akvarij sa zlatnim ribicama, nego vrlo ozbiljna priča u kojoj se morate pridržavati hijerarhije ili vas pojedu pirane. Nikada nismo propitivali odluke predsjedništva ni vodstva stranke. To se jednostavno nije radilo”, zaključio je bivši Sanaderov glasnogovornik i šef kampanja.

 

Svašta nešto još je Maček bajao, zapravo i nije važno što sve jer sve su to podjednake gadarije. Nitko od onih koji su na optuženičkoj klupi nikada ništa ne zna, nitko nikada nije imao pojma ni o čemu, nitko nikada nije sjedio ni na kakvu tajnom sastanku sa svojim šefom, a sve je u ovoj državi pokrao Sanader, no ako već i nije stigao on osobno, onda je to uvijek bilo pod njegovim ”zelenim migom”.

 

Zaboravio je pritom Maček reći kako je maltretirao novinare i urednike, bacao im kritičke tekstove van iz novina, prijetio kada je trebalo, bahatio se i glumio sveznajućega medijskog cara. Zaboravio je da je baš on bio jedna od ključnih piranja, a nikako zlatna ribica kakvom se sada pokajnički želi prikazati.

Filed Under: Hrvatska, Pravna država, Stranački život Tagged With: Andrea Latinović, crni fond, fimi media, Ivo Sanader, obrana, Ratko Maček, suđenje, www.autograf.hr

Udruge protiv Zakona o životnom partnerstvu

Autor: autograf.hr / 28.10.2013. Leave a Comment

Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu koji bi se uskoro trebao naći u javnoj raspravi, neslužbeno doznaje Hina iz Ministarstva uprave, uvodi instituciju životnog partnerstva kao formu zajedničkog života istospolnih osoba te im se omogućava sklapanje te vrste zajednice pred državnim tijelom i upis u Registar koji vode matični uredi.

 

Institucija braka međutim ostaje i dalje ograničena na zajednicu heteroseksualnih osoba, no životnim partnerima osigurava se pristup većini konkretnih prava koja tradicionalno uživaju bračne zajednice.

 

Sve evidencije o građanskom stanju vodila bi ista tijela te provodila bilješke o životnom partnerstvu kroz maticu rođenih s ciljem što većeg stupnja pravne sigurnosti. Glavna razlika između istospolnih i bračnih zajednica odnosi se, prema nacrtu Zakona, na položaj djece, budući da za životne partnere nije predviđena mogućnost posvajanja. No uvažava se činjenica da istospolne zajednice s djecom postoje te se predviđa mogućnost stjecanja prava skrbi životnog partnera nad djetetom drugog životnog partnera.

 

Naime zbog dobrobiti svih članova takve zajednice bilo je potrebno regulirati odnose vezane uz djecu: od prava na suodlučivanje u pitanjima svakodnevnog života, uzdržavanja djeteta, samostalnog odlučivanja u važnim životnim situacijama, donošenja odluka u vezi s djecom do ostvarivanja roditeljske skrbi životnog partnera. Tim odredbama životni partneri koji nisu roditelji djeteta bili bi stavljeni u položaj koji je usporediv s položajem koji u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha prema djeci svog bračnog druga.

 

Nadalje, Zakonom bi se regulirali imovinski odnosi u okviru životnog partnerstva kao što su stjecanje i raspodjela zajedničke imovine, uzdržavanje, nasljeđivanje, prava iz poreznog sustava, pravo iz zdravstvenog osiguranja i prava na zdravstvenu zaštitu unutar životne zajednice i dr. Reguliraju se i radna prava životnih partnera kao što je zabrana diskriminacije ili plaćeni dopust te jamstvo slobode kretanja i azilantska zaštita.

 

Po ocjeni Ministarstva uprave, postojeća pravna regulativa koja uređuje status osoba istospolne orijentacije nedostatna je za približavanje opsegu prava koje uživaju bračni partneri. Zakon o istospolnim zajednicama, napominju, partnerima osigurava samo pravo na međusobno uzdržavanje i pravo na stjecanje zajedničke imovine, a postojeći okvir nije u skladu sa sustavom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Zakon o životnom partnerstvu, mišljenja su, u prvom redu osigurava niz praktičnih, životnih prava vezanih uz status životnih partnera, koja su se na primjeru bračnih zajednica pokazala neophodnim za uspješno funkcioniranje emocionalnih životnih zajednica.

 

No, taj prijedlog Zakona ne zadovoljava ni LGBT zajednicu ni inicijativu “U ime obitelji”. Koordinatorica lezbijske udruge “Kontra” Sanja Juras mišljenja je kako bi radnu skupinu za izradu Zakona o životnom partnerstvu trebalo raspustiti, a ta pitanja riješiti kroz Obiteljski zakon.

 

“To bi pitanje trebalo rješavati kroz Obiteljski zakon, što je jedini način da se ne vrši diskriminacija nad istospolnim parovima”, izjavila je Juras za Hinu.

 

S druge strane članica Organizacijskoga odbora inicijative “U ime obitelji” Željka Markić tvrdi da je prijedlog Zakona o životnom partnerstvu suprotan sadržajnoj referendumskoj poruci za koju su birači prije četiri mjeseca zatražili raspisivanje referenduma.

 

“Takvim se zakonom, de facto, izjednačuju prava koja proizlaze iz braka s pravima homoseksualnog para”,- ocijenila je Markić, dodavši kako je riječ o izigravanju volje i pokazanih vrijednosti koje hrvatski birači i društvo smatraju važnima i duboko ukorijenjenima.

 

Ministar uprave Arsen Bauk u više je navrata ponavljao kako će se zakonom omogućavati registracija homoseksualnih parova, ali ne izrazima “brak” niti “obitelj”. Uvjeren je da će Zakon dobiti široku potporu u Saboru jer se ni glavne oporbene stranke nisu protivile uređenju materijalnih prava za registrirane parove.

 

Hina

 

Filed Under: Društvo, Pravna država Tagged With: ''Kontra'', ''U ime obitelji'', autograf.hr, LGTB, ministar uprave Arsen Bauk, Ministarstvo uprave, Sanja Juras, Željka Markić

Teška ubojstva bez zastare, istraga o ubojstvu Đurekovića

Autor: autograf.hr / 26.10.2013. Leave a Comment

Saborska je većina jučer, uz potporu HDSSB-a, donijela odluku da se pristupi promjenama Ustava na temelju prijedloga 46 zastupnika SDP-a, koji traže da se Ustavom propiše nezastarijevanje kaznenih djela teškog ubojstva počinjenog iz političkih pobuda. Na taj je prijedlog ranije mišljenje dala i Vlada, koja predlaže da se nezastarijevanje propiše za sva teška ubojstva, s čim su se u ranijim raspravama suglasili svi klubovi, no HDZ traži da se, uz to, posebno propiše i nezastarijevanje ubojstava počinjenih u ime jugoslavenskog komunističkog režima.

 

Pokretanje ustavnih promjena izglasano je bez zastupnika HDZ-a, koji su ranije napustili sabornicu, tvrdeći da odluka nije donesena u skladu s procedurom. Hrvatski laburisti u glasovanju su ostali suzdržani pa je odluka donesena s 89 glasova ‘za’ i četiri glasa ‘protiv’.

 

Također, Hrvatski sabor osnovao je povjerenstvo koje će utvrđivati činjenice vezane uz ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića, a o sastavu povjerenstva danas se nije odlučivalo. Iako zakon to ne propisuje, uobičajena je praksa da istražna povjerenstva vode predstavnici oporbenih stranaka.

Osnivanje povjerenstva iniciralo je 50 zastupnika SDP-a.

 

U odluci o osnivanju navodi se da postoji javni interes za djelovanje povjerenstva, a to je točno utvrditi tko je počinio, organizirao i naručio Đurekovićevo ubojstvo, koji su bili motivi za donošenje takve odluke.

 

Javni je interes utvrditi i zbog čega hrvatske pravosudne i redarstvene vlasti protiv potencijalnih počinitelja toga i sličnih kaznenih djela nisu poduzimale odgovarajuće korake te jesu li počinitelji, organizatori i naručitelji toga i sličnih, politički motiviranih ubojstava od stjecanja hrvatske samostalnosti bili štićeni od progona, a ukoliko jesu tko ih je štitio.

 

Javni interes, stoji u odluci, proizlazi i iz činjenice da u Hrvatskoj nisu na adekvatan način istražena politički motivirana ubojstva i druga politički motivirana kaznena djela te da inicijativa za njihov progon dolazi iz trećih država, a ne iz Hrvatske.

 

Povjerenstvo može istraživati djelatnost svih državnih tijela, a posebno ministarstava unutarnjih poslova i pravosuđa, državnog odvjetništva i sigurnosno-obavještajnog aparata, kao i drugih pravnih i fizičkih osoba koje su na bilo koji način povezane ili mogu pomoći pri utvrđivanju činjenica u vezi s ubojstvom Stjepana Đurekovića.

 

Odluku o osnivanju povjerenstva Sabor je donio bez zastupnika HDZ-a koji su sabornicu napustili ranije.

 

Hina

Filed Under: Hrvatska, Pravna država, Sabor Tagged With: autograf, Đureković, HDSSB, HDZ, promjene, Sabor, SDP, ubojstva, Ustav

  • 1
  • 2
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    Zagrebačka mjesta stradanja i otpora

    nenad-jovanovic
  2. Povijesni kompromis

    Povijesni kompromis

    marinko-culic
  3. Aleksandar Vučić, najveći ikad

    Aleksandar Vučić, najveći ikad

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    Uređenje Dositejeve kuće u Plavnu

    anja-kozul
  2. Dom za “nevidljive”

    Dom za “nevidljive”

    paulina-arbutina
  3. Danju svinjac, noću smrzavanje

    Danju svinjac, noću smrzavanje

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se