autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ponavlja li svaka vlast istu priču s Istrom?

Autor: Andrea Latinović / 31.10.2013. Leave a Comment

Vijećnici Skupštine Istarske županije prije dva dana u Pazinu jednoglasno su  prihvatili Deklaraciju o regionalnom razvoju i jedinstvenosti Istre, kojom se izražava neslaganje s predloženim Zakonom o regionalnom razvoju i najavama novih modela upravnog ustroja države te kategorički poručuju da će Istra ostati samostalna regija.

 

”Ovom deklaracijom želimo reći samo jedno, a to je da je Istra samostalna regija i da ne prihvaćamo predložena planska područja kojima se Istru želi zapravo pripojiti sjevernom Jadranu i Lici”, poručio je na okupljanju ideesovaca istarski župan Valter Flego na sjednici županijske skupštine, na kojoj je 37 nazočnih vijećnika, od ukupno 41, poduprlo Deklaraciju.

 

Deklaracija je kombinacija deklaracije koju je donio Savjet IDS-a i Rezolucije o jedinstvenosti Istre koju su predložili SDP-ovi vijećnici jer, unatoč čestim razmiricama, u toj županiji IDS i SDP relativno skladno surađuju. IDS sve drži u svojim rukama, no kada je središnja vlast (paradoksalno, predvodi je upravo SDP!) pokazala da ima drugačije planove s regijom Istrom, obje su stranke složno stale na branik Učke.

 

Tedi Chiavalon uime IDS-a i koalicijskih partnera iznio je prijedlog Deklaracije kojom se traži očuvanje autonomije jedinica regionalne samouprave, a protivi ikakvu statusu subregije za Istru. Od državne se vlasti zahtijeva drukčija koncepcija politike regionalnog razvoja, zaustavljanje seljenja institucija u Rijeku i povratak već preseljenih te dosljedna decentralizacija.

 

Tanja Vrbat uime Kluba SDP-a i njegovih koalicijskih partnera predložila je Rezoluciju o jedinstvenosti Istre kojom bi se od Vlade i Sabora tražilo da se regije preciznije definiraju u hrvatskom Ustavu te da bude zajamčeno kako će Istra biti jedna od hrvatskih regija.

 

Na koncu, nakon usuglašavanja stavova između vijećničkih klubova na glasovanje je ponuđena i jednoglasno prihvaćena Deklaracija o regionalnom razvoju i jedinstvenosti Istre u kojoj su spojeni tekstovi koje su svaki za sebe predložili IDS i SDP.

 

“Istra je po svojim karakteristikama, geografski, kulturno, gospodarski, pa i politički, regija s vrlo jakim identitetom i nemoguće ju je razmatrati kao nekakvu subregiju”, zaključak je svih vijećnika županijske skupštine.

 

Dakle, poput svih prijašnjih vlasti i ova pokušava Istru ukalupiti u druge regije, a preko Učke oštro se odvraća – ”mi smo drugačiji!” Jasno, da je drugačija, to zapravo može reći svaka regija jer Hrvatska je zaista osebujna. No Istra je doista možda malo posebnija upravo zbog te nevjerojatne multikulturalnosti koja je jedan od njezinih temelja. Kao i zbog iznimno jakog antifašizma, kojim se Istrani ponose, ali jednako tako ne podnose da im tzv. desničari svako malo prikrpavaju kako su ”srbočetnici”, ”komunjare”, ”ljevičari”, ”partizančine” i slične atribute, koji nemaju veze s istinom. To što u Istri u mirnom suživotu žive zajedno i Hrvati, i Srbi, i Talijani, i Bošnjaci, ali i Romi, njezina je posebnost i nešto što zaslužuje respekt jer u olovnim vremenima u kojima egzistiramo nije bilo jednostavno zadržati prisebnost i razum te obuzdati strasti.

 

No zanimljivo je kako upravo ta posebnost Istre, male regije, sa samo 200 000 stanovnika – ali gospodarski najperspektivnije, a tolerancijom vrhunske – bode u oči svaku vlast. Prisjetimo se samo s koliko je gorčine na nju atakirao pokojni Franjo Tuđman, čiji je HDZ praktično optuživao Istrane, a i IDS, da su neprijatelji države, usmjeravajući tako, u jeku oslobođenja Hrvatske, bijes ostalih dijelova zemlje upravo prema Istri. Tuđman nikada nije shvatio način života Istrana, mirnih, civiliziranih i radišnih ljudi, koji nikada ne gledaju u tuđe dvorište i preko tuđeg plota.

 

Čak je i razumni Račan imao nesuglasica s IDS-om, koji je potom izašao iz tadašnje šesteročlane koalicije, ali tada nije bilo veće drame oko toga. No i ta je ljubav puknula, na obostrano nezadovoljstvo, ali, eto, takav je trenutak tada bio. Ipak, Račan Istru nije smatrao neprijateljskim teritorijem.

 

Možda je najpragmatičniji bio bivši premijer HDZ-a, Sanader. Njega Istra uopće nije zanimala teritorijalno, čak ni u smislu županije, odnosno regije, već jedino interesno, u vezi s biznisom. Stoga je Istru puštao na miru s njezinim antifašizmom, Talijanima, multikonfesijama i ostalim specifičnostima, a više se bavio ručkovima s IDS-ovom vodstvom i razgovorima o potencijalnim poslovima u kojima je zarada.

 

Slično je postupala i Jadranka Kosor, ali ona nije sklapala poslove poput svojeg mentora i prethodnika, već je nastojala imati pomirljive odnose s istarskim županom, s kojim se čak dogovarala i o onom nesretnom projektu ”Brijuni rivijera” pa su stoga Jakovčića napali ”njegovi” da je prodao interese Istre HDZ-u.

 

Ovo što sada, međutim, pokušava Kukuriku koalicija, izazivajući pritom žestok otpor vladajućeg IDS-a, koji već ionako jednom nogom nije u koaliciji, umalo podsjeća na poteze onog HDZ-a 90-ih godina. Kao da ”nepoznatom nekom” odgovara da opet posvadi Zagreb i Pulu, odnosno Pazin. Zaboravljajući pritom da na ulazu u Istru godinama stoji velika ploča na kojoj je naslikan grozd i piše: ”Istra – zemlja dobrega vina”. Dodajmo: i pitomih ljudi, koji ne vole ni da ih se pokušava podjarmiti, ni da ih se svadi s drugima.

Filed Under: Hrvatska, Regije, Stranački život Tagged With: Andrea Latinović, autograf.hr, HDZ, IDS, Istra, Ivan Jakovčić, Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Tedi Chiavalon, Valter Flego

Život beskućnika s fotoaparatom u ruci

Autor: Milan Pavlinović / 30.10.2013. Leave a Comment

U Rijeci je u Galeriji Garbas otvorena izložba fotografija neobičnog naziva: ”Zašto je Borislav Božić živio život beskućnika”. Druga je neobičnost to što se ulaznica plaća tako da svaki posjetitelj donese nešto s popisa koji je naveden na pozivnici: brašno, ulje, tjesteninu, rižu, palentu, konzerve – grah, pelate, grašak, mesni narezak, riblje konzerve, paštete, trajno mlijeko u tetrapaku, sapun, pastu za zube, šampon…

 

”Družio sam se s beskućnicima po prihvatilištima. Jeo sam s njima u pučkoj kuhinji. Prodavao sam njihove novine Ulične svjetiljke. Boravio sam u njihovim spavalištima budimpeštanskog metroa. Živio sam s njima u skloništima u napuštenim zgradama. Slušao sam njihove sudbine i živio njihov život. Na trenutak bih zanijemio. Šutio. Dakle, bio sam neka vrsta njihovog alter ega. Preuzimao bih njihov identitet. Cijeli proces druženja fotografski sam dokumentirao i od fotografija sam napravio izložbu”, rekao je autor Borislav Božić.

 

Božić kaže da bi njegove fotografije trebale potaknuti razmišljanje o mjerama morala, mjerama socijalnih platformi i mjerama aktualnih svjetskih politika koje uništavaju današnjeg čovjeka. Smatra da u vremenima koja izostavljaju humanizam trebamo štititi i afirmirati čovjeka. Odgovor na pitanje tko je čovjek tražio je kroz kontekst života beskućnika, u kojemu se dijelom prelama i zrcali današnje društvo.

 

”Svi možemo postaviti pitanje zašto sam radio izložbu o beskućnicima, a korisno ga je postavljati iz nekoliko razloga. Samim upitom angažiramo sve mentalne, emocionalne i moralne snage da reagiramo da ne bude novih beskućništava ili da, kad je riječ o postojećima, reagiramo tako da ublažimo nastalu situaciju. Vrlo često imamo jednodimenzionalnu ili stereotipnu percepciju ovih ljudi. Najčešće iz egoističnih razloga okrećemo glavu od ovakvih sudbina samo da sačuvamo naš uljuljkani, hladni, konformistički duh. Katkada smo bez imalo osjećaja ili nemamo nimalo solidarnog raspoloženja za ovakve situacije koje se događaju drugima. Okrećemo se ustranu jer je to netko drugi. Tko su to drugi, pa do jučer su oni bili mi?!

 

Koje su to konvencije i standardi po kojima su do jučer beskućnici bili dio nas, nas nevidljive mase, a danas su jako vidljivi? Čega su posljedica beskućnici? Dokumentirajući ovu umjetničku akciju fotografskom slikom, komentiram činjenicu da su beskućnici dio stvarnosti u kojoj dominira uloga korporativnoga kapitala, samovolja pojedinaca i politike neosjetljive na sudbinu pojedinca”, izjavio je Božić, dugogodišnji organizator i voditelj Fotokluba Rijeka.

 

Inicijator je i osnivač Galerije Principij, Odbora za mlade te Kluba ljubitelja analogne fotografije. Kao kustos priredio je stotinjak izložbi, a u ulozi selektora bio je na više njih. Sudjelovao je u mnogim skupnim izložbama i priredio je niz samostalnih konceptualnih izložbi projekata u javnome riječkom prostoru (Korzo) i u galerijama Kortil, Juraj Klović, Muzeju grada Rijeke…

 

Ova izložba otvorena je od 29. do 31. listopada, može se razgledati od 10 do 19 sati i posjetitelji mogu donijeti hranu za beskućnike. Prikupljena hrana bit će donirana prihvatilištima za beskućnike u Rijeci.

Filed Under: Kultura, Likovna umjetnost, Regije Tagged With: autograf.hr, beskućnik, Borislav Božić, fotografije, Galerija Garbas, izložba, Milan Pavlinović, prihvatilišta, Rijeka

Milanović sa Stožerom dogovorio da će se – dogovoriti

Autor: autograf.hr / 18.10.2013. Leave a Comment

 

Nakon četiri sata sastanka, premijer Zoran Milanović i predsjednik Stožera Tomislav Josić objavili su medijima da je postignut dogovor tek o povlačenju policije s vukovarskih ulica, to jest ispred zgrada na kojima su postavljene dvojezične ploče.

 

– Nismo postigli nikakav veliki dogovor, ali smo raspravljali o svim problemima. Dogovoreno je da se policija i ograde miču sa ulica, i to je prvi korak da ovaj grad počne disati normalno. Uslijedit će novi sastanci na kojima će se tražiti rješenje za smirenje situacije na dobrobit građana, rekao je Josić, dok je Milanović samo potvrdio da je izdao nalog za povlačenje policije u dogovoru s ministrom unutarnjih poslova.

 

– Učinio sam to kao premijer, na vlastitu odgovornost, ali policiju nisam poslao ja na ulicu, kao niti ministar. Uvijek kada dođem u Vukovar nešto novo naučim, ali vrlo često čujem i neke ružne stvari za koje nisam znao. Možda sam dosadan, ali moram ponoviti da je zakon zakon. Ja ljude inače ne prebrojavam, ali sam sada saznao da u popisu stanovništva nije evidentirano 468 nestalih osoba, što smatram pogrešnim. Policiju smo povukli, i sada je na svačijoj savjesti i odgovornosti što će činiti. Pregovora će biti još, postoje modaliteti, ali i određeni minimalni standardi ispod kojih ne mogu ići, rekao je Milanović, zaključivši da ovi razgovori nisu bili nikakva trgovina ni cjenkanje.

 

– Nisam ovdje došao sa vrećom novaca kojih nemamo. Na ovome smo stali. Neću reć da je ovo gesta niti neka usluga, već naprosto procjena da policija nije potrebna, uz puno razumijevanje osjećaja tih ljudi, jer ovdje ima puno ranjenih ljudi, poručio je Milanović za kraj.

 

Po završetku sastanka predstavnici stožera spustili su se na trg ispred gradske uprave, te svojim prijateljima, suborcima i okupljenim građanima prenijeli rezultate sastanka, pri čemu je odluka da se policija povuče s vukovarskih ulica pozdravila pljeskom. Milanović se za to vrijeme još kratko zadržao u gradskoj upravi na sastanku s gradonačelnikom Željkom Sabom, a novi sastanak premijera i užeg djela Stožera trebao bi se dogoditi u Zagrebu u sljedećih pet dana

 

ZAHTJEVI STOŽERA

 

Zahtjevi Stožera za obranu hrvatkog Vukovara koji su predočeni premijeru Milanoviću i predstavnicima Vlade sažeti su u slijedećim točkama:

 

1. Zahtjevamo micanje svih postavljenih dvojezičnih ploča te djelatnika MUP-a i pripadnika interventne policije iz grada te vraćanje sigurnosti u Vukovar kakvo je bilo prije 1. rujna 2013., s obzirom da se nisu stekli uvjeti za provođenje Zakona.

 

2. Tražimo hitno obustavljanje svih istražnih radnji i postupaka protiv članova Stožera, branitelja i cilvila osumnjičenih za skidanje ploča te djelatnika MUP-a.

 

3.Tražimo donošenje odluke o uvođenju moratorija na primjenu Zakona o nacionalnim manjinama do provedbe sljedećeg popisa stanovništva u kojem će sudjelovati i članovi braniteljsko-stradalničke populacije, članovi udruga koje se nalaze kao sastavni dio Stožera te članova određene komisije EU-a.

 

4. Tražimo proglašavanje grada Vukovara mjestom posebnog pijeteta i usklađivanje Ustavnog zakona o pravima manjina s europskim standardom koji iznosi zastupljenost veću od 50 posto jedne nacionalne manjine na određenom prostoru.

 

Iz Stožera za obranu hrvatskog Vukoavara traže i izviješće DORH-a o procesuiranju ratnih zločinaca za zločine koje su počinili nad građanima Vukovara 1991. godine kao i podizanje optužnice protiv agresorske JNA za prekomjerno granatiranje Vukovara. Osim toga, od Vlade se traži i hitno pokretanje postupaka i radnji vezanih za pronalazak nestalih osoba (otkrivanje počinitelja te postupanje po dojavama mogućih pojedinačnih i masovnih grobnica) kako na širem području grada Vukovara i Republike Hrvatske, tako i u Republici Srbiji: u Bogojevu, Plavni i Sremskoj Mitrovici.

 

 

Prenosimo s portala Jutarnjeg lista (Nikola Patković)

 

 

Filed Under: Hrvatska, Regije, Vlada Tagged With: autograf, ćirilica, dogovor, dvojezične ploče, premijer, Stožer za obranu Vukovara, Tomislav Josić, Vukovar, Zoran Milanović

Kao u zadnjim danima Weimarske Republike

Autor: autograf.hr / 17.10.2013. Leave a Comment

Građanski odbor za ljudska prava i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću smatraju da skidanje ploča s latiničnim i ćiriličnim pismom u Vukovaru, koje je već izazvalo slične akcije u drugim mjestima Hrvatske, ugrožava ugled Republike Hrvatske u svijetu i temeljna ljudska prava u zemlji.

 

Nije prvi put da svjedočimo kako ima ljudi koji će svjesno ugroziti najvitalnije interese demokratskoga društva, slobodu i sigurnost građana procijene li da im to trenutačno koristi. Sjetimo se samo Stožera za obranu digniteta Domovinskoga rata, koji je također zazivao rušenje Vlade i nasilje, a imao je snažnu podršku istih onih struktura koje danas podržavaju Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara.

 

Tada je ”izdajničko”, ”protuhrvatsko” djelovanje Vlade bilo u tome što je nakon 10 godina pokušala privesti na sud čovjeka koji je u Gospiću izvodio prestravljene civile iz skloništa, naređivao njihovo ubijanje i sam ih ubijao. Teško je zamisliti veću uvredu za Hrvatsku i normalne, poštene ljude koji su je branili od agresije od proglašavanja tih zločina ”dignitetom” Domovinskoga rata.

 

Isto tako teško je zamisliti veću štetu za Vukovar, čije je bogatstvo multietničnosti uništio brutalan napad na taj grad, od nasilnoga sprečavanja svakoga pokušaja da Vukovar prestane biti talac skupina i političara kojima je potrebna i korisna mitologizacija prošlosti. Tko želi dobro Vukovaru, trebao bi se zauzimati za to da bude dinamičan grad koji se koristi komparativnim prednostima svoga položaja i bude ugodniji za život svim njegovim građanima, a ne da postane ”mjesto posebna pijeteta”, jer to je primjerice groblje.

 

Pripadnici Stožera vjerojatno bi se uvrijedili da im se kaže kako svojim djelovanjem cementiraju ”dostignuća” onih koji su razarali Vukovar i njegov tolerantan slobodarski duh. Ali čine upravo to. Neki možda zbog toga jer to ne razumiju, a drugi jer ih nije briga.

 

Neki politički analitičari poput prof. Ivana Rimca uspoređuju ovu situaciju s zadnjim danima Weimarske Republike. Ekonomska kriza, velika nezaposlenost, snažne veteranske udruge; neke od njih radikalne, čiji predstavnici svako malo defiliraju u uniformama, što je više nego jasna poruka kakvoj su vrsti društva skloni, postojanje ”dežurne” manjine na koju se nezadovoljstvo i strah od postojećih problema uvijek mogu preusmjeriti, političke stranke u opoziciji; od kojih su neke uistinu ”opasnih namjera”, pravosuđe kojemu nije dana šansa da se oporavi od čistke po etničkoj i političkoj podobnosti.

 

Kao naš specifikum moglo bi se dodati već otvoreno neprijateljstvo vodstva Katoličke crkve u RH prema demokratski izabranoj Vladi i retorika nekih njezinih čelnika, koja ima sve manje veze s temeljnim kršćanskim načelima, a sve više s radikalno desnom politikom, najblaže rečeno. Na sreću, okruženje je, barem zasad, mnogo drugačije nego što je bilo početkom 30-ih prošloga stoljeća u Europi.

 

Nacionalistička atmosfera u načelu znači poticanje nesnošljivosti prema nekoj manjini, smanjenje sloboda, prava i sigurnosti pripadnika te manjine, ali, u krajnjoj liniji, i pripadnika većinskoga naroda, koji se stalno uvjeravaju da žive u opasnosti od ”onih drugih”, a ne dijele li to mišljenje, prozivaju ih zbog manjka patriotizma. Tko je u dvojbi, neka razmisli je li Hrvatu danas u Vukovaru lakše javno reći da je za uklanjanje dvopismenih ploča ili se usprotiviti njihovu uklanjanju! Povijesna iskustva uče nas da su takve manipulacije vrlo opasne, a razvoj događaja u sadašnjosti pokazuje da ni najdemokratskije države i društva u Europi na njih nisu imune.

 

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

 

Filed Under: Hrvatska, OSVRT, Pravna država, Regije, Vlada Tagged With: autograf.hr, Documenta, Katolička crkva, Stožer za obranu Vukovara, Vesna Teršelič, Vukovar, Zoran Pusić

Documenta: Zločin u Sotinu traži učinkovitiju istragu

Autor: autograf.hr / 15.10.2013. Leave a Comment

Jučer su, na godišnjicu pada Sotina, mještani ispratili posmrtne ostatke 13 žrtava, nedavno ekshumiranih iz dviju masovnih grobnica i sjetili se svih ubijenih i nestalih. Za pronalazak tih žrtava zaslužne su ponajprije obitelji žrtava, koje dugi niz godina traže podatke, posmrtne ostatke i dokaze, a pridonijele su pokretanju kaznenoga postupka pred Tužilaštvom za ratne zločine Republike Srbije za zločin izvršen u Sotinu.

 

Trinaestero su mještana 26. prosinca 1991. godine zatočili, a sljedećega dana u prijepodnevnim satima kod stare ciglane i ubili pripadnici Teritorijalne obrane iz Sotina. Mjesto primarne i sekundarne grobnice, gdje su bila tijela žrtava, pokazala je osoba koju srbijansko tužiteljstvo tereti za navedeni zločin. Za očekivati je da će nakon ekshumacije i završene identifikacije žrtava biti podignuta optužnica za taj zločin.

 

Tijekom Domovinskog rata ubijena su 64 mještana Sotina različite životne dobi. Tri žrtve Sotina ubijene su 20./21. studenoga 1991. godine na Ovčari, posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice na lokalitetu ”Grabovo”. Jedna od žrtava, pripadnik MUP-a RH, uhićen je u Baranji i ubijen, a tijelo mu je pronađeno u masovnoj grobnici u mjestu Ćelije. Četiri žrtve iz Sotina ekshumirane su iz masovne grobnice na Novome groblju u Vukovaru. Deset žrtava iz Sotina ekshumirano je iz nekoliko grobova na Katoličkome groblju u Sotinu. Jedna žrtva iz Sotina ubijena je kod Doma tehnike u Borovu Naselju. Deset žrtava iz Sotina ekshumirano je iz masovne grobnice u Vučedolskim vinogradima blizu Sotina. Jedna žrtva ekshumirana je iz masovne grobnice u ritu kod Negoslavaca. Nakon što je bila maltretirana i silovana, ubijena je i bačena u masovnu grobnicu. Jedna žrtva ekshumirana je u Lovasu, a jedna u  Marincima.

 

Članovi obitelji dugi niz godina tragaju za podacima o mogućim lokacijama gdje su pokopana tijela preostalih nepronađenih žrtava iz Sotina. Traga se za još osamnaest žrtava Sotina, nestalih u periodu od listopada  do studenoga  1991. g. u Sotinu, Jakobovcu ili Vukovaru.

 

Županijsko državno odvjetništvo iz Vukovara podiglo je optužnicu protiv sedamnaest optuženika. Razdvojeni kazneni postupak proveden je protiv dvojice nazočnih optuženika. Jedan od njih umro je nakon prvostupanjske oslobađajuće presude. Drugi je pravomoćno oslobođen. U međuvremenu je protiv trojice optuženika obustavljen postupak zbog smrti.

 

Sve osobe s optužnice podignute u Republici Hrvatskoj nalaze se u Srbiji, nedostupne su pravosuđu RH. Članovi obitelji žrtava iz Sotina podnijeli su dokaze i zatražili od Tužilaštva za ratne zločine Srbije da pokrene istragu i podigne optužnicu za zločin izvršen u Sotinu. Temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, potpisanog između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, ustupljeni su dokazi o počinjenom zločinu Tužilaštvu Srbije. Tužilaštvo za ratne zločine provodi istragu o zločinu počinjenom u prosincu 1991. godine nad mještanima Sotina.

 

Documenta poručuje: ”Podržavamo obitelji žrtava u njihovu zahtjevu da se otvori istraga i za zločin počinjen na Vučedolskim vinogradima, gdje su u masovnoj grobnici pronađena tijela žrtava iz Sotina, ubijenih u listopadu 1991. godine.”

 

Poginuli i nestali mještani Sotina u Domovinskom ratu:

 

Mijo Andrijanić, Stjepan Bestrcan, Snježana Blažević, Slavica Cicvarić, Mihovil Čeke, Hrvoje Đukić, Krešimir Đukić, Sidonija Đukić, Đuro Erdelji, Jozija Filipović, Kata Filipović, Marko Filipović, Martin Fišer, Smajo Halilović, Josip Hodovanj, Zvonko Horvatić, Marko Ivančić, Stjepan Juršić (otac), Stjepan Juršić (sin), Zvonko Juršić, Elizabeta Kamerla, Ante Korać, Đuro Kovač, Sidonija Kovač, Zlatko Krainović, Vinko Krešić, Anđelko Kunac, Darko Kušić, Magdalena Kušić, Marin Kušić, Marko Kušić, Nikola Kušić, Ljubica Željka Lemunović, Antun Luketić, Dražen Luketić, Hrvoje Ljubas, Tomislav Marinović, Vlatko Marinović, Ivica Matijašević, Josip Mikletić, Stjepan Mikulić, Josip Novak, Slavko Novak, Dragutin Počić, Đuro Počić, Petar Procek, Vladimir Radić, Antun Raguž, Marko Raguž, Mirjana Raguž, Miroslav Raguž, Andrija Rajs, Boris Rapčak, Đuro Rogić, Henrih Sili, Stjepan Šarik, Marin Škarica, Tomislav Špear, Stjepan Šter, Dražen Tolp, Vladimir Turba, Andrija Varga, Željko Vojković, Ivica Zrnić.

Filed Under: Hrvatska, Nevladin sektor, Pravna država, Regije Tagged With: 1991. godina, autograf, Documenta, optužnice, ratni zločin, Sotin, Tužilaštvo, Vukovar, žrtve

Dražen Lalić: ”Igor Mandić griješi, danas nema ustaša”

Autor: autograf.hr / 15.10.2013. 1 Comment

Ustašija se probudila, nije ni zaspala, ni bila pokopana, kako smo mislili, i taj grozni element rovari u hrvatskom nacionalnom biću, tako da će uništiti i samo to biće. To je kao rak koji jede svojega vlastitelja. Stara ustašija i neoustašija su isti rak-fenomen u Hrvatskoj i vodi nas u letargično stanje i smrtnost – kazao je Igor Mandić za beogradske Večernje novosti, komentirajući najnovije incidente oko uvođenja dvojezičnih ploča u Hrvatskoj.

 

Poznati hrvatski književnik i kritičar tome je dodao da ”nije ćirilica problem u Vukovaru, ona je samo izgovor da se maknu preostali Srbi. Na bilo koji način”, ističući da pojedini hrvatski stožeri prijete da će na svaki način istjerati ćirilicu, usprkos sugestijama hrvatske vlade. ”Oni uporno nose ćup na vodu, dok se ne razbije, pa će se vidjeti hoće li se razbiti o našu glavu, ili će se sam razbiti”, kazao je Mandić za beogradski dnevni list, izazvavši po tko zna koji put podijeljene reakcije u Hrvatskoj.

 

”Dobro da je Mandić upozorio na pojave koje nas u Hrvatskoj trebaju i te kako zabrinuti, ali se ne slažem s načinom na koji je to izveo, ponajprije s nekim terminima koje je koristio”, kaže dr. Dražen Lalić, profesor sociologije i politologije na zagrebačkom fakultetu Političkih znanosti.

 

Značenje termina ustašija i ustaše vezano je za prošlost, konkretno za 40-e godine prošlog stoljeća. Ako ćemo se vazda vraćati na ustaše i partizane, nema nam ni sadašnjosti ni budućnosti. To je u stvarnosti neutemeljeno, ali i štetno za Hrvatsku. Mislim da se ovdje ne radi ni o kakvim ustašama, već o primitivnoj šovinističkoj manjini koja svojim akcijama remeti odnose između Hrvata kao većinskog i Srba kao manjinskog naroda.

 

Srbi su naši sugrađani nekoliko stotina godina i politički su Hrvati kao i mi. Nažalost, ta primitivna manjina, u kojoj, nažalost, ima i dosta branitelja, na tolikoj je niskoj civilizacijskoj razini da nisu u stanju biti velikodušni u pobjedi, kao što kaže Churchill. Ta je manjina dobro organizirana, ali vjerojatno izmanipulirana od aktera koji vode podzemnu politiku i žele srušiti legalnu i legitimnu vlast nedemokratskim metodama.

 

Time remete i odnose sa Srbijom”, misli profesor Lalić, napominjući da sudionici takvih akcija zapravo djeluju kao šovinisti, slagali se oni s tim ili ne, jer izražavaju nepodnošljivost prema pripadnicima drugog naroda i kulture, čime dokidaju mogućnost međusobnog komuniciranja. Ako Srbi ovdje ne mogu imati svoju kulturu i svoj jezik, to znači da trebaju otići. Možda ta grupa toga nije svjesna, ali to su barem nenamjerne posljedice njihovih djela, zbog čega sam jako zabrinut za Hrvatsku, kaže dr. Lalić, upozoravajući kako se radi o krajnje ozbiljnim stvarima.

 

Nakon serije skinutih dvojezičnih ploča i brojnih poruka predstavnika stožera Srbi u Hrvatskoj su jako uznemireni i ja ih razumijem. Ali to ne znači da se slažem s Mandićevom ustaškom terminologijom. Kao što je poznato, jedna kriva rečenica, pa čak i riječ, može više ubiti ljudi od tenkovske granate. Ogromna većina u Hrvatskoj ostavila je ustaše i partizane prošlosti, a govoriti o ustašiji u Srbiji, gdje se danas naveliko rehabilitiraju četnici, što bi, primjerice, značilo da su Ivana Gorana Kovačića ubili antifašisti, stvarno nije pametno, dodaje Dražen Lalić.

 

Ne znam je li Mandić ikada razgovarao s tim ”starim ustašama”, ali ja jesam s njih nekoliko i mogu reći da je to za mene bilo otrežnjujuće iskustvo. O mnogim stvarima slično razmišljamo, uključujući i osude za brojne ustaške zločine koji su počinjeni u njihovo ime. Isto tako, većina ”starih partizana” ne slaže sa zločinima iz kasnog proljeća 1945. Sve su to počinili ekstremisti s jedne i druge strane. U Hrvatskoj danas nema ustaša, niti se danas itko legitimira kao pripadnik neke proleterske brigade. Radikalna desnica u Hrvatskoj nikad nije imala prođu na izborima. Tko se danas politički inspirira tim stvarima, taj je za umobolnicu, misli dr. Dražen Lalić.

 

Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije (Ivica Neveščanin)

Filed Under: Društvo, Pravna država, Regije Tagged With: autograf, ćirilica, desnica, Dražen Lalić, hrvatsko nacionalno biće, Igor Mandić, partizani, Srbi, ustaštvo

Pantovčak i Banski dvori različito o histeriji s ćirilicom

Autor: Drago Pilsel / 14.10.2013. Leave a Comment

Pozivajući se na neslužbene izvore, Dnevnik HTV-a objavio je, a prenosi Tportal, da visoki izvor s Pantovčaka tvrdi kako nitko ne bi bio sretniji od predsjednika Ive Josipovića ako je Zoran Milanović u pravu i ako situaciju sa skidanjem dvojezičnih ploča Vlada zaista drži pod kontrolom.

 

Iz Vlade su odbili predsjednikov poziv da se sastanu na Pantovčaku zajedno s oporbom i braniteljima, smatrajući da takav susret nije potreban. Vlada će nastavljati vraćati dvojezične ploče, procjenjujući da se radi o pojedinačnim izgredima, smatrajući da je situacija pod kontrolom, izvijestio je Dnevnik HTV-a.

 

Pozivajući se na neslužbeni izvor s Pantovčaka, HTV javlja kako predsjednik Josipović smatra da ovo nije samo sukob Vlade i pojedinaca iz Stožera, nego da je narušena opća društvena klima.

”Zato je išla Josipovićeva inicijativa da se za istim stolom nađu pripadnici oporbe i vlasti, ozbiljne braniteljske udruge i srpska manjina. Banski dvori i Pantovčak u ovom trenutku potpuno različito procjenjuju stanje u Hrvatskoj”, izviješteno je u sinoćnjem središnjem Dnevniku javne televizije.

 

”Upotreba brutalne sile protiv ljudi koji nešto govore i prosvjeduju ne bi bila poželjna u demokraciji, ali dokle ćemo tako, ne znam. Nije ćirilica problem u Vukovaru, ona je samo izgovor da se maknu preostali Srbi. Na bilo koji način”, komentirao je skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru naš kolumnist Igor Mandić, za beogradske Večernje novosti.

 

”Ustaše su se probudile, nisu ni zaspale ni bile pokopane, kako smo mislili, i taj grozni element rovari u hrvatskom nacionalnom biću tako da će uništiti i samo to biće. To je kao rak koji jede svoga vlastitelja. Stare ustaše i neoustaše isti su rak-fenomen u Hrvatskoj i vode nas u letalno stanje, u smrtnost. Osobno, ćirilica je moje intimno pismo, jednako kao i latinica, znam ga od najmanjih nogu i uopće ne razlikujem što čitam na latinici, a što na ćirilici”, kazao je Mandić.

 

U razgovoru za Večernje novosti, koji prenosi Tportal, Mandić je kazao da su se oglasili neki odbori koji prijete da će oni na svaki način istjerati ćirilicu, unatoč prijedlozima i sugestijama hrvatske vlade, ”oni se inate i uporno vode vrč na vodu, dok se ne razbije, pa ćemo vidjeti hoće li se razbiti o našu glavu ili će se sam slupati”.

 

”Već je sredina listopada, a ta se manija, nažalost, i dalje razbuktava, a ja joj kraja ne vidim. Upotreba brutalne sile protiv ljudi koji nešto govore i prosvjeduju ne bi bila poželjna u demokraciji, ali dokle ćemo tako, ne znam”, dodao je naš kolega.

 

Na pitanje novinara bi li kao 90-ih i sada rekao ”zaustavite demokraciju”, Mandić je uzvratio da bi, ali uz nadopunu: ”uvedite totalitarizam”.

Filed Under: Hrvatska, Regije, Ured predsjednika, Vlada Tagged With: Banski dvori, branitelji, ćirilica, Drago Pilsel, dvojezične ploče, histerija, Hrvatska, Mandić, Pantovčak, srpspka manjina, Vukovar

Biskup Bogović smatra da se ćirilicom nastavlja agresija

Autor: autograf.hr / 12.10.2013. 1 Comment

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović izjavio je kako se osobno zauzima za zaštitu ćirilice kao kulturnoga dobra, ali ne na način da ”bude sredstvo za nastavak agresije na Hrvatsku”, a katoličke i pravoslavne vjernike pozvao je da ničim ne pridonose ”trovanju” međunacionalnih i međuvjerskih odnosa.

 

”Neki svjesno nastavljaju agresiju na Hrvatsku protiv želje većine srbijanskog naroda u Hrvatskoj”, stoji u izjavi za Hinu biskupa Bogovića.

 

Reagirao je time na tvrdnje predsjednika Srpskog narodnog vijeća i SDSS-ovog saborskog zastupnika Milorada Pupovca da se uništavanje dvojezičnih ploča u Vukovaru, Krnjaku i Udbini događa ”voljom pojedinih političkih centara u suradnji s pojedincima iz Katoličke crkve jer su odlučili vratiti Hrvatsku unatrag i upropastiti ono što je stvarano godinama”.

 

”Nemam nikakve veze s razbijanjem dvopismenih ploča na Udbini, kao što nisam imao nikakve veze s njihovim postavljanjem. Ne trebam s time ni imati veze, ali treba to reći kao odgovor onima kojima nisu potrebni nikakvi dokazi da drugoga optuže”, rekao je Bogović.

 

Ističući kako je današnjica ”vrijeme dirigiranih provokacija”, biskup je preporučio svima kojima je stalo do hrvatske države ”da vode računa kako su i dalje njihovi saveznici oni koji su se pod svojim znakovima i simbolima borili za tu državu, a ne oni koji su je, opet pod svojim znakovima i simbolima, napadali i rušili”.

 

”Ako hrvatskoj Vladi to nije važno, onda sama potiče stvaranje udruga za zaštitu Hrvatske od njezine Vlade. To je najgore što bi nam se moglo dogoditi, a ipak se događa. Tome služe i svagdanje provokacije, navodno za zaštitu ćirilice”, zaključuje Bogović.

 

HINA/AUTOGRAF

 

Filed Under: Hrvatska, Katolička crkva u RH, Regije Tagged With: agresija, ćirilica, dvojezične ploče, Hrvatska, Katolička crkva, Krnjak, Mile Bogović, Milorad Pupovac, Udbina, Vlada RH, Vukovar

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT