autograf.hr

novinarstvo s potpisom

Umijeće muziciranja Udruge Diapason

Autor: / Leave a Comment

Koncert s djelima komorne glazbe iz opusa Pendereckoga, Prokofjeva, Janáčeka i Bartóka u subotu navečer nije, nažalost, privukao veći broj slušatelja u Hrvatski glazbeni zavod, iako su dosadašnji programi Udruge Diapason, osnovane prije nekoliko godina, jamstvo kvalitete.

 

Svaku od izabranih skladbi jedanaest je muzičara izvelo na visokoj tehničkoj razini, sabrano, s promišljenim interpretativnim govorom i tenzijom zajedničkog muziciranja. A u smislu recepcije prešli su onu problematičnu granicu koja predstavljanje kompozicije dijeli od njezine interpretacije, a koja je i danas uvelike prisutna u susretu sa stvaralaštvom 20. stoljeća.

 

Tonska izdiferenciranost dionica i podcrtanost neoklasicističke misli, artikulirane uvijek prisutnim aspektom ekspresije zvuka Kvarteta Pendereckog iz 1993., bila je i temelj interpretativne gradbe (Marco Graziani, violina, Davorin Brozić, klarinet, Aleksandar Jakopanec, viola, Smiljan Mrčela, violončelo). Ali, kao i u Kvintetu, op. 39 Prokofjeva iz 1924. (Dario Golčić, oboa, Brozić, Graziani, Jakopanec, Nikša Bobetko, kontrabas) koloritski spektar i izražajnost gudača poprimali su mjestimice jednak izričaj.

 

Od toga se izuzimaju poticajnost i plastičnost izvrsnoga Grazianija, koji je uz tonsko bogatstvo i distinktnost Brozićeva klarineta tvorio unutarnju koheziju tih dviju izvedbi. Uz to, za razliku od Pendereckoga, a posebno Janáčeka i dijelom Bartóka, interpretaciju Prokofjevljeve skladbe nije odlikovala puna razumljivost harmonijskog (tonskog) i ritamskog aspekta.

 

Što je umijeće interpretacije i komornog muziciranja na najvišoj razini, moglo se čuti u izvedbi Janáčekove kompozicije “Mládí” iz 1924. (Dani Bošnjak, flauta, Branko Mihanović, oboa, Danijel Martinović, klarinet, Žarko Perišić, fagot, Bánk Harkay, rog, Davorin Brozić, bas-klarinet). Mjera muzikaliteta i virtuoznost, tonska ravnoteža ansambla u reljefnoj, živoj i sabranoj interpretaciji nezapretene geste i ekspresije kvalitete su koje odlikuju te muzičare u gotovo svakom njihovu nastupu, a riječ je o članovima Zagrebačkoga puhačkog ansambla, osim Brozića, te s Perišićem umjesto Luquea na fagotu.

 

Treba istaknuti sjajnu stilizaciju plesno-folklornog idioma, koloritsku izražajnost, akcentuaciju deskriptivne misli i izvanredan osjećaj za cjelinu djela te nastupe Bošnjaka i Mihanovića.

 

Precizan i zakučast slog triju stavaka iz Bartókovih ”Kontrasta” iz 1938. umjetnički je izazov koji su Graziani, Brozić i Filip Fak za klavirom prihvatili angažirano, s visokom koncentracijom i virtuozno. Ipak, oštrina i rubnost domišljene i izražene fakture nisu zaživjele onom gotovo taktilnom oporošću Bartókova jezika iako su, unatoč ipak mladim godinama, sva trojica muzičara pokazala snagu geste.

Projekt Lola: jedan koncert – dva grada

Autor: / Leave a Comment

Na području novih tehnologija i umjetnosti sve važnije mjesto zauzima projekt Lola (LOw Latency), pokrenut 2005. na GARR-u (talijanska akademska i istraživačka mreža), koji muzičarima omogućuje zajedničko sviranje iako se fizički nalaze na različitim mjestima.

 

Ako ste violinist, živite u Zagrebu i pripremate recital s pijanistom koji živi u Londonu, probe za taj koncert možete održati tako da nijedan od vas dvojice ne napusti svoj grad. Samo trebate imati prijenosnu kompjutorsku opremu, monitor (koji stoji na mjestu gdje bi u stvarnom prostoru stajao violinist ili sjedio pijanist), kameru, mikrofon, pojačalo i zvučnike te mogućnost prijenosa visokospecijaliziranim uređenim sustavom koji postoji na istraživačkim mrežama.

 

A na isti način možete odsvirati i sam koncert, održati predavanje ili majstorski tečaj ili im prisustvovati, a ako ste skladatelj, možete napisati kompoziciju upravo za takve uvjete izvedbe.

 

Projekt je započet 2005. održavanjem majstorskog tečaja viole tako da je profesor bio u Europi, a student u SAD-u, kada je ravnatelj tršćanskoga Konzervatorija ”Giuseppe Tartini” zapitao: ”To je jako, jako lijepo, ali je li moguće da profesor i student zajedno i sviraju, a ne samo da prvo svira jedan pa nakon njega drugi?”

 

U GARR-u su taj izazov prihvatili, a zajednički rad GARR-a i Konzervatorija ”Tartini” koji je potom slijedio, okupio je muzičare, inženjere koji se bave audioproblematikom i videoproblematikom, kompjutorske programere i stručnjake za mrežu. Kako brza i postojana mreža u istraživačkom svijetu ne treba zaštitne mehanizme, prvi koraci sastojali su se od toga da se oni, kao i sve suvišno, otklone te da se vidi koja se najsuvremenija audiovizualna sredstva mogu pokušati upotrijebiti.

 

Problemi kao što su sinkronitet, kašnjenje, kompatibilnost i uređenost akustičnog prostora i tonske slike, ugodba instrumenata, reprodukcija zvuka udaljenog instrumenta te nadomještanje prostorne, vizualne i taktilne komunikacije muzičara sustavno su se rješavali kako bi se postigla što viša razina kvalitete i profesionalnosti. Slijedilo je stvaranje uvjeta za veći broj muzičara i veće ansamble da bi projekt Lola bio primjenjiv i za veće auditorije.

 

Primjena je jednostavna i funkcionira na načelu jednostavnoga telefonskog poziva, a financijski uvjeti vrlo su prihvatljivi. Osim toga, korištenje Lolom smanjuje, a može i dokinuti, troškove putovanja i boravka u drugome gradu. U tehnološkom smislu postignuta je najveća brzina audiovizualnoga kodiranja i dekodiranja, a kreativni potencijal privukao je i skladatelje, uz izvođače i pedagoge, i mnoge koji se bave drugim izvedbenim i scenskim umjetnostima.

 

Interes za projekt pokazao je i ugledni pariški IRCAM, a Lola, čiji je moto ”Blizina na zahtjev”, nove je mogućnosti donio i svim drugim područjima, kakvo je npr. kirurgija, gdje je riječ o daljinskoj kontroli operacija koje se obavljaju u realnom vremenu.

 

Začuđujuće je što ovaj projekt, iako relativno mlad, dosad nije privukao pozornost Muzičkog biennala Zagreb, uglednog festivala suvremene glazbe, jer među njegovim važnim odrednicama oduvijek je bila otvorenost novim tehnologijama i eksperimentu kao generatorima nove kreativne misli. A prema riječima Flavija Zaccarije, jednoga od glazbenika koji radi na projektu, Lola je otvorio vrata u potpuno neistražen svijet umjetnosti i stvaralaštva.

Dunji Vejzović i Editi Karađole nagrada za životno djelo

Autor: / Leave a Comment

Operna pjevačica Dunja Vejzović i dramska umjetnica Edita Karađole dobitnice su ”Nagrade hrvatskoga glumišta” za životno djelo i svekoliko umjetničko djelovanje. Nagrade će se, uz ostale ovogodišnje nagrade Hrvatskog društva dramskih umjetnika, dodijeliti u nedjelju 24. studenoga na svečanosti u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK).

 

Impresivna biografija umjetnice bez konkurencije Dunje Vejzović počiva na tri područja: iznimnoj opernoj karijeri, posvećenosti popijevci, liedu, i pedagoškom radu, rekla je predsjednica žirija za operu Višnja Mažuran na konferenciji za novinare Društva, na kojoj su objavljene i nominacije u dvadesetak kategorija ”Nagrade hrvatskoga glumišta”.

 

Njezin operni put počeo je kad je kao gotovo anonimna pjevačica napustila Zagreb i otišla u ”vagnerijansko svetište” Bayreuth, gdje ju je primijetio Karajan i ponudio joj suradnju. Gostovala je na svim najvećim svjetskim opernim pozornicama, a jednakom snagom, produhovljenošću i znanjem posvetila se liedu i poduci mladih, napomenula je V. Mažuran.

 

”Po svom znanju, obrazovanju, kulturi i širini Dunja Vejzović iznimna je i kompleksna ličnost, koja zahvaljujući svojim životnim i umjetničkim postignućima, zaslužuje najveće poštovanje i ponos hrvatskog naroda, kojem pripada”, ističe se u obrazloženju.

 

Na području drame za svekoliko umjetničko djelovanje nagrađena je Edita Karađole, ”samozatajna heroina hrvatskoga glumišta i umjetnica koja je desetljećima nosila dramski repertoar Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci”.

 

U tome je kazalištu ostvarila mnogo velikih ženskih uloga s repertoara, a krenula je i u avanturu nezavisne scene osnivanjem HKD Teatra, iz čega se razvio i Festival malih scena u Rijeci, rekao je Slavko Juraga, predsjednik žirija za dramu. Bila je aktivna i u glumačkoj pedagogiji, a važan je i njezin doprinos njegovanju i interpretaciji čakavskoga narječja, dodao je.

 

Uvijek nova i drugačija, ali podjednako jednostavna, altruistična i dostojanstvena na sceni i u životu, kreirala je povjerene joj likove na osebujan način, snagom unutarnjeg argumenta, psihološke osviještenosti i duboke proživljenosti iz koje je potom mogla suvereno ulaziti u scenske polemike, iskorake, doskočice, te svaku od svojih uloga, kojih je u gotovo pola stoljeća bilo više od 150, rastvarati u neslućenoj količini nijansi i značenja, pitanja i odgovora, komičnih i tragičnih naglasaka, piše u obrazloženju.

 

Osim imena dobitnica tih dviju nagrada već je poznato i tko je dobitnik nagrade za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti: ”za propulzivnost izraza i kreativno sudioništvo” dodijeljena je ansamblu predstave ”Žuta crta” Juli Zeh i Charlotte Roos u režiji Ivice Buljana i izvedbi Zagrebačkoga kazališta mladih. Konačnu odluku o ostalim nagradama žiri će donijeti 24. studenoga, a isti dan one će biti uručene na svečanoj dodjeli u zagrebačkom HNK-u uz izravan televizijski prijenos na Drugome programu HTV-a.

 

Hina

 

ABBA razmišlja o povratku na scenu

Autor: / Leave a Comment

Legendarna švedska pop-grupa ABBA razmišlja o povratku na scenu sljedeće godine u povodu 40. godišnjice početka njihove blistave karijere, izjavila je pjevačica Agnetha Fältskog u razgovoru za njemački nedjeljni list Welt am Sonntag.

 

ABBA će 2014. proslaviti 40. godina od nastanka hita “Waterloo”, kojim su 1974. pobijedili na Euroviziji, nakon čega su nanizali seriju uspješnica poput “Mamma Mia”, “Dancing Queen” i “Super Trouper”.

 

“Povratak? Naravno da o tome razmišljamo… Ideja da nešto napravimo kako bismo obilježili godišnjicu je tu, ali sada ne mogu reći što će od toga biti”, kazala je 63-godišnja pjevačica.

 

A. Fältskog osnovala je grupu ABBA 1972. s gitaristom i poslije suprugom Björnom Ulvaeusom i parom Bennyjem Anderssonom i Anni-Frid Lyngstad. Njihov posljednji album “The Visitors” prodao se u više od 380 milijuna primjeraka.

 

Zahvaljujući filmu “Mamma Mia”, koji je 2008. postao hit i u kojem glume zvijezde poput Meryl Streep, Piercea Brosnana i Colina Firtha, grupu ABBA otkrio je i novi naraštaj obožavatelja.

 

No Björn Ulvaeus priznao je iste godine da boluje od gubitka pamćenja pa se ne može sjetiti nekih dijelova svoga života, među ostalim ni pobjede na Euroviziji.

 

HINA

 

Zajednička borba protiv moći kulture brendova

Autor: / Leave a Comment

U sklopu svog edukacijskog programa Savez nezavisnih udruga Clubture 12. i 13. studenoga u Rijeci organizirat će simpozij o budućnosti odnosa nezavisne kulture i službene kulturne politike u Hrvatskoj. Razgovarat će se o načinima na koje te dvije, na prvi pogled suprotne strane, mogu surađivati.

 

Simpozij je ponajprije namijenjen akterima na nezavisnoj kulturnoj sceni koja je u svojem djelovanju vrlo propulzivna i otvorena raznim modelima djelovanja, ali je zbog niza razloga poprilično zatvorena prema utjecaju državne kulturne politike. Otkrivanje tih razloga i perspektive uključivanja nezavisne kulturne scene u model službene kulture, ili pak odmak od toga modela, teme su koje će obilježiti simpozij.

 

“Suradnja između nezavisne scene i kulturnih industrija cijelo vrijeme postoji, a često isti ljudi i organizacije djeluju u oba prostora. To nas dovodi do pitanja koliko je uopće moguće u Hrvatskoj povući crtu razdvajanja između različitih modela rada i odrediti ih da pripadaju ovom ili onom području”, izjavio je Davor Mišković, predsjednik mreže Clubture.

 

Većina filmskih i glazbenih festivala u Hrvatskoj nastaju na nezavisnoj sceni, ali zbog povezanosti sa svijetom filma ili glazbe na globalnoj sceni, gdje dominira potrošački model kulture, u svome radu slijede njihova pravila. ”Globalna kulturna industrija stvara pravila koja se prelijevaju ne samo na proizvodnju i distribuciju nego i u tehnologiju, tako da je zapravo iluzorno očekivati da možemo ostati po strani, izvan svijeta kulturne industrije”, kaže Mišković naglašavajući kako se na globalnu kulturu referiramo i kada je kritiziramo, ali i da njezinu tehnologiju koristimo kad je pokušavamo razarati.

 

Sustav kulture izrazito je kompleksan, a oba svijeta, i nezavisna scena i službena, državotvorna kultura, proizvode slična dobra koja se razlikuju po načinima proizvodnje, distribuciji i recepciji. Danas svjetska kultura ponajprije funkcionira kroz brendove koji postaju izvorom njezine moći. Ona je danas globalna pa se više čak ni holivudski filmovi ne isplate snimati na američkome tržištu. Zbog toga je velik dio protagonista hrvatske kulture, i one nezavisne i one državne, scena statista, a ne protagonista u globalnom kulturnom svijetu. No to je ponekad i dobra stvar jer svima ostavlja prostor za stvaranje novih pravila u malome prostoru slobode.

 

Upravo je zbog toga iznimno važno razumjeti pravila po kojima se ponaša kulturni mainstream u Hrvatskoj i pronaći način kako bismo unaprijedili vlastito stvaralaštvo. U tome smislu ilustrativan je projekt digitalizacije nezavisnih kina u Hrvatskoj, čime je stvorena distribucijska platforma koja je ponuđena na korištenje i nezavisnoj sceni.

 

Prvi dan simpozija koji će se održati u klubu “Molekula” otvorit će se temom ”Što su kulturne industrije u Hrvatskoj?”, o čemu će govoriti Jaka Primorac iz Instituta za međunarodne odnose i Hrvoje Hribar iz Hrvatskog audiovizualnog centra.

 

Nakon toga, o izdavaštvu i distribuciji glazbe i filma govorit će Danko Stefanović iz Dallas Recordsa, Danijel Sikora iz Moonlee Recordsa i Ginger Recordsa te Oliver Sertić iz filmske udruge Restart. Kako funkcionira odnos umjetnika i službene kulture u popularnoj glazbi, otkrit će na tribini Damir Martinović Mrle iz grupe Let 3 i Saša iz The Beat Fleeta.

 

Drugog dana simpozija tema će biti organizacija kulturnih festivala u Hrvatskoj, a o svom iskustvu u suradnji s državnim i lokalnim institucijama govorit će Vedran Meniga, organizator pulskoga glazbenog festivala Seasplash te Petar Milat, organizator zagrebačkoga Human Rights Film Festivala.

Najvažniji bend new wavea nastupa u Močvari

Autor: / Leave a Comment

U klubu Močvara 3. studenoga nastupit će američka grupa Pere Ubu. Osnovan 1975. godine u Clevelandu (Ohio, SAD) nakon raspada jednako legendarnoga no kratkotrajnog benda Rocket from the Tombs (nakon njegova pak raspada nastao je i sastav The Dead Boys), Pere Ubu vrlo je brzo postao jedan od najutjecajnijih američkih rock-bendova u povijesti.

 

Prva dva albuma – ”The Modern Dance” (objavljen 1978. godine) i ”Dub Housing” (objavljen 1979. godine) – smatraju se antologijskim izdanjima kojima je bend postavio temelje post-punka kao žanra, zajedno s nizom bendova koji su istodobno djelovali s druge strane oceana u Engleskoj (Gang of Four, Joy Division, Wire, The Fall, PiL…).

 

Tijekom turbulentne i dinamične karijere bend je na okupu održao karizmatični pjevač David Thomas, dovoljno ustrajan da i nakon 37 godina rada ponudi novi album Pere Ubua. Objavljen početkom ove godine, ”The Lady From Shanghai” mnogi proglašavaju i najboljim albumom benda u zadnjih deset godina.

 

Od 80-ih godina Thomas je imao nekoliko bendova: Pedestrians, His Legs, Wooden Birds, Two Pale Boys i The Accordion Club. S nekima je snimio nekoliko albuma, a s nekima nije snimio ni jedan, nego je samo održavao nastupe koji su uvijek mješavina kazališne predstave, kabarea, spoken-word-poezije, eksperimentalnog rock-koncerta i glazbene improvizacije. Takav raznoliki performans može se očekivati i na zagrebačkom koncertu.

 

Thomas ne radi samo glazbu s različitim bendovima nego obično ima mnogo različitih umjetničkih projekata u istom trenutku. Nastupao je u kazališnim predstavama, uključujući i nekoliko radova Hala Willnera, producenta poznatoga po tribute-albumima te na londonskom West Endu. Predaje na sveučilištima Clark i UCLA, a jedan od njegovih kolegija ima naslov ”The Geography of Sound In The Magnetic Age”. Režirao je svoju ”improvizacijski operu” ”Mirror Man” u brojnima kazalištima u Europi i Sjevernoj Americi, a tijekom karijere surađivao je s brojnim poznatim umjetnicima. Neki su od njih Linda Thompson, Bob Holman, Robert Kidney, Van Dyke Parks, Frank Black, George Wendt i Syd Straw.

 

Thomas je poznat kao umjetnik velike energije i duboko teatralnog vokala, čovjek svestranih interesa koji zbunjuje javnost svojim ekstravagantnim izjavama. ”Pere Ubu veliko je rock-iskustvo, često neodoljiv u svojoj moći i intenzitetu dataflowa. To je holivudski blockbuster na velikome kinematografskom platnu. Projekti poput Two Pale Boysa su kao nezavisni artistički filmovi”, rekao je Thomas o svom glazbenom dijelu bogate karijere, čiji ćemo mali dio moći vidjeti na nedjeljnom koncertu.

Jabuka, klub koji punih 45 godina nije razočarao

Autor: / Leave a Comment

”Pjesma ‘Šank’ nastala je na šanku zagrebačkoga kluba Jabuka”, rekao je pjevač Hladnog piva Mile Kekin na tribini i predstavljanju izložbe plakata dizajnerskog dvojca Božesačuvaj u Kulturno-informativnom centru u povodu obilježavanja 45. obljetnice osnutka kluba Jabuka.

 

U razgovoru o povijesti kluba, koncertima, bendovima koji su ondje svirali i vjernoj publici sudjelovali su i pisac Pero Kvesić, novinar Dubravko Jagatić i dizajner Albino Uršić, a tribinu je vodio novinar Ante Batinović.

 

Kulušić i Lapidarij, poznati klubovi iz osamdesetih koji su bili važan dio zagrebačke scene novog vala, propali su u devedesetima. Oni koji su preživjeli tranziciju, primjerice Gjuro 2 i Pauk, postali su klubovi za drugačiju vrstu zabave ili su se izgubili u idejama kakvi žele biti. Jabuka je jedini klub koji je neprestano djelovao kao jedno od najboljih mjesta za alternativnu glazbu i rock-glazbu u Hrvatskoj, ali i u regiji.

 

”Iako je Jabuka ‘samo’ još jedan zagrebački klub, treba skinuti kapu i duboko se nakloniti pri ulasku u klub i njegovu spominjanju. Izdržati 45 godina s dosljednom programskom politikom, uspjelo je malo kojem klubu kod nas. A i u regiji i svijetu bilo bi teško pronaći klubove koji su toliko dugo preživjeli. Jednostavno, jasno i glasno treba reći da je Jabuka pravi rock-klub koji nas nikada nije razočarao. I kada su svi drugi razočarali i kada su svi mijenjali vlasnike, i programsku politiku, i interijer i publiku, i ponudu, Jabuka je oduvijek bila ‘rupa’ u koju se ulazilo sa smiješkom, a iz nje se izlazilo s osmijehom od uha do uha”, rekao je za autograf.hr novinar i glazbeni kritičar Dubravko Jagatić.

 

Klub je u veljači 1968. osnovala skupina entuzijasta i krajem sedamdesetih postao je sjedište lokalne omladinske organizacije. U njemu se uvijek mogla čuti najnovija glazba koja nije mainstream, a njegova je osobitost to što je bio rasadnik glazbenih trendova i poticao nezavisnu scenu.

 

U Jabuci su se od početka okupljale razne supkulturne skupine, a osamdesetih ponajviše pankeri i darkeri. Jagatić kaže da je klub na Jabukovcu bez pretenciozno najavljivanih koncerata, bez glamuroznih ”evenata” i bez ”celebrityja” koji dolaze da ih se vidi bio i ostao mjesto gdje se uvijek mogla čuti nova pjesma DJ-a koji prati trendove i zna što treba ponuditi vjernoj publici.

 

”Jabuka je i mjesto gdje su bendovi s razlogom pokazivali zašto njihovo vrijeme tek dolazi ili zašto su na vrhu jer nitko nije slučajno svirao u Jabuci”, rekao je Jagatić.

 

Početkom rata klub na Jabukovcu kratko je bio zatvoren, nakon toga nastavio je raditi uz pokoju kriznu situaciju zbog manjka novca, loše društveno-političke klime i nezadovoljnih susjeda koji su se bunili zbog buke.

 

Jagatić kaže da je možda najvažniji utjecaj Jabuke vidljiv u tome što su pripadnici svih društvenih supkultura, svi ”drugačiji i neprihvaćeni”, oduvijek znali da je Jabuka svojevrsni geto za sve njih jer ih baš nitko neće zadirkivati ni gledati kao rijetke biljke, nego će se osjećati kao u zamišljenom svijetu gdje su svi jednaki. ”Ma koliko patetično zvučalo, to je istina koju treba njegovati, čuvati i slaviti. Baš je zbog toga ovih prvih 45 godina vrlo velika stvar za zdravo društvo. Barem društvo koje možete sresti u Jabuci. Zdravo društvo”, izjavio je Jagatić.

 

Klub Jabuka na svojoj stranici na Facebooku najavio je i izložbu o svojoj 45-godišnjoj povijesti u Arheološkome muzeju u Zagrebu koja će se otvoriti 13. prosinca. Svi koji su na bilo koji način bili dio kluba, pozvani su da pomognu u prikupljanju materijala za tu izložbu: starih fotografija, plakata, ulaznica, iskaznica, novinskih članaka, flyera…

 

Jabuka je rokerski underground-klub koji je odgojio mnoge danas etablirane glazbenike, novinare, glumce, pisce, umjetnike. Najbolje je taj žilavi klub opisao dizajnerski dvojac Božesačuvaj na jednome od svojih plakata iz devedesetih:

 

”GK Jabuka je antidepresiv.

Svojstva – rock-klub, ali djelovanje puno duže od drugih klubova.

Doziranje – dva puta tjedno, a kod težih slučajeva preporuča se tri večeri tjedno do fajrunta uz pojačanu konzumaciju.

Nuspojave – Jabukaton, Fiju briju, Crni mačak, Majke, Hladno pivo…”

Posmrtna maska za majstora Loua Reeda

Autor: / Leave a Comment

Umro je Lou Reed, a ja sam baš taj dan, prije nego što sam to saznao, možda baš u trenutku kad je odlazio s ovog svijeta, počeo kopati po svojim vinilima tražeći što bih slušao. I prvo što mi je palo na pamet, bio je on. Počeo sam listati vinile tražeći albume koje volim, ”New York” i ”Blue Mask”. Ali zaustavio sam se na Lightnin’u Hopkinsu, odustao od Reeda i odabrao ploču starog bluzera ”The Great Electric Show and Dance”. Poslije ću, ima vremena, pomislio sam.

 

I onda sam nakon nekoliko sati na stranici magazina Uncut pročitao vijest. Poznati američki glazbenik umro je u 71. godini. Nije bio službeno potvrđen uzrok smrti, no znao sam da je u svibnju bio na transplantaciji jetre. Nakon toliko godina alkohola i heroina jetra mu je potpuno stradala, ali je on poslije operacije na svojoj stranici napisao kako je jači nego ikada.

 

Pročitavši vijest o smrti, na svojoj stranici na Facebooku stavio sam post s porukom ”Ode majstor: ‘Lou, it’s the beginning of a great adventure'”. To je stih iz njegove pjesme ”Beginning Of A Great Adventure” s albuma ”New York”, u kojoj priča kako je saznao da će dobiti dijete. Kad je riječ o slučajnosti, dodat ću još kako mi je bilo drago kad sam ubrzo pročitao da je i David Bowie na svom portalu napisao istu poruku: ”He was a master.”

 

Uz tu rečenicu na Facebook sam stavio i link na pjesmu ”Last Great American Whale” s istog albuma. Ta pjesma o onečišćenju i ekološkim katastrofama koje uzrokuju bezobzirni i licemjerni Amerikanci ima izvrsnu zadnju strofu i duhovito opasan zadnji stih: ”They say things are done for the majority / Don’t believe half of what you see and none of what you hear / It’s like what my painter friend Donald said to me: ‘Stick a fork in their ass and turn them over, they’re done’.” Volim taj zadnji stih zbog njegove rock’n’roll-jednostavnosti i izravnosti i citiram ga kad mi seronje dižu živce, a trebam ostati priseban i cool.

 

Rođen u Brooklynu 1942., Reed je bio gitarist i vođa The Velvet Undergrounda. Poznata je ona izjava Briana Ena o njihovu prvome albumu, nazvanome ”Velvet Underground and Nico”, slavnome i po crtežu banane na naslovnici koju je dizajnirao Andy Warhol: ”Tog je albuma u početnoj tiraži prodano samo deset tisuća primjeraka, ali svi koji su ga kupili, prije ili poslije osnovali su svoj bend i mijenjali povijest.”

 

Grupu je osnovao 1964. s Johnom Caleom, koji je u povodu Reedove smrti objavio vrlo tužnu izjavu: ”Stigla je vijest koje sam se najviše bojao, praćena osjećajem knedle u grlu i rupom u želucu. Dva klinca imala su priliku davno se susresti i 47 godina poslije voljeli smo se i mrzili na isti način – ne mogu shvatiti da sam ga izgubio. Ništa ga ne može zamijeniti, nema digitalnoga ili virtualnog ispunjenja… Slomljen sam, za sva vremena. Za razliku od mnogih sa sličnim pričama, mi smo naš najbolji bunt i bijes pružili na vinilu kako bi svijet uhvatio našu iskru. Radost koju smo dijelili prije samo nekoliko tjedana zauvijek će me podsjećati na ono što je bilo dobro između nas.”

Rolling Stone dokotrljao se do nas

Autor: / Leave a Comment

Nakon više od 45 godina, dokotrljao se i do nas: na našim kioscima pojavilo se hrvatsko izdanje američkog časopisa Rolling Stone. Ideja da se takva vrsta časopisa objavljuje kod nas čini se nerealna, s obzirom na loše stanje u tiskanim medijima, ali nije tako. Licencno izdanje Rolling Stonea prodavat će se u cijeloj regiji, u državama bivše Jugoslavije. Optimizam da postoji publika koja će čitati takav glazbeni časopis potvrđena je i činjenicom da je Facebook stranicu hrvatskog izdanja nakon pokretanja u nekoliko sati lajkalo preko 1000 ljudi, a brojni komentari ljudi su puni podrške.

 

Magazin Rolling Stone pokrenut je 1967. u San Franciscu, u SAD-u, a osnivač i glavni urednik (tada, ali i danas) je Jann Wenner. Wennera je na izdavanje magazina potaknula ideja da radi časopis koji nije o glazbi, nego o stvarima koje glazba pokreće. Licencna izdanja magazina danas izlaze u 25 svjetskih zemalja, među kojima su Argentina, Australija, Kina, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Rusija…

 

“Rolling Stone nebrojeno je puta pomicao granice – u izdavaštvu, novinarstvu, fotografiji. Stvarao je zvijezde, pratio njihove uspone pa i padove, pokretao je trendove. To su tek neki od razloga zašto smo se odlučili dovesti upravo taj magazin na tržište regije – vjerujemo kako je takav sadržaj dobrodošao ovdje, čak i ne samo ljubiteljima glazbe jer Rolling Stone se bavi i filmom, televizijom, nudi sociološko-društvene reportaže pa i političke intervjue. Dobiti licencu Rolling Stonea nije jednostavno. Ipak, nije ni nemoguće. Istina, bio je to dugotrajan proces – trajao je negdje oko godinu i pol dana. Uključivao je puno rada i truda pa i odricanja, ako ćete iskreno”, rekla je glavna urednica Ela Radić.

 

Autorski tekstovi i američki best of 

 

Kako kaže izdavač, zbog ljubitelja glazbe i čitatelje odredili su cijenu od 15 kuna kao “granicu boli” koju danas mogu podnijeti mnogi za mjesečnik opsega 150 stranica luksuznog papira.

 

Sadržaj hrvatskog Rolling Stonea temeljit će se na odabiru aktualnih tekstova iz recentnih američkih izdanja i autorskim tekstovima mladih novinara iz područja cijele regije. Prvi broj donosi analizu rock scene u regiji, o kojoj govore Goran Bare, Van Gogh, Superhiksi, Zoran Predin, Dubioza kolektiv i Rambo Amadeus; uspoređuje se hrvatsko i srpsko sudstvo kroz primjer Marijinog zakona; piše se o povratku Michaela J. Foxa na male ekrane, o popularnosti Macklemorea i Robina Thickea, analizira se se fenomenom Severine, otkriva spasitelja bluesa Garyja Clarka Jr.-a i donosi priča o kralju marihuane Clayu Rouecheu koji je promijenio trgovinu travom. Objavljen je i veliki intervju s kazališnim redateljem Oliverom Frljićem.

 

Poseban temat “Rane godine” slavnog rock novinara Greila Marcusa govori kako su izgledali prvi brojevi i naslovnice magazina Rolling Stone, a objavljena je i Wennerova kolumna u povodu 1000. broja. Kako je rekao kineski filozof Lao Ce: “Putovanje od tisuću kilometara počinje prvim korakom». Hrvatski Rolling Stone je napravio prvi korak i nadam se da će i njegovo jubilarno izdanje jednog dana biti posvećeno ranim godinama.

 

Prenosimo sa portala Objektiv (Milan Pavlinović)

 

Odlične tribine u VBZ-ovoj knjižari Fadil Hadžić

Autor: / Leave a Comment

U knjižarsko-galerijskom centru V.B.Z. “Fadil Hadžić” na kojoj je predstavljen novi programski ciklus Tribina. Na konferenciji su sudjelovali voditelji tribina – Branimir Pofuk, Boris Veličan, Mima Simić i Vojo Šiljak.

 

Tribine i njihovi voditelji:

„Večernji intervju Branimira Pofuka“ – poznati novinar i kolumnist Branimir Pofuk, u svojevrsnom intervjuu mjeseca, u goste dovodi najaktualnije osobe tog trenutka, iz Hrvatske i regije, te s njima razgovara o njihovim postignućima, djelima, društvenom trenutku i pitanjima koja nas tište…Riječ je o gostima iz svijeta kulture (glazbe, književnosti, znanosti…), osobama koje su svojim radom i djelima zaintrigirale društvenu zajednicu, ostavljajući neizbrisivi trag u kulturi svoga naroda. Primjera radi, prvi gost Branimira Pofuka bio je ugledni teolog, znanstvenik i pjesnik Ivan Golub, a povod nedavno objavljena njegova autobiografska knjiga.

 

“Kroz svijet putovanja vodi vas Boris Veličan” – jedan od najpoznatijih hrvatskih putopisaca (i svjetskih putnika) Boris Veličan na svojoj će tribini ugošćavat najodvažnije hrvatske putnike i putopisce, predstavljajući njihove knjige, zapise, filmove i fotografije, razgovarati o putovanjima, avanturističkim podvizima…otkrivajući na taj način zainteresiranoj publici «tajne svijeta» iz prve ruke, priču o kulturama, društvima, iskustvima…sa svih meridijana.

 

Mima Simić: “U sridu s…” – spisateljica, filmska kritičarka i aktivistica Mima Simić u svom će programu publiku voditi kroz svijet popularne kulture (s naglaskom na film, glazbu, dizajn… i alternativnih društvenih pokreta. Program, na prvi pogled, cilja na nešto mlađu publiku, no, kao što je pokazala već i prva tribina Mime Simić, kada je u gostima imala uvaženog rock glazbenika Milu Kekina i novu dizajnersku zvijezdu Booboo Tannenbaum, u gledalištu ispunjenom do posljednjeg mjesta našlo se predstavnika svih generacija. Razgovarajući s mladim kreativnim snagama, uspješnim kulturnim stvaraocima, Mima Simić otvara brojna pitanja aktualnog trenutka zagrebačke i hrvatske kulturne i alternativne scene…

 

“S Vojom na šiljku” – Voju Šiljka, legendarnog novinara i voditelja, ponovno ćemo imati prilike vidjeti u omiljenom talk-show formatu. Evocirajući uspomene na jedan od nenadmašnih tv-formata, «Male noćne razgovore» (koje je svojedobno vodio s Dobroslavom Silobrčićem i Zvonkom Zmazekom), jedan od najpopularnijih hrvatskih radijskih i tv voditelja, novinar, pjesnik, publicist, vraća se «na scenu» intervjuima uživo, pred publikom, dovodeći u goste najintrigantnije osobe iz svijeta filma, televizije, medija, književnosti…Kao i inače u svom radu, Vojo Šiljak ni jedno pitanje ne ostavlja «otvorenim», a svojim poznatim šarmom i profesionalnom lucidnošću od gostiju dobiva poptunu «priču». Prva mu je gošća glumica, scenaristica i kolumnistica Jelena Veljača.

 

Program izložbi suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. U galerijskom prostoru knjižarsko-galerijskog centra «Fadil Hadžić» odvijat će se kontinuirani izložbeni likovni program. Izlagat će vodeći (kako oni već odavno etablirani, tako i mlađi autori koji tek dolaze) zagrebački i hrvatski likovni umjetnici, fotografi, performeri…Nakon otvorenja s izborom iz opusa likovnog stvaralaštva Fadila Hadžića, ovaj program nastavljen je izložbom, pregledom radova Munira Vejzovića, a nakon toga slijede predstavljanja djela Tomislava Buntaka, Zoltana Novaka, Nives Kavurić Kurtović, Dimitrija Popovića…

 

Prenosimo sa tportal.hr

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt