Bila sam uvjerena da ne poznajem čovjeka, pa ni na razini svakodnevnog, običnog života i njegovih okolnosti i odluka, koji bi rekao da bi učinio sve navlas isto kao prije dvadeset, trideset godina, a tu podrazumijevam i sebe samu. [Read more…]
”Teška ljeta” – ljepota koja inspirira u moru bezobličnosti
Čitateljski, dugo sam se opirala biografijama. Jednostavno nisu bile moj književni žanr, prije svega stoga što gotovo svaka javna osoba ima više ili manje sklonost biografizmu, a s pojmom ”javna osoba” već ste na skliskom terenu. [Read more…]
Viša instanca Hraniću: Pokaj se, ispričaj se ili odlazi!
U Velikom tjednu intenzivno sam razmišljala o prvotravanjskoj isprici biskupa Đure Hranića, a i u nedjelju, na sam Uskrs kojeg slave braća i sestre istočnog obreda, još je uvijek u meni slatki okus izrečenog. [Read more…]
Koliko dobro HRT ispunjava svoju ulogu javnog servisa?
Hrvatska radio televizija, nedavno je mnoge, uključivo i mene, neugodno iznenadila odlukom da s preko 880.000 kuna financira serijal Borisa Veličana u kojem on glumi turističkog vodiča, naslovom, prve epizode ”Turistički vodič: Zagorkine grudi i zatvorske lignje”, i to umjesto projekta ”Ženska strana grada” u kojem je svaku epizodu trebala režirati druga redateljica. [Read more…]
”Priče od porculana” su divan vez misli i osjećaja
U rano prijepodne, posljednje subote u studenom, zazvonio mi je mobitel. S druge strane, dragi poznati glas moje prijateljice i učiteljice života Božice Jelušić. Zove me, kaže, prvog prosinca u Novinarski dom, na predstavljanje jedne iznimne knjige ”njene” Mirjane Pešec, žene čija ju je životna snaga i borba s bolešću ostavila suznih očiju, ali i odlučna srca da u knjizi sudjeluje predgovorom. [Read more…]
Valjda smijem sanjati rijeke praštanja kako teku našim srcima
Početkom devedesetih, dok sam radila za talijansku tvrtku ”Isotechno” koja je uređivala interijer zagrebačkog hotela Sheraton, u Parmi sam upoznala dvojicu mladih kolega.
Iz jedne zezancije oko otpremnica i zaključavanja u podrum, shvatila sam da se zezaju na temu ratnih identiteta svojih djedova. Jedan je naime bio, iz germanskog Južnog Tirola (Alto Adige), a drugi iz talijanske autonomne pokrajine Trentino. [Read more…]
Za izvornu radost Božića treba otvoreno Nebo u nečijim očima
Na obnovi zgrade u mom susjedstvu, već treći mjesec zaredom, rade trojica mladih Nepalaca. Često sam ih znala vidjeti kako se okretno penju na skelu, koncentrirano gletaju i zaglađuju neravnine na podlozi vanjskih zidova, skoro uvijek nasmiješeni, marljivi i tihi. Ne trešti nikakva glazba, jedan drugog zazovu po imenu i onda dođu do njega pa mu objasne što trebaju. Ponekad sam, prolazeći tom ulicom znala čuti jednog od njih kako tiho pjevuši lijepeći stiroporne obloge. [Read more…]
Ima li mjesta za Dubrovačku Republiku u našim narativima?
(Opaska uredništva: Dana 5. prosinca gospođa Irena Bratičević, koja se bavi poviješću Dubrovačke Republike, obratila se Autografu ukazujući na nedopuštenu radnju u kolumni Jacqueline Bat ”Ima li mjesta za Dubrovačku Republiku u našim narativima?” objavljena 20. studenoga. Kolumnistici Bat se zamjera nekorektno preuzimanje ”iz teksta Ivana Salečića objavljenog 20. travnja 2021. godine na portalu ideje.hr pod naslovom ”Koncept hrvatstva baziran na Zrinskom i Frankopanu je – uvrnut. Postoji drugi, uspješan. Ali se potiskuje. Zašto?”. Jacqueline Bat je našem uredništvu rekla da je pisala svoj članak koristeći mnoge izvore tijekom niza godina čitanja o Dubrovačkoj Republici i da preuzima odgovornost zbog nesavjesnoga rada u tome što nije navodila izvore. Hladne glave treba ukazati i na to da ni gospodin Salečić u svom eseju ne citira izvore. Koga je on sve trebao citirati mi ne znamo, ali zaključujemo da pisati povijest bez navođenja izvora nije dobra praksa makar se tekst karakterizirao kao publicistika, a ne kao znanstveni rad. Jacqueline Bat je zamoljena da preradi svoj članak i ona je to učinila navodeći potrebne izvore gdje to treba. Ja se u ime gospođe Bat i Autografa ispričavam čitateljima i zahvaljujem gospođi Bratičević na intervenciji. Slijedi ispravljena kolumna Jacqueline Bat. Drago Pilsel, 11. prosinca 2022.). [Read more…]
Zagrepčani, vaši i naši, svoj grad ljube zauvijek
U životu svakoga grada, i sa svakim gradom, postoje oni momenti kad se njegovo lice mijenja i preobražava, kad polako nestaju oni toponimi koji su nas vezivali za mladost, drage ljude i nadahnjujuće razgovore.
Kako bivamo stariji, tako se neminovno susrećemo, ne samo s promijenjenim vizurama, nego i s odlaskom ljudi s kojima smo se susretali na zajedničkim kotama, i s kojima smo mogli i na novim mjestima oživljavati svoja sjećanja i stara mjesta susreta. [Read more…]
Oda ljubavi jednom otoku
Prije desetak godina, negdje u mrežnim bespućima, ugledala sam prekrasnu fotografiju Vidove gore, dvoje ljudi i pas, kao na vrhu svijeta pred kojim se svijet otvara kao na dlanu.
Zanimalo me tko je autor te fotografije, vidjela sam da je na stranici Zaklade ”Otok Brač – negdje između mora i zvijezda”, autor je Robert Barilla. Lajkala sam i fotografiju i stranicu, i krenula čitati objave. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- …
- 7
- Next Page »