Dan sjećanja na Jadovno 1941. deseti je put u nedjelju 23. juna obilježen kraj centralnog spomenika na istoimenom stratištu, jednom od najokrutnijih logora smrti za vrijeme ustaške vladavine. Komemoracija u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, Koordinacije židovskih općina RH, Eparhije gornjo-karlovačke i Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH i ove je godine okupila potomke žrtava, brojne goste i aktiviste koji su se zajedno prisjetili stradalih u tom logoru NDH. [Read more…]
Povodom presude Višeg suda u Beogradu u predmetu Lovas
Viši sud u Beogradu doneo je 20. juna 2019. godine, u ponovljenom postupku, presudu kojom je osmoricu optuženih oglasio krivim za ratni zločin izvršen tokom oktobra meseca 1991. godine u Lovasu (Hrvatska) i osudio ih na kazne zatvora u trajanju od četiri do osam godina. Petorici optuženih kazne su smanjene u odnosu na one koje su im izrečene u prvom prvostepenom postupku, dok su trojici optuženih kazne ostale iste. [Read more…]
Mala zemlja za velike batine
Radoje Petković
U subotu 8. lipnja je od osobito teških tjelesnih ozljeda preminuo Radoje Petković, ugledni član srpske zajednice iz Primorsko-goranske županije, kojeg je 24. aprila brutalno premlatio Ilija Glavić ispred kafića u Viškovu kraj Rijeke. Narednog dana u Supetru na otoku Braču grupa pripadnika navijačke skupine Torcida je uz riječi ”tko je ovdje Srbin, ubij Srbina” napala četvero sezonskih radnika, među kojima su bila dvojica mladića srpske nacionalnosti iz Vukovara. [Read more…]
Pupovac: Dokle ćemo živjeti u ovakvoj zemlji?
Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a, komentirao je napad na četvero sezonskih radnika, od kojih su dvojica srpske nacionalnosti, koji se u nedjelju ujutro dogodio u Supetru na Braču te premlaćivanje Radoja Petkovića, istaknutog pripadnika srpske zajednice u Primorsko-goranskoj županiji, koji je u subotu preminuo od posljedica fizičkog napada. [Read more…]
Ustašluci – neštasluci
Zoran Pusić
Foto: Drago Pilsel
U telefonskom razgovoru s novinarom Novosti hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić je, između ostalog, izjavila: ”Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine (..) Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo.” O Anti Paveliću: ”Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda je tada bio rat.”
Od gospođe Tomašić, koja je uvjereni poklonik ustaštva, nastupala je na ustaškim skupovima u ustaškoj uniformi i recitirala vlastite pjesme posvećene Paveliću, očekivalo bi se da poznaje osnovne stavove ustaškog pokreta i Pavelića ”do 1941.”, prije nego što su imali priliku te svoje stavove, u vrlo kratkom vremenu, provesti u zlodjelo.
Istina je upravo obrnuta od onoga što tvrdi gospođa Tomašić. Kontinuitet nosećih ideja ustaštva prije dolaska na vlast 1941. i masovnih zločina koji su uslijedili neposredno poslije nego što su ih nacisti na vlast postavili zorno pokazuje u što se može pretvoriti sustavno poticanje šovinizma i netrpeljivosti kad se za to pruži prilika.
Na primjer, u uvodniku lista Ustaša, vjesnik hrvatskih revolucionaraca iz veljače 1932. piše: ”U borbi za svete ciljeve sva su sredstva dopuštena pa i ona najstrašnija (..) Nož, revolver, strojna puška i pakleni stroj to su idoli, to su zvona, koja će navijestiti osvit zore i Uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske.”
”Načela ustaškog pokreta” iz 1933. jasno se pozivaju na fašizam kao uzor koji će ustaški pokret slijediti. Taj stav Pavelić ponavlja u svojoj knjizi ”Strahote zabluda”. U Novogodišnjoj poslanici hrvatskom narodu Pavelić u prosincu 1940. piše: ”Moramo proći kroz oganj, krv i nasilje, prije nego što se rodi Nova Hrvatska”.
Bliskost s najpogubnijim nacističkim idejama može se naći ne samo u Ustaši, glasilu jedne terorističke organizacije, nego i u radovima nekih radikalnih hrvatskih nacionalista tog vremena. Tako Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945., u svojem veličanju Ante Starčevića kao rodonačelnika hrvatskog nacionalizma piše 1936. godine: ”Starčević je kao baštinik naše rase primio sve etnobiološke i psihičke osobine koje su s njome vezane. Starčević je ličnost koja je znala sažeti iz biologije naše rase najbitnije elemente našeg opstanka.”
Stjepan Buć, poznati pravnik i političar HSP-a između dva rata, koji će 1940. u Hrvatskoj osnovati Hrvatsku nacional-socijalističku stranku, također veličajući Starčevićev hrvatski nacionalizam, piše 1936.: ”Starčević je proizvod čiste hrvatske krvi, takova krv davala je pravac svemu njegovu ponašanju i radu. Krvni mješanac, odlikuje se, naprotiv, bezkarakternošću, nedosljednošću (..) Starčević je pred 70 godina istaknuo onu rasnu ideju, na kojoj je Adolf Hitler udario svoj program za preporod i organizaciju njemačkog narodnog života.”
Zato su ljudi koji su naučili kako fašizam počinje i znaju kamo može odvesti sa zebnjom gledali antiromske demonstracije u Međimurju, gdje je, po mnogo puta viđenom obrascu, diskriminirana manjina optuživana da terorizira većinu. Gdje je većina govornika naglašavala da ima i poštenih Roma, a da se nitko nije zapitao kako bi im bilo slušati da među Hrvatima u Međimurju ima i poštenih Hrvata. Da se nitko nije zapitao kako riješiti te složene probleme koji imaju svoj korijen u vjekovnoj diskriminaciji Roma upravo od većine. Sve se svodilo na prijedloge rješenja po kratkom postupku, ”preko koljena”, što se u pravilu svodi na još veću diskriminaciju.
Gospođa Tomašić ”ne da na ustaše do 1941.” jer je ”ustaški pokret nešto sasma drugo od NDH”.
Već na osnovu ovih par citata izvađenih iz brojnih primjera vidi se da to naprosto nije istina. U člancima od 1932. do 1940., od kojih mnoge potpisuje Pavelić kao ”Poglavnik”, jasno je nagoviješteno ono što se po dolasku ustaša na vlast počelo događati. Čak brže i eksplicitnije nego što je Hitler realizirao ideje iznesene u ”Mein Kampfu”. ”Noževima, revolverima i strojnim puškama”, ”kroz oganj, krv i nasilje” počinjeni su bezbrojni zločini prema bespomoćnim Srbima, Židovima i Romima. Bez ikakve veze s ratnim operacijama, bez ikakve veze s ”borbom za Hrvatsku”. Rat je te 1941. izgledao praktički dobiven od strane nacističke Njemačke i ”borba ustaša za Hrvatsku” svodila se na izgradnju koncentracijskih logora i primjenu ”najstrašnijih sredstava” u etničkom čišćenju civilnog stanovništva.
Povijesna je činjenica da Pavelića nitko nije tjerao da proglasi rasne zakone. Ali navedeni citati pokazuju koliko je malen korak od veličanja biologije ”naše rase” i prezira prema ”krvnim mješancima” do autohtonih rasnih zakona.
Istina je upravo obrnuta od onoga što tvrdi gospođa Tomašić. Kontinuitet nosećih ideja ustaštva prije dolaska na vlast 1941. i masovnih zločina koji su uslijedili neposredno poslije nego što su ih nacisti na vlast postavili zorno pokazuje u što se može pretvoriti sustavno poticanje šovinizma i netrpeljivosti kad se za to pruži prilika.
Zato tako zlokobno zvuče riječi političarke Ruže Tomašić: ”Ovo je Hrvatska, a svi drugi su gosti u ovoj državi” ili ”Neka oni mole Boga da mi ne počistimo svoje dvorište, jer ako mi počnemo čistiti svoje dvorište, imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koji će morati ići u Srbiju.” Činjenica da je ona izabrana za poslanicu u EU parlamentu, ne unatoč već upravo zbog takvih izjava, ozbiljno je upozorenje na stanje u hrvatskom društvu.
U telefonskom razgovoru s novinarom Novosti hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić je, između ostalog, izjavila: ”Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine (..) Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo.” O Anti Paveliću: ”Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda je tada bio rat.”
Zato je tako zabrinjavajuće kad u besramnoj, do krajnosti licemjernoj, a uz to i glupoj političkoj trgovini, gradonačelnik Zagreba preimenuje trg koji je nosio Titovo ime, a ulica u Zagrebu (kao i osnovna škola u Kaštel Starom) dobije ime po Filipu Lukasu, deklariranom rasistu i apologetu ustaštva.
Zato su ljudi koji su naučili kako fašizam počinje i znaju kamo može odvesti sa zebnjom gledali antiromske demonstracije u Međimurju, gdje je, po mnogo puta viđenom obrascu, diskriminirana manjina optuživana da terorizira većinu. Gdje je većina govornika naglašavala da ima i poštenih Roma, a da se nitko nije zapitao kako bi im bilo slušati da među Hrvatima u Međimurju ima i poštenih Hrvata. Da se nitko nije zapitao kako riješiti te složene probleme koji imaju svoj korijen u vjekovnoj diskriminaciji Roma upravo od većine. Sve se svodilo na prijedloge rješenja po kratkom postupku, ”preko koljena”, što se u pravilu svodi na još veću diskriminaciju.
Tim povodom je predstavnik romske manjine u Saboru održao konferenciju za novinare. Na konferenciju je nepozvan upao Hrvoje Zekanović iz političke platforme Hrvatski suverenisti, čiji je nositelj liste na izborima za EU parlament bila Ruža Tomašić, i napao Rome – jer su željeli protestirati protiv antiromskog prosvjeda koji organiziraju Hrvati. Tome se više nitko ne treba čuditi.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Pitanje izvedbe, odnosno Plenković ili Vaso?
Andrej Šimić
Nije moguće izbrisati kriminalnu,tamnu prošlost HDZ-a, ali minuli europski izborni ciklus u mnogočemu je kadar odrediti budući smjer stranke koji bi bio prihvatljiv europskom, a još nužnije i potrebnije hrvatskom društvu.
Itekako je Unija svjesna u kakvu nepoželjnu i za društvo neprihvatljivu organiziranu mafiju je HDZ izrastao, od vlastitih početaka, preko Sanadera, pa do dana današnjeg: šovinistički nacionalizam, podmukli ustašluk, lopovluk i pljačka, paraobavještajna mreža i biračko tijelo koje se, usklađeno s upravo navedenim atributima, odaziva i klanja nekakvom autoritetu, danas Milijanu Brkiću Vasi.
Plenković, premda predsjednik, nije taj uzor i autoritet kojemu se veći dio hadezeova elektorata pokorava. Povijesno, za hadezeovu autoritarno ustrojnu hijerarhiju to bi bio svojevrsni presedan.
I upravo taj rascjep u autoritetu eruptirao je ovim nikad gorim rezultatima europskih izbora te na površinu izbacio onaj hadezeov teret što ga je cjelokupnom hrvatskom društvu i zajedništvu, kao kamen oko vrata, zavezao domovinski ”prvoborac” Franjo Tuđman. To je ona, po hrvatsko društvo suicidalna, kamikaza-ideja pomirbe sinova ustaša i sinova partizana.
Do sada je, može se kazati, Plenković šovinistički nacionalizam donekle sveo na individualne ispade, ako ništa, barem ga se ne čuje iz rukovodećih usta. S druge strane, nije uspio ujediniti množinu jasenovačkih kolona, pa tako svjedočimo kako bršljan podmuklog ustašluka i dalje steže Bogdanovićev cvijet; određeni paraobavještajni elementi predmet su pravosudnih istraga iako s neizvjesnim ishodom
Na kraju bespogovornog sljedbeništva, u rascjepu tog autoriteta komprimirana je sva težina i lakoća hrvatskoga pitanja, ali i odgovora.
Čuđenje i zabezeknutost kojom je Plenković među hadezeovcima dočekan kada je inauguriran na čelo stranke jednakim su intenzitetom odjekivali i po lijevoj hemisferi hrvatske političke realnosti. Jer promatrajući hrvatski birački korpus kroz podjelu na lijevo i desno, tada su, metaforički govoreći, desno ”ustaše” , lijevo ”partizani”. Shodno tomu, Plenkovića je vlastito biračko tijelo smatralo ”partizanom” (čak mu je i Milanović prozivao ”mamu lekarku”), a Vasu svojim.
Bruxelleski saloni, hodnici i kancelarije po kojima je Plenković brusio zanat političkog činovnika zasigurno su imali na pameti koliko će ga suzdržan i nepovjerljiv prijem dočekati. Međutim, ovi su izbori pokazali da je Bruxelles dao Plenkoviću zadatak da takoreći promijeni lični opis HDZ-a, jer HDZ kakvoga Europi nudi Milijan Brkić Vaso je, blago rečeno, neprihvatljiv.
HDZ se nalazi na prekretnici. Prekretnici čiji bi konačni ishod više dobroga mogao donijeti hrvatskom negoli europskom društvu.
Naime, rezultati izbora pokazuju da je ljuta desnica u HDZ-u, iako možda nije u većini, ipak dominantna. Postoji podjela na dva međusobno nesvodiva polariteta: Plenkovićev i Vasin (a Vasini su glasovi, čini se, otišli i ”suverenistima”). Ostali će se morati svrstati.
Aktualne prilike zahtijevaju Plenkovićevu hrabrost da ne pristane na kompromis s Vasinim viđenjem svijeta i čovjeka, mada će to kratkoročno značiti slabiju biračku naklonjenost. Dugoročno, jer to je ipak proces, posljedice za društvo mogu biti katarzične: pozicioniranje HDZ-a na stranu zakona, pogled na povijest koji antifašizam njeguje kao društvenu vrijednost nasuprot ”ustaškoj žrtvi”, koju Vasina strana uporno predstavlja kao ”mučeništvo hrvatskog naroda”, odustajanje od ideje o pomirbi ustaša i partizana jer te dvije slike svijeta i čovjeka međusobno su isključive jednako kao što su politički međusobno poništivi Plenković i Vaso, napuštanje rasističke predodžbe kako je Hrvatska najprije za Hrvatice i Hrvate, a dalje redom.
Odnosi su dovedeni do usijanja: ili europski HDZ ili Vasin HDZ, ili hrvatska krajnost (čitaj: realnost) ili europska mjera. Na koncu, ili Plenković ili Vaso
Ovo su neki od možebitnih blagotvornih učinaka. Barem se nadam da je tomu tako. Možda sam i suviše optimističan. U svakom slučaju, Plenkovićeva ustrajnost može poslužiti kao sito kroz koje će tijek vremena prosijati radikalne elemente.
Do sada, može se kazati, Plenković je šovinistički nacionalizam donekle sveo na individualne ispade, ako ništa drugo, barem ga se ne čuje iz rukovodećih usta; s druge strane nije uspio ujediniti množinu jasenovačkih kolona, pa tako svjedočimo kako bršljan podmuklog ustašluka i dalje steže Bogdanovićev cvijet; određeni paraobavještajni elementi predmet su pravosudnih istraga iako s neizvjesnim ishodom.
Na koncu, slijepo odano biračko tijelo ne drži se Plenkovićevih direktiva kao pijan plota, onako kako je prijanjalo uz autoritet njegovih prethodnika, što je ovaj izborni ciklus i demonstrirao, a upravo taj fenomen sijamski je povezan s najvećim unutarstranačkim izazovom za Plenkovića – Vasom i njegovim autoritetom u biračkom tijelu.
Shodno tome, promatrano iz perspektive HDZ-a, ovi izbori bili su dvoboj Plenkovića i Vase. Plenković je bio u daleko zahtjevnijem položaju, morao je izvedbom zadovoljiti dva sudačka kriterija: onaj europski i onaj stranački. Vaso ni jedan.
Na određeni način, u ovom njihovom međusobnom okršaju obojica su se natjecala, možda više od svega, za sebe. Plenković za što povoljniji položaj budućeg karijernog međunarodnog političara, a Vaso kako bi zadržao svoje mjesto i presudan utjecaj u odnosu na možebitne pravosudne izazove.
U odnosu na stranački žiri, tu prije svega mislimo na slijepo odano biračko tijelo i očekivanja stranke kao takve, Plenkovićeva izvedba, s obzirom na nikad niži broj ukazanih glasova, dobila je negativne ocjene. Vaso likuje. Međutim, Plenkovićeva europska vježba ište duže periode izvedbe.
Drugim riječima, da li je Plenković zadovoljio europski sudački kriterij, pokazat će njegova ne tako daleka karijera. Jer ako je Plenković na zadatku da takoreći europeizira, civilizira HDZ kao stranku, onda je na sporom putu koji zahtijeva barem nekoliko izbornih ciklusa.
Itekako je Unija svjesna u kakvu nepoželjnu i za društvo neprihvatljivu organiziranu mafiju je HDZ izrastao, od vlastitih početaka, preko Sanadera, pa do dana današnjeg: šovinistički nacionalizam, podmukli ustašluk, lopovluk i pljačka, paraobavještajna mreža i biračko tijelo koje se, usklađeno s upravo navedenim atributima, odaziva i klanja nekakvom autoritetu, danas Milijanu Brkiću Vasi
Sada je ipak na potezu Vaso – ima li hrabrosti zahtijevati Plenkovićevu odgovornost za izborni neuspjeh? Naime, vrijeme nije na njegovoj strani, jer iako u svom kutu drži utjecaj na lojalno mu biračko tijelo, u Plenkovićevom kutu nalazi se ”kum” pravosudnog aparata u Hrvata Vladimir Šeks.
Vasina izloženost je kudikamo nepovoljnija. Mirujući riskira da ga ruka pravosuđa ščepa prije ili kasnije. Čini se kako mu je jedina prilika inzistirati na Plenkovićevoj odgovornosti.
Odnosi su dovedeni do usijanja: ili europski HDZ ili Vasin HDZ, ili hrvatska krajnost (čitaj: realnost) ili europska mjera. Na koncu, ili Plenković ili Vaso.
Za našu zajednicu i njezino ozdravljenje, pa samim time za svekoliko zajedništvo, bilo bi daleko plodonosnije i učinkovitije da nam je iz Bruxellesa stigao beskompromisniji, odlučniji i daleko manje pragmatični Plenković, ali s obzirom na značajan i neizbježan utjecaj HDZ-a na hrvatsku političku realnost te budući da izbor nije naš već nam je zadan, za dobrobit zajednice i zajedništva Plenković je svakako poželjniji ishod.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
o. Antun Cvek D.I. – velikan jedne bolje Crkve
pater Antun Cvek
O mrtvima sve najbolje, ta izreka odražava da većina nas ne živi baš nešto posebno dobro i pošteno, život je takva stvar. Svi oni koji misle da su bolji od ostalih, pate od iluzija. Svi, ali svi smo grešni ljudi. Ali kada je riječ o p. Antunu Cveku, onda ta izreka nije potrebna, jer rijetko tko je tako dobro proživio svoj život i teško da će se naći netko tko će mu naći bilo kakvu mrlju. [Read more…]
Šeparović, Sessa i Turudić razbijači akademske čestitosti
Ivica Grčar
Nacionalno vijeće Hrvatskog Sabora za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije sazvalo je tematsku sjednicu na Sveučilištu u Rijeci o ”odgovornosti institucija visokog obrazovanja i znanosti za vjerodostojnost diploma, ne-replikabilnosti istraživačkih rezultata, plagiranja, fabriciranja i falsificiranja”. [Read more…]
Čemu služi izjava o svetosti Stepinca, ako nije jasna istina?
Papa Franjo
Papa Franjo je kazao kako se još izučuje povijest prije negoli će se kardinala Stepinca proglasiti svetim. Odgovarajući na pitanje potpisanog dopisnika Večernjeg lista u zrakoplovu na povratku s putovanja u Bugarsku i Sjevernu Makedoniju glede odnosa između pravoslavnih nacionalnih crkvi koje, primjerice, ne žele priznati Makedonsku pravoslavnu crkvu, te njihovom kritičkom odnosu prema Katoličkoj crkvi i pokušaju Srpske pravoslavne crkve da ospori proces kanonizacije kardinala Stepinca, papa Franjo je odgovorio kako se trebaju izučiti povijesni dokumenti. [Read more…]
Pupovac: Porazno je da ćirilica nema pravo građanstva u RH
Zbog većeg broja uništenih i oštećenih predizbornih plakata sa sloganom ”Znate li kako je bit Србин u Hrvatskoj”, kandidati Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) za evropske izbore (Milorad Pupovac, Dejan Jović i Boris Milošević, op. A) održali su u petak u svom sjedištu konferenciju za medije. [Read more…]
- 1
- 2
- 3
- …
- 30
- Next Page »
