novinarstvo s potpisom
Kraljica Elizabeta II. (Foto: Pixabay)
Pomislim li na kraljicu Elizabetu II, pred oči mi dođe glumica Olivia Colman. I uzalud ću se truditi da je smetnem s uma, ili da umjesto nje ugledam neku drugu. Ova je pučanka, kći medicinske sestre i geodeta iz neke tamošnje provincije, trajno upisana kao engleska kraljica Elizabeta II. [Read more…]
(Opaska uredništva: Zbog aktualnosti teme i nezastarjelosti ovoga teksta, ponavljamo članak našega kolumniste Ivana Markešića ”Hrvati u bošnjačkoj talionici” koji je izvorno objavljen u Vjesnikovoj rubrici Stajališta, 6. kolovoza 1994., str. 12-13).
Bošnjaci nisu samo Muslimani! Ta tvrdnja, ali i upozorenje prof. dr. Dragutina Raguža u tako naslovljenu tekstu (Vjesnik, Stajališta, 30. srpnja 1994.) izuzetno su važni, iako su prekasno stigli, a da i nisu teško ih je prihvatiti u doba već donesenih odluka. [Read more…]
Ivo Goldstein, “Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas“, Fraktura/Bet Israel, Zaprešić/Zagreb, 2022.
“Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas” nova je knjiga istaknutog historičara Ive Goldsteina. U ovoj obimnoj i minucioznoj analizi antisemitizma, koju objavljuju nakladnička kuća Fraktura i Židovska vjerska zajednica “Bet Israel” u Hrvatskoj, autor je, kako sam navodi, “nastojao dati što više konkretnih primjera, izvadaka iz raznih antisemitskih tekstova”. [Read more…]
Vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić
Odmah po objavi Papinog imenovanja don Tome Vukšića nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije, a što se zbilo 22. siječanja 2020., hercegovački mediji potrčali su sladostrasno istaknuti za njih najvžniju stvar: Na čelo Vrhbosanske nadbiskupije dolazi Hercegovac. [Read more…]
Predrag Matvejević (Foto: Hrvatska enciklopedija)
Rim, 14. ožujka 2007.
Ovo sam pismo počeo pisati nakon što je prošle godine Ana Stepanovna Politkovskaja ubijena revolverskim hitcima, u liftu, u svome stanu, u moskovskoj ulici Lesnaja. Upućujem Vam ga uoči Vašega dolaska u Rim, gdje već više od deset godina živim ”između azila i egzila”. [Read more…]
Inoslav Bešker
Zašto sada ukrajinske gradove pišemo naprimjer Harkiv a ne više Harkov, Ivano-Frankivs’k a ne Ivano-Frankovsk, i tako dalje? Zašto smo se, napokon, opredijelili da ukrajinske urbane toponime pišemo kako ih pišu sami Ukrajinci? I kako ih – držeći se načela prihvaćanja napisa na poštanskom žigu – još odavna bilježe svi atlasi zagrebačkoga Leksikografskog zavoda, koji mi je mjerodavan (ali on u Atlasu Europe piše Ivano Frankivs’k, a u Hrvatskoj enciklopediji na ruski način Ivano-Frankovsk, pa ti vidi)? [Read more…]
Bio sam na ulici kad me je danas nazvala Vesna Alaburić i rekla: “Umrla je Ankica Lepej”.
Znao sam da je gospođa Lepej teško bolesna.
Znao sam i da je u bolnici.
Kad se više nije niti oglašavala na Facebooku bilo je jasno da se njena životna borba bliži kraju.
Životna borba u istoj rečenici s imenom Ankice Lepej niti slučajno nije “olinjala” fraza.
Taj izraz kad je riječ o životu gospođe Lepej ima pun i ozbiljan smisao. [Read more…]
Veran Matić
Prije trideset godina u Voćinu i širem području Virovitičko-Podravske županije počinjeni su brojni, masovni i stravični zločini prema civilnom stanovništvu. Kako prema hrvatskom, tako i prema srpskom. [Read more…]
Drago Bojić
Foto: Osobna arhiva
Polovicom rujna započela su u Sarajevu zasjedanja Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije na kojima će biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, teolozi i vjernici laici raspravljati o stanju Katoličke crkve u ovoj nadbiskupiji kako bi dali smjernice za budućnost. Radni materijal koji je pripreman godinama donosi mnoge teme o kojima će članovi Sinode (grč. sínodos: sabor, vijeće, skupština) raspravljati i na koncu donijeti zaključke. Riječ je o važnim i istodobno teškim i kompleksnim pitanjima i izazovima pred kojima se nalazi vrhbosanska Crkva zbog čega je Sinoda od početka označena kao najvažniji događaj u novijoj povijesti Katoličke crkve u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. [Read more…]
Vukovar
Foto: Muzej grada Vukovara
(Opaska uredništva: Donosimo reportažu Borisa Dežulovića koja je objavljena u Slobodnoj Dalmaciji nedugo nakon pada grada Vukovara. Činimo to zato da bi oni koji sada “laju” na kolegu Dežulovića shvatili da smjesta moraju zaustavili lavež, da se shvati zašto Dežulović psuje u ime grada Vukovara i odakle mu pravo na psovku, da čitatelji Autografa budu obogaćeni tim strašnim uvidom kolege Dežulovića u mrtav grad, da oni koji razmišljaju da se bave novinarstvom iz prve ruke vide kako to izgleda kada se profesiji pristupa korektno i odvažno i zato jer je uvijek vrijeme za dobru reportažu. Nakon toga, donosimo osvrt Borisa Dežulovića koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji godine 2010., uz reprint izvornoga teksta, jer Dežulović već tada objašnjava kako se smije, zašto se možda mora, a kako se ne smije čitati i pamtiti, što ne shvaćaju svi oni koji, nakon objavi kolumne “Jebo vas Vukovar” na portalu N1TV, stadoše “lajati” na Dežulovića i prijetiti mu).
REPORTAŽA KOJA SE PAMTI Novinar Slobodne Dalmacije ušao 1991. u okupirani Vukovar
Piše PSD., 19. studenog 2010. – 00:07
***
Bio je Vukovar. Bio je grad. Imao je svoju Vuku i svoju obalu Dunava. Imao je svoje barokne palače i svoje trgove. Svoje ulice i mostove, drvorede i parkove. Imao je svoje dvorce i tvornice, predgrađa i nebodere. Imao je sedamsto godina i osamdeset tisuća stanovnika. Bio je Vukovar. Bio je grad.
Danas zapadnim Srijemom, pomiješan s jutarnjom maglom, pliva zadah deset dana starog leša grada na Vuki. Leži na kraju našeg svijeta, kao naneseno Dunavom, beživotno tijelo Vukovara. Hladna kišica ispire krv i smrad s njega. Ranjenog su ga silovali i masakrirali. Izvadili mu oči i razvalili utrobu. Ubijali ga polako, kuću po kuću, prozor po prozor, ciglu po ciglu. [Read more…]
