Charles Simic jedan je od najvećih i najnagrađivanijih suvremenih američkih (SAD) pjesnika. Rođen je, kao Dušan Simić, 1938. godine u Beogradu i s 15 godina emigrira s roditeljima u SAD. Radni vijek je proveo predavajući englesku književnost na Sveučilištu New Hempshire. Objavio je 30 zbirki pjesama, 7 knjiga eseja i brojne prijevode slovenskih, hrvatskih, srpskih i makedonskih pjesnika. [Read more…]
Kao hodač po žici u cirkusu
Ako se susretnete sa starim prijateljima a niste se videli desetak godina ili nešto duže, eto prilike da obnovite sećanja na godine koje su vam bile zajedničke. S protokom vremena pamćenje postaje nepouzdanije, optimizam sećanja slaže deliće nekadašnjih zbivanja i nostalgija postaje najsigurnije pribežište. [Read more…]
U RH nema ravnopravnosti spolova
ŽENA U POLITICI: IZAZOVI U GLOBALIZIRANOM SVIJETU
Predavanje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović održano na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu, 27. svibnja 2015.
”Danas je teško biti žena: moraš misliti kao muškarac, ponašati se kao gospođa, praviti se da si djevojčica i raditi kao konj.“ [Read more…]
Bila sam beskućnica 52 sata
Reporterka Telegrama otišla je na dva dana i dvije noći od kuće, bez novca, hrane i fiksnog plana što će raditi. Za hranu, tuširanje u javnoj kupaonici, ili eventualno kavu, morala je kopati po smeću, prositi ili otići u prihvatilište za beskućnike. Ovo je njezin detaljan dnevnik
Dogovorili smo se na kolegiju, provest ću dva dana i dvije noći na cesti. Bez novca, bez hrane i fiksnog plana što ću raditi. Naprosto, živjet ću kao beskućnica i voditi ekstremno detaljan dnevnik. [Read more…]
Jedinstvo nacije u tuposti
Kada je u nedjelju 3. svibnja, prigodom izlaska sa svete mise ubijen Vinko Žuljević Klica, pukovnik jedne od hrvatskih vojski i jedan od najuglednijih pripadnika hrvatskog podzemlja, o tome su izvijestile sve televizijske stanice, novine i informativni portali. [Read more…]
Tito – portret pobjednika
Gotovo dvije godine nakon što je Njemačka napala Poljsku 1939., Drugi svjetski rat dodirnuo je i Kraljevinu Jugoslaviju.
Za sukob nisu bile spremne ni političke elite, a ni vojska. Odlučnosti da se učini nešto imali su tek malobrojni, oni koji su željeli mijenjati kraljevski poredak, kojima je neprimjereno zvučala krilatica Vladka Mačeka, šefa HSS-a, da se mali skrivaju dok se veliki tuku, i politika krvavog revolucionara Ante Pavelića, koji je odmah usvojio rasne zakone i započeo s istrebljenjima u marionetskoj državi koja je ostala do samog kraja uz Nijemce. [Read more…]
Esej o vječnom fašizmu
(Opaska uredništva: Tekst objavljujemo ponovo, nakon više od godinu dana, jer ga mnogi tada nisu pročitali a bilo bi dobro da ga uzmu kao obavezna duhovna vježba i u povodu 70. godišnjice pobjede nad nacizmom odnosno završetka Drugog svjetskog rata u Europi, osobito kada se u Hrvatskoj opet žali za ustašama i zagovara NDH).
Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]
Dobošar iz Gdanjska
Gintera Grasa sam upoznao maja 1961. godine na kongresu istočnonemačkog Saveza književnika u Berlinu. Prvo su pozvali Ivu Andrića, koji nije hteo da putuje, nije hteo ni Aleksandar Vučo, niti bilo ko od poznatih jugoslovenskih pisaca, pa je sumnjiva čast pripala meni.
Podsećam da je posle Rezolucije takozvanog Informbiroa između zemalja ”istočnog lagera” i Jugoslavije došlo do potpunog raskida. U napadima na našu zemlju se najviše isticala baš Nemačka Demokratska Republika, tamošnji mediji Tita su nazivali ”fašističkim psom puštenim s lanca”. Međusobni odnosi su početkom šezdesetih tek postepeno počeli da se normalizuju. [Read more…]
Manijakalno sam gledao TV
Walter White nastavnik je kemije u jednoj državnoj školi. Na pedeseti rođendan dijagnosticiran mu je rak pluća i obećana još godina života. On to prešućuje ženi i šesnaestogodišnjem sinu, koji je prebolio dječju paralizu i hoda uz pomoć štaka.
Nekoliko dana kasnije, kada im, ipak, kaže, žena, imenom Skyler saziva porodično sijelo, na koje dođu njezina sestra Marie i muž joj Hank Schrader, inače inspektor u DEA-i, lovac na sitne i krupne dilere narkotika. Oni ga hrabre da krene na liječenje, ali sve djeluje tako čemerno i izgubljeno. Naime, liječenje – uostalom, sasvim neizvjesnog učinka – košta na stotine tisuća dolara, i neće mu spasiti život, nego ga, možda, produžiti za nekoliko mjeseci ili za koju godinu.
Uto se pojavi i Walterov bivši prijatelj, također kemičar, s kojim je jednom davno osnivao tvrtku. Poslije je za nikakve novce izašao iz partnerstva, a tvrtka je postala silno uspješna i profitabilna. Prijatelj nudi da Walteru plati liječenje – tako će smiriti savjest i učiniti dobro djelo, ali on to iz ponosa odbija. [Read more…]
Pisac njemačke savjesti
Kada bi se birao najveći Nijemac nakon 1945, Willy Brandt bi bio moralna, Konrad Adenauer nacionalna, Helmut Kohl ujedinjujuća figura, ali najveći je Grass.
Posljednji put u europsku je zbilju intervenirao prije manje od dva mjeseca, kada je za Neue Westfälische izjavio da mu se čini kako je Treći svjetski rat već počeo. Ali to je neka drukčija, sasvim nova i nama još uvijek do kraja nerazumljiva vrsta rata, koja se samo jednim dijelom vodi na bojištima Ukrajine i Sirije, a onim drugim, [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 20
- 21
- 22
- 23
- 24
- …
- 29
- Next Page »