Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća nije bilo mnogih stvari za kupiti u onoj našoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. To je bilo i razumljivo. Nova država se tek stvarala. Prvo se porušena zemlja obnavljala, a tek su onda druge stvari potrebne za život dolazile na red. [Read more…]
Moj drug, admiral Marjan Pogačnik: tako poseban i pametan
Moj prijatelj Marjan Pogačnik bio je kapetan podmornice. Nisam znao da je to najviši pomorski vojni čin u mornarici. Veći i od admirala. Tako barem govore oni koji poznaju skrivene vojne tajne. [Read more…]
Pismo drugu Titu
Dragi naš druže Tito!
Već odavno si me bio naučio da se nas dvojica oslovljavamo s ti. Pa premda s time nisam imao problema u mome pionirskome statusu kada sam ti zajedno sa svojim drugarima pjevao iz svega glasa: ”Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”, kada sam dosegao svoje pubertetske godine i od pionira preko noći postao omladinac, sve mi je teže bilo da te oslovljavam s ti. Nekako mi se to počelo činiti neprimjerenim. Pa nismo mi skupa u školu išli niti zajedno ovce čuvali, kako bi rekli u našemu narodu. [Read more…]
Što nisu srušili ratovi dokrajčili su potresi
Kada se dogodio taj strašni potres u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim gradovima i selima, zaželio sam odmah otići tamo i pridružiti se svim onim ljudima dobre volje koji su pohitali da pomognu unesrećenim žiteljima Banije ili Banovine (već kako vam drago). [Read more…]
Arsen Dedić naše mladosti, bez njega ništa više nije isto
Prvi put sam ga gledao na televiziji, negdje početkom šezdesetih. Bio je mlad i neobično mršav. Pjevao je neku pjesmu o kiši i jeseni. I danas se sjećam tih riječi: ”Noć, noć, lampioni, ulicom pustom pust vjetar jeca. Jeca i plače nad katedralom, dažd pust u nama…” [Read more…]
Glas iz Majskih Poljana: ”Zna li ovdje iko sreću pisati”
Toga dana probudila me moja žena Lenka oko 8 ujutro. Stajala je potpuno obučena iznad kreveta u kojem sam te noći spavao u Nininoj sobi jer otkako smo ostali sami u našem riječkome stanu, često biram neku od soba mojih kćeri da na taj način lakše prebolijevam njihov odlazak, a i da na miru pročitam Novosti i vidim što pišu moji prijatelji Ivančić, Dežulović, Đikić, Čulić i ostali don kihoti hrvatskoga novinarstva. [Read more…]
Moj Zagreb, tak imam te rad
Prvi put sam u Zagreb došao godine 1966. Stigao sam na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti. [Read more…]
Zašto sam se pobratimio s Dragom Pilselom i Autografom
Drago Pilsel, čovjek kojega poznajem samo preko slike u novinama, ali za kojega sam siguran da želim s njime sjediti u kavani, piti crno vino i družiti se, nagovorio me da prihvatim njegovu ideju i da se pridružim slobodnim misliocima okupljenima oko zagrebačkoga portala Autograf. [Read more…]