Zdravka Govedarica
Rodismo se nemoćni kao djeca
Odlazimo nekud kao tromi starci
Dotaknemo tek komadić zemlje
Vlastitoj planeti ostajemo stranci [Read more…]
U potrazi za srećom
Otac drži ruku svoje voljene kćeri
Zdravka Govedarica
Zidovi pucaju, padaju cigle
Strop se ruši na ljudske glave
Mi što smo tek mikron toga prošli
Ne možemo ni pojmit težinu te strave [Read more…]
Što je to u ljudskom biću da odluči odustati od života
Zdravka Govedarica
Nakon deset dana jakih bolova u lumbalnom dijelu kralježnice, primljenih čitav niz injekcija-koktela jakih analgetika, dolaska hitne službe prije tjedan dana na moju adresa kad sam zbog jačine bolova jedva mogla ustati i kad sam kroz jauke drhtavim glasom nazvala hitnu s molbom da mi pomognu, ponovo sam u jakim bolovima. [Read more…]
I s teškom dijagnozom višestruko živite život, a ne bolest
Zdravka Govedarica
Prije četiri godine napipala sam kvržicu u području dojke i otišla kod specijalista na pregled. Nažalost, tad nije odrađena potpuna obrada jer liječnik nije posumnjao u zloćudnost tvorbe.
Nakon prvog lockdowna, nešto više od godinu dana poslije, u svibnju 2020. godine tijekom sistematskom pregleda, liječnica je nakon ultrazvučne obrade, izrazila zabrinutost. Sjećam se kao jučer tog dana, na dnu nalaza je pisalo i crvenim flomasterom dodatno upozorenje ”visoko suspektno, hitna obrada onkologa!”. [Read more…]
Jer, što smo mi bez snova?
Zdravka Govedarica
Ja sam jedna od onih koji gotovo da ne spavaju i tako već dva desetljeća. U početku sam samu sebe prisiljavala na buđenje kako bih pokušala riješiti problematiku vezanu uz poslovanje tvrtke za koju sam radila. [Read more…]
U inat ratovima ( i rakovima)
Zdravka Govedarica
Mi koji smo preživjeli
Ratove i recesije
Rusko Američke prepirke
Mi koji smo preživjeli
Rušenje spomenika
Razminiranje poljana
Razilaženje naroda [Read more…]
Bez obzira na bolest, vjerujem u dobro za sebe i druge
Zdravka Govedarica
Razmišljam o jednoj doživljenoj sceni u sobi za kemoterapiju.
To su velike prostorije s pultom u sredini za medicinsko osoblje. Uokolo su ležajevi za pacijente, njih desetak i nekoliko stolica za one koje čekaju primanje infuzije. Mi pacijenti dolazimo, javljamo se, slijedimo protokol. [Read more…]
Od sudbe jača
Zdravka Govedarica
Umor je uspio proći kroz vrata
Možda kao kroz ključanicu ključ
I sad se osjećam kao remorker
Što višestrukog sebe mora vuć
Ne ide uvijek onako kao po planu
Da bude predah između dvije bitke
Pa jutro postane kao kasna večer
A noge teške premda su još vitke
Prizivam um da se nanovo postroji
I govorim sebi ”Saberi se, ženo!”
Ne možeš sad dopustit svom tijelu
Da se osjeća potpuno pregaženo
Jedno je biti od čelika i od stakla
Sve sam prošla što to dvoje otrpi
Al’ u proljeće se osjećat kao rašiven
Bez konca i igle da pukotine zakrpi
Ne neću se dati tom stanju tijela
Bez obzira na svu količinu zraka
Koje moraju proći kroz moje biće
Da bi ubile te mrske stanice raka
I sva silna kemija i stresovi silni
Kojima sam mjesecima bojno polje
Ne neće uništit moj duh, želju i volju
Da se unatoč stanju osjećam bolje
I premda su počele nadolazit suze
Zbog slabosti s kojom se tijelo bori
Al’ dobro je što um je još snažan
Pa kad krenu on ih odmah ukori
Proći će sve to ko što sve prođe
Kad je najteže budi od sudbe jača
Svatko se sa snagom duha digao
Nitko nije ustao uz pomoć plača
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Jesam li sreća ili tuga
Zdravka Govedarica
Ratovanje s rakom
Ozračena sjedim
Al’ na zračim
Iznutra me bode
Tupost vlastitog stanja
I neželjenih pitanja
Hoće li se vratiti
I kad
Ako baš mora
I na kojoj paraleli
Mape mog tijela
Obožavam životinje
Al, ovu ne volim
Da mogu živu bih je
Izgrizla i sažvakala
Da joj pokažem
Kako to izgleda
Al’ ne kao ona mene
Godinu i pol il’ duže
Bila bih humanija
A onda se vratim
Pojmu simbioze
Morat ću naučiti živjeti
Misleći o njoj
Na pozitivan način
Kao da na rat počneš
Gledati pozitivno
Pa zamišljaš neku romansu
Pod kišom granata
I zanemariš svu bol
I svu patnju
Zamisliš samo svjetlinu
Nečijeg pogleda
Vrijednog da preživiš
Ne postoji receptura
Shvatit ću to kasnije
Jedan dan ignoriraš
Spoznaju o njoj
Drugi dan se utopiš
Baš u toj spoznaji
I ideš dalje
Kao svatko tko teče
Koritom
I strujom
Koju nije mogao birati
***
Jesam li sreća ili tuga
Jesam li sreća
Ili tuga
Koliko čega
U meni ima
Koliko sam do sada
Oseka bila
A koliko sam bila plima
Ponekad osmijehom
Suze skrivam
A ponekad suza
Ukras sreći bude
Jel to ljudi
Sami sebi stvore
Ili Život na to Tjera ljude
Toliko pitanja
Predamnom stoji
Čime se odgovori
Zapravo traže
Jel se s pravom
Razum srca boji
Ili srce ipak
Bolje važe
Ne znam
Ni izgled postaje
Gdje ću stići
Samo snove
U ciljeve stvaram
Tko će na kraju
Dati obol priči
Možda se s ciljevima
Samo dobro varam
Možda su to samo
Mrvice od kruha
Da nam neznanje
Lakše grlom prođe
Štogod mi željeli
Činili i htjeli
Svatko svom križu
Na kraj ipak dodje
Al’ pogledaj brod
Kad mu skineš jedro
Samo jarbol
Kao križ stoji
Al’ tad more
Duboko i moćno
Čini da i dalje
Brod nekud plovi
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Utjeha kosi
Zdravka Govedarica
Počela je padati i nije prestajala. Nije padala po podu, po trosjedu, po krevetu. Samo su se niti odvajale od korijena i ostajale sapletene o druge dok ne bih po njima prošla četkom.
Tjeme je u početku blago, a nakon nekoliko dana, prilično boljelo. Peklo je kao da je rana po čitavoj površini i moje odgađanje neizbježnog postalo je besmisleno. [Read more…]
