Sedam dana mi je trebalo da ovo napišem.

Prošlog vikenda ili prve subote nove godine bili smo u Glini, Petrinji, Sisku, Gvozdu i Topuskom, a nakon onih velikih potresa.

Nas pet iz Džemata Maljevac i devet iz Velike Kladuše okupljenih oko Fondacije Iman imali smo unutarnji poziv da volontiramo prvu subotu nove godine u Sisku.

Kršni krajiški mladići iz Velike Kladuše predvođeni Nihadom Veladžićem taj dan su istovarili tri šlepera robe koji je došao u Caritas iz Austrije.

Mi Maljevčani smo u Merhametu pomagali u pakovanju paketa. To je najmanje što smo mogli.

Sa mnom su bili: Asim Pilipović, njegova kćerka Belkisa, Jefimija Bašić – Zumra i moja kćerka Ajla.

Posjetili smo ljude, razgovarali s njima, predali im što smo imali i ponijeli, uručili im što su naši Maljevčani poslali, stisnuli i pružili ruku razumijevanja i podrške kao i ponudili što bismo mogli učiniti za njih ubuduće (osobno, lično i personalno).

Gledao sam im oči, njihove duboke poglede koji su dublji nego što je potres bio u velikoj dubini naše zemlje. Gledao sam Šabana Kadrića, hadžiju Edhema, njegovu vrijednu hadžinicu, Biserku, Ahmeta… gledao sam ih s dubokim pijetetom.

Oni su očima govorili. Prvi put u životu sam vidio kako oči govore. Njihove oči su definicija nas. Njihove oči su informacija nama. Njihove oči su pune teškog iskušenja, ali i optimizma, straha, ali i radosti života.

Te divne i lijepe oči su naš obraz, naša vjera, naše ogledalo, naša ljudskost.

Gledao sam im oči, njihove duboke poglede koji su dublji nego što je potres bio u velikoj dubini naše zemlje. Gledao sam Šabana Kadrića, hadžiju Edhema, njegovu vrijednu hadžinicu, Biserku, Ahmeta… gledao sam ih s dubokim pijetetom

Posjetili smo i paroha glinskog Gorana Kalamandu i oštećenu pravoslavnu crkvu u Glini. Ponudio sam mu smještaj u svom domu, ali već se snašao kod svog kolege.

U njemu sam vidio sebe. Njegove oči su moje oči kojima gledam njegove oči. I sad su mi pred očima njegove oči. Tuga i radost ujedno. U njegovim očima sam vidio živu vjeru jednog Božjeg namjesnika na zemlji koji sa svojim parohijanima razgovara i dogovara daljnje korake.

Pokušao sam se staviti u njegovu kožu, ali ne ide to. Samo on i dragi Bog znaju njegovo stanje duha i tijela.

Molim se za kolegu paroha Gorana Kalamandu u Glini i za sve njegove parohijane se molim Svevišnjem!

Molim se i za Alema ef. Crnkića koji nije bio u stanju razgovarati.

Razumijem ga. Teško je to sve doživjeti i podnijeti. Bio sam pored sisačke džamije u izgradnji.

Molim se i za sisačkog biskupa Vladu Košića. Njegovu crkvu sam vidio izbliza čiji je toranj napukao.

Gledao sam oči jedne učiteljice, njene sestre, majke i jedne male djevojčice u Gvozdu za koje mi je moja žena Nejla podvukla da ih posjetim i predam ono što je ona poslala. Njihove oči svojim pogledima su govorile.

Dok sam oči gledao nazvala me muallima Melisa Arslani iz Zagreba i ponudila jednu kućicu od donatora jednoj obitelji iz Gline. Prepoznala je na daljinu ove iskrene oči djeteta iz Gline smještenog u tuđem stanu u Gvozdu.

Već su dobili tu kućicu. Hvala, Ziratu!

Obnovit će se sve to porušeno, izgraditi i urediti, a mi i dalje trebamo njegovati ovo što je sada dobro izašlo iz nas ljudi da pomažemo jedni drugima bez obzira na određene razlike i tako nastaviti obnavljati sebe nakon obnove kuća, crkava i objekata.

Razlike trebamo neutralizirati, satrati ih i zgaziti, a zajedničke dobre vrijednosti vazda trebamo isticati i djelima svojim pokazivati.

[email protected] iz “centra svijeta”!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.