autograf.hr

novinarstvo s potpisom

Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Dogovor velesila i Irana o nuklearnom programu

Autor: / Leave a Comment

Nakon deset godina napetosti, međusobnih prijetnji i sankcija, svjetske velesile i Iran postigli su jučer u Ženevi povijesni dogovor o nuklearnom programu te zemlje. Iran je pristao ograničiti neke od svojih nuklearnih aktivnosti u zamjenu za ublažavanje međunarodnih sankcija vrijednih sedam milijardi dolara.

 

Pozdravljajući taj povijesni iskorak, američki predsjednik Barack Obama rekao je da taj dogovor uključuje ”stvarna ograničenja koja će nam pomoći spriječiti  Iran u nakani proizvodnje nuklearnog oružja”. Iranski predsjednik Hassan Rouhani ustvrdio je kako se tim sporazumom njegovoj zemlji priznaju ”nuklearna prava”, dodavši na nacionalnoj televiziji kako Iran nikada nije niti nastojao proizvesti nuklearno oružje.

 

Sporazum ima nekoliko ključnih točaka važnih za tehničku provedbu dogovorenog. U prvoj se govori da će Iran zaustaviti obogaćivanje urana iznad razine od 5 % kako ne bi mogao biti upotrijebljen za istraživanje u vezi s oružjem te će reducirati svoje zalihe urana obogaćenog više od te razine.

 

Drugo, Iran se obvezao omogućiti pristup međunarodnim inspektorima uključujući i svakodnevne posjete nuklearnim postrojenjima Natanz i Fordo. Treće, obustavlja se daljnji razvoj postrojenja u Araku, za koje se vjeruje da je mogao proizvoditi plutonij. I četvrto, Iranu se olakšavaju postojeće sankcije u vrijednosti od 7 milijardi dolara, uključujući i trgovanje zlatom.

 

Sporazum će trajati šest mjeseci, a za to vrijeme vodit će se neprekidni pregovori o preostalim spornim pitanjima. Konačni dogovor postignut je u ranim jutarnjim satima u nedjelju, u okviru tzv. skupine 5 plus 1, koju čine pet stalnih članica Vijeća sigurnosti (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska) plus Njemačka.

 

Američki državni tajnik John Kerry rekao je da će taj sporazum cijelu regiju učiniti sigurnijom za njihove saveznike, uključujući i Izrael. Međutim, izraelski premijer Benjamin Netanyahu taj dogovor ocijenio je kao ”povijesnu pogrešku” ponavljajući kako njegova zemlja zadržava pravo ”braniti samu sebe”.

 

Netanyahu je pokušao lobirati u Moskvi i Washingtonu protiv tog sporazuma, ali nije uspio. ”Danas je svijet postao puno opasnijim mjestom jer je najopasniji režim na svijetu napravio značajan korak prema dobivanju najopasnijeg oružja na svijetu”, poigravši se riječima izjavio je Netanyahu, koji je pojasnio kako je Iran tim sporazumom dobio što je želio: znatno ublažavanje sankcija i zadržavanje znatnog dijela vlastitog nuklearnog programa.

 

Sporazum su pozdravili iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, koji je rekao kako se time Teheranu priznaje pravo na obogaćivanje urana na njegovu tlu, ali i vodstvo Europske unije koje je poručilo kako je sada najvažnije da se sporazum dosljedno primjenjuje. Provedbu sporazuma nadgledat će povjerenstvo sastavljeno od predstavnika obiju strana koje će imati pristup svim nuklearnim postrojenjima u svako doba.

 

Ovaj dogovor pokazuje da su se ostvarile tvrdnje analitičara koji su novog iranskog predsjednika Rouhanija predstavljali kao reformatora i osobu sklonu dijalogu. Iako je u međuvremenu dao nekoliko ”čvrstih” izjava u vezi s iranskim nuklearnim programom, čini se da je ipak shvatio kako je za njegovu zemlju, teško pogođenu sankcijama i političkom izolacijom koja traje već desetljećima,  sada najvažnije pokrenuti proces njezina povratka u međunarodne okvire.

 

Prvi je korak u tome smjeru učinjen. Nakon šest mjeseci vidjet će se rezultati, a ako se Teheran bude pridržavao dogovora, tada će se postupno skidati i ostale sankcije, poput onih o zabrani prodaje nafte, koje teško pogađaju iransku ekonomiju. Ovim sporazumom zadovoljna je i Bijela kuća. Njezina taktika sankcija i nuđenja pregovora sad je napokon dala rezultate.

 

Valja podsjetiti da je Obama odmah po dolasku u Bijelu kuću Teheranu nudio posebno partnerstvo i mjesto prirodnog hegemona u regiji odrekne li se ambicija o proizvodnji nuklearnog oružja. Prijašnji iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad sve je te prilike prokockao. Njegov je nasljednik Rouhani, čini se, odlučio krenuti drugim putem.

 

Velesile su čvrsto stale iza toga dogovora jer svakoj od njih osim političke, pruža i ekonomsku korist. Međutim, valja ipak znati kako je ovo tek prvi, iako dakako povijesni, korak u pravome smjeru.

Vojna okupacija lanca trgovina tehničkom robom u Venezueli

Autor: / Leave a Comment

Venezuelski predsjednik Nicolas Maduro zapovjedio je vojsci da okupira lanac trgovina tehničkom robom zato što su, kako je tvrdio, imali previsoke cijene, a nakon što je uhitio nekoliko njihovih vodećih menadžera, naredio je da svoju robu prodaju po “poštenim cijenama”.

 

Vojska je u subotu provela njegovu naredbu, zaposjela je ulaze u trgovine i organizirala redove pa sada kupci čekaju u dugačkim kolonama ne bi li se domogli kojeg komada tehničke robe po osjetno sniženim cijenama. Maduro je najavio da će njegovi inspektori idućih dana pročešljati cijelu državu i tamo gdje im se učini da su cijene previsoke, vlasnici će ih morati sniziti. “Potkradanje naroda mora prestati”, kazao je Maduro. 

 

U Venezueli već mjesecima vlada velika nestašica osnovnih životnih potrepština. Da bi se kupio komad piletine, u redovima se mora stajati i po nekoliko sati. Nema kave, brašna, ulja, šećera, higijenskih potrepština, a posebno nedostaje toaletnog papira. Vlada je prije mjesec dana preuzela nadzor nad jedinom tvornicom tog artikla u državi te kontrolira njegovu proizvodnju, distribuciju i prodaju.

 

Venezuela je zemlja bogata naftom, no većina novca koji se dobije njezinom prodajom odlazi na otplatu duga. Inflacija je ove godine dosegnula razinu od 54 posto, povećana je državna potrošnja, usporen je i rast BDP-a. Analitičari procjenjuju da se Venezuela približava recesiji.
U vrijeme četrnaestogodišnje vladavine Huga Cháveza dogodile su se brojne nacionalizacije u naftnom i energetskom sektoru, vlada je stalno optuživala vanjske neprijatelje za rušenje njihova gospodarstva. Na meti je bila i oporba. Maduro, koji je Cháveza naslijedio u travnju ove godine, kreće njegovim stopama. “Naši neprijatelji isplanirali su ovu agresiju, to su ljudi koji već 14 godina pokušavaju srušiti našu bolivarsku revoluciju”, rekao je.

 

U zemlji su zbog loše ekonomske situacije donesene pojačane represivne mjere. Vojni i civilni inspektori obilaze trgovine i tvornice. Preko državnih medija traje borba protiv tzv. špekulanata. Maduro zasad nije poduzeo novu nacionalizaciju privatnoga vlasništva, iako ni to nije isključeno.

 

Venezuela je po veličini peto gospodarstvo Latinske Amerike. Jedan od najvećih problema te zemlje jest to što se previše oslanja na naftu. Prihodi od prodaje nafte čine 50 posto proračuna i čak 90 posto zarade u čvrstoj valuti. Problem je i centralizacija svih investicija u zemlji. Sada se pokazuje da je puno novca uzaludno potrošeno u ulaganja koja zemlji nisu donijela nikakvu korist.

 

Posljedice sada plaćaju stanovnici Venezuele, koji satima moraju čekati u redovima da bi se domogli osnovnih životnih potrepština. Istodobno vlada šalje vojsku u pojedine tvornice i trgovačke lance, što na dulji rok ne može dati rezultate. Posljedice takvih mjera su i pljačke pojedinih trgovina koje se proglašavaju “državnim neprijateljima”.

 

Usto, u zemlji vlada poslovna nesigurnost, kapital bježi iz takva okružja, a stanovnici su pod stalnim pritiskom socijalističke propagande, koja uvijek ima neke nove neprijatelje, krivce odgovorne za gospodarske poteškoće.

Za gradonačelnika New Yorka izabran demokrat

Autor: / Leave a Comment

Demokrat Bill de Blasio izabran je za novoga gradonačelnika New Yorka. S osvojenih 73 posto glasova uvjerljivo je pobijedio protukandidata iz republikanskoga tabora Joea Lhotu.

 

De Blasio je prvi demokrat na čelu New Yorka u zadnjih 20 godina. Pobjedu je ostvario jer je obećao smanjiti jaz između siromašnih i bogatih. “Nijedan Njujorčanin ne smije ostati po strani”, bio je njegov slogan. Nakon pobjede upozorio je da problemi neće biti riješeni u jednom danu, ali je dodao kako će učiniti sve da ispuni svoja obećanja.

 

De Blasio je talijanskoga podrijetla, ima 52 godine, oženjen je Afroamerikankom Chirlane McCray, pjesnikinjom, s kojom ima dvoje djece. Rođen je na Manhattanu, ali je odrastao u Massachusettsu s majčinom obitelji, Kada su mu se roditelji rastali, uzeo je majčino prezime. Njegov otac, mornarički veteran, počinio je samoubojstvo nakon što je otkriveno da ima rak pluća.

 

Pravo ime mu je Warren Wilhelm a Bill nadimak. U New York se vratio na studij političkih znanosti, a diplomirao je na Sveučilištu Columbia. Osamdesetih je često bio u Nikaragvi, 1989. sudjelovao je u kampanji prvoga crnačkoga gradonačelnika New Yorka Davida Dinkinsa te bio menadžer u kampanji Hillary Clinton kada je 2000. izabrana u Senat.

 

U Gradsko vijeće New Yorka ušao je 2001., a nakon dva mandata na toj dužnosti izabran je za javnoga gradskog pravobranitelja. Bio je u stalnom sukobu s gradonačelnikom Michaelom Bloombergom. U kampanji je najavio da će se, pobijedi li, dogoditi “jasan rez” u odnosu prema Bloombergovoj vladavini New Yorkom.

 

Demokrati nisu imali gradonačelnika u New Yorku od 1993., kada je na izborima pobijedio republikanac Rudolf Giuliani. Na dužnost je stupio 1. siječnja 1994., potom je osvojio još jedan mandat. Multimilijarder Bloomberg, koji je na posao putovao podzemnom željeznicom, bio je na vlasti tri mandata. Promijenio je i zakon da bi se mogao kandidirati treći put.

 

Za njegova se upravljanja gradom, prema statističkim podacima, kriminal u New Yorku drastično smanjio. Postao je jedan od najsigurnijih velikih američkih gradova s najnižom stopom ubojstava u zadnjih 50 godina. Grad svake godine posjeti oko 50 milijuna turista, ulice su pune javnih bicikla, zelene se površine redovito održavaju, uređeno je puno trgova na kojima se pješaci mogu odmoriti.

 

S druge strane, povećale su se razlike između bogatih i siromašnih. U New Yorku ima 400 tisuća milijunaša i najviše milijardera na svijetu, ali 21 posto stanovnika toga megalopolisa živi ispod praga siromaštva.

 

Za De Blasija glasovala je srednja klasa i manjine. U New Yorku, najvećem gradu u SAD-u, živi 8,3 milijuna stanovnika – 33 posto čine bijelci, 25,5 posto crnci, 28,6 posto Hispanoamerikanci i 12,7 posto azijati.

 

U gradu je inače šest puta više demokratskih nego republikanskih birača, ali su oni proteklih godina glasovali za Bloomberga, koji je izabran samo nekoliko mjeseci nakon terorističkih napada 11. rujna. Prema anketama, samo 18 posto ispitanih kazalo je uoči njegova odlaska da Bloomberg nije obavio dobar posao.

 

Bloomberg će na vlasti ostati do kraja godine. Kaže da tijekom tri mandata nije uzeo ni dana godišnjeg odmora.

Bill de Blasio stupa na dužnost 1. siječnja 2014.

 

Crkva pazi na Indijance i prirodu Amazonije

Autor: / Leave a Comment

U Manausu, u brazilskoj saveznoj državi Amazonas, javlja IKA, počeo je prvi susret Katoličke crkve u Amazoniji, na kojemu sudjeluje više od 100 biskupa zajedno s laicima, pastoralnim koordinatorima i odgovornima za razne lokalne ustanove.

 

U središtu je radova analiza političke, društvene, kulturne i religijske stvarnosti toga područja radi njegove zaštite i očuvanja. Taj je susret za Crkvu vrlo važan, a održava se u osjetljivom trenutku u povijesti te zemlje jer vlada, zajedno s privatnim inicijativama, ima nacrt za razvoj Amazonije, a iznad svega velik plan za prikupljanje vode koja je potrebna za proizvodnju električne energije. Stoga se ponovno postavlja pitanje očuvanja Amazonije, koja je ekološki vrlo važna i sa stajališta biološke raznolikosti.

 

Osim toga, u njoj je velika koncentracija brazilskih Indijanaca, tisućljetnih stanovnika toga područja, koje se često zaboravlja i kojima nisu priznata njihova prava.

 

Katolička si crkva stoga postavlja pitanje o svojemu poslanju na tom području jer u povijesti Amazonije nazočna je od samoga početka.

 

Kako kaže Papa, Crkvi u Amazoniji treba dati “amazonsko lice”. A to znači inkulturaciju u čijemu su središtu Indijanci. Ali to je teško jer se više puta, bilo zbog posebnih interesa poduzeća bilo zbog nekih drugih razloga, prijetilo biskupima, svećenicima, redovnicama, zauzetim laicima, vođama domorodaca, ali i drugih naroda u Amazoniji koji traže pravo na njezino očuvanje i na brigu o njoj, a ne njezino uništavanje.

 

Vlast i dalje dovodi u opasnost i ljudsku biološku raznolikost toga područja jer ondje osim Indijanaca, posebno uz rijeke, žive i stanovnici drugih korijena pa se odgovorni za pastoral pitaju što treba učiniti da taj razvoj ne nanese štetu kulturi i povijesti.

Argentina: Kirchner u uzmaku, ali i dalje vodeća

Autor: / Leave a Comment

Stranka predsjednice Cristine Fernández de Kirchner ostaje prva politička snaga Argentine nakon parlamentarnih izbora u nedjelju dok u najvećim pokrajinama jačaju oporbene stranke.

 

Kirhnerizam (varijanta peronizma) izgubio je izbore u pola od 24 pokrajine, zapravo 23 jer se ubraja i grad Buenos Aires, koji je 24., posebna izborna jedinica i četvrta u zemlji po broju glasača, što otvara utrku mnogih koji 2015. žele naslijediti sadašnju predsjednicu.

 

Ovi izbori važni su i zbog toga jer vladajući iz Fronte za pobjedu (FPV, peronisti), koju vodi Cristina Kirchner, neće imati potrebnu dvotrećinsku većinu koju su priželjkivali kako bi promijenili ustav, Argentinu redefinirali kao parlamentarnu demokraciju (država je to jakoga predsjedničkog sustava, kao u SAD-u), a čime bi osigurali još jedan predsjednički mandat udovici Néstora Kirchnera.

 

Kao što je bilo očekivano, u najvećoj izbornoj jedinici, pokrajini Buenos Aires, uvjerljivo je pobijedila Fronta obnove, koju vodi Sergio Massa (gradonačelnik Tigrea), do prošlog lipnja član vladajuće skupine i suradnik predsjednice Kirchner, koji si je zacrtao postati sljedećim argentinskim predsjednikom, a potječe iz centra.

 

Pobjedom u tom okrugu, ključnom izbornom uporištu vlasti, Massa, bivši šef kabineta predsjednice Kirchner, dolazi u položaj peronističkoga kandidata za predsjedničke izbore 2015. Argentinci su birali zastupnike za polovicu mjesta u Zastupničkom domu, njih 129 od 257, a i za trećinu mjesta u Senatu, 24 od 72.

 

Djelomični izbori održavaju se na polovici drugoga i zadnjega četverogodišnjeg mandata 60-godišnje predsjednice koji istječe 2015. godine. Osobitost ovih djelomičnih parlamentarnih izbora jest to što su prvi put mogli glasovati mladi od 16 do 18 godina. Njih je oko 600 000 od ukupno 30 milijuna birača.

 

Predsjednica Kirchner prvi je mandat osvojila 2007., kada je naslijedila svoga supruga Néstora Kirchnera (2003. – 2007.). Poraz na djelomičnim parlamentarnim izborima pretrpjela je 2009., u prvome mandatu, no ipak je dvije godine poslije ponovno izabrana za predsjednicu.

 

Analitičari kažu da je predsjednica Kirchner snažno podijelila argentinsko društvo. Autoritarnim stilom i gospodarskom politikom protekcionizma i nacionalizacije razbjesnila je poslovne krugove i visoke slojeve društva te se žestoko sukobila s najvećim medijskim lancima (osobito s grupom Clarín), no obožavaju je siromašniji, korisnici subvencija i umirovljenici pa je njezini propagandisti, neuspješno, pokušavaju prikazati kao novu Evitu Perón. Neuspješno jer vladajući nikako da objasne kako je to predsjednica Kirchner postala multimilijunašica od svoje predsjedničke plaće.

 

Massa ima dvije godine da postane zaista relevantna politička figura jer, iako je politički mudar i sposoban, nije osobito obrazovan i stručan. Trenutačno podjednake šanse da mu 2015. na izborima parira ima i gradonačelnik Buenos Airesa Mauricio Macri (lijevi centar), ali se u utrku uključuju i guverner Mendoze Julio Cobos (2007. bio je potpredsjednik u mandatu predsjednice Kirchner, ali se s njom razišao ne baš ugodno), guverner Santa Fea socijalist Hermes Binner, i još jedan peronistički disident, guverner Córdobe, José Manuel de la Sota.

Amerikanci prisluškuju Angelu Merkel od 2002.

Autor: / Leave a Comment

Prema najnovijim informacijama koje je objavio njemački tjednik Der Spiegel Amerikanci prisluškuju njemačku kancelarku Angelu Merkel još od 2002. godine. To saznanje su, kako tvrde, pronašli u tajnom dokumentu američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) koji su dobili na uvid.

 

Također se tvrdi da je američki predsjednik Barack Obama najkasnije od 2010. znao da se Angelu Merkel prisluškuje. O tome ga je obavijestio šef NSA Keith Alexander. Jedino nije još jasno jesu li prisluškivali sadržaj njenih razgovora ili su samo gledali s kim kontaktira.

 

Merkel je 2002. bila šefica CDU-a koji je tada bio u oporbi, a njemački kancelar je bio Gerhard Schroeder. Godine 2003. dala je potporu američkoj invaziji na Irak tvrdeći da je neizbježna, i pritom je žestoko kirtizirala Schroedera koji se tome protivio zbog antiamerikanizma.

 

Sama je pak kada je 2005. izabrana za njemačku kancelarku uspostavila čvrstu suradnju s Washingtonom. Zalagala se za transatlantsko savezništvo, poslala je njemačku vojsku u Afganistan. Mediji su je zbog takve politike često napadali proglašavajući je američkom poslušnicom.

 

S obzirom na to, najmanje što je očekivala od Amerikanaca jest da bi prisluškivali i jedan od dva njezina mobitela. Objasnila je da joj jedan mobitel plaća stranka a drugi, sa zaštitom, koristi za poslove vezane uz državu.

 

Duboko je razočarana i povrijeđena činjenicom da je i ona, kao čvrsta američka saveznica, bila na popisu prisluškivanih. Odmah po tom saznanju nazvala je Baracka Obamu i kazala mu da se saveznici ne prisluškuju.

 

On joj je, prema izvješću iz Bijele kuće, kazao kako prisluškivanja više neće biti te da bi ga zaustavio da je znao da se to događa. Iz najnovijih dokumenata posredno proizlazi kako je Obama ipak bio prilično upućen u tu operaciju.

 

SAD u svom veleposlanstvu u Berlinu ima, kako pišu njemački mediji, ilegalnu špijunsku podružnicu iz koje su pratili i komunikacije na području na kojem se nalazi njemačka vlada. Međutim Berlin nije izuzetak. SAD takve podružnice ima u čak 80 zemalja, uključujući i sve druge važnije europske metropole.

 

Početkom sljedećeg tjedna vodeći njemački obavještajci stižu u Washington. Francuska i Njemačka pak žele, dakako, uz potporu drugih europskih država, sa SAD-om postići sporazum do kraja godine kako bi se uvelo reda u to prisluškivanje. Mediji su naime objavili kako su Amerikanci tijekom samo jednog mjeseca u Francuskoj skinuli čak 70 milijuna telefonskih poziva.

 

Iz Washingtona su se dosada pravdali kako su glavne mete tog sveobuhvatnog praćenja oni koji podržavaju terorizam. No iz dosada objavljenih podataka razvidno je kako su mete bili i poslovni ljudi, menadžeri vodećih kompanija, te čelni ljudi država.

 

Pritom nisu špijunali samo svoje protivnike, nego i saveznike. Meta je tako bio i bivši meksički predsjednik, inače proamerički nastrojeni Felipe Calderon. SAD su također stavile pod prismotru i mobitel brazilske predsjednice Dilme Rouself i njenog savjetnika.

 

U Ujedinjenim narodima Brazil i Njemačka pokušat će progurati rezoluciju o zaštiti privatnosti u elektroničkim komunikacijama. I sami Amerikanci priznaju kako su njihove metode otvorile “brojne izazove” u odnosima s brojnim partnerima.

 

Međutim pitanje je koliko se u vezi s tim može učiniti. Njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung piše u nedjelju kako takvo nepoštovanje Angele Merkel pokazuje kakvo je trenutno stanje transatlantskih odnosa.

 

U Washingtonu očito ne strahuju da bi takva prisluškivanja nanijela ozbiljniju štetu odnosima s Njemačkom koja, s druge strane, nema načina kako da uzvrati Americi zbog ovog što su činili njihovoj kancelarki.

 

Takva situacija, kada se malo ohlade glave nakon ovog incidenta, usmjerit će ih na daljnju suradnju, od koje obje države imaju koristi. Na to upućuju i najave da će njemački obavještajci u SAD-u pokušati, osim dobivanja dodatnih informacija o najnovijoj aferi, produbiti suradnju sa svojim američkim kolegama.

 

Najveći gubitnik u ovoj priči mogao bi ispasti sam Obama. On je na vlast došao kao personifikacija svega suprotnog onome što je bio njegov prethodnik George Bush. Sada se ispostavlja, iako u retorici ima određenih promjena, da je zapravo nastavio njegovim stopama.

 

Tako je bilo i s prisluškivanjem. Još u lipnju ove godine Obama i Merkel su sjedili zajedno u Berlinu. Fotografija s njihova susreta svjedoči kako Obama strpljivo čeka da Merkel napiše neku poruku ili pregleda e-mail na svom mobitelu.

 

Obama je pristojno okrenuo glavu na drugu stranu da ne gleda što piše. Merkel tada nije znala da u američkom veleposlanstvu u Berlinu u realnom vremenu znaju kome se obratila i što je napisala. I da je njena privatna komunikacija mogla stići na Obamin stol, ako je to poželio.

Bijela kuća kaže da SAD špijunira kao i sve zemlje

Autor: / Leave a Comment

Bijela kuća je u ponedjeljak umanjila važnost novoga spora koji je izbio nakon otkrića o američkoj špijunaži u Francuskoj tvrdeći da Washington u inozemstvu prikuplja podatke “kakve prikupljaju i sve druge zemlje”, javile su agencije i mediji.

 

“Nećemo javno komentirati rad obavještajne službe (…) i otvoreno smo rekli da Sjedinjene Države prikupljaju u inozemstvu obavještajne podatke kakve prikupljaju i sve druge zemlje”, rekla je za agenciju France Presse glasnogovornica Predsjednikova ureda Caitlin Hayden.

 

“Kako je predsjednik (Barack Obama) rekao u svom govoru na Općoj skupštini UN-a, počeli smo preispitivati način na koji dobivamo podatke, kako bismo postigli ravnotežu između zakonite zabrinutosti za sigurnost naših građana i saveznika i zabrinutosti koju svi ljudi osjećaju u vezi sa (zaštitom) privatnosti”, dodala je Hayden.

 

Prema pisanju Le Mondea, američka agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) prikupila je 70,3 milijuna podataka o telefonskim razgovorima Francuza između 10. prosinca 2012. i 8. siječnja 2013. Mrežna stranica Le Mondea spominje dokumente bivšeg konzultanta američke agencije Edwarda Snowdena koji je odgovoran za otkrića u lipnju.

 

Pariz je odmah zatražio od američkog veleposlanika kojeg je pozvao u Ministarstvo vanjskih poslova da mu zajamči kako će se praćenje komunikacija “prekinuti”.

 

BBC ocjenjuje kako je ogorčenje Francuza uglavnom namijenjeno javnosti jer je i Francuska vlada optužena da i sama provodi špijunsku operaciju sličnu američkoj.

 

Le Monde je u srpnju izvijestio kako Francuska vlada pohranjuje goleme količine osobnih podataka svojih građana na superračunalo u glavnom stožeru obavještajne službe DGSE.

 

Veze unutar Francuske i između Francuske i drugih zemalja nadziru se, izvijestio je Le Monde. E-mailovi, tekstualne poruke, podaci o telefonskim razgovorima i internetskim komunikacijama pohranjuju se već godinama, izvijestio je list.

 

O američkoj špijunaži u Francuskoj u utorak u Quai d’Orsayju trebaju razgovarati francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius i njegov američki kolega John Kerry, prije sastanka Prijatelja Sirije u Londonu.

 

Marie Harf, Kerryjeva glasnogovornica, rekla je u Washingtonu da državni tajnik održava “snažnu poslovnu suradnju s Fabiusom”.

 

“Razgovarat ćemo s Francuzima” o operacijama američke obavještajne službe, dodala je, istaknuvši da treba “pronaći ravnotežu” između sigurnosti i prava na zaštitu privatnosti.

 

HINA

SAD: Okončana kriza oko proračuna i zaduživanja

Autor: / Leave a Comment

Američki Kongres u srijedu je “u pet do dvanaest” potvrdio zakon o nastavku fiinanciranja vladinih agencija i podizanju gornje granice zaduživanja, nakon što se najveće svjetsko gospodarstvo našlo na samom rubu katastrofe zbog opasnosti od nemogućnosti podmirivanja svojih financijskih obveza i mogućih teških posljedica po svjetsko gospodarstvo,  pišu u četvrtak američki mediji i agencije, zaključujući da su republikanci morali ustuknuti.

 

Predsjednik Barack Obama potpisao je rano ujutro u četvrtak zakon o deblokiranju sredstva za financiranje savezne vlade i podizanju gornje granice duga kako bi se otklonila opasnost od neizvršenja plaćanja koji je prošao glasovanje u Senatu i Predstavničkom domu, nakon što su republikanci odustali od vezivanja mjera uz promjene zakona o Dostupnom zdravstvenom osiguranju (ACA), tzv.  “Obama Care”.

 

Nakon što je ministarstvo financija upozorilo da će za samo jedan dan ostati bez novca za plaćanje državnih obveza, Senat je uvjerljivo, s 81 glasom “za” i 18 “protiv”, izglasovao prijedlog zakona koji je predstavljen nekoliko sati ranije, dok su potom zastupnici Predstavničkog doma, u kojemu većinu čine republikanci, izglasovali tekst s 285 glasova “za” i 144 “protiv”.  Dogovor dviju strana je kompromis koji uključuje podizanje plafona zaduživanja koji bi vrijedio do 7. veljače, a sredstva za financiranje savezne vlade bila bi produljena do 15. siječnja što je, kako ističe New York Times, samo privremeno rješenje i ne rješava ključna pitanja potrošnje i deficita koja dijele republikance i demokrate. Amerikanci bi se tako ponovno u prvom dijelu slijedeće godine mogli suočiti sa sličnom situacijom.

 

Senator Mitch McConell iz Kentuckyja, vođa republikanaca koji je bio ključan za okončanje krize zaključio je da je postignuti kompromis “iskreno rečeno, puno manje nego su se neki nadali i puno više nego su neki tražili”.

 

“Sada je vrijeme da se republikanci ujedine oko ključnih ciljeva”, kazao je McConell. Demokratski senator Richard Burr iz Sjeverne Karoline obrušio se na republikanske senatore i republikance u Predstavničkom domu zbog tvrdoglavosti jer su su se usredotočili na zakon o dostupnom zdravstvenom osiguranju koji ne mogu poništiti sve dok je Obama predsjednik. “Recimo da je spoznaja da nešto ne možete postići, dugoročno vrlo važna stvar. Nadajmo se također da su neki naučili da je blokadom savezne vlade nemoguće uskratiti financiranje obveznih programa”, rekao je Burr.

 

Zbog blokade rada savezne uprave republikancima se popularnost strmoglavila, vladu je to koštalo milijarde dolara, dovedena je u pitanje međunarodna vjerodostojnost SAD-a, da bi na kraju konzervativci ustuknuli. Nakon dvotjedne sloge, u republikanskim je redovima došlo do razdora pa su neki umjereniji republikanci bili obasuti kritikama da potkopavaju vlastitu stranku.

 

Predsjednik Predstavničkog doma John A. Boehner poručio je svojim republikancima da “visoku dignu glavu, odu kući, odmore se i razmisle kako će ubuduće bolje raditi kao tim”.

 

“Dobro smo se borili, samo nismo pobijedili”, prenosi New York Times njegove riječi. S njim se ne slaže senator Ted Cruz iz Teksasa koji je fiskalni sporazum nazvao “strašno lošim”, optuživši republikance da su lako popustili po pitanju “ObamaCare”.

 

Obamini demokrati suzdržali su se od prisvajanja pobjede.

 

“Stvar je u tome da su milijuni ljudi pogođeni jer nisu primili svoju plaću, gospodarstvo je pretrpjelo štetu. Ovo nije sretan već tmuran dan”, kazao je senator Charles Schumer.

 

Iako zadovoljni rješenjem krize, mnogi Amerikanci nisu nimalo euforični. Primjerice, među komentarima na portalu New York Timesa  jedan čitatelj s gorčinom primjećuje da će se demokrati I republikanci  “već danas, sutra ili kad već, smješkati i rukovati se i očekivati da im aplaudiramo što su, eto, uspjeli riješiti još jednu krizu koju su sami stvorili, da bi se vratili u svoje luksuzne urede, napunili debele novčanike i dalje se gostili lobističkim poslasticama”.

Huffington Post – budućnost ili kraj novinarstva?

Autor: / Leave a Comment

Blogovi umjesto novinarskih članaka? Huffington Post od četvrtka (10.10.) ima i svoje njemačko izdanje. No nisu svi oduševljeni dolaskom ovog portala u Njemačku.

 

Dolazak poznatog američkog portala vijesti Huffington Post u Njemačku je dočekan različito: za jedne on označava kraj novinarstva, a za druge promjenu koja se već odavno trebala dogoditi. HuffPost je 10.10. u 10 sati i 10 minuta pokrenuo i svoju njemačku inačicu, osmi inozemni portal. Mnogi se pitaju hoće li koncept koji sadrži kombinacija blogova, preuzetih tekstova s drugih portala i vlastitih uradaka promijeniti njemački medijski krajobraz. Dolazak ovog portala u Veliku Britaniju, Francusku i Španjolsku, barem što se broja korisnika tiče, nije značajno promijenio navike tamošnjih korisnika.

 

U SAD Madonna, u Njemačkoj Boris Becker

U Njemačkoj je portal, koji je 2005. osnovala Arianna Huffington, započeo s istim receptom kao i kod kuće: s mješavinom blogova poznatih, komentarima korisnika i vlastitim novinskim uratcima. Isto kao i SAD-u i u Njemačkoj se među autorima mogu naći poznata imena, no umjesto Baracka Obame ili Madonne u Njemačkoj pišu konzervativna ministrica rada Ursula von der Leyen i ocvala sportska zvijezda Boris Becker. Becker je trenutno zbog promocije svoje druge (!) autobiografije medijski vrlo aktivan i zbog toga se nalazi na meti kritika ozbiljnijih njemačkih dnevnika (poput Frankfurter Allgemeine Zeitunga). “Internetska stranica hufftingtonpost.de s jedne strane nudi vijesti i članke naših novinara, a s druge čitatelji mogu komentirati, raspravljati, ali i objavljivati vlastite članke. Tako nešto ne nudi niti jedan drugi novinski portal u Njemačkoj”, objašnjava Oliver Eckert, direktor tvrtke “Tomorrow Focus Content&Services GmbH” koja u Njemačkoj drži ovoj portal.

 

Recikliranje sadržaja

Eckert u istom dahu brani i princip tzv. agregacijskog novinarstva koji karakterizira korištenje nekoliko tekstova s drugih portala kako bi se stvorio jedan novi sadržaj. Ovakva forma novinarstva je u Njemačkoj dočekana “na nož”. “Mi ne krademo sadržaje i ne prodajemo tuđi rad kao svoj. Umjesto toga ukazujemo na druge medije koji služe kao temelj našem vlastitom novinarskom djelovanju”, objašnjava Eckert. Ovakve metode Huffington Postu kod kuće nisu naškodile. Dapače, ovaj portal je nagrađen Pulitzerovom nagradom, najznačajnijom nagradom za dostignuća na području novinarstva. Za globalno širenje HuffPost u inozemstvu traži partnere: u Francuskoj je to medijska kuća “Le Monde” u Njemačkoj “Tomorrow Focus” koji izdaje i tjednik Focus. Hoće li američki portal i u Njemačkoj ponoviti uspjeh koji je ostvario kod kuće gdje mjesečno bilježi 47,8 milijuna korisnika teško je predvidjeti. U Velikoj Britaniji sa svega 2,8 milijuna ili Francuskoj s 3,1 milijuna korisnika Huffington Post nije zabilježio ni približan uspjeh.

 

Besplatan rad

Svojim konceptom besplatnih sadržaja američki portal je već sad trn u oku njemačkim izdavačima koji su se više-manje okrenuli kombinaciji ponude besplatnih sadržajai i naplate čime se, kako se naglašava, želi zadržati razina kvalitetnog novinarstva. Mnogi kritički gledaju i na praksu po kojoj autori preko Huffingtona mogu objavljivati svoje komentare/blogove za što, međutim, ne dobivaju ni centa.” Šefica HuffPosta Arianne Huffington, se, pak, obogatila na tim sadržajima. Sporan je mnogima i princip “trgovine mješovitom robom” koji stoji iza uspjeha ovog portala.

 

Direktor uglednog medijskog Instituta Grimme Uwe Kammann smatra da Njemačkoj nije potreban neki novi koncept jer da je medijski krajolik “dovoljno etabliran”. “Platforma koja miješa sve moguće sadržaje, od blogova, preko tuđih tekstova pa do vlastitih članaka je vrlo upitna”, kaže Kammann. Jörg Sadrozinski, voditelj ugledne Münchenske škole novinarstva smatra da nije loše što je Huffington Post stigao i u Njemačku, ali da prvo treba stvoriti povjerenje čitatelja. Poznati bloger Daniel Fiene smatra da je HuffPost prvi pravi internetski portal koji se ne oslanja na neki etablirani tiskani ili TV format.

 

Dočekani ”na nož”

Za Kammanna je najvažnije da novinarstvo ostane autorski rad. “Mislim da je važno da publika shvati da iza izvrsnih novinarskih radova uvijek stoji mnogo posla i da taj trud netko mora i solidno platiti jer će od toga na kraju profitirati i sami korisnici”, zaključuje Kammann.

 

Upitan ostaje i kadrovski izbor novog portala koji bi trebao promijeniti njemačku medijsku svakodnevicu. Pored spomenutog Borisa Beckera, tu je i izdavač njemačkog HuffPosta Cherno Jobatey, koji je doduše zanat pekao i u uglednim dnevnicima poput taza ali je posljednjih godina poznat isključivo kao voditelj zabavnih TV formata upitne kvalitete. Poznati njemački bloger i analitičar njemačkih medija Steffan Niggemeier Huffington Post je dočekao “na nož” i zajedljivo u Frankfurter Allgemeine Sonntagszetungu primjećuje kako nije slučajno da iza njemačkog HuffPosta stoji upravo tjednik Focus čiji su novinari “perfekcionirali princip: prepisati sadržaje, malo ih promijeniti i postaviti na naslovnu stranicu”. Niggemeier posebno kritizira činjenicu da u vrijeme kada sve više novinara muči muku kako preživjeti, na tržište dolazi format koji je poznat po tomu da autorima ne plaća za tekstove.

 

Preneseno sa: Deutsche Welle (Klaudia Prevezanos/Nenad Kreizer)

 

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt