autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Misterij Arafatove smrti, otkud smrtonosni polonij

Autor: Marko Barišić / 08.11.2013. Leave a Comment

Izrael je u četvrtak objavio kako nije otrovao bivšega palestinskog čelnika Jasera Arafata koji je umro 2004. godine. ”Nikada nismo donijeli odluku o tome da mu fizički naškodimo”, rekao je ministar energetike u izraelskoj vladi Silvan Shalom, koji je u to vrijeme bio ministar vanjskih poslova i član užeg kabineta vlade.

 

Arafatova udovica Suha u srijedu navečer objavila je da su nalazi forenzičkih testova švicarskoga Sveučilišta u Lausanni pokazali da je umro od trovanja radioaktivnim polonijem. Istraživanja su provedena na uzorcima Arafatovih kostiju, rebrima i zdjelici, ekshumiranima prošle godine.

 

To nije, međutim baš bilo tako. Ili nije sasvim dokazano. Naime, istraživanja su pokazala neuobičajeno visoku razinu smrtonosnog izotopa polonija, čak 18 puta veću od normalne. Arafat je prije smrti progutao smrtonosni radioaktivni polonij, i to nije moglo biti slučajno, potvrdili su švircarski znanstvenici.”Ne možete slučajno ili dobrovoljno apsorbirati  izvor polonija, to nije nešto što se pojavljuje u prirodnoj sredini”, rekao je novinarima Patrice Mangin, direktor laboratorija koji je obavio analizu Arafatove odjeće. François Bochud, direktor Instituta za radiofiziku Sveučilišta u Lausanni potvrđuje da je Arafatu pronađen plutonij, ali ne vjeruje da je Arafat umro od posljedica takva trovanja.

 

Polonij je pronađen i u zemlji gdje je Arafat pokopan. Zbog toga se s velikom vjerojatnošću može tvrditi da je bivši palestinski lider otrovan. I poznati američki forenzičar i patolog Dave Barclay nakon objave tih nalaza ustvrdio je  da je siguran kako je Arafat ubijen. Pitanje je jedino tko je to učinio.

 

Godine 2004. bivši palestinski vođa živio je u svojoj rezidenciji u Ramallahu. Bio je već u godinama, ali relativno dobroga zdravlja. Pozlilo mu je 12. listopada 2004. poslije večere. Osjećao je mučninu i bolove, povraćao je. Njegov osobni liječnik dijagnosticirao je gripu. Kako mu se stanje pogoršavalo, najprije je prebačen u Jordan, a potom u Pariz. Nije mu bilo pomoći. Umro je  11. studenoga 2004. u 75. godini života.

 

Tijekom ekshumacije prošle godine s Arafatova tijela uzeto je 60 uzoraka tkiva. Trećina je predana švicarskim znanstvenicima, trećina ruskoj ekipi koju su angažirale palestinske vlasti, a ostatak francuskoj vladi koja je pokrenula i istragu o njegovu ubojstvu. Sada se čekaju rezultati nalaza iz Moskve.

 

Polonij je vrlo rijedak otrov. Nalazi se u uranu. Do njega se može doći jedino posredstvom vlada. Nije opasan za zdravlje ako se nalazi izvan tijela. Međutim, ako se unese u organizam tekućinom ili hranom, postaje smrtonosnim. Najpoznatiji slučaj trovanja polonijem jest smrt Aleksandra Litvinenka, bivšeg KBG-ova agenta koji je živio u Londonu, a bio je žestoki kritičar vladavine Vladimira Putina.

 

Njemu je, kako je u svojoj optužnici ustvrdio britanski javni tužitelj, prema zapovijedi ruske vlade polonij stavljen u čaj. Nije mu bilo pomoći. Naglo je oslabio, izgubio kosu, počeli su mu otkazivati vitalni organi. Liječnici mu nisu mogli pomoći. Brzo je umro.

 

Nakon objave rezultata o pronalasku polonija u Arafatovu tijelu, dužnosnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO-a) rekao je kako bi se o tome sada trebala provesti međunarodna istraga. ”Polonij posjeduju države, a ne pojedinci, što znači da je ovaj zločin počinila neka država”, rekao je Abu Yousef, član izvršnog odbora PLO-a.

 

Radikalni Hamas, koji pod svojom upravom drži Pojas Gaze, zatražio je od Palestinske samouprave u Ramallahu prekid mirovnog procesa s Izraelom  optužujući ih za Arafatovu smrt. Međutim, Izrael uporno niječe da ima bilo kakve veze s tim. ”Čak i da se radilo o trovanju, u to nije bio umiješan Izrael”, ponovio je Shalom, tadašnji ministar vanjskih poslova u vladi premijera Ariela Sharona, dodajući da je možda ”netko drugi iznutra o tome razmišljao ili imao računicu to napraviti”. Za istražitelje je i to jedna od opcija.

 

Švicarski znanstvenici kažu da se nisu bavili samo time što je uzrokovalo Arafatovu smrt, ali nisu niti zaključili tko ga je i kako ubio. Odgovore na to trebala bi dati francuska istraga, za koju se još ne zna kada bi mogla biti dovršena.

Filed Under: Azija, Ostalo, Svijet Tagged With: autograf.hr, François Bochud, Izrael, Jaser Arafat, Marko Barišić, otrov, Patrice Mangin, radioaktivni polonij, Silvan Shalom, Suha

Snowden spreman svjedočiti o prisluškivanju Angele Merkel

Autor: Marko Barišić / 02.11.2013. Leave a Comment

Širi se skandal o prisluškivanju mobitela kancelarke Angele Merkel. Njemački će parlament 18. studenoga održati sjednicu na kojoj bi se trebalo raspravljati samo o tome pitanju.

 

Dvije manje njemačke stranke, Zeleni i Ljevica, zatražili su otvaranje javne istrage na kojoj bi svoj iskaz mogao dati i Edward Snowden, bivši zaposlenik američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), koji je to i otkrio.

 

Snowden je u četvrtak tijekom susreta u Moskvi s Hansom-Christianom Ströbeleom, zastupnikom stranke Zelenih, potvrdio kako je spreman doći u Njemačku i svjedočiti o tome slučaju.

 

Njemačka televizijska postaja ARD pokazala je fotografije na kojima se njih dvojica rukuju u jednoj prostoriji. Ströbele, koji je član odbora njemačkoga parlamenta za nadzor rada obavještajnih službi, kazao je da je Snowden njemačkoj vladi poslao pismo.

 

Budući da su Amerikanci za Snowdenom raspisali tjeralicu zbog odavanja državnih tajni, njegovo bi putovanje u Njemačku bilo povezano s mnogo problema, Ströbele je stoga dopustio mogućnost da svjedoči iz Moskve.

 

Ruski predsjednik Vladimir Putin odobrio je Snowdenu početkom kolovoza privremeni politički azil koji se može produljivati svake godine, uz uvjet da prestane štetiti interesima Sjedinjenih Američkih Država.

 

Međutim, nakon što je Snowden dobio taj azil, objavljeni su podaci o tajnom programu američke Nacionalne sigurnosne agencije koja je prisluškivala desetke milijuna ljudi u Latinskoj Americi, ali i u europskim zemljama, ponajviše u Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj.

 

Njemačku je pak posebno pogodila informacija da su Amerikanci deset godina prisluškivali jedan od dva mobitela njihove kancelarke, inače pouzdane američke saveznice. Činili su to s krova zgrade svoga veleposlanstva u Berlinu.

 

Usto, objavljeno je da je direktor NSA general Keith Alexander 2010. o tome informirao američkoga predsjednika Baracka Obamu. Amerikanci nisu opovrgnuli špijuniranje, samo su kazali da se to više ne čini.

 

Ravnatelj svih američkih obavještajnih agencija James Clapper branio je prije nekoliko dana pred Predstavničkim domom Kongresa NSA i njezin program globalnoga prisluškivanja.

 

Istina, porekao je da je prisluškivanje bilo masovno, ali potvrdio je da je prisluškivanje šefova država jedan od glavnih zadataka te agencije. “Namjere vođa jedan su od glavnih predmeta analize i prikupljanja podataka“, kazao je i dodao da i službe zemalja koje sada negoduju “rutinski špijuniraju američke dužnosnike”.

 

Angela Merkel poslala je prije nekoliko dana u Washington svoje vodeće obavještajne dužnosnike kako bi privoljeli Amerikance da s Njemačkom i Francuskom sklope sporazum o nešpijuniranju.

 

Anatoly Kucherena, odvjetnik Edwarda Snowdena, kazao je sredinom tjedna ruskim medijima da je Snowden dobio posao u “jednoj od najvećih ruskih kompanija”, ali nije otkrio koja je to kompanije i kolika mu je plaća. Dvije najveće ruske kompanije za internet odmah su opovrgnule da radi kod njih.

 

Tridesetogodišnji Snowden bio je ugovorni suradnik američke Nacionalne sigurnosne agencije, a s interne NSA-ine mreže napravio je digitalne kopije dokumenata o američkome masovnom prisluškivanju. Iako je to mogao činiti bez znanja svojih pretpostavljenih, nije jasno kako je podatke uspio iznijeti iz tvrtke. U svibnju je s Havaja, gdje je bio na odmoru, prvo pobjegao u Hong Kong, a potom u Moskvu.

 

Njegovi podaci prvo su bili objavljeni u britanskome Guardianu, a potom su ih počele objavljivati i druge novinske kuće, pa i američki Washington Post. Njemački je zastupnik Ströbele nakon susreta sa Snowdenom ustvrdio kako je jasno da “on zna mnogo”.

 

Bude li o prisluškivanju Angele Merkel svjedočio iz Moskve ili zbog toga čak potegnuo u Njemačku, možda će se doznati neke pojedinosti o tome zašto je uopće prisluškivan mobitel Angele Merkel.

 

No njemačka bi istraga svakako trebala objasniti zašto obavještajci BND-a deset godina nisu ni posumnjali da Amerikanci nadziru njihovu kancelarku.

Filed Under: Ostalo, Svijet Tagged With: Angela Merkel, ARD, autograf.hr, Edward Snowden, Hans-Christian Ströbele, Marko Barišić, prisluškivanje, Sjedinjene Američke Države, Vladimir Putin

Erdoganovi megaprojekti za mjesto u povijesti

Autor: Marko Barišić / 31.10.2013. Leave a Comment

Turski premijer Recep Tayip Erdogan nema sreće. Već prvi dan nakon otvorenja, kako ga je nazvao, projekta stoljeća, gotovo 13 kilometara dugoga željezničkog tunela ispod morskoga tjesnaca Bospora, dogodio se kvar.

 

Oko 8 sati ujutro nestalo je struje i putnici su, u priličnoj panici napuštali vlakove pješačeći do najbližih izlaza koji su ih vodili na površinu zemlje. Kvar elektroničkog sustava, nasreću, brzo je popravljen te se promet vratio u normalu.

 

Tunel inače spaja Europu i Aziju, njime će prometovati vlakovi na relacijama od Londona do Pekinga, njime se prolazi za samo četiri minute. Uklopljen je u istanbulsku prometnu mrežu i trebao bi smanjiti gužve preko dva postojeća mosta kojim dnevno s jedne na drugu stranu prelazi oko dva milijuna ljudi.

 

Njegova gradnja kasnila je zbog pronađenih arheoloških nalazišta, među ostalim, i “groblja” trideset potonulih bizantskih brodova.

 

Cijena njegove izgradnje bila je četiri milijarde eura, od čega su milijardu uložili Japanci. Oko 1,4 kilometra toga tunela nalazi se ispod morske površine. Goleme cijevi položene su na nosače po dnu Bospora na dubini od 60 metara.

 

Turci tvrde kako je to najdublji tunel na svijetu kojim se prometuje. No taj je  projekt samo jedan u nizu onih kojima Erdogan, nekadašnji gradonačelnik Istanbula, namjerava promijeniti lice Turske.

 

Već se gradi novi, treći most preko Bospora. Pri kraju su i planovi za izgradnju treće zračne luke u Istanbulu koja bi trebala biti najprometnija na svijetu. Na brijegu iznad te turske metropole gradi se golema džamija.

 

No njegov je najveći megaprojekt najavljena gradnja 50 kilometara dugog kanala koji bi paralelno s Bosporom trebao spojiti Crno i Mramorno more zbog čega bi Istanbul bio pretvoren u neku vrst otoka.

 

Tamošnja oporba takve projekte naziva faraonskima. Govore kako buldožerima pokušava sebi prokopati mjesto u povijesti. Erdogan se ne osvrće previše na te primjedbe, ima i potporu znatnog dijela stanovništva.

 

Na vlasti je već treći mandat. Za to vrijeme tursko gospodarstvo imalo je visoke stope rasta, koje su nastavljene i tijekom svjetske financijske krize i recesije.  Zemlja je na pragu ulaska među deset svjetskih gospodarstava.

 

Ojačao je međunarodni položaj Turske osobito na Srednjem istoku, a preko politike “neootomanizma” ta država pokušava vratiti dio svoga nekadašnjeg utjecaja na Balkanu.

 

Erdogan provodi politiku čvrste ruke. Formalno jest riječ o demokraciji, ali zapravo vlada autoritarnim stilom. Najprije se obračunao s turskim generalima koji su desetljećima bili jamci sekularnog ustroja države. U nekoliko velikih sudskih procesa optuženi su za pokušaj državnog udara i tim uklonjeni s političke scene. Nemilosrdan je i prema političkim oponentima, kurdskoj manjini, novinarima.

 

Ne osvrće se previše ni na naslijeđe osnivača moderne Turske Kemal paše Ataturka. Doveo je u pitanje njegov sekularizam. Analitičari smatraju kako više i ne skriva da želi zauzeti njegov položaj.

 

Njegove su ambicije šire i od turskih granica. Nakon pada diktatorskih režima tijekom Arapskog proljeća vidio se kao lider svih muslimana. Bio je oduševljen kada su mu mase u Tunisu ili Kairu klicale.

 

U sljedećih deset godina planira potrošiti 250 milijarda dolara na ceste, energiju, IT infrastrukturu. Poput Putina u Rusiji, s premijerskoga mjesta vjerojatno će otići na predsjedničko, ali s proširenim ovlastima.

 

“Erdogan si ovim projektima utvrđuje naslijeđe, pokušava ostaviti traga na turskim pjesažima i povijesti, kao egipatski faraoni nekada”, prenio je Reuters mišljenje jedne turske analitičarke.

 

Erdogan se previše ne brine za svoju reputaciju. Odustao je od Europske unije, okrenuo se Aziji i Turskoj pokušava vratiti stari sjaj.

Filed Under: Azija, Ostalo, Svijet Tagged With: autograf.hr, Azija, Bospor, Erdoğan, Europa, Marko Barišić, Turska, željeznički tunel

Bivša ukrajinska premijerka Julija Timošenko blizu slobode

Autor: Marko Barišić / 24.10.2013. Leave a Comment

Europska unija zadnjih dana pojačava pritisak na ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča da oslobodi bivšu premijerku i oporbenu čelnicu Juliju Timošenko iz zatvora u kojemu se nalazi od 2011. godine.

 

Njezin izlazak na slobodu postavili su kao uvjet za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji bi Ukrajina trebala potpisati s EU-om na summitu u Vilniusu krajem studenoga ove godine.

 

Janukovič je spreman pustiti Juliju Timošenko na liječenje u Njemačku, ali i dalje odbija potpisati njezino pomilovanje. Ako bi napustila zemlju pod tim uvjetima, to znači da bi se nakon oporavka u Njemačkoj morala vratiti na izdržavanje ostatka zatvorske kazne. Uz to, time bi se onemogućio njezin eventualni ponovni politički angažman.

 

Janukovič je na predsjedničkim izborima u veljači 2010. tijesno pobijedio Juliju Timošenko. Dobio je 46,95, a njoj je pripalo 45,47 posto glasova. Žalila se da je pokradena, ali sudovi to nisu prihvatili. Zemlja je tada bila podijeljena. Istok je glasovao za proruskog Janukoviča, a zapad te države bio je za prozapadno usmjerenu Juliju Timošenko.

 

Nedugo nakon izbornog poraza ukrajinska istražna tijela podnijela su optužnicu protiv nje zbog zlouporabe ovlasti u vrijeme dok je bila premijerka. Pritvorili su je i osudili na 7 godina zatvora zbog plinskih ugovora s Rusijom. U pripremi su i druge optužnice.

 

Zapad je od početka tvrdio kako je riječ o političkom progonu čelnice najjače oporbene stranke u ukrajinskom parlamentu. Europski sud za ljudska prava također je ocijenio kako je njezino pritvaranje bilo ”proizvoljno i nezakonito”. Sama Julija Timošenko kazala je da je sudski proces protiv nje Janukovičev manevar kako bi ju se uklonilo s političke scene.

 

Viktor Janukovič i Julija Timošenko već su dugo u političkom ringu. Krajem devedesetih bili su zajedno dio vladajućih struktura u vrijeme Leonida Kučme, ukrajinskog čelnika još iz sovjetskog razdoblja. Julija Timošenko je, međutim, istupila iz vlasti i s Viktorom Juščenkom, kojemu je bila zamjenica u ministarstvu energetike, postala glavna oporbena snaga tadašnjim strukturama. Janukovič je pak određen za Kučmina nasljednika.

 

Nakon izbora 2004., na kojima je Janukovič dobio nešto više glasova od Juščenka, zbog sumnje u izbornu prijevaru izbila je ”narančasta revolucija”, koja je zbacila stare strukture. Na vlast su tada došli Juščenko i Julija Timošenko, a Janukovič je sa svojom Strankom regija otišao u oporbu. Međutim, ubrzo su slijedile svađe, a na kraju i politički razlaz nekad bliskih suradnika Juščenka i Julije Timošenko. Potom se dogodilo i političko zbližavanje nekadašnjih rivala Juščenka i Janukoviča.

 

Julija Timošenko ostala je na brisanom prostoru, potom izgubila izbore, i na kraju završila u zatvoru. Reklo bi se da je riječ u uhodanom mehanizmu u dijelu tranzicijskih zemalja s bivših sovjetskih prostora u kojima se demokratski uzusi tek trebaju razviti, a neovisno sudstvo profunkcionirati.

 

Zanimljivo, Janukovič je kao mladić dva puta bio u zatvoru. Tijekom srednje škole 1967. zbog krađe su ga osudili na tri godine, ali je izašao ranije. Nakon nekoliko godina, 1970., zbog teškog tjelesnog ozljeđivanja ponovno je otišao u zatvor, tada na dvije godine. Bio je elektrozavarivač u metalurškom kombinatu. Školovao se uz rad i napredovao u strukturama Komunističke partije. Završio je Politehnički fakultet u Donjecku, 1997. postao je gubernator te oblasti.

 

Julija Timošenko je pak svoju prvu veću količinu novca zaradila krajem osamdesetih u vrijeme perestrojke, kada je s pozajmljenih 5 tisuća rubalja otvorila lanac videoteka. Potom je poljoprivrednike iz rodnoga grada Dnjepropetrovska opskrbljivala naftom tijekom raspada SSSR-a. Poslije se prebacila na trgovinu plinom. Već sredinom devedesetih bila je jedna od najbogatijih poslovnih žena u Ukrajini. Zvali su je ”plinska princeza”.

 

Janukovič će u sljedećim tjednima morati donijeti odluku. Ako želi posebno partnerstvo s EU-om, dio kojega je i Sporazum o slobodnoj trgovini, morat će pomilovati Juliju Timošenko. Briselski su mu izaslanici prije nekoliko dana jasno poručili kako se nikakvi sporazumi neće potpisati ako se prvo ne riješi njezin slučaj. A oni očekuju i puštanje na liječenje u Njemačku i pomilovanje.

Filed Under: Ostalo, Svijet, Vijesti iz Unije Tagged With: Julija Timošenko, Marko Barišić, plinska princeza, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Ukrajina, Viktor Janukovič, Viktor Juščenko

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Mirko Graorac: Neću pomilovanje, nego obnovu postupka

    Mirko Graorac: Neću pomilovanje, nego obnovu...

    m-bacic
  2. Šeks & drugs

    Šeks & drugs

    viktor-ivancic
  3. Štepinčevo

    Štepinčevo

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Roguljski stoka-alarm

    Roguljski stoka-alarm

    goran-gazdek
  2. Spas u zadnji čas

    Spas u zadnji čas

    vladimir-jurisic
  3. Skupili pare za Baniju

    Skupili pare za Baniju

    z-v

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se