autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Čemu 30 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj?

Autor: Drago Pilsel / 08.11.2021.

Drago Pilsel

Drago Pilsel

Sjetih se ovih dana kako je bivši glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić svojedobno okolo širio priču da sam ja nikakav novinar, da ne znam pisati i slično. Tada se, nakon te njegove ”ocjene” moje malenkosti dogodilo da sam dvije godine za redom dobio godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva u kategoriji vijest/izvještaj.

Po svemu sudeći, ni to nije pomoglo: lik je učinio sve što je mogao da me se istjera iz društva takozvanih katoličkih novinara, u čemu je uspio, usput napravivši mi veliku uslugu jer me gurnuo u novu putanju: mirotvornu i ekumensku.

To što sam vratio te nagrade HND-u (nije mi bilo lako to učiniti, ali je kolega Boris Pavelić učinio korektnu stvar kada je svoje nagrade vratio iz protesta prema činjenici da je te godine nagrađena Ivana Petrović za izvještavanje iz Haaga oko generala Praljka, što je bilo sve samo ne novinarstvo i čime se HND duboko osramotio) ne znači da je nestalo priznanje mojih kolegica i kolega u vezi toga znam li ili ne znam pisati.

Ja mislim da znam. A vjerujem i da tako misli publika koja me prati, osobito kada čita ovu kolumnu, jednu od najdugovječnijih u hrvatskom novinarstvu, pokrenutu u travnju 1995. u Novome listu i objavljivanu do danas bez tjedna pauze (!).

Dat ću sve od sebe da Autograf ostane kvalitetan i da bude još bolji, makar se i ne dogodila potrebna podrška naših čitatelja (hvala onima koji nam pak daju priloge da održimo portal). Ali trebamo jedan novi alat. Mislim da smo blizu dana kada ćemo ga moći početi koristiti

Lani sam se referirao na 25. godišnjicu pisanja ove kolumne i tako, kao netko tko možda zna, a možda ne zna pisati i možda zna, a možda ne zna što je to novinarstvo, sjetih se ovih dana da sam u listopadu 1991. počeo pisati i komentare i kolumne u Hrvatskoj. U tren oka se dogodilo, gotovo u tren oka: jučer sam shvatio da je projurilo 30 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj. Počeo sam (nastavio zapravo, nakon dolaska u Hrvatsku) u jesen 1991. pisati za neke crkvene medije (Zvona, Kana, Glas Koncila…).

Pojasnit ću da sam se novinarstvom počeo baviti u rujnu 1979. (s tek navršenih 17 godina), pojavom pred kamerama na patagonijskom televizijskom Canal 9 i da se od tada javljam u medijima, na različite načine, ali da od ”novinarskog kruha” prvenstveno živim od ožujka 1992. kada sam se iz Hrvatske vojske (4. brigada pokojnog generala Ive Jelića, kamo sam pošao iz sjemeništa u Rijeci nakon nestanka mojega brata Branka) vratio u civilni život i došao u Zagreb.

Neke se stvari pamte: prvi uživo i u studiju rađen televizijski intervju s pokojnim zagrebačkim nadbiskupom i kardinalom Franjom Kuharićem (u sklopu moje tadašnje emisije In medias res na OTV-u), intervju s Diegom Armandom Maradonom (objavljen u Globusu), reportaže o počinjenim ratnim zločinima nad preostalim Srbima nakon ”Oluje” (za Novi list), pisanje o pohodu Ivana Pavla II. u Sarajevo (u Novom listu i Oslobođenju što mi je donijelo drugu nagradu HND-a), nagrada za najboljeg inozemnog dopisnika (jedne španjolske radijske mreže za koju sam, među inim stvarima, pokrivao bombardiranja Beograda i drugih gradova 1999.), objava pisama patrijarha Irineja papi Franji nakon čega je obustavljen proces kanonizacije Alojzija Stepinca itd.

A novinarstvo je, na primjer, svjedočiti o drami koja se odvijala pred ulazom u Ured predsjednika RH na Pantovčaku, Tuđmanova ureda tada, odsutnog iz Hrvatske, kada su stražari i njihovi psi režali na vukovarske branitelje i preživjele opsade Vukovara koji su vapili za sudbinu njihovih nestalih, o čemu može svjedočiti više kolegica i kolega, među njima i Anita Malenica, ne imati ništa u notesu već samo u glavi, potrčati do prve javne govornice, izdiktirati izvještaj iz glave i u hipu daktilografkinji Novog lista, izdiktirati nakon kratke šutnje u tom razgovoru i naslov: ”Ako se Šarinić ne boji četnika, zašto se boji nas, vukovarskih majki” i zatim dobiti godišnju nagradu ceha (prvu, dakle).

I novinarstvo služi, u mom slučaju je to tako zamišljeno: ne samo za puko skupljanje i prenošenje podataka, nego u prvome redu, za kritičko propitkivanje stvarnosti. Zašto?

Jer držim da je prioritetno, kako sam napisao kada smo pokretali Autograf: boriti se za napredak i reforme, za uljuđenu i građansku zemlju, tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opačine ili korupciju, tako da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes egoističkih političara, da se uvijek suprotstavimo privilegijima, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego da stremimo oslobađanju od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje nezavisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno, makar dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva (što nekako odgovara testamentu Josepha Pulitzera).

Valja ovih dana obnoviti gradivo i zapitati se, moramo to učiniti mi, novinarke i novinari koji promatramo nasrtaj i prijetnje na novinara Borisa Dežulovića, zašto se uopće bavimo ovim poslom. Čemu ono služi, to jest čemu bi trebao služiti?

Sjetih se ovih dana kako je bivši glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić svojedobno okolo širio priču da sam ja nikakav novinar, da ne znam pisati i slično. Tada se, nakon te njegove ”ocjene” moje malenkosti dogodilo da sam dvije godine za redom dobio godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva u kategoriji vijest/izvještaj

Boris Dežulović zna, cijeli svoj profesionalni put zna i u tom znanju biva sve uvjereniji, da kulturi laži i kojekakvim mitologijama i parazitiranjima na žrtvi ljudi, osobito kada se radi o siromašnima i obespravljenima, zakinutima i zgaženima, treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puka točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome.

Ja sam svjestan da Miklenić, ili Josip Bozanić koji kažnjava moje novinarstvo tako što se ponaša kao da sam koncem 1999. (kada sam ga prozvao jer je uzeo ”prljave novce” od umirujućeg Tuđmana za gradnju samostana u Mariji Bistrici) umro i ja, pa me sustavno ignorira i drži me na svim svojim crnim listama (Zdravo đaci! – Crkvene crne liste su opakije i trajnije od onih na HTV-u ili HDZ-u ili drugih kakti ”institucija”), ili Zoki ili Plenki ili Pindžo mesar mogu misliti da nisam novinar ili da je Boris Dežulović netko tko je zaslužio strogu kaznu jer psuje u ime Vukovara, ali stvari stoje drugačije.

Situacija je sljedeća: Dežulović je novinarska gromada i nije jedina: hvala Bogu da u našem društvu i regiji ima jako dobrih novinarki i novinara.

A što se moje malenkosti tiče, well, pogledajte malo dokle smo dogurali s Autografom: tko je sve kod nas objavljivao od pokretanja portala u listopadu 2013. i tko je sve tu. Pa se zapitajmo kako to da je portal koji rade sve sami autori dobrovoljci, i u potpunosti je neprofitan projekt, postao najuglednije komentatorsko okupljalište na Balkanu i kontinuirano raste (eto, danas tijekom dana uvodimo dvije nove kolumne i pripremamo nove, uskoro).

Je, da, bit će da ga vodi neka protuha, neki bezveznjak, netko tko, kako reče Ivan Miklenić s pozicije prvog kaptolskog pera, ”ne zna pisati”.

Što je to meni? Zašto mi je udrilo u glavu pa se, čini se, hvalim i veličam?

Ništa, ljudi, ništa osobito. Samo što, eto, 30 godina pišem za dobro ove naše zajednice i za mir i promociju dijaloga na prostoru bivše Jugoslavije (zbog čega sam i došao mitropolitu Porfiriju s idejom da okupimo intelektualce voljne razgovarati i da napravimo jedan kružok).

Novinarstvo služi, u mom slučaju je to tako zamišljeno: ne samo za puko skupljanje i prenošenje podataka, nego u prvome redu, za kritičko propitkivanje stvarnosti

Sitnica zapravo.

Pravim se važan time što cijeli moj angažman nazivam ”sitnicom”? Ne! Vrlo brzo nakon moje smrti malo će se ljudi sjećati mene. Kroz neko vrijeme će se dogoditi da će i moje grobno mjesto ostati nezapaženo. Tako valjda moraju stvari biti na ovom terenu.

Ali bit našeg posla je u ovomu: da tim ”sitnicama” popravljamo što se popraviti da. Tako da svatko koliko može i svatko od nas na svoj način gura stvar prema boljemu.

Bilo bi lijepo kada bi svaki novinar imao neki svoj san, kada bismo se odvažili na snove koji donose mir i dobro. Znate da je Martin Luther King tijekom marša na Washington 28. kolovoza 1963. izrekao onaj čuveni I have a dream. Ja ću iznijeti moj san, zbog čega sam se, na neki način, pripremao proteklih trideset godina.

Ja bih volio širiti mogućnosti i prilike za dijalog među crkvama i vjerskim zajednicama, ali i dijalog među svjetonazorima; ja bih želio da se izgradi do sada nepostojeća mreža komunikacije svih onih posvećenih dijalogu. Volio bih ostati još neko vrijeme relativno zdravim kako bih se posvetio tim ciljevima. Dat ću sve od sebe da Autograf ostane kvalitetan i da bude još bolji, makar se i ne dogodila potrebna podrška naših čitatelja (hvala onima koji nam pak daju priloge da održimo portal).

Ali trebamo jedan novi alat.

Mislim da smo blizu dana kada ćemo ga moći početi koristiti, pak će i to biti proces rasta i učenja, rada na tim spomenutim ”sitnicama” koje mijenjaju svijet na bolje.

Volio bih da mi vjerujete da sam prema vama iskren, da volim ovaj posao kojim se bavim, i da ga radim zbog vas.

Hvala.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Tko je čovjek, Jorge Mario Bergoglio, koji obnavlja Crkvu?
  • Izašao sam iz bolnice, pogledao emisiju Peti dan, i požalio!
  • Matu Uzinića čitam ovako: kršćanstvo mora biti oslobodilačko
  • Velike greške i zloća u pisanju o Bozanićevom nasljedniku
  • Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (2)
  • Nekoliko opaski o novinarstvu kakav prakticiram
  • Majko naša koji si Bog, pazi na sina u zambijskom zatvoru
  • Matijanićeva smrt: trebamo neovisnu istragu i bolje novinare
  • Braćo pederi, sestre lezbe: Bog vas voli! I ja isto
  • Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Alojzije Stepinac, Anita Malenica, autograf, Boris Dežulović, Boris Pavelić, Democroacia, Drago Pilsel, Franjo Kuharić, Franjo Tuđman, HND, Ivan Miklenić, Ivan Pavao II, Ivo Jelić, Joseph Pulitzer, Josip Bozanić, Maradona, mitropolit Porfirije, Novi list, Oslobođenje, OTV, patrijarh Irinej, Sarajevo, Šarinić, Zagreb

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT