Milan Rakovac
Poslije Titove smrti kružila je anegdota kako se netko od naših vođa pohvalio Giancarlu Pajetti da će Jugoslavija opet biti jedinstvena – ako nas netko napadne. A Pajetta upita: A ako vas nitko ne napadne? Nitko nas ne napada još od 1941. godine, ali zato napadamo sami sebe kao nikad nijedan okupator, kojih ovuda nikad nije falilo, od Karla Velikog do Firera i Dučea.
Hoćemo li opet napasti sami sebe? Jer Milorad Dodik najavljuje da je vrijeme okupljanja svih Srba u jednu državu, pa onda napravi prvi korak – velikom vojnom paradom u Sarajevu. Kao da bi Wehrmacht došao u Lenjingrad na tridesetu godišnjicu grada kojeg je četiri godine opsjedao.
I sad, nazire li se na balkanskim horizontima Četvrti balkanski rat (ratovi)? Prvi balkanski rat 1912. godine poveo je veliki savez (Srbija, Bugarska, Crna Gora, Grčka te Rumunjska) da se oslobodi vjekovne turske okupacije. A već 1913. u Drugom balkanskom ratu zaratili su pobjednici između sebe. Treći balkanski ratovi od 1991. do 1999. još traju ”mirnim putem” (za sada), a već se priprema Četvrti balkanski rat?
Izabirem neke srpske odgovore (iz Banja Luke i Beograda) na Dodikove groteskne prijetnje. Za beogradski dnevnik Danas rekao je banjalučki kulturolog Srđan Šušnica:
”Prije svega slavljenje 9. januara je kopanje po živim ranama porodica preko 30.000 civilnih žrtava ratnih zločina i genocida, mahom Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, bosanskih Muslimana, koje su počinile oružane snage devetojanuarske Republike… Tog 9. januara makijavelistički je ozakonjen genocid kao alat i učinjen je prvi formalizovani korak u provođenju politike istrebljenja nad ne-Srbima na osvojenoj teritoriji, ali politike terorisanja građana BiH u opkoljenim gradovima i enklavama.
To je čin kojim je ozakonjen kulturocid i negiranje Bosne, zatiranje bosansko-hercegovačke istorije i kulturnog nasljeđa, kojim je uništeno društveno i kulturno tkivo onakve BiH kakvu pamte generacije rođene prije druge polovine 1970-ih… To je velikosrpski pristup u BiH, bio i ostao. Što možeš od Bosne prisvoji, što ne možeš prisvojiti ubij i uništi, što ne možeš uništiti negiraj, ignoriši i drži pod čizmom…
Znate onu Kišovu, ‘gdje je sve laž, ništa nije laž’, ‘gdje svi lažu, niko ne laže’. Nažalost to je Srbija, to je srpski narod danas, posmatran iz mefistovske tame tog 9. januara… Na trećem nivou to je ta militarizacija, pravoslavna teokratizacija i rusifikacija politike, države i društava u Srbiji i zemljama ‘srpskog sveta’…”.
Đorđe Krajišnik, dnevnik Oslobođenje: ”Dakle, stvar je uvijek identično jasna, vrijeme je praznične zadriglosti, a na želudac etnonaciona dobro je kad se navali kamenčina incidentnog tereta, jerbo raspištoljenoj svjetini nije dovoljno što pirotehnikom uznemirava dane i noći, potrebito joj je sad da se malo zaoštri, da je vlastodršci zaliju slavljeničkim etnobenzinom i zapale… Mobilizacija naciona za neustavni praznik tako, bez dvojbe, za cilj ima jedino i isključivo stvaranje panike i ponovo igranje na kartu straha…”.
Tomislav Marković, beogradski književnik i novinar: ”Nikakva šminka, relativizacije, falsifikati ne pomažu. Republika Srpska je nastala na zločinu i genocidu, tu činjenicu niko nikad ne može promeniti. Proslavljanje Dana Republike Srpske je odavanje počasti fašistima koji su belim trakama u Prijedoru označavali bošnjačke kuće. Devetog januara se slave koncentracioni logori za mučenje i ubijanje Bošnjaka, Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjača, Luka i mnogi drugi. Slavi se hotel ‘Vilina vlas’ koji su Milan Lukić i njegovi dželati pretvorili u logor za silovanje. Slavi se ubijanje bošnjačkih civila na Višegradskom mostu koje je predvodio isti taj Lukić. Slavi se pokolj na Korićanskim stijenama, masakri u Kozarcu i Rogatici, slavi se opsada Sarajeva, slavi se elitocid i kultorocid, slavi se genocid u Srebrenici, slave se masovne grobnice, primarne, sekundarne i tercijarne. Nema monstruoznijeg praznika na svetu od Dana Republike Srpske”.
Rekao bih, ipak, rata teško da će biti, kolikogod paradirale soldateske Balkana, lutke na konopcu, olovni vojnici, zlosretni švejkovski potomci hajduka i uskoka. Jer oni su samo nemoćno topovsko meso tupih balkanskih harambaša na čelu lokalnih režima. Koji ne vladaju ni situacijom u vlastitom dvorištu, nego mogu samo prenositi virtualne ratničke igre s Mreže u svoje somnabulistične sanje u stvarni svijet.
A taj svijet, južnoslavenski narodi (”i narodnosti”) mučni, srozani, deklasirani svijet Balkana (+ susjedstvo) vratio se materijalno-moralno u bijedno srednjovjekovlje.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Oružje ide kao kruh, a skupo je kao zlato
- Istra – duh i duša eurolandije
- Istra kao Itaka
- Crnogorsko ”Evropa sad” ili o paradigmi čojstvo i junaštvo
- Dubravka Ugrešić u raljama mužjačkim
- Rex blues, moj Galebe*
- Je li nebo plavo baš za sve narode?
- Kriegsluftballons: mozak ljudske vrste otišao na kvasinu
- Čovječanstvo se roji jer se kraja boji
- Imamo povijesnu priliku da uredimo naš životni prostor
