Čovjek danas je utopljenik u oceanu laži i straha i otuđenja

Cio mio, se cantava una volta ”od Jadrana do Kitaja slobode nam sunce sja”. Carpinteri e Faraguna, italianissima, tra latro, scriveva ”L’Austria iera un paese ordinato”.

Pak je Adenauer denacificira Đermaniju. Inšoma, antinacifašo koalicija je načinila novu državu, Zapadnu ma veri i Istočnu, a di je sada Država? A ma. A bo.

Magari da sad covidokracija zna načiniti kuntrat a la Roosevelt-Churchill-Staljin-Tito-Mao, tako da se zna ki je ki i ča je ča, i ča ni i nieće biti.

Magari da i sad u pandemiji nan je još koji premijer almeno kako ča je Draghi, a ne uvi naši dragoni da strapazzo, zmaji napuhani ča smo ko dičina letili spod njih po Istri i Krasu fino a Pechino, a?

Ma naši luft-baloni ča nan zapovidaju i poberu šuolde, altroche soto la Defunta se stava sai piu ben, se magnava crodighe e luighnaighe co’l cren – kako su naši domaći fašištuoni Del’Ultima Ora republikini kantali Lili Marlen.

Ma, fia mia&fio mio, xe grave sul Piave altroche život-damo-Trst-ne-damo.

Čovjek danas je utopljenik u oceanu laži i straha i otuđenja. Cijeli ljudski rod na ovoj našoj zlosretnoj Titanic-planeti kao da od dotrajalosti i vlastitog nemara tone u ambis.

A voditelji civilizacije, državnici, milijarderi, medijski moguli i crkveni poglavari e tutta la marmaglia ladrona, kao da hoće ubrzati potonuće: posve nesvjesni da će i oni sami potonuti s tim Titanicom?

Čovjek danas je utopljenik u oceanu laži i straha i otuđenja. Cijeli ljudski rod na ovoj našoj zlosretnoj Titanic-planeti kao da od dotrajalosti i vlastitog nemara tone u ambis

Ili se nadaju da će baš njih spasiti, KAO UTOPLJENIKE s Titanica, ona naša blažena KundK ”Carpathia”?

Giorgio Agamben, pravi Atlant slobodne filozofske, ali i agitatorske, aktivističke misli, ujedno je jedan od (sve brojnijih) žuljavih kamenčića u ”potpisanoj” vladarskoj cipeli, kao što je nama ostalima svima sve ”potpisano” i naročito propisano.

Agamben bez uvijanja u celofan politički korektnog blebetanja, okomljuje se godinama baš na sve to što nam je propisano i potpisano, pa tako i u svom ingenioznom versificiranom manifestu:

Si è abolito l’amore

 

Si è abolito l’amore
in nome della salute
poi si abolirà la salute.

Si è abolita la libertà
in nome della medicina
poi si abolirà la medicina.

Si è abolito Dio
in nome della ragione
poi si abolirà la ragione.

Si è abolito l’uomo
in nome della vita
poi si abolirà la vita.

Si è abolita la verità
in nome dell’informazione
ma non si abolirà l’informazione.

Si è abolita la costituzione
in nome dell’emergenza
ma non si abolirà l’emergenza.

Agamben nas upozorava, zbunjene ovce pokornog stada, da mnoge vlade govore kako je ljudski rod i sve nacije danas u ratnom stanju.

A to ratno stanje služi istim vladama i auto-pluto-kleptokracijama samo za to da nas drže u izvanrednom stanju: ograničenja slobode kretanja, policijski sat, zabrana okupljanja (osim u crkvenim ritualima, jasno!).

”Veza između vlasti i rata je, međutim, prisnija i konzistentnija. Činjenica je da vlasti nikako ne mogu trajno bez rata. U svom romanu Tolstoj ratu suprotstavlja mir, u kojem ljudi manje-više slobodno prate svoje želje, svoja osjećanja i misli i koji mu se čini kao jedina stvarnost, nasuprot apstrakciji i ratnoj laži, u kojoj kao da sve nastaje iz neumoljive potrebe”, piše Agamben, pozivajući se, nakon Tolstoja, na Lorencetijevu fresku u Sieni popularno nazvanu ”Dobra vlada” (Buon Governo):

Pak je Adenauer denacificira Đermaniju. Inšoma, antinacifašo koalicija je načinila novu državu, Zapadnu ma veri i Istočnu, a di je sada Država? A ma. A bo

”Historija, bez koje je moć gotovo nezamisliva, je strogo povezana s ratom, dok je život u miru po definiciji stanje bez historije. Nazvavši svoj roman ”Istorija” (La Storia), u kojem je priča o jednostavnim životima ljudi suprotstavljena ratovima i katastrofalnim događajima 20. stoljeća, Elsa Morante je sigurno tako nešto imala na umu…

Moguće je, međutim, da rat protiv virusa, koji se trenutno čini kao idealno oruđe, kojim vlade mnogo lakše usmjeravaju događaje prema svojim potrebama nego u pravom ratu, završi, kao i svaki rat, tako što će im se oteti kontroli. I možda tada, ako ne bude kasno, ljudi opet potraže onaj nekontrolirani mir kojeg su se tako nepromišljeno odrekli”.

Agamben malo ”pretjeruje”, ovo sad ipak još nije onaj prijeteći rat, nad velegradovima za sada ne niču nuklearne pečurke.

Ali, ratno stanje u kojem jesmo, već je trajno, svjetsko-ulični ratovi demonstranata i snaga ”reda” stvara nesavladivi nered, koji generira sve više sve neurednijega nereda, a oligrahije su shvatile kako je, zapravo, jako lako vladati svijetom i već potpuno neurotiziranim čovječanstvom: šireći bespomoćni strah od zaraze, bijede, smrti.

Jer tada će, na rubu živaca, čovjek ili poslušati ili poduzimati nešto neumnoga – a u oba slučaja paleoratno stanje vlasti će kao od šale uvoditi, pa pokoravati tog nesretnog uomo qualunque, tebe i mene, cio e, sestro moja, brate moj.

Zato moramo samo istinom i kritikom ispuhati napuhane papirnate zmajeve vladarske infantilije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• 80 godina od ustanka: Velik je Mali Iž
• U banani smo: sve je manje radnika
• Ruka za ruku, delo za delon
• Boris Pahor nepomirljivi čovjek svijeta, čovjek stoljeće
• Ex-Yu buja prijetećim izazovima kao i prije triju desetljeća
• Vi sužnji koje mori glad
• Hoće li biti kruha? Kruh??? Brioche!!!
• Orbania: autokratori wannabe basileusi
• Njegova ogromna malenkost (poslije smrti Igora Mandića)
• Lepa, o, lepa bo smrt Evrope

» Svi tekstovi ovog autora