Čovjek je čovjeku pas rata

Postoje tri vrste ljudi, objašnjava strogi patrijarh obitelji Kyle za večerom svojoj supruzi, koja krotko šuti, i svojim sinovima, koji su upravo sudjelovali u tučnjavi na školskom igralištu. Postoje ovce, koji ne vjeruju u postojanje zla na ovome svijetu, pa se ne znaju ni zaštiti od njega. Postoje vukovi, koji zlostavljaju ovce. I postoje psi ovčari, koji čuvaju ovce od vukova.

Jednostavno? Dakako. A stariji sin Chris upravo je u tučnjavi zaštitio mlađeg brata od nasilnika, pa sada zna što mu je životni poziv.

“American Sniper” knjiga je u kojoj nema mjesta nijansiranjima: američki vojnici u Iraku su na strani pravde, Iračani i pripadnici drugih bliskoistočnih naroda su na strani zla i mržnje, a sâm Kyle je onaj koji čuva svoje suborce preciznim pogocima s katkad nepojmljivo dalekih krovova

Bio je to briljantan pedagoški pristup – bez knjige na vidiku, ali s vjerom u srcu (makar i posve manihejskom). Uz njega je bilo potrebno samo još da otac starijem sinu usadi i ljubav prema vatrenom oružju tijekom ugodnih šetnji rančem, prožetih usmrćivanjem nevinih životinja, kako bi dječak izrastao u Chrisa Kylea, najsmrtonosnijeg snajperista u povijesti oružanih snaga SAD-a.

Kyle je, prema svjedočanstvima suvremenika, bio popriličan pas rata. Izrastavši u rasan primjerak teksaške ljudeskare, dvadesete godine svog života utrošio je u pokušaje da postane ako ne bar kauboj, onda jahač rodea. Zatim je postigao da ga prime u elitnu postrojbu ratne mornarice, famozne SEAL-ove, te krenuo u ostvarivanje životnog poziva, metak po metak.

Budući da američke oružane snage ne daju službene iskaze o ratnom djelovanju svojih snajperista, Kyle se nakon četiri odslužene misije u Iraku mogao hvaliti da je odstrijelio 255 osoba (vojska je potvrdila 160, što je već dovoljno za taj morbidan rekord).

Vrativši se iz zemlje gdje je usavršio svoje vještine daljinskog ovčarstva, osnovao je Craft International, tvrtku za pružanje usluga osiguranja, paravojne potpore i ostalih vidova čuvarstva. Zatim je objavio knjige American Sniper i American Gun, prikaze vlastitog ratnog iskustva koji se, je li, ne mogu i ne žele provjeriti, ali su izuzetno dobro poslužili za promidžbene potrebe šefa Craft Internationala.

“Snajperist” je pak film koji svoje manihejsko gledanje na svijet prikriva tankoćutnim pogledom Bradleyja Coopera i vještom režijom Clinta Eastwooda, pretvarajući tako Irački rat – prvi čin otvorene vojne agresije u povijesti SAD-a – u obrambeni

American Sniper izuzetno je banalna knjiga, u kojoj Kyle prikazuje sebe kao suvremenu inačicu Ramba koji odlazi tamaniti divljake nezahvalne zbog toga što ih je Amerika riješila Saddama i donijela im slobodu. U knjizi nema mjesta bilo kakvim nijansiranjima: američki vojnici u Iraku su na strani pravde, Iračani i pripadnici drugih bliskoistočnih naroda su na strani zla i mržnje, a sâm Kyle je onaj koji čuva svoje suborce preciznim pogocima s katkad nepojmljivo dalekih krovova.

Iako je iz američkog doživljaja vlastitog vojnog angažmana u Iraku izbacio sve nedoumice do kakvih dođe u susretu s povijesnom perspektivom i objektivnim činjenicama (ili upravo zbog toga – Kyle je knjigu napisao za sebi slične, one koji inače ne čitaju knjige), American Sniper je postao golem hit, donijevši Kyleu i njegovoj obitelji više milijuna dolara. Otprilike dva posto tog iznosa Kyle je uplatio za pomoć ratnim veteranima, što mu je omogućilo da se potom naziva velikim čuvarem svojih suboraca i nakon povratka s bojišnice.

Kyle je poginuo početkom veljače 2013. u još nerazriješenom incidentu, od metka veterana oboljelog od PTSP-a. Čovjek koji je za sebe tvrdio da je legenda naposljetku je to i postao.

Cijela ta umnogome samostvorena fama navela je scenarista Jasona Halla da prione na pisanje ekranizacije Kyleove knjige.

U tome mu je zdušno pomagala pokojnikova udovica Taya, svjesna da će prestižan film o Kyleovu životu zacementirati njegovu ostavštinu onako kako bi on htio.

To mu je uspjelo bolje nego što je i sâm Kyle u svojim najnesputanijim snatrenjima mogao očekivati. Snajperist (kako se film zove kod nas, jer čemu se baktati pojedinostima oko njegove nacionalnosti) pruža američkoj publici prvu priliku da na uzbudljiv, tehnički vrstan i emocionalno prihvatljiv način proživi irački rat s nepoljuljanim u uvjerenjem u ono čemu svakog mladog Amera uče od najmanjih nogu: u tvrdnju da je Amerika najbolja zemlja na svijetu.

Bradley Cooper, fizički preobražen u doslovnu repliku, u filmu prolazi sve što je pravi Kyle prolazio, osim što mu dodaje onaj vilinski prah Hollywooda od kojeg sve postaje čarobnije i bolje: dodaje mu emociju, introspekciju, moralnu refleksiju.

Film ne spominje ni Craft, ni tužbe za laži i klevete za koje je Kyle bivao proglašavan krivim, ni njegove tvrdnje o ubijanju civila u samome SAD-u: filmski Kyle nijednom se ne laća puške da ubija, nego samo da brani.

Pretvorivši tako Irački rat – prvi čin otvorene vojne agresije u povijesti SAD-a – u obrambeni rat, Snajperist umjesto gorke istine nudi američkoj publici slađu laž. Uz takvu katarzu, zar čudi da je neizbježno da upravo ovaj naslov na putu da postane najgledaniji film iz 2014. u Americi, gledaniji i od velezabavnih Čuvara galaksije i od fascinantnog trećeg nastavka Igara gladi?

Clint Eastwood može tvrditi koliko hoće da je ovo apolitičan film, koji mu je došao već posve oblikovan nakon što je Steven Spielberg u posljednji čas odustao od režiranja: Snajperist je gledan zbog svog političkog sadržaja, gledan je zato što pruža eskapizam na način koji samo Hollywoodu može poći za rukom: davanjem humanosti onome što je zapravo nije imalo.

 I kao takav, najveća je tempirana bomba na kinorepertoaru proteklih godina. Nije lako procijeniti kakve bi posljedice Snajperista mogle biti – i kad je riječ o katartičnoj autorefleksiji koja zapadnom upletanju u prostor današnjeg Iraka nasušno treba u stoljeću proteklom od sporazuma Sykes-Picot, koji ga je stvorio, i kad je riječ o pravedničkoj samouvjerenosti uz oružanu potporu koja tinja među sve manje brojnom bijelom većinom u američkom zaleđu, i kad je riječ o njezinom ekvivalentu, militarizmom potkrijepljenoj doktrini američke iznimnosti koja definira ovo novo američko stoljeće.

Sigurno je jedino da će posljedice biti dalekosežne, baš kao što i priliči hagiografiji tipa koji je tvrdio da može ubiti čovjeka s udaljenosti od dva kilometra. Problem – za Amere – jedino bi mogao biti u tome što će posljedice stvoriti ne oni koji su uprli ovu dugu cijev, nego oni koji su se, karikirani u divljake, našli na njezinom suprotnom kraju.

Znate već, oni vukovi u ovčjem ruhu.