Dana 7. svibnja 2019. godine papa Franjo svojim moto proprijem Vos estis lux mundi, potpisao je svojevrsni ”priručnik” Kongregaciju za vjeru, pravne upute za ophođenje crkvenih službi sa seksualnom zloporabom maloljetnika i osoba s posebnim potrebama od strane svećenika.
Priručnik je izrastao iz kompilacije svih prijedloga, što su ih biskupi iznijeli papi tijekom posebne Biskupske sinode održane 22. veljače 2019. godine, namijenjene problematici zlostavljanja maloljetnika i osoba s posebnim potrebama u crkvenom miljeu.
Zaštita takvih osoba bila je tada središnja tematika, iako se, samo iz televizijskog praćenja, moglo zaključiti da je ta zaštita doduše iskrena briga ovoga pape i njegova iskrena volja da se zalaže baš za ovu kategoriju žrtava.
Papi je vidljivo stalo do izlaganja biskupa iz cijeloga svijeta, no to nije brinulo baš sve prisutne. Televizijske kamere zabilježile su blago dremuckanje ili zijevanje mnogih visokih crkvenih dostojanstvenika i zato je objavljivanje prošlogodišnjeg svibanjskog moto proprija zapravo pravo čudo.
Izlaženje papinskog moto proprija 2019. godine, baš nije bila ”vijest”, jer je takvih crkvenih objava i prije bilo. Da podsjetim samo na moto proprije od 4. lipnja 2016. godine Come una madre amorevole i onaj od 26. ožujka 2019. Sulla protezione dei minori e delle persone vulnerabili.
Za širok krug čitatelja najnoviji dokument, napisan pravničkim rječnikom, ipak je isuviše ”specijalistički”. A tko bi se tek sada bavio tom problematikom, za koju zanimanje jako oscilira – bukne u trenucima kad se dogodi ”slučaj”, da bi nakon toga ponovo zamrlo.
Pobožnost ne smije biti niti surogat za nedostatne intelektualne i emocionalne sposobnnosti, a pod pontifikatom pape Ivana Pavla II. pobožnost je bila primarni kriterij i ispred svih drugih – i to ne slučajno. Upravo su iz tog izvitoperenog vrijednosnog kriterija proizlazila problematična imenovanja biskupa
Sada, kad je svijet zauzet pandemijom korone – tko bi se još sjetio lanjske posebne sinode i mahom razočaranih osvrta na nju. Ispod radara javnosti prošao je i jedan od najznačajnijih detalja iz ”Priručnika” da je rok za implementaciju svih uputa bio 1. lipnja 2020. godine.
Do toga datuma mjesne su biskupske konferencije morale imenovati posebne povjerenike za problematiku seksualnog zlostavljanja. Početkom lipnja ove godine jamačno se ništa nije čulo niti saznalo o nekom posebnom zalaganju biskupa u tom pravcu. Činjenica je da su upute primljene na znanje, no primijenila se narodna izreka da se nikad ne jede onako vrelo čim se skuhalo.
Sredinom srpnja 2020. godine evo vijesti: Šibenska biskupija dobila je svojeg povjerenika. To znači da se u toj biskupiji izabrala crkvena osoba zadužena za prikupljanje i pravno ophođenje sa svim informacijama, potvrđenim i nepotvrđenim, s glasinama, anonimnim prijavama, čak i samo kad se pojavi sumnja u to da se pripadnik klera ili osoba u crkvenim službama ogriješila o šestu Božju zapovijed.
Biskup je imenovao katedralnog župnika don Krešimira Matešu biskupijskim povjerenikom za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, a za tajnicu povjerenstva postavljena je voditeljica bračnog i obiteljskog savjetovališta Marija Friedrich (IKA).
Njih dvoje ovlašteni su za područje Šibenske biskupije primati dojave o mogućim slučajevima povrede zaštite maloljetnika i ranjivih osoba, saslušati dojavitelje i žrtve, obraditi zaprimljene dojave u skladu s kanonskim zakonodavstvom i mjerodavnim smjernicama Hrvatske biskupske konferencije, a dužni su o svemu obavijestiti dijecezanskog biskupa.
Koliko sam mogla ustanoviti, čitajući web stranice ostalih hrvatskih biskupija i nadbiskupija, Šibenik prethodi dobrim primjerom.
Zahvaljujući ljubaznoj pomoći docenta Riječkog teološkog fakulteta dr. sc. Marka Medveda došla sam do saznanja da u Riječkoj nadbiskupiji i u Krčkoj biskupiji djeluju povjerenici. Narav njihova posla nalaže im izuzetnu diskreciju. Od gospodina docenta Medveda, kojem ovdje zahvaljujem na pomoći, saznajemo i da je i u nadbiskupiji Zagrebačkoj imenovan povjerenik. Eppur si muove.
Razumljivo je da neke biskupije ne daju ove vijesti ”na velika zvona”. No diskrecija vrijedi za rad u konkretnim slučajevima. Povjerenici su dužnosnisnici Crkve. To, međutim, po mom uvjerenju, ne isključuje da se javnosti predstave kao ustanova kojoj se svi s konkretnim podacima mogu obratiti.
Javnost saznaje tko je tko u pravosudnim organima, javnost ima i mogućnost upoznati se s procesnim pravom i s pojedinim postupcima i pravnim radnjama.
Crkva u svijetu, svjesna svoje odgovornosti pred ljudima, pojedincima, građanima i, nadam se, želi im poručiti da svaka žrtva zlostavljanja od strane Crkve u toj će teološkoj zajednici naići na osudu i na kaznu, jer Crkva poznaje, prepoznaje i priznaje odgovornosti i traži od svojih službenika čak povišeni stupanj odgovornosti.
Zato mi se čini da ne bi bilo naodmet da imenovanje povjerenika ne ostane ”unutarcrkvena” stvar i tajna, nego da bude javno obznanjena činjenica. Imenovani povjerenik nije se, koliko je meni poznato, predstavio javnosti. Konferencija za novinare kojom bi javnost upoznali sa svojim ovlastima, zadacima i granicama djelovanja, čak bi produbila povjerenje građana da Crkva misli ozbiljno.
Povučeni, samozatajni povjerenik, govori i o vjerojatno neprevladanoj rezervi Crkve prema svjetovnom području. ”Što se to tiče države?!” vjerojatno argumentiraju crkveni dužnosnici, koji smatraju da se države i javnosti ne tiče kako Crkva postupa s grešnicima u vlastitim redovima.
Crkva u svijetu, svjesna svoje odgovornosti pred ljudima, pojedincima, građanima i, nadam se, želi im poručiti da svaka žrtva zlostavljanja od strane Crkve u toj će teološkoj zajednici naići na osudu i na kaznu, jer Crkva poznaje, prepoznaje i priznaje odgovornosti i traži od svojih službenika čak povišeni stupanj odgovornosti
Javnost ipak samo traži senzacije – da je državi možda stalo do suradnje s Crkvom po pitanjima, koja su res mixtae par exemple, i da se javnost zna primjereno ophoditi s njima, u to crkvene službe baš ne vjeruju. Svijet, bezvezno raspravlja o stvarima u kojima je u Crkvi odavno sve riješeno i neupitno. Tako mi se doima crkvena šutnja o prevažnim temama vezanim uz bolne grijehe i slabosti.
Još jedan argument zašto suradnju Crkve i države u cilju suzbijanja seksualne zloporabe maloljetnih osoba s posebnim potrebama smatram poželjnom. Zloporaba osoba s posebnim potrebama, ali i maloljetnika od strane punoljetnih osoba jest zloporaba službenog autoriteta, iskorištavanje odnosa ovisnosti i zato naročito težak vid zloporabe.
Problem nije samo unutarcrkveni, s njime se potencijalno suočavaju sve ustanove u kojima postoje hijerarhije i, što su izraženije, to je i veća napast zloporabiti ih za individualne interese i za pritisak na podčinjene. Sastavni dio zlostavljanja jest poremećen odnos pozicioniranih prema nemoćnima
Prijeko je potrebno ”čišćenje” i prevencija i u smislu temeljitog preispitivanja edukacije svećenika. Nužna je pozornost pri izboru svećeničkog podmlatka, njihovo praćenje za trajanja studija i edukacije, te promicanje zdrave duhovnosti i jačanje snage za očuvanje celibata. Poželjno je isključiti sve one koji pokazuju smanjene psihofizičke i moralne preduvjete, odnosno neuravnotežene osobe.
Pobožnost ne smije biti niti surogat za nedostatne intelektualne i emocionalne sposobnnosti, a pod pontifikatom pape Ivana Pavla II. pobožnost je bila primarni kriterij i ispred svih drugih – i to ne slučajno. Upravo su iz tog izvitoperenog vrijednosnog kriterija proizlazila problematična imenovanja biskupa.
Papa Franjo je dobro slušao sve glasove iz Crkve i izvan nje. Zloporaba duhovnog autoriteta i odnos ovisnosti podređenih osoba svojim poglavarima prvi put se izrekom spominje među oblicima zloporabe.
Duhovno zlostavljanje od strane autoriteta predugo je bilo tabuizirano. Sada se otvoreno problematizira, i to je već značajan korak u pravcu osvješćivanja i razbijanja tabua – i tabua suradnje Crkve s državom, kad se radi o nekom posvećenom grešniku.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Pitanje eutanazije oko kojeg će se uvijek lomiti koplja
- Slijepu mrlju percepcije imaju i mjesne crkve diljem Europe
- Ljudi, Vatikan je shvatio da žene znaju čitati!
- Papa Franjo lik sv. Josipa predstavlja kao uzor služenja
- Zašto Crkva u RH kvalitetno ne donosi stav oko cjepiva?
- Apel iz Austrije: Dopustite ulazak migrantima iz kampa Moria
- O antivakserima, teoretičarima urota i drugim svojeglavcima
- Ruše li staro i mijenjaju li vrijeme u Crkvi dvije smrti
- Kakav će svijet biti poslije korone?
- Ne smijemo pristati ni na kakav razgovor o pravu ubijanja
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.