Ja sam u Ameriku prvi put stigao u godini (1970.) kada je najpoznatiji afroamerički teolog James Cone objavio izuzetno utjecajnu knjigu ‘’Black Theology of Liberation’’ (‘’Crnačka teologija oslobođenja’’). Od samog početka mog studentskog boravka u Sjedinjenim Državama bio sam zaintrigiran pitanjem vjerskog i društvenog identiteta američkih crnaca i njhove mukotrpne borbe za ravnopravnost.
Za američke crnce je religija sveobuhvatnija i životno bitnija odrednica nego kod bjelacke većine. Prema nedavnim istraživanjima agencije Pew gotovo 80% Afroamerikanaca smatra vjeru važnom u svom životu, dok je nacionalni prosjek ispod 50%. Oko polovice američkih crnaca ide u crkvu svaki tjedan i to uglavnom u njihove (još uvijek uveliko segregirane) crnačke zajednice.
U prvim desetljećima njihova sužanjstva robovlasnici nisu dopuštali crncima nikakva, pa ni vjerska okupljanja, u strahu da ne otkriju potencijale svoje duhovne snage i čežnju za slobodom. Njihova se duhovnost uglavnom prakticirala u kolibama ili prikriveno na drugim izoliranim mjestima na rubu plantaža
Afroamerikanci tvrde da im redovito sudjelovanje na bogoslužjima, proučavanje Biblije, molitve, propovijedi, a posebice slušanje i pjevanje duhovne glazbe, pomažu kako bi svoje životne borbe i teškoće shvatili i prevladali u širem kontekstu univerzalne borbe između dobra i zla, između Boga i đavla.
U prvim desetljećima njihova sužanjstva robovlasnici nisu dopuštali crncima nikakva, pa ni vjerska okupljanja, u strahu da ne otkriju potencijale svoje duhovne snage i čežnju za slobodom. Njihova se duhovnost uglavnom prakticirala u kolibama ili prikriveno na drugim izoliranim mjestima na rubu plantaža.
Strah vlasnika nije bio bezrazložan. Što više je biblijska poruka dopirala do njih, robovi su sve više mogli prepoznati zlo i grešnost robovlasničkog sustava, pa su počeli zauzimati nepomirljiv stav prema sistemu koji koji tlači i bezobzirno izrabljuje nedužne ljude.
Crnački robovi su postupnim svetopisamskim opismenjavanjem postajali sve više frustrirani svojim stanjem te, ponajprije pjesmom, počinju biblijske motive izlaska iz Egipta i o obećanoj zemlji slobode kontekstualno artikulirati u potrazi za vlastitom slobodom.
Kasnije su robovlasnici nerijetko dopuštali crncima da rubno prisustvuju njihovim bogoslužjima u istim zgradama kako bi ih mogli lakše kontrolirati. Crncima je te diskriminacije i pritiska bilo previse, te su stoga potkraj 18. stoljeća počeli osnivati svoje neovisne crkve na južnim plantažama, ali i drugdje na kontinentu. To je označilo prve pokušaje bijega od diskriminacije koju je bjelačka većina prakticirala i na sam “dan Gospodnji”, a koja je inače nerado evangelizirala crno stanovništvo jer ga je u velikoj mjeri smatrala nižom rasom koja nije dostojna Kristove uzvišene objave.
Prvu crnačku crkvu osnovao je 1794. godine poznati metodistički evangelizator i prosvjetitelj Richard Allen, jedan od najutjecajnijih crnačkih lidera Amerike. Ona se vremenom proširila te prerasla u snažnu denominaciju African Methodist Episcopal Church (AME), čiji je Allen bio prvi biskup.
Taj je dokument posložio temelje za daljnju akademsku nadgradnju crnačke teologije koja je uz latinoameričku teologiju oslobođenja i korejsku minjung teologiju postavila ključna pitanja od ogromne važnosti za cjelokupno kršćanstvo
Snaga Allenove ličnosti i utjecaja je vidljiva već po tome što se preko njega obratio njegov vlasnik koji mu je dopustio da si otkupi slobodu te mu svestrano pomagao da razvije svoju evangelizatorsku djelatnost i radi na slobodi i neovisnosti crnačkih crkava.
Slijedilo je stvaranje čitavog niza slobodnih crnačkih crkava koje su bile potpuno neovisne o bjelačkoj klerikalnoj hijerarhiji. One predstavljaju, kako zaključuju kasnije socio-političke studije, “prve primjere crnačkog nacionalizma i crnačkog separatizma u Americi’’.
Njihova međusobna solidarnost i zajedničko bavljenje problemima rasizma je ponajviše pridonijelo stvaranju njihova vjerskog i društvenog identiteta, koji je vrhunac i najsnažniju afirmaciju zadobio kroz Pokret građanskih prava (1955.– 1965.), čija su najprepoznatljivija imena dvojice ubijenih lidera Malcolma X i Martina Luthera Kinga.
Od samih početaka te su crkve postale i najsnažniji instrumenti u borbi za crnačku ekonomsku i društvenu neovisnost.
Poruka oslobođenja i ravnopravnosti je postala glavni motiv afroameričke duhovnosti, a odigrala je značajnu ulogu u već spomenutoj borbi za građanska prava u šezdesetim godinama 20. stoljeća.
Black church je zajednički naziv koji se rabi kako u popularnoj kulturi tako i u stručnoj literaturi kao oznaka za cjelokupnu instituciju koja obuhvaća pojedince i afroameričke crkvene zajednice svih denominacija i orijentacija.
Na početku spomenuti teološki lider američkih crnaca James Cone je već 1969. svojim tekstom ‘’Crnačka teologija i crnačka moć’’ sažeo uvjerenja i ciljeve afroameričkog kršćanstva. On se oslanja na rad novoosnovanog The National Committee of Black Churches koji je iste godine izdao Deklaraciju o crnačkoj teologiji. Taj sadržajem značajan i intencijom smjerodavan dokument kroz četiri pažljivo sročene toćke analizira novi teološki pravac crnačke teologije oslobođenja.
Dr. Michael Haynes je bio visoko cijenjen u sveučilišnom svijetu (o čemu svjedoči osam počasnih doktorata) zbog svog utjecaja na tisuće mladih u bostonskoj regiji, kojima je pomogao da nađu izlaz iz siromaštva te ih usmjerio na put obrazovanja, društvenog angažmana i poslovnog uspjeha
Ponajprije kroz pitanje zašto crnačka teologija dokument obrazlaže nužnost (n)ovog govora o Bogu, jer se radi o crnačkom promišljanju vjere i evanđelja, a ne o nametnutoj im vjeri bijelih gospodara. Dalje deklaracija definira crnačku teologiju afirmacije crnaca kao jednakovrijednih ljudskih bića sa slobodom i dostojanstvom koje im je Bog podario.
U trećem dijelu ona opisuje crnačku teologiju kao poziv na suočavanje sa stvarnošću ugnjetavanja i diskriminacije. U završnom dijelu pod pitanjem koja je cijena crnačke teologije razmatra se poistovjećivanje crnačkog naroda s osobom “trpeceg sluge” Isusa Osloboditelja i značaj njegova Evanđelja kao putokaza slobode.
Taj je dokument posložio temelje za daljnju akademsku nadgradnju crnačke teologije koja je uz latinoameričku teologiju oslobođenja i korejsku minjung teologiju postavila ključna pitanja od ogromne važnosti za cjelokupno kršćanstvo.
U crnačkom kršćanstvu Amerike danas se ističe nekoliko značajnih lidera koji su pastori megacrkava i sveprisutni u američkim medijima. Među njima je u društvenoj i medijskoj javnosti kao odličan retoričar i autor nekoliko bestsellera najprepoznatljivij T. D. Jakes, pastor megacrkve Potter’s House u Dallasu.
Među najutjecajnije crnačke duhovne lidere spada i biskup Charles Blake, glavni nadglednik šestmilijunske Church of God in Christ (CGIC), Crkve Božje u Kristu i pastor mjesne COGIC crkve u Los Angelesu koja ima 26.000 članova. On je globalno prepoznatljiv i po humanitarnom radu, primjerice osnivanjem i uzdržavanjem više od 350 sirotišta u Africi.
U newyorškom Brooklynu je neprikosnoveni duhovni lider sa snažnim političkim utjecajem A. R. Bernard, pastor crkve Christian Cultural Center, koja registrira 28.000 aktivnih vjernika, a šire je prepoznatljiva i po popularnom radio programu putem kojeg više od 300.000 redovitih slušatelja prati Bernardove propovijedi.
Neposredni poticaj za ovu kolumnu je nedavni ispraćaj bostonskog duhovnog velikana Michaela Haynesa, mog dugogodišnjeg prijatelja i povremenog globalnog suputnika.
Slijedilo je stvaranje čitavog niza slobodnih crnačkih crkava koje su bile potpuno neovisne o bjelačkoj klerikalnoj hijerarhiji. One predstavljaju, kako zaključuju kasnije socio-političke studije, “prve primjere crnačkog nacionalizma i crnačkog separatizma u Americi’’
Nekoliko puta sam imao čast propovijedati u legendarnoj Twellfth Baptist Church u kojoj je dr. Haynes bio višedesetljetni pastor. U njoj je kao bostonski doktorant propovijedao i Haynesov prijatelj tada mladi Martin Luther King. Haynes me je, kada je čuo da sam u Americi, znao nazvati doslovnim pozivom “Kingova propovjedaonica je otvorena za Kuzmiča.”
Pastor Haynes, s kojim sam se počeo družiti putem Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta, je kao član Upravnog vijeća postdiplomskog studija Gordon Conwell zajedno s Billy Grahamom, tadašnjim predsjednikom istog Vijeća, zaslužan i za moj sveučilisni angazman u Bostonu proteklih četvrt stoljeća.
Dr. Michael Haynes je bio visoko cijenjen u sveučilišnom svijetu (o čemu svjedoči osam počasnih doktorata) zbog svog utjecaja na tisuće mladih u bostonskoj regiji, kojima je pomogao da nađu izlaz iz siromaštva te ih usmjerio na put obrazovanja, društvenog angažmana i poslovnog uspjeha.
Haynes je na na poticaj Martina Luthera Kinga u tri mandata bio zastupnik u kongresu američke savezne države Massachussets. Bio je duhovni savjetnik guvernerima i predsjednicima te neumorni mudri graditelj međurasnih, ekumenskih i međunarodnih mostova sve do svoje nedavne smrti u 92. godini života.
Gratias tibi amicus carissimus!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Odlazak dvojice velikih Osječana individualne superiornosti
- Osijek proslavili međunarodni doktor(ant)i teologije
- Svesrdno preporučam dokumentarnu seriju ”What’s up Israel”
- Osječani se ponose svojim Pravednikom među narodima
- O prolaznosti vremena uz početak nove godine
- Nogometno navijanje i religioznost imaju slične učinke
- Treba moliti za progonjene kršćane
- Otišao je Gordon Fee, velikan duha, riječi i znanosti
- Visoko obrazovanje bez etike i izvrsnosti?
- Jože Pogačnik – jedan od najvećih umova na ovim prostorima
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.