Crveno, volim te, crveno

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice).

Crveno, što volim crveno parafraza je pjesme Federica Garcíe Lorce kojom se oni što preferiraju, i metaforički i doslovno, zemlju bojiti crnom i zavijati je u crno rugaju Riječanima koji dosljedno na svim izborima, i onima na nacionalnoj razini i onim lokalnima, svoje povjerenje daju koaliciji s lijeva.

Odluka o raspisivanju lokalnih izbora je donesena. Od petka počinju teći rokovi u kojima valja prikupiti određen broj potpisa ovisan o veličini općina, gradova i županija. Objavom imena kandidata i službena kampanja (ona neslužbena traje već mjesecima) može započeti. Sami izbori bit će održani 21. svibnja.

Crveno – crni rat za Rijeku traje mjesecima. Cilj je svrgnuti gradonačelnika Vojka Obersnela nakon punih sedamnaest godina upravljanja gradom za koji politički protivnici lijeve koalicije na vlasti tvrde da stagnira, dok pobornici misle da gradska i županijska vlast u danim okolnostima postiže sasvim pristojne rezultate s obzirom na sustavno zanemarivanje od strane države.

Crveno – crni rat za Rijeku traje mjesecima. Cilj je svrgnuti gradonačelnika Vojka Obersnela nakon punih sedamnaest godina upravljanja gradom za koji politički protivnici lijeve koalicije na vlasti tvrde da stagnira, dok pobornici misle da gradska i županijska vlast u danim okolnostima postiže sasvim pristojne rezultate s obzirom na sustavno zanemarivanje od strane države

Države kojom je najduže upravljala konkurentska, hadezeovska vlast i njihovi sateliti koji su sve činili, a čine i danas, da Rijeku i Riječane okrenu kontra njima bliskih ideja tolerancije, suživota, otvorenosti za različite. Već desetljećima ih žulja taj tvrdokorni otpor Primoraca povratku u prošlost.

Ovaj puta su se dobro pripremili. Podzemni politički šljam prvo je mjesecima puštao najprizemnije izmišljotine o privatnom životu gradonačelnika. Pa potom o stilu života koji je navedenome u neskladu s obiteljskim primanjima; raznorazni politički marginalci kleli su se u familiju kako je sve to, i još više, živa istina.

Na kraju su se pojavili i politički konkurenti koji su prešli na brigu za “za gradonačelnikovo zdravlje i radne efekte”.

Presvučeni ili, kad smo već kod Rijeke, bolje bilo reći zamaskirani u kvazineutrealne, “nezavisne” dresove mjesecima su nas uporno, kroz sve medije, društvene mreže i kanale, uvjeravali da nam je prvi čovjek grada umoran, potrošen, da mu nedostaje svježih ideja, da je u kolotečini koju ćemo mi, građani ovog grada, skupo platiti ako ga ponovo zaokružimo na izborima.

Srećem čovjeka na predstavama, raznoraznim manifestacijama, izložbama, predstavljanjima knjiga, u gradu… Posvuda – i kad cure iz protokola to od njega traže, ali i na mjestima gdje ga ne čeka stolica s imenom u prvom redu, ali kamo ga vuku interesi, iskreno zanimanje za glazbu, sport, knjigu.

Ima ga! Nije potrošen ni fizički ni psihički.

Ne znam za druge, ali meni imponira gradonačelnik urbanih navika i socijaldemokratskog, humanijeg pogleda na svijet.

Države kojom je najduže upravljala konkurentska, hadezeovska vlast i njihovi sateliti, koji su sve činili, a čine i danas, da Rijeku i Riječane okrenu kontra njima bliskih ideja tolerancije, suživota, otvorenosti za različite. Već desetljećima ih žulja taj tvrdokorni otpor Primoraca povratku u prošlost

Bilo bi krasno da Rijeka ima sve one tvornice, građevinske tvrtke, pomorske i špediterske kompanije koje su je u Jugoslaviji činile gradom s najvišim standardom. Gradom koji su mnogi birali za mjesto rada i stanovanja. Da raste i razvija se brzinom kojom se to odigravalo s kraja šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No ta je pozicija u nas danas rezervirana tek za Zagreb.

Za metropolu.

Termin ”metropola” koristim samo zbog moje sestre. Nju već godinama nervira što svi mi Zagreb tako zovemo. Ne samo zbog toga što po njoj nema sve potrebne odlike metropole već i stoga – ljuti se moja osobna dijaspora – što bi nam djeca za koju godinu na pitanje koji je glavni grad Hrvatske zbog nekontroliranog korištenja tog termina u svim medijima mogla odgovarati – Metropola!

Šalu na stranu, našemu gradonačelniku, veteranu, nije posljednjih mjeseci nimalo lako. Njegovi protukandidati, i oni prikriveno i oni otvoreno s desna, uspjeli su se dokopati utjecaja u lokalnom mediju. U riječkome Novom listu koji posrće i stenje pod teretom mizerne prodaje, no usprkos otužnim brojkama iz dana u dan ratuje, nimalo profesionalno, kontra gradonačelnika.

Onoliko koliko je novo vodstvo od ovih, nekad relevantnih dnevno-političkih novina načinilo “sportske novosti” pišući potpuno nekritički stranice i stranice o Nogometnom klubu Rijeka, toliko je stranica rezervirano za sve spremne “pljunuti” na sedamnaest godina vlasti Vojka Obersnela i lijeve koalicije ne trudeći se nimalo argumentirati te svoje navijačke stavove.

Dio novinara godinama nesklonih gradonačelniku posebno je razjarilo potpisivanje sporazuma s PGS-om, HSU-om, IDS-om i laburistima o međustranačkoj koaliciji na lokalnim izborima u svibnju kao i činjenica da je nekadašnji saborski zastupnik i čelnik PGS-a Nikola Ivaniš pristao biti dogradonačelnik ukoliko spomenuta koalicija osvoji izbore. Toliko ih je naljutilo da su si dali truda iz arhive izvući sve izjave PGS-a o SDP-u i Obersnelove o njima.

Novinari koji su posljednjih mjeseci Upravi NK Rijeke i nekadašnjem njezinome direktoru, meni inače simpatičnome Marinku Koljaninu, davali prostor da komentiraju sve od grada, sporta do politike i uvjeravali nas da su to pravi kandidati za gradonačelničku funkciju (???) tvrde istovremeno da je kolicija Obersnel – Ivaniš neprincipijelna.

S kim je to tako neprincipijelno koalirao Novi list, tko vuče konce skriven iza vlasnika Slovaka da su se te novine, po cijenu vlastite propasti, urotile kontra svojih čitatelja?

Ljudi koji kao ozbiljne protukandidate Obersnelu spominju Duška Grabovca i Damira Miškovića (još je samo Kek nedostajao), kao da se biraju čelnici Nogometnoga saveza, neprincipijelnu koaliciju vide u suradnji lijevog SDP- a s lijevim PGS-om, ali ih pritom ne smeta koalicija kandidata deklariranog kandidata lijevog centra Marinka Koljanina i desničara Burića, neovisnog za potrebe izbora…

S kime je to tako neprincipijelno koalirao Novi list, tko vuče konce skriven iza vlasnika Slovaka da su se ove novine, po cijenu vlastite propasti, urotile kontra svojih čitatelja?

Potez s Nikolom Ivanišem kao dogradonačelnikom kojeg prati i povratak restauriranog orla na gradski simbol – Uru, najavljuje i orlovsku bitku protiv puzajuće konzervativne revolucije koja se na silu pokušava implementirati u grad koji joj se četvrt stoljeća uporno i dosljedno odupire! Nadam se da će tako, u inat ružnoj propagandi, biti i nakon 21. svibnja.

Rijeci crnina ne stoji…

Crvena je boja tolerancije i ljubavi… Crveno, volim te crveno
”a na vrata udaraju
grubo pijani žandari…”

Još tekstova ovog autora:

• Pismo nije oružje
• Žene nisu ambalaža za bebe
• Iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom sve – Evo rimuje se s HDZ
• Koliko je na trenutke bio moćan taj prkos i ponos Riječana
• Mira Furlan i Oliver Frljić: Oni nisu ravnodušni!
• Usta puna korupcije
• Volonteri su Blanka Vlašić za tromi sustav
• Građani će imati sve manje razumijevanja za neorganiziranost
• Magovi i istjerivači uroka umjesto psihologa
• Danac, a Balkanac

» Svi tekstovi ovog autora