Vojko Obersnel
Dana 22. lipnja u našoj se zemlji obilježava Dan antifašističke borbe. Toga dana, 1941. godine, u šumi Brezovica pored Siska osnovan je Prvi sisački partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe.
Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke već tradicionalno organizira središnju proslavu Dana antifašizma na Tuhobiću. To ćemo učiniti i ove godine, okupiti mali broj još živih svjedoka toga vremena i dio ljudi koji se s poštovanjem prisjećaju godina u kojima je antifašistički pokret, partizanski pokret, oslobađao i oslobodio zemlju od fašističkih i nacističkih okupatora.
Na Tuhobiću je početkom kolovoza 1941. formirana prva partizanska četa u okolici Rijeke. U tajnom šumskom logoru, na lokaciji Zaželac, okupilo se tridesetak partizana većinom sa Sušaka, da bi kasnije broj rastao do stotinjak boraca koji su se ondje pripremali za obranu i oslobađanje zemlje od fašista izvodeći diverzantske akcije.
U knjizi ”Sušački dani 1941.” Slavko Komar pisao je upravo o toj prvoj primorskoj partizanskoj četi nazvanoj Božo Vidas Vuk. Nju su u studenom 1941. napale fašističke snage, vojno znatno nadmoćnije, no zahvaljujući mudrosti zapovjednika Moše Albaharija i hrabrosti svih boraca, partizanska se četa probila iz neprijateljskog okruženja s minimalnim gubicima.
Upravo zbog sjećanja na tu prvoformiranu primorsku partizansku četu, naše primorske antifašističke udruge na Tuhobiću obilježavaju Dan antifašističke borbe.
A Dan antifašističke borbe prilika je da se prisjetimo i jedne od najvažnijih bitki Drugog svjetskog rata – Bitke na Sutjesci koja je trajala mjesec dana i u kojoj su fašističke sile Osovine htjele uništiti partizansku vojsku.
Bitka na Sutjesci završila je 16. lipnja 1943. godine na prostoru jugoistočne Bosne i Hercegovine te Crne Gore prodorom partizanskih jedinica iz čvrstog neprijateljskog obruča.
Tu vojnu operaciju ”Schwarz”, u povijesnim knjigama poznatu kao Peta ofenziva, a najpoznatiju po nazivu Bitka na Sutjesci, započele su njemačke snage zajedno s Talijanima, ustašama i četnicima, 15. svibnja 1943. godine. Plan im je bio zaposjesti jadransko zaleđe i zadati konačni udarac partizanskim jedinicama.
Unatoč velikoj brojčanoj nadmoći i velikim tehničkim sredstvima, čak gotovo 130.000 vojnika naspram 22.000 partizana od čega gotovo 4.000 ranjenika, nisu uspjeli.
No ipak u toj Petoj neprijateljskoj ofenzivi glavnina partizanskih snaga pretrpjela je gubitke kakve nikad nisu imali. Prema istraživanjima, poginuo je 7.541 borac, otprilike toliko bilo je i ranjenih. Nijemci su imali oko tisuću mrtvih, a Talijani, četnici i jedinice NDH još oko tisuću.
Treba reći i da je za hrvatsku povijest Bitka na Sutjesci izuzetno bitna. Hrvati su činili 24,7 posto partizanske vojske (5.220 od ukupno 21.105 registriranih boraca). Također, najveći broj partizanskih boraca bio je s područja Hrvatske (8.925), od čega 5.195 iz Dalmacije.
Po broju sudionika i poginulih u bitci od svih gradova rekorder je Šibenik iz kojeg je bilo 1.316 partizana, a poginulo ih je 535. Iz Splita je bio 1.091 partizan, a poginulo ih je 557. Dalmatinske brigade imale su najveće gubitke: Druga dalmatinska 764, Prva dalmatinska 564, a Treća dalmatinska 531 partizana. Uopće, najviše poginulih u Bitci na Sutjesci bili su Dalmatinci.
Tijekom bitke ranjen je i Josip Broz Tito, kao jedini vrhovni zapovjednik savezničkih snaga koji je ranjen u borbenim operacijama, a poginuo je i voditelj britanske misije Bill Stuart koji je s višečlanom misijom stigao neposredno pred početak najžešćih borbi na Sutjesci.
Nakon toga više nije bilo dileme među saveznicima tko se na području Jugoslavije bori protiv Nijemaca.
A važno je istaknuti i činjenicu da su, u vrijeme najvećih borbi koje su se odvijale na Sutjesci, hrvatski partizani 13. i 14. lipnja na novooslobođenom području u Otočcu i sutradan na Plitvicama, u Lici, osnovali Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH), vrhovno predstavničko tijelo Narodnooslobodilačkog pokreta za Hrvatsku.
Dakle, hrvatski partizani koji su ginuli na Sutjesci zadržali su ondje Nijemce, Talijane i njihove domaće pristaše upravo kako bi se nekoliko stotina kilometara dalje, na oslobođenom teritoriju, mogao osnovati ZAVNOH koji se nalazi u temeljima današnje hrvatske državnosti i to temeljima koji su i u samom Ustavu izdvojeni.
Pa ipak, sve ovo, nažalost, nije dovoljno da naša država, Hrvatski sabor ili Vlada RH, budu pokrovitelji obilježavanja stradanja u Bitci na Sutjesci. Hrvati koji su ondje stradali kao da su aktualnom državnom vodstvu manje bitni od Hrvata koji su stradali negdje drugdje.
Izgovori da se Sutjeska odnosno Tjentište nalaze u drugoj državi, potpuno su izlišni jer i Bleiburg se nalazi u drugoj državi pa je Hrvatski sabor uredno pokrovitelj obilježavanja stradanja u Bleiburgu.
Današnji revizionisti tvrde da je Bitka na Sutjesci bila nepotrebno krvoproliće, pogrešna procjena i zapravo poraz partizana.
To naravno nije točno. Jer da je doista bila poraz, kako bi bilo moguće da nakon kapitulacije Italije partizani stvore najveće oslobođeno područje tada u Europi i održe Drugo zasjedanje AVNOJ-a na kojem su potvrđene odluke ZAVNOH-a o priključenju Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Lošinja, Lastova i Palagruže Hrvatskoj, kao i o priključenju Sloveniji Slovenskoga primorja i ostalih slovenskih područja koja je anektirala Italija.
Te su odluke, između ostaloga, bile temelj bivše države, Jugoslavije, ali i temelj svih država koje su iz nje proizašle.
Uostalom i sam zapovjednik Grupe armija E general Alexander Löhr zdvojno je zaključio kako ”prvotni zadatak da se oslobode njemačke jedinice koje su bile vezane u Jugoslaviji i pošalju na istok uopće nije postignut, nego, naprotiv, bilo je potrebno na kraju akcije dovesti nove snage i komande”.
Bitka na Sutjesci bila je izuzetno važna i zbog Vojne misije Velike Britanije koju je Tito čekao u tijeku bitke.
Prva saveznička vojna misija spustila se u travnju 1943. godine. Preko nje je uspostavljena veza između Vrhovnog štaba Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije i savezničke Vrhovne komande na Srednjem istoku. Tako je osiguran dolazak britanske Vojne misije 27. svibnja 1943. godine u tijeku Bitke na Sutjesci.
Ove su misije saveznika osigurale i kasniju veliku pomoć saveznika u bitkama koje su naši partizani vodili.
Dakle, da je malo više mudrosti i da je malo više znanja ili razumijevanja povijesti, naša bi se država u obilježavanje Bitke na Sutjesci uključila bez ikakvih dvojbi i kalkulacija.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ne može se vezati jezik kako gazda kaže!
- Let u Liverpool
- Staljin u ježevu ruhu
- Godina isporuke Plenkovićevih spina
- Naopake bajke europske desnice
- U zmajevu gnijezdu
- Kako je Rijeka od tranzitnog postala turistički grad
- Panonski gusar Viktor Orbán
- Sjećanje na Ivicu Račana – stimulans umjesto rekvijema
- Osvijestimo svoju agresivnu stranu kako bismo je kontrolirali