Aleskandar Vučić
Čekajući da Europska komisija objavi novi izvještaj o napretku Srbije u pristupnim pregovorima s Unijom srpski i ini medijski prognozeri najavljuju da će ocjene uglavnom biti srednje žalosne, ali i da će biti vraćanja na popravne ispite.
Na popravni ispit navodno će vrlo brzo morati ići i Narodna skupština Srbije jer u njoj nakon nedavno održanih parlamentarnih izbora više nema opozicije. “Prava” opozicija okupljena u Savezu za Srbiju izbore je bojkotirala, a skoro čitava “lažna” opozicija nije uspjela preskočiti umanjeni tripostotni izborni cenzus kojim su Vučićevi naprednjaci pokušali doskočiti izbornom bojkotu i kritikama da su kao vlast najodgovorniji za marginalizaciju i nestajanje opozicije iz predstavničkih tijela vlasti, ali i za urušavanje čitavog stranačkog političkog sustava u Srbiji.
Zagovornici izbornog bojkota uporno tvrde da je bojkot uspio jer se izlaznost birača spustila ispod 50 posto, a pogotovo zbog toga što je sada i europskom žiriju koji ocjenjuje srpsko napredovanje prema članstvu u EU-u navodno postalo jasno da Vučićeva autokratska vlast zatire višestranačku parlamentarnu demokraciju u Srbiji.
No prije nego što se srpski parlament do kraja konstituirao, probrao čelnike i formirao svoja radna tijela i institucije te izabrao novu vladu, pokazalo se da najveći problem Srbije nije to što nema opoziciju u parlamentu, nego što je skoro uopće više nema ni izvan parlamenta, a i ono malo opozicije koja još uvijek životari više se muči sama sa sobom i svojim liderima nego s neprijateljskim naprednjačkim okruženjem koje papagajski proglašava uzrokom svih svojih političkih nevolja i neuspjeha.
U opoziciji se ovih dana odvijaju naopaki procesi. Dok ‘lažna’ opozicija, političke stranke koje su izašle na izbore i na njima bile poražene, pokušava opet stati na noge provodeći unutarstranačke izbore i birajući nove lidere (PGS, DSS…), ali i obnavljanjem razgovora i inicijativa za povezivanjem i ujedinjavanjem sa srodnim strankama, dotle se “prava” opozicija nastavila razilaziti kao rakova djeca.
Najveći problem Srbije nije to što nema opoziciju u parlamentu, nego što je skoro uopće više nema ni izvan parlamenta, a i ono malo opozicije koja još uvijek životari više se muči sama sa sobom i svojim liderima nego s neprijateljskim naprednjačkim okruženjem
Pokapanje Saveza za Srbiju prikriveno je osnivanjem labavijeg saveza (Ujedinjene opozicije Srbije), ali Obradovićeve Dveri i Jeremićeva Narodna stranka više ne skrivaju da su krenule svojim putem, a proteklih dana postalo je jasno da se i Đilasova Stranka slobode i pravde (SSP) više ne može skrivati iza “udružene prave opozicije” i glumiti jaku političku organizaciju, iako joj kakvu-takvu stranačku glavu nosi kržljavo stranačko tijelo.
SSP je naime najavio da će “u subotu, 3. oktobra u Beogradu biti održana Skupština Stranke slobode i pravde na kojoj će pod sloganom – “Imamo plan” biti predstavljena strategija za promenu režima. Biće definisana i jasna i odlučna socijaldemokratska, proevropska politika zasnovana na demokratiji, poštovanju ljudskih prava, regionalnoj saradnji i obrazovanju, kao temelju razvoja društva.
Na Skupštini će biti zaokružen proces konstituisanja stranačkih organa, predstavljen tim za Beograd, a delegati iz cele Srbije predstaviće planove za dobar život u svojim gradovima nakon smene Vučićevog režima”.
Paralelno s tim stranačkim zaokruživanjem Đilasovog SSP-a traje, međutim, proces daljnjeg rastakanja Demokratske stranke. Nakon što predsjednik DS-a Zoran Lutovac nije sukladno statutu poslije održanih parlamentarnih izbora raspisao unutarstranačke izbore, učinili su to njegovi oponenti iz stranačkog vodstva, pa su prošlog vikenda održani krnji stranački izbori na kojima je izabrano paralelno vodstvo DS-a predvođeno predsjednikom Branislavom Lečićem. Lutovac najavljuje da će sav taj cirkus u DS-u završiti na sudu, ako treba i na onome europskome u Strasbourgu.
No igre bez granica između stranaka “prave” opozicije ne završavaju u tom suicidalnom političkom pičvajzu u DS-u. Odmah nakon što su donedavni saveznici iz SzS-a, Đilasov SSP, Lutovčev DS i Zelenovićeva Zajedno za Srbiju, saopćenjem javno pozvali europarlamentarce zadužene za Srbiju da u njoj obnove međustranački dijalog, odnosno da natjeraju Vučićeve naprednjake na nove parlamentarne izbore s novim izbornim pravilima i uvjetima povoljnijim za opoziciju, u medijima je osvanuo snimak sa sastanka na kojem Zelenović mobilizira svoje aktiviste za izlazak na ponovljene izbore u Šapcu na kojima očajnički i s malim šansama pokušava obraniti i zadržati gradonačelničku funkciju.
Zbog odluke da će izaći na šabačke gradske izbore Zelenović i njegova stranka onomad su istupili iz SzS-a, ali za razliku od svih drugih koji su prekršili odluku o bojkotu izbora, lideri “prave” opozicije nisu ih zauvijek prognali iz svojih redova, već su potiho nastavili s njima surađivati. Đilas i Lutovac očito su sa Zelenovićem namjeravali nastaviti veslati u istom čamcu nakon što su se od njih udaljili Jeremić, a pogotovo Obradović. No svoju računicu ima i Zelenović.
Zagovornici izbornog bojkota uporno tvrde da je bojkot uspio jer se izlaznost birača spustila ispod 50 posto, a pogotovo zbog toga što je sada i europskom žiriju koji ocjenjuje srpsko napredovanje prema članstvu u EU-u navodno postalo jasno da Vučićeva autokratska vlast zatire višestranačku parlamentarnu demokraciju u Srbiji
U mobilizacijskom govoru svojim aktivistima nije se zadržao samo na ponovljenim šabačkim izborima, već je pokoju progovorio i o budućem političkom djelovanju mimo šabačke politike. Dnevnik “Blic” prenosi da Zelenović pritom kaže da “u Srbiji postoje dva politička pola, jedan skoncentrisan oko Vučića, drugi oko Đilasa. Nema trećeg. I sad je ideja da napravimo nešto za šta ljudi hoće da glasaju (…)”.
Potom zaključuje: “Izborili smo se za to da kad treba da se priča sa strancima, dobijemo istog trenutka termin i idemo da pričamo i objasnimo. I očekuje se od nas, da bismo bili podržani u istom kapacitetu, u vrlo kratkom vremenu da se napravi to treće, to za šta ljudi hoće da glasaju. Hoćemo i uradićemo to što se od nas očekuje, jer je to u našem interesu.”
Slovenska europarlamentarka Tanja Fajon, zadužena za Srbiju, već je javno obećala Đilasu, Lutovcu i Zelenoviću da će pokušati ponovno organizirati međustranački dijalog u Srbiji, jer je onaj koji je realiziran neposredno prije parlamentarnih izbora tek djelomično urodio plodom.
U razgovoru za “Danas” Tanja Fajon je, govoreći o prvom krugu međustranačkog dijaloga o poboljšanju izbornih uvjeta u Srbiji, kazala: “Kao što sam pomenula, na kraju je ostvaren određeni napredak, ali činjenica je da su naši razgovori započeli prilično kasno uoči parlamentarnih i pokrajinskih izbora, tako da je tajming možda bio jedan od faktora koji nam nisu potpuno išli naruku. Potrebno je da se sada fokusiramo na budućnost i na unapređenje uslova za naredne izbore.”
Fajon vjeruje da će i Vučićeva naprednjačka vlast pristati na novi krug međustranačkog dijaloga uz posredovanje europarlamentarca, jer su izborne i medijske slobode o kojima se vlast i opozicija moraju usuglasiti “preduslovi za uspešnu integraciju države u Evropsku uniju”. Prethodno se, međutim, i Tanja Fajon i svi drugi u Srbiji i izvan njezinih granica moraju uvjeriti ima li još uvijek života u srpskoj opoziciji ili njome samo krstare ukleti Holandezi.
(Prenosimo s portala Novosti).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Čas autonomije
- Balkanski put plina
- Sergej Lavrov i BiH: Bure interesa
- Dejan Jović: ”HDZ je tvornica mitova i straha”
- Jaroslav Pecnik: ”Karamarko mora otići, a preslagivanje nije dobro”
- Tuđmanova reinkarnacija
- Važna Turudićeva golotinja
- Smanjiti broj ministarstava
- Divljački nasrtaj
- Prijatelji kao žuti mravi
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.