Ana i Otto Raffai
Od 1. do 25. lipnja koordinacija udruga civilnog društva za integraciju organizira već devete po redu Tjedne IZBJEGLICAma! Povod je Svjetski dan izbjeglica koji se obilježava 20. lipnja. Tjedni se organiziraju u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Sisku, Karlovcu, Rijeci, Zadru i Puli, moglo bi se reći, diljem Hrvatske. Ima razloga da na to budemo ponosni.
Poruku ovogodišnjih Tjedana čitamo sa stranice Vatican Newsa: ”Osvijestiti kako je s dolaskom većeg broja ukrajinskih izbjeglica u zemlju, Hrvatska pokazala da može brzo reagirati na krizne situacije te uspostaviti sveobuhvatne politike uključivanja ljudi u društvo vrlo brzo nakon njihovog dolaska. Učinimo takve politike dostupnima za sve izbjeglice te iskoristimo ove Tjedne IZBJEGLICAma! za zajedničko upoznavanje s našim novim susjedima no i kao priliku za zagovaranje jednakih prava i prilika za sve izbjeglice!”
Prevedeno iz diplomatskog u običan govor: zanemarili smo izbjeglice koje su već godinama među nama, koje su ratovi, bijeda, neimaština i besperspektivnost poput plime ”nanijeli” na naše obale, u našu zemlju.
Zanemarili smo ih time što nemaju niti organizirano učenje jezika (većinu kursova pružaju nevladine organizacije koje nemaju ni kapaciteta ni sredstava da pokriju potrebe na nacionalnoj razini), zapostavili smo ih jer se ne pitamo kako će se oni snaći u novoj sredini, novoj kulturi, jer nemamo programe koji ih postepeno uče, jer nemamo programe koji daju priliku za druženje, povezivanje uklapanje u naše društvo.
Kada su stigle izbjeglice iz Ukrajine, vidimo da je moguće drugačije. Tisućama ljudi koji govore jezik puno sličniji hrvatskom od recimo sirijskog, Republika Hrvatska organizira tečajeve jezika, njihova djeca uključena su u školski sustav, imaju brz pristup zdravstvenoj njezi, brzo mogu doći do zaposlenja i još uvijek, a nadamo se da će tako i ostati, uživaju simpatije stanovništva.
Za nas koji smo kršćani, ovakvo ponašanje prema izbjeglicama nama daje priliku da se približimo onome što u Starom zavjetu govori tekst koji smo ove nedjelje slušali o Mudrosti: ”Moja su radost djeca čovjekova” (Izr 8,31).
Ovakvo ponašanje dugujemo SVIM izbjeglicama. Bez iznimke. Bez obzira na zemlju odakle dolaze ili nepovjerenje koje moguće osjećamo prema ljudima koji su drugačijeg izgleda od nas, koji govore jezikom koji ne razumijemo te se ne možemo baš dobro sporazumjeti.
Davanje prava svima, kako stoji u poruci ovogodišnjih Tjedana IZBJEGLICAma! znači upravo bez iznimke i bez izgovaranja poput onih da ne trebamo pomoći jer da su neopravdano došli, jer da imaju skupe mobitele i zapravo žele samo bolji život, a nisu životno ugroženi.
Davanje prava svima dakle traži:
- Organiziranje svima besplatne i dostupne tečajeve hrvatskog jezika.
- Omogućavanje svima zaposlenje bez obzira na to jesu li Ukrajinci ili recimo Rusi koji bježe od rata. Jer neprihvatljivo je da iz iste države dolaze izbjeglice, ali zbog nacionalne pripadnosti bivaju diskriminirani.
- Uključivanje u razrede, školske programe sve djece, za početak da budu prisutna i savladaju jezik, a potom i da nastave školovanje.
- Susret i kontakte, a to znači i posjete recimo u prihvatilišta za tražitelje kao što je Porin.
- Susrete i učenje radi stjecanja međukulturalne i međureligijske dijaloške kompetencije.
Popravni ispit zovemo upravo popravljanje dosadašnjih pogrešaka u kojima je predrasuda prema pridošlicama pogodovala indolenciji i zanemarivanju. O potrebama za novom radnom snagom slušamo u vijestima. Za nas je to samo okolnost koja nam ide u prilog da nove sugrađane prihvatimo.
Ali i da su okolnosti drugačije, trebamo njegovati onaj dio naše kulture i tradicije koji se odlikuje gostoprimstvom, toplinom i jednostavnim prihvaćanjem. Dobrosusjedski odnosi su također dio naše kulture. Kriza i inflacija ne mogu biti izlika za otkazivanje takve kulture.
A oni koji su među nama kršćani slušali su ovu nedjelju iz Pavlove poslanice kako radost ne blijedi u nevoljama jer ”nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje” (Rim 3,3-4).
Kao volonteri pri Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS) možemo potvrditi da ove riječi, ovaj tekst imaju svoju relevantnost i danas za nas.
Susrećući izbjeglice iz Eritreje, iz Konga, iz Ukrajine, iz Rusije, iz Sirije, učeći ih hrvatski jezik, dobivamo kao poklon, kao nagradu sjaj njihovih očiju, radost kada, na primjer, polože ispit iz hrvatskog. Najviše od svega, razgradnju vlastitih predrasuda i straha od susreta s nečim ili nekim koji nam je bio nepoznat.
To nas motivira da vas pozovemo da posjetite Tjedne IZBJEGLICAma! u jednom od gradova gdje se održavaju, kako biste se upoznali s temom, a možda netko od vas i napravi još koji korak i postane volonter/volonterka u jednoj od organizacija koje ove Tjedne organiziraju.
Time ćete zasigurno obogatiti svoje živote i osvijetliti obraz našoj Republici.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
- Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
- Gdje se Bog događa?
- Drugačiji katolički odgovor za život
- Nenasilje za one ispod osamnaest
- Sinodalni put i teologija nakon Sotina
- Što nakon Praga? U Rimu će biti još napornije
- Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
- Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
- Tko to smije ne mrziti Putina?