autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Diplomatska misija Damira Grubiše kao uzbudljiv roman

Autor: Marija Mitrović / 03.02.2023.

Izdavač knjige Diario diplomatico – un fiumano a Roma (”Dnevnik diplomate – Riječanin u Rimu”) autora Damira Grubiše (1946.), ambasadora Hrvatske u Rimu od 2012. do 2017., preporučuje je publici ovim rečima: ”Čitalac ovog izvanrednog diplomatskog dnevnika ima sada privilegiju da upozna opise pojedinih gorućih pitanja, kako za italijansku, tako i za hrvatsku stranu”.

Profesor političkih nauka, Grubiša je na mesto ambasadora došao kao poznavalac evropske politike, ali i čovek sa iskustvom u diplomatskim poslovima: sredinom osamdesetih godina bio je direktor Jugoslovenskog kulturnog i informativnog centra u Njujorku, a zatim sekretar poslednjeg jugoslovenskog ministra spoljnih poslova, Budimira Lončara kao i sekretar prvog ministra spoljnih poslova Hrvatske, Zvonimira Šeparovića.

U obe uloge sekretara bio je direktni svedok raspada Jugoslavije te formiranja nove države Hrvatske.

Što je posebno važno, Italijani su ga i pre dolaska u Rim poznavali, cenili i nagrađivali kao odličnog poznavaoca italijanske kulture: preveo je izabrana dela Makijavelija i o njemu napisao zapaženu studiju, uredio je i preveo niz značajnih studija iz italijanske istorije i kulture.

Zadatak koji je kao ambasador sebi postavio, a koji mu je sugerisao i tadašnji predsednik Hrvatske, Ivo Josipović, bilo je pokretanje ustajalih italo-hrvatskih bilateralnih odnosa. Prevazići sukobe iz prošlosti, uspostaviti klimu uzajamnog poverenja i poštovanja nipošto nije lako.

Ova sećanja prikazuju te pokušaje sa mnogo zastoja i uzaludnih napora; to je kao nekakav maraton koji iziskuje ogromne napore, a mnogo toga započetog i željenog se ipak ne ostvari.

No značajno je – i ova knjiga to i pokazuje – da su takvi ciljevi postavljeni, neki se ostvaruju tek nakon završenog mandata, što Grubiša detektuje i opisuje sve do danas, tim pre što je, iako penzionisan, ostao da živi u Rimu zajedno sa suprugom, profesorkom Aleksandrom Jovićević, Beograđankom, koja je sada redovni profesor na univerzitetu La Sapienza, pa čitaoca ne treba da iznenadi što će u knjizi saznati i neobično mnogo dragocenih detalja iz rimskog kulturnog i političkog života sve do danas.

Dnevnik koji pati od anahronizama

Kada u naslovu knjige stoji oznaka ”dnevnik” čitalac očekuje hronološki, po datumima ispisane zapise o određenom vremenskom periodu. Ali već u prvoj rečenici autor napominje da se radi o neobičnom dnevniku ”koji pati od anahronizama”.

Knjiga je nesumnjivo zasnovana na beleškama vođenim u vreme službovanja, jer toliko detalja, datuma, likova, događaja, atmosfera Rima, rimskih gostiju, ali i dokumenata koji svedoče o kompleksnom odnosu predstavnika jedne mlade države, kakva je Hrvatska, u zemlji stoletne diplomatske tradicije (u Rimu postoji 136 ambasada, a značajnih italijanskih ambasadora bilo je u svetu još od renesanse naovamo!): svega toga u knjizi ne bi moglo biti bez dnevničkih zabeleški, iako se one u knjizi ne ređaju strogo hronološkim redom.

Obični čitalac uživaće u brojnim ”džepovima” ove knjige: to su kratki, ali upečatljivi portreti brojnih ljudi s kojima se ambasador sretao.

Knjiga sadrži portrete desetine, možda čak stotine likova koji postaju zanimljivi i za običnog čitaoca jer su izgrađeni vešto i uverljivo, a nikad odbojno, čak i onda kada je jasno da se autor suštinski razlikuje od ličnosti koju opisuje. Uz odlična i efektno poentirana zapažanja portreti su građeni sa puno topline, iskrenosti i istovremeno čuvanja privatnosti svake ličnosti.

Kao primer, nipošto ne jedini, može se navesti osmo poglavlje, u kojem autor suočava figure nekih od italijanskih gradonačelnika, kako onih njemu omiljenih, tako i onih koji su političkom životu grada kojim su upravljali, a kasnije i države naneli više štete nego koristi.

(Ne)stručni ambasadori

Ima tu i komparacija i primera kako se u različitim vremenima i raznim zemljama biraju ambasadori; ne treba da nas iznenadi svedočenje iz ličnog autorovog iskustva da su pripreme i izbor za diplomatsku službu u bivšoj Jugoslaviji bili mnogo ozbiljniji i stručniji nego u tek stvorenoj državi Hrvatskoj.

U svakom slučaju, najgori izbor i sa najgorim posledicama za obe zemlje jeste uvek onaj kada mesto ambasadora dobija osoba zato što je politički istomišljenik sa vodećim ličnostima u svojoj zemlji; a kada takav izbor ide – a obično ide – uz zanemarivanje stručnosti tako izabranog ambasadora, šteta je ogromna.

Čitaocu će vrlo brzo postati jasno zašto je već u naslovu bilo potrebno naglasiti da je autorov zavičaj Rijeka: to je grad u kojem aktivno deluje italijanska manjina, a baš je ona važan činilac mosta između dve kulture, hrvatske i italijanske.

Posle svih neprijatnih iskustava koje su Italijani Istre i Kvarnera doživeli na kraju Drugog svetskog rata, onaj njihov deo koji je došao u Rim osnovao je svoju asocijaciju i svoj muzej. Obe institucije se bave čuvanjem i proučavanjem onih tradicija koje ih vezuju za rodni kraj, Rijeku. Hrvatske političke vlasti dugo su doživljavale ove institucije ”ezula” kao a priori neprijateljske, iredentističke.

Grubiša prilazi njihovim najviđenijim članovima prijateljski, iskreno, i uspeva da među tim ljudima koji su (oni ili njihovi preci) napustili Rijeku i Jugoslaviju, nađe pouzdane graditelje mostova između dveju kultura i dveju država.

U izvesnom smislu, i Grubiša je deo te italijanske manjine – majka mu je bila Italijanka, otac Hrvat, a baka tršćanska Slovenka.

I tu multikulturalnost Grubiša već u uvodnoj napomeni za ovu knjigu postavlja kao važnu: posvećuje je unucima, koje označava kao ”evropske građane” jer u svojim venama osim hrvatske, imaju i krv Arbreša (Albanaca koji su se počev od XV. veka u više navrata naseljavali, uglavnom na jug Italije i na Siciliju), Italijana, Ukrajinaca, Crnogoraca, Slovenaca i bosanskih Srba.

Memoarske beleške nekog diplomate važne su naravno za razumevanje zemlje u kojoj ambasador službuje, kao i one iz koje on dolazi, ali su za širu čitalačku publiku ti opisani događaji i ličnosti zanimljivi onda i onoliko koliko autor ume da pripoveda, da činjenice dobro prezentira i stvori slojevit tekst.

U nekoliko navrata u knjizi Grubiša ističe da mu je pozitivan uzor kako u organizovanju posla, tako u pisanju dnevnika bio jedan od prethodnih hrvatskih ambasadora u Rimu, Drago Kraljević.

I sam naslov Grubišinog dnevnika iz Rima aludira na knjigu koju je Kraljević objavio o svom službovanju u Rimu; naslov Kraljevićeve knjige glasi: ”Un istriano a Roma”.

Ocenjujući značaj Kraljevića kao svog uzora u radu, Grubiša navodi rečenice koje su u predgovoru za Kraljevićev rimski dnevnik zapisali Predrag Matvejević i Diego Zandel; ovaj drugi, potomak ezula, postao je srce svih kulturnih italo-hrvatskih događanja u Rimu.

”Obojica hvale Kraljevića kao ‘drukčijeg ambasadora, koji se ne pridržava unapred zadatih shema niskog ranga i s političkim prizvukom’, kako je zapisao Matvejević, dok je Zandel izrazio poštovanje ‘koje se graniči s divljenjem prema njegovim izvanrednim sposobnostima da posveti pažnju i uspostavi kreativnu medijaciju, da zahvaljujući ogromnom daru za dijalog iznađe za njegovu zemlju najpovoljnije rešenje”’ (231).

Slične će reči morati da zapiše i potencijalni urednik nekog, nadamo se budućeg hrvatskog/srpskog izdanja Grubišinog rimskog dnevnika.

(Kao) uzbudljiv roman

Osim Draga Kraljevića, Grubiša spominje i dve knjige bosanskog kolege Nerkeza Arifhodžića o njegovom diplomatskom iskustvu kao doajena bosansko-hercegovačke diplomacije, te sećanja slovačkog, a posebno sećanja bugarskog ambasadora iz Londona u prvom periodu nakon što se Bugarska oslobodila komunizma. I ovde prepričana, ova se sećanja čitaju kao uzbudljiv roman (a izvorni tekst je na kraju doživeo čak i filmsku obradu).

Mogli bismo navesti i neke od najboljih stranica iz sećanja Radivoja Cvetičanina iz njegovog ambasadorskog iskustva u Zagrebu, ”Zagreb indoors: dnevnik 2005-2009.”, a u sećanjima nas starijih, kao knjiga koja je imala izuzetnog odjeka ostaju memoari Veljka Mićunovića, ambasadora u Moskvi u dva navrata, 1956/57. te 1969/71. Pogotovu prva od dveju Mićunovićevih knjiga naslovljenih ”Moskovske godine” (1977., druga je objavljena 1984.) imala je ogromnog uspeha i prevedena je na sve značajnije evropske jezike pa čak i na japanski.

U svetlu svega rečenog, možda bi valjalo oformiti jednu ediciju uspelih memoara onih diplomata iz zemalja nastalih na tlu nekadašnje Jugoslavije, pa onda i onih iz susednih zemalja, koje su u kratkom roku doživele ogromne transformacije od strogo komunističkih ka kapitalističkim, te su diplomatski predstavnici odjednom bili suočeni sa kompleksnom evropskom birokratijom.

To su radovi koji reflektuju nove situacije, i nove administrativne, organizacione, finansijske muke novih zemalja, željnih da se predstave u najboljem svetlu u zemlji do koje im je stalo, ali često su njihovi potezi i prakse sličniji karikaturama nego ozbiljnim diplomatskim poduhvatima.

Pogotovu to može biti korisno i zanimljivo kada su takve knjige, kao ova koju ovde ukratko prikazujemo, bogate dragocenim i dobro opisanim detaljima sporog, ali neminovnog uvođenja novih praksi u bilateralne odnose zemalja istorijski različitih, ali upućenih jedni na druge višestrukim, ne samo istorijskim i političkim događajima, nego naprosto i susedskim odnosima.

Kao prvu u tako zamišljenoj ediciji volela bih da čitam i u prevodu knjigu Damira Grubiše ”Dnevnik diplomate – Riječanin u Rimu”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Damir Grubiša, Diario diplomatico . un fiumano a Roma, Italima, Marija Mitrović, Obavezna lektira, Rim

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT