autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Do kad će trajati agonija Hrvatskih željeznica?

Autor: Jacqueline Bat / 17.10.2021.

Jacqueline Bat

Jacqueline Bat

Oduvijek volim vlakove. U ritmičnom udaranju kotača o pragove pruge ima nečeg umirujućeg, skoro meditativnog.

Draga mi je intimistička zatvorenost kupea, u kojem se, tijekom duljeg putovanja postupno upoznajemo sa suputnicima, isprva se krišom promatrajući preko knjige ili novina, da bismo često, stupili u razgovor, razmijenili misli o destinaciji na koju putujemo, o gradovima iz kojih putujemo, književnosti, filmu ili običnim, malim i svakodnevnim temama, ovisno o profilu putnika koji s nama klize tračnicama u istom smjeru.

Međunarodni vlakovi imaju i kafe, odnosno vagon-restoran u kojem se možemo okrijepiti, prošetati vlakom tijekom putovanja što ne možemo u autobusu ili automobilu bez zaustavljanja.

U mladosti, puno sam i često putovala vlakom diljem bivše države. Često sam i brzim ”Mimarom” prelazila granicu.

Otkad traje propadanje i agonija Hrvatskih željeznica, vrlo rijetko koristim vlak. Predugo je, presporo, nepouzdano. Uostalom, nije više moguće putovati ni na kratke relacije, na primjer, do Podravine, da te na nekoj stanici ne iskrcaju i pretovare u autobus jer se eto, pruga popravlja. I tako godinama.

Tijekom proteklih dvaju desetljeća, milijarde poreznih obveznika ulupane su u tzv. restrukturiranje HŽ-a, bez vidljivih pomaka.

Prošlog sam se mjeseca ipak odlučila putovati u Ljubljanu brzim vlakom Slovenskih željeznica za Villach, znajući da je upravo na toj liniji ostvarena suradnja između Turističke zajednice grada Ljubljane i Turističke zajednice grada Zagreba.

Slovenci su naime, prije skoro desetljeća obnovili pruge i kad god sam išla vlakom po Sloveniji, nikad nisam imala nepredviđene situacije prekrcavanja u autobuse ili značajnog kašnjenja.

HŽ infrastruktura je samo za modernizaciju željezničke pruge Zaprešić-Zabok povukla 80 milijuna eura iz EU fondova. Radovi su trebali biti gotovi krajem ljeta, stanice i kolodvori obnovljene i s adekvatnom infrastrukturom potpuno funkcionalne. Počela je školska godina, radovi su stali, učenici po kolodvorima preskakuju vreće šute i daske

Kupila sam povratnu kartu i ukrcala se u vlak, u vagon na kojem je pisalo Slovenske željeznice. Kupe je bio čist i uredan, a cijelim sam putem bila sama, udobno zavaljena u plišano sjedalo, promatrajući gotovo Monetove prizore pejzaža što su se smjenjivali u okviru prozora i čitanja knjige.

Prelaskom granice na Dobovi, nakon kontrole COVID putovnice, vlak je došavši na normalnu prugu, počeo voziti kao ono što jest – brzi vlak. Tri dana u Ljubljani, puna inspiracije, zanimljivih događaja i susreta brzo su prošla, i u nedjelju sam se ukrcala u isti vlak prema Zagrebu, očekujući jednako ugodno putovanje.

Na kolodvoru su nas upozorili da se mi za Zagreb ukrcavamo od trećeg vagona nadalje, jer nas na Dobovi preuzima hrvatska lokomotiva, a slovenska s dva prva vagona nastavlja svojim putem. Nisam očekivala da zbog toga bude komplikacija, i prepustila sam se uživanju u putovanju vlakom koje mi je svih ovih godina i nedostajalo.

Sa mnom u kupeu je bio jedan mladi austrijski par, putovali su do Zagreba da bi odmah hvatali autobus za Split gdje su namjeravali provesti desetak dana, već su kupili kartu, autobus im je kretao sat vremena nakon predviđenog dolaska vlaka na kolodvor.

Ugodno smo pričali, pokazali su mi slike svog udomljenog psa, rekli da su se nedavno vjenčali i sad koriste dio godišnjeg za malo kružnog putovanja po Sloveniji i Hrvatskoj. Kazali su i da će na povratku iz Splita ostati dva-tri dana u Zagrebu, pitali su me i ima li koje zanimljivo mjesto s osobnom poviješću, neki mali pop-up café kakve oni vole.

S užitkom sam im ispričala o Milčecu, kako je bio novinar, književnik i kroničar Zagreba, o njegovom [email protected] kojeg sad vodi njegova kćerka. Oči su im sinule, rekli su da baš tako nešto traže, ne vole velika i bučna mjesta, vole intimu i povijest malih gradskih mjesta.

Stigli smo do Dobove. Osjetili smo, nakon petnaestak minuta stajanja i kontrole dokumenata, onaj blagi udar spajanja lokomotive, i nastavili pričati iščekujući da krenemo svakog trenutka. Živahno smo razgovarali, no stajanje nam se ipak učinilo predugo.

Pogledala sam na sat, stajali smo već 40 minuta. U vagonu više nije bilo struje, nisam mogla staviti mobitel da se puni. Nitko nije dolazio, nismo imali nikakvu obavijest o tome zašto stojimo ni koliko ćemo dugo još stajati.

Njih dvoje su me pitali znam li ja zašto stojimo, počeli su se brinuti da će im propasti karte za autobus, a sljedeći za Split ide u ponoć, koliko su vidjeli na internetu. Rekoh da ne znam ništa, kao ni oni, ali da idem potražiti kondukterku.

Izašavši iz kupea, spazim je na peronu kako stoji i puši, i scrola po mobitelu. Nije joj dakle, ni na pamet palo prošetati po vlaku i obavijestiti putnike zašto stojimo. Otvorim prozor i pitam je zašto stojimo i koliko će to još trajati.

Ona kaže: ”Pokvarila se lokomotiva, ne može povući vagone, čekamo drugu. Stajat ćemo još najmanje pola sata”. Pitam je kad nam je to kanila reći, da neki ljudi putuju dalje i vezani su za vozni red, a ona će lakonski: ”Pa sad bih ja došla u vlak i obavijestila vas”. Što god to ”sad” nakon 40 minuta značilo.

Odlučila sam sa ženom iz susjednog kupea izaći i otići preko do slovenske policije da ih zamolimo da kratko kod njih napunimo mobitele, obzirom na to da ćemo stajati bar 30 minuta, prema obavijesti kondukterke. Izašle smo, prošle kraj kondukterke i rekle joj da idemo preko napuniti mobitele i ona kaže: ”Da, da, imate vremena”.

Rekla sam to i Austrijancima u kupeu, koji su počeli tražiti drugi autobus za Split, u nekom skorijem polasku da ne čekaju šest sati.

I tako nas dvije zamolimo slovenskog policajca da uštekamo malo mobitele kod njih, on ljubazan, još nam je dao žetone za aparat za kavu, i tako mi stojimo i pričamo o Ljubljani, gledajući zalazak sunca kroz prozor postaje.

Kad sam se vratila u kupe, njih dvoje su bili tako iskreno sretni, da su me raznježili. Žena je rekla: Oh, thank God you’re back, I ran to the locomotive to tell them they had forgotten you! Pitali su me je li to često tako s hrvatskim vlakovima. Rekla sam da nažalost je, putovanje HŽ-om se često nenadano pretvara u pravu adrenalinsku avanturu, iz sasvim banalnih razloga

Nije prošlo ni desetak minuta, kad policajac kaže: ”Dekle, mislim da se vaš vlak premika”. Pogledamo, kad stvarno, naš vlak kreće. Iščupamo punjače, potrčimo prema pothodniku. U vlaku tek kaos, Austrijanka trči prema lokomotivi i viče: Wait, wait, the lady is out there!! Naiđe na kondukterku, koja je, eto, zaboravila da smo joj rekle da idemo do postaje prije manje od deset minuta. Nazvala je strojovođu i stali su.

Kad sam se vratila u kupe, njih dvoje su bili tako iskreno sretni, da su me raznježili. Žena je rekla: Oh, thank God you’re back, I ran to the locomotive to tell them they had forgotten you! Pitali su me je li to često tako s hrvatskim vlakovima. Rekla sam da nažalost je, putovanje HŽ-om se često nenadano pretvara u pravu adrenalinsku avanturu, iz sasvim banalnih razloga.

On je izvadio svoj putni punjač i posudio mi, a ja sam nazvala Autobusni kolodvor i uspjela im naći dva razdvojena mjesta u autobusu Croatia busa u 21 sat. Rekla sam im i da nikad ne rezerviraju autobus odmah sat vremena iza predviđenog dolaska vlaka kad su u Hrvatskoj jer ove situacije nisu rijetke.

Bilo me i sram kad sam to govorila, zaista sram. No nema smisla lagati ljudima, i bolje da znaju što ih čeka i pripreme se.

Agonija Hrvatskih željeznica traje već dva i pol desetljeća. Platili su porezni obveznici već milijarde za modernizaciju i ”restrukturiranje”. Povukla su se i sredstva iz EU fondova.

HŽ infrastruktura je samo za modernizaciju željezničke pruge Zaprešić-Zabok povukla 80 milijuna eura iz EU fondova. Radovi su trebali biti gotovi krajem ljeta, stanice i kolodvori obnovljene i s adekvatnom infrastrukturom potpuno funkcionalne. Počela je školska godina, radovi su stali, učenici po kolodvorima preskakuju vreće šute i daske.

Hrvatske željeznice i njihove tvrtke-kćeri, jedan su zamršeni konglomerat u kojem su se godinama zapošljavali podobni i jasno je da se samom modernizacijom pruga, stvar neće promijeniti dok se ne zahvati duboko u strukturu te tvrtke, dok se ne postave parametri vrednovanja učinkovitosti i dok se ne napravi nova sistematizacija radnih mjesta.

Ima li za to političke volje? Čini se da nema, i da ćemo još dugo grcati u problemima nepovezanosti, poput slijepog crijeva Europe.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Vodič kroz emotivnu kartografiju Zagreba koji polako nestaje
  • Stvarna poezija a ne osrednje stihoklepstvo je poput molitve
  • Ljubav je konstanta, kroz sve ratove, sva stradanja
  • Pitanje kune je i nedostatak mentalne higijene
  • Jedino su istinska prijateljstva kadra uskrisiti naša bića
  • Kako mi to živimo, jedemo, govorimo, susrećemo?
  • Identiteti bez integriteta
  • Donji grad kao adresat prijezira
  • Zagrebu treba sanacija, ali i ponovna imaginacija
  • U potrazi za vlastitim Staklenim Gradom

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: NADA I ODGOVORNOST Tagged With: agonija, Hrvatske željeznice, Jacqueline Bat, Nada i odgovornost, vlak

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Vrijeme je za obnovu

    Vrijeme je za obnovu

    vladimir-jurisic
  2. Ratna skandinavizacija

    Ratna skandinavizacija

    marinko-culic
  3. Familija

    Familija

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    anja-kozul
  2. Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    zoran-vitanovic
  3. Zanemaren manjinski i klasni moment

    Zanemaren manjinski i klasni moment

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala

    Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog...

    07.01.2022.
  2. Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    07.01.2022.
  3. Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    07.01.2022.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT