autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Dobošar iz Gdanjska

Autor: Ivan Ivanji / 30.04.2015. Leave a Comment

Günter GrassGintera Grasa sam upoznao maja 1961. godine na kongresu istočnonemačkog Saveza književnika u Berlinu. Prvo su pozvali Ivu Andrića, koji nije hteo da putuje, nije hteo ni Aleksandar Vučo, niti bilo ko od poznatih jugoslovenskih pisaca, pa je sumnjiva čast pripala meni.

Podsećam da je posle Rezolucije takozvanog Informbiroa između zemalja ”istočnog lagera” i Jugoslavije došlo do potpunog raskida. U napadima na našu zemlju se najviše isticala baš Nemačka Demokratska Republika, tamošnji mediji Tita su nazivali ”fašističkim psom puštenim s lanca”. Međusobni odnosi su početkom šezdesetih tek postepeno počeli da se normalizuju.

Mene je protokol tog Kongresa tretirao kao poslednjeg piona na gotovo uvredljiv način, prosto su me bojkotovali. Gras je to primetio i uzeo me pod zaštitu.

Posle objavljavinja Limenog doboša 1952. godine on je već stekao svetsku slavu, ali su ga u zapadnoj Nemačkoj mnogi napadali zbog tog romana koji je, po mišljenju nekih kritičara, “drastično opisivao seksualnost”. Knjižari knjigu nisu stavljali u izloge, držali su primerke ispod pulta, jer je proglašena pornografskom. Istočni Nemci su zbog toga mislili da u njemu mogu da steknu dragocenog saveznika u međunemačkim raspravama, pa su mu u svemu izlazili u susret, a gde god je on pozivan vodio je i mene.

Pozvao me je i u svoj stan u zapadnom delu Berlina, gde mi je predstavio četvorogodišnje blizance Raula i Franca. Rekao je: “Kad ja tucam, odmah pravim blizance.” Pokazaće se da je to preterivanje, kao mnogo štošta u njegovim javnim nastupima i privatnim razgovorima, jer je posle dobio još četvoro dece, Lauru, Bruna, Helenu i Nele, i to sa tri različite žene. Blizance ipak više nije, ali imao je na kraju osamnaest unuka i jedno praunuče

Pozvao me je i u svoj stan u zapadnom delu Berlina, gde mi je predstavio četvorogodišnje blizance Raula i Franca. Rekao je: “Kad ja tucam, odmah pravim blizance.” Pokazaće se da je to preterivanje, kao mnogo štošta u njegovim javnim nastupima i privatnim razgovorima, jer je posle dobio još četvoro dece, Lauru, Bruna, Helenu i Nele, i to sa tri različite žene. Blizance ipak više nije, ali imao je na kraju osamnaest unuka i jedno praunuče.

Sretali smo se u Beogradu, Bonu, Frankfurtu na Majni i Berlinu. Bio je više puta u Jugoslaviji, dolazio u naš stan na Voždovcu. Međutim, naši odnosi, usudio bih se da kažem, prijateljstvo, povremeno su se iz različitih razloga prekidali. Prvi put kad sam odbio da prevodim njegove nove romane i nisam se odazivao pozivima na sastanke njegovih prevodilaca iz raznih zemalja, jer mi je prevođenje njegovog veoma specifičnog, rekao bih, novatarskog jezika postalo isuviše komplikovano, a ja sam više vremena hteo da posvetim sopstvenom pisanju.

Dok sam prevodio Pseće godine intenzivno smo se dopisivali, često sam ga pitao šta je zapravo hteo da kaže, na jednom mestu mi je odgovorio: ”…više ni sam ne znam šta sam hteo, valjda je to neka aluzija na Hajdegera, briši rečenicu.”

Drugi put je došlo do ozbiljnog razmimoilaženja zbog bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, koje sam ja oštro osuđivao, sedam puta uživo na raznim kanalima austrijske i nemačke televizije, a on odobravao. Zakazana je bila diskusija na tu temu na jednom radiju u Kelnu.

Nemački književnik Ginter Valraf i ja bili smo protiv bombardovanja, a pogotovu nemačkog učešća u njemu; Gras i jedan berlinski profesor nameravali su da ga brane. Čekali smo Grasa u studiju, ali on, bez ikakvog izvinjenja, prosto nije došao.

Kasnije je javno priznao da nije bio u pravu i rekao: ”Pa ni ja ne mogu da znam sve.” Rekao sam da je to tačno, ali da ne mora da govori o temama o kojima ne zna ništa.

Treći put sam se razočarao u njega kada je u knjizi Ljušteći luk iznenada priznao da je bio u jednoj esesovskoj jedinici. Meni nije smetala sama ta činjenica, jer znam da se pri kraju rata vojni ogranak esesovaca, Waffen-SS, tretirao kao svaki drugi rod vojske, u njega su regrute određivali kao za pešadiju ili inženjeriju. Gras to nije želeo, prijavio se za podmorničare. Esesovska jedinica u kojoj je služio, 10. tenkovska divizija ”Frundsberg”, nije bila umešana ni u kakve ratne zločine.

Za mene je bilo problematično što to jednostavno nije rekao direktno i mnogo ranije, iako nikada nije krio da je kao dečak i pubertetlija bio zaveden nacističkim frazama. U mnogim njegovim knjigama se u pojedinim likovima prepoznaju autobiografske crte koje pokazuju i objašnjavaju položaj mladih Nemaca pod nacističkom diktaturom. Jednom je izjavio ”ja sam suma svih mojih junaka, uključujući i esesovce”

Za mene je bilo problematično što to jednostavno nije rekao direktno i mnogo ranije, iako nikada nije krio da je kao dečak i pubertetlija bio zaveden nacističkim frazama.

U mnogim njegovim knjigama se u pojedinim likovima prepoznaju autobiografske crte koje pokazuju i objašnjavaju položaj mladih Nemaca pod nacističkom diktaturom. Jednom je izjavio ”ja sam suma svih mojih junaka, uključujući i esesovce”.

Da li je takav čovek tipičan Nemac? Bitno je da, po mom mišljenju, nijedan nemački pisac do sada nije tako plastično i sa tako snažnom osudom prikazao nemačke zločine i zločince, ali i kompleksnost odrastanja u Hitlerovoj imperiji.

Upravo to najjače dolazi do izražaja u trećoj i najopširnijoj knjizi njegove ”danciške trilogije”, u Psećim godinama, koju je u mom prevodu nedavno reizdala ”Laguna”, a Gras je tim povodom napisao posebnu poruku novim srpskim čitaocima. (U tu trilogiju spadaju i Limeni doboš i Mačka i miš.)

Radnja trilogije se odvija u Langfuru, predgrađu poljskog primorskog grada Gdanjska, koji se na nemačkom zove Dancig. Gras je tamo rođen. On je često naglašavao da je samo napola, po ocu, Nemac, po majci Kašub. Kašubi – na poljskom Kaszubi – slovenski su narod koji i danas živi na teritoriji Poljske, smatra se da kašubskim jezikom govori oko 50.000 ljudi.

Insistiranje pisca na poreklu jasno je u romanu Pseće godine, u kome Hitlerov omiljeni pas Princ, koji će se, pošto je posle Hitlerovog samoubistva i konačnog nemačkog poraza preplivao reku Elbu u pravcu zapada, zvati Pluton. Po njemu je naslov knjige Pseće godine. Princ, alias Pluton, važi za čistokrvnog nemačkog ovčara, vučjaka, ali Gras ga opisuje kao potomka poljskih kurjaka. Time se ruga rasnoj teoriji.

Razumevanje komplikovane simbolike potrebno je pri poniranju u puno značenje Grasovih dela. Opis kako Hitlerov crni vučjak iz istočnog dela Nemačke dolazi u zapadnu, Saveznu Republiku Nemačku izražava Grasovo uverenje da je tadašnji Adenauerov režim od početka bio zaražen nacističkim virusom. Na primer, istaknuti nacista, verni član Hitlerove partije od samog početka, Kurt Georg Kizinger (Kiesinger), bio je nemački kancelar, predsednik vlade, od 1966. do 1969. godine.

Protiv tog razvoja nije bilo dovoljno pisati romane. Ginter Gras se aktivno umešao u politiku. Kao dobrovoljni agitator za Socijaldemokratsku partiju, učestvovao je u predizbornim borbama 1965, 1969. i 1972. godine, doprineo je pobedi te partije, dolasku Vilija Branta na vlast, ideološkoj promeni Savezne Republike Nemačke.

Insistiranje pisca na poreklu jasno je u romanu Pseće godine, u kome Hitlerov omiljeni pas Princ, koji će se, pošto je posle Hitlerovog samoubistva i konačnog nemačkog poraza preplivao reku Elbu u pravcu zapada, zvati Pluton. Po njemu je naslov knjige Pseće godine. Princ, alias Pluton, važi za čistokrvnog nemačkog ovčara, vučjaka, ali Gras ga opisuje kao potomka poljskih kurjaka. Time se ruga rasnoj teoriji

Gras je za svoje političke govore u prepunim salama širom zemlje naplaćivao ulaznice, što je verovatno jedinstven slučaj u politici. Prihod je davao partiji, a nije naplaćivao ni sopstvene troškove. U svom čudnom, po mom mišljenju nepravedno zapostavljenom romanu Iz dnevnika jednog puža, koji je objavljen 1972. godine, svojim sinovima priča o svojoj prošlosti, ne krije da je kao mladić bio zaslepljen Hitlerovom ideologijom.

Brant nije udovoljio Grasovoj želji da mu poveri mesto ministra za pomoć nerazvijenim zemljama. Veliki pisac je zbog toga bio pomalo uvređen, ali Brant je verovatno bio u pravu, bilo je bolje što je Gras ostao veran svom pravom pozivu.

Gras je objavio sedamnaest romana i novela, pet drama, devet zbirki pesama i gotovo je sve te knjige lično ilustrovao ili im pravio naslovne stranice. Isticao se i kao grafičar i vajar, ali je takođe napisao bezbroj članaka i naglašavao svoje političke stavove, koji su često bili provokativni, pomalo usmereni na senzacionalizam, ali iskreni.

Najveći skandal je izbio kada je aprila 2012, bajagi u obliku pesme pod naslovom ”Ono što je moralo da se kaže”, upozorio na opasnost koju izraelska politika, pogotovu pretnje preventivnim udarom sa nuklearnim oružjem, predstavlja po svetski mir.

U tom pogledu ja sam se potpuno slagao s njim. Odbijam da kritiku jedne izraelske vlade poistovećujem sa antisemitizmom. Međutim, što je meni kao bivšem zatvoreniku Aušvica i Buhenvalda bar prećutno dozvoljeno, njemu kao Nemcu, a uz to još bivšem pripadniku jedne esesovske oklopne jedinice, nikako nije. Čak su predlagali da mu se oduzme Nobelova nagrada.

Naše prijateljstvo je obnovljeno na moju inicijativu septembra prošle godine. Citiram iz njegovog pisma upućenog meni od 27. septembra 2014.

”Često sam se sećao svojih putovanja u Jugoslaviju pre nekoliko decenija i tvojih dragocenih tumačenja i primedbi, koje su mi već tada objasnila problematičnost, ali i održivost državnog zajedništva Jugoslavije. Neobjašnjivo mi je kako je naš tako intenzivan i prijateljski kontakt mogao da se prekine posle raspada te zemlje…”

Tog septembra i oktobra smo razmenili nekoliko pisama, i to ”klasičnih” preko pošte, odbijao je bilo kakav kontakt preko računara i interneta. Pozivali smo ga da dođe u Jugoslaviju na promociju novog izdanja Psećih godina, ali je rekao da ne sme više da leti. On je mene pozvao u Libek, gde je živeo, ili da se sretnemo u Berlinu.

Najveći skandal je izbio kada je aprila 2012, bajagi u obliku pesme pod naslovom ”Ono što je moralo da se kaže”, upozorio na opasnost koju izraelska politika, pogotovu pretnje preventivnim udarom sa nuklearnim oružjem, predstavlja po svetski mir. U tom pogledu ja sam se potpuno slagao s njim. Odbijam da kritiku jedne izraelske vlade poistovećujem sa antisemitizmom. Međutim, što je meni kao bivšem zatvoreniku Aušvica i Buhenvalda bar prećutno dozvoljeno, njemu kao Nemcu, a uz to još bivšem pripadniku jedne esesovske oklopne jedinice, nikako nije. Čak su predlagali da mu se oduzme Nobelova nagrada

Ja mislim da je Ginter Gras najznačajniji ne samo nemački nego i svetski pisac druge polovine prošlog stoleća. To nema nikakve veze sa Nobelovom nagradom, koju je dobio 1999. godine, jer je ona mimoišla mnoge značajne, a ponekad na gotovo apsurdan način nagrađivala prilično beznačajne autore.

”Dom Gintera Grasa” iz Libeka, koji je na neki način bio i njegov sekretarijat, objavio je povodom njegove smrti sledeće Grasove stihove:

Zajedno sa vrećom oraha
želim da budem sahranjen,
a takođe i sa najnovijim zubalom.
Ako posle bude krckalo gde ležim
moći će da se pretpostavi:
to je on, još uvek on.

Gras je od 1954. do 1978. godine bio oženjen švajcarskom balerinom Anom Margaretom Švarc, sa kojom je imao četvoro dece. Već i zbog toga imao je mnogo razumevanja, a tvrdim i simpatije za moju ženu Draganu, koja je takođe bila balerina. Jednom joj je rekao:

”Zamišljam te golu kako plivaš kroz mutnu vodu punu govana, ali se govna pred tobom sklanjaju, pa si ti uvek čista i u čistom.”

Moja žena je umrla nepuna dva dana pre Gintera Grasa. Da verujem da postoji onaj svet, zamišljao bih da ga je dočekala sa svojom verzijom gustog pasulja sa svinjskim pečenjem, koje je Gras, i sam odličan kuvar, tako rado jeo kod nas.

Vreme, 16. 04. 2015.

(Prenosimo s portala Miljenka Jergovića).

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Berlin, Gdanjsk, Ginter Grass, Ivan Ivanji, Kašubi, književni ogledi, Limeni doboš, nacisti, politika, Pseće godine, rasna teorija, Socialdemokratska partija, Svezna Republika Nemačka, Vili Brant, Waffen-SS

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Vrijeme je za obnovu

    Vrijeme je za obnovu

    vladimir-jurisic
  2. Ratna skandinavizacija

    Ratna skandinavizacija

    marinko-culic
  3. Familija

    Familija

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    anja-kozul
  2. Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    zoran-vitanovic
  3. Zanemaren manjinski i klasni moment

    Zanemaren manjinski i klasni moment

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala

    Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog...

    07.01.2022.
  2. Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    07.01.2022.
  3. Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    07.01.2022.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT