Dobro došli u Jadovno

Igor Galo

”Subota je, 26. lipnja 2010. godine. Cestom od Gospića u smjeru Karlobaga, kroz selo Trnavac kreće se kolona autobusa i osobnih automobila prema mjestu Jadovno. Tužna je to kolona tihih i ozbiljnih ljudi. Nose se vijenci u spomen na prvo masovno stratište Srba, Židova, Hrvata i drugih nacija u tek ustoličenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Skrovite kraške jame šumovitog Velebita nijemi su svjedoci nezamislivih zločina ustaša počinjenih nad nevinim stanovništvom.

Već 11. travnja 1941. godine prve žrtve hapšene su u Gospiću i okolnim selima i dovođene u sabirni centar Ovčara na željezničkoj stanici u Gospiću. Prenapučenost privremenog logora natjerao je ustaške vlasti da pronađu prikladnije i skrovitije mjesto za logoraše. Dovođeni su kamionima do sela Trnavac, odakle su pješke sprovođeni do pitomog proplanka Čačić Drage, nedaleko sela Jadovno. Kakvog li naziva mjesta … i koji ga je to izopačeni um odabrao za stratište jednog naroda i drugih ‘nečistih’ naroda za koje nije bilo mjesta u tako zamišljenoj državi.

Kako je ta nakarada od države u krilu nacističke Njemačke jačala, tako su se i logori i stratišta širili po tadašnjoj ‘Lijepoj našoj’ – 24. lipnja 1941. godine ustaške su vlasti zaokružile kompleks logora na Pagu i u Jadovnu i zajedno sa sabirnim centrom Ovčara u Gospiću osnovali u jedinstvenu instituciju ustaških logora smrti ‘Jadovno’.

Do demokratskih promjena i osamostaljenja Hrvatske spomenik žrtvama logora Jadovno, rad kipara Ratka Petrića, ponosno je stajao, a onda je eksplozijom razoren (obnovljen je 2016., op. A.). Oštećen je i ostatak: kameni zid na kojemu su bili upisani stihovi ”Jame” Ivana Gorana Kovačića kao trajna stigma upućena onima koji su te zločine počinili. Tih stihova više nema ni u kamenu ni u školskim lektirama!

Idemo putem od sela Trnavca prema Jadovnu. Vozimo se. Svježe asfaltirana cesta, obilno raslinje posječeno, šumska staza proširena … Idemo istim putem kuda su kolone žena, djece, muškaraca prolazile pješke …

Uz cestu lijepe kuće, obitelji s djecom lješkare se u vrtovima, cvrkuću dječji glasovi, koristi se neradna subota za opuštanje. Iz te ugode promatra se kolona ljudi i vozila u smjeru Jadovna. Mora da su i preci tih istih ljudi tako promatrali kolone ‘prolaznika’ u smrt, ljude vezane žicom, uz pratnju ustaša, u smjeru velebitskih jama … i ništa valjda nisu vidjeli. Tako i sada, vjerojatno ništa ne vide.

Vlast je uputila, bolje rečeno preporučila organizatorima, da se ubuduće planira održavanje komemoracija o ‘okruglim’ godišnjicama, 70., 75. i tako dalje … Vjerojatno da se ne uznemirava pitomo stanovništvo brojnim vozilima i ljudima u dane zasluženog odmora na državni praznik. Svakih pet godina nekako se može podnijeti, ali iz godine u godinu … i to baš na početku turističke sezone.

Cesta se penje uzbrdo. Prekrasni vidici, ozelenjele šume i proplanci. Putokazi za bicikliste i pješake nude namjerniku sve draži čiste prirode. A taj namjernik, domaći ili strani, neće imati priliku biti upozoren na kakvo mjesto je zapravo stigao. O tome mjestu nezamisliva zločina nema znakova pored puta niti ih ima u turističkoj ponudi koja je namjernika privukla u ove krajeve. Na internetskoj stranici udruge Jadovno, pod rubrikom ‘Naše blago’, stoji doslovce sljedeće:

‘Dva kilometra od sela Jadovno nalazi se Spomen obilježje žrtvama fašizma gdje su, 1941. godine, život izgubili na mučan način mnogi civili, različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Unatoč činjenici da nitko od tadašnjih stanovnika Jadovna nije bio povezan s tim stratištem, Jadovno je dobilo negativnu stigmu koja ga je pratila kroz prošlost.’

I to je sve.

Spomen-obilježja sada nema iako bi vas informacija na internetskim stranicama udruge Jadovno htjela uvjeriti u suprotno. ‘Ideja o okupljanju i osnivanju udruge Jadovno krenula je inicijativom pojedinaca koji su maštali o povratku života na Jadovno. Vratiti tom selu život kakav pamte stari Jadovničani nije lagan posao ali svakako je vrijedan truda.’ A to je misija?

Već 11. travnja 1941. godine prve žrtve hapšene su u Gospiću i okolnim selima i dovođene u sabirni centar Ovčara na željezničkoj stanici u Gospiću. Prenapučenost privremenog logora natjerao je ustaške vlasti da pronađu prikladnije i skrovitije mjesto za logoraše. Dovođeni su kamionima do sela Trnavac, odakle su pješke sprovođeni do pitomog proplanka Čačić Drage, nedaleko sela Jadovno. Kakvog li naziva mjesta … i koji ga je to izopačeni um odabrao za stratište jednog naroda i drugih ‘nečistih’ naroda za koje nije bilo mjesta u tako zamišljenoj državi

Do demokratskih promjena i osamostaljenja Hrvatske spomenik žrtvama logora Jadovno, rad kipara Ratka Petrića, ponosno je stajao, a onda je eksplozijom razoren (obnovljen je 2011., op. A.). Oštećen je i ostatak: kameni zid na kojemu su bili upisani stihovi ”Jame” Ivana Gorana Kovačića kao trajna stigma upućena onima koji su te zločine počinili. Tih stihova više nema ni u kamenu ni u školskim lektirama!

Tu na Velebitu sve je idilično, da ne kažem gostoljubivo, pa i tabla s meni ciničnim natpisom ‘Dobro došli u Jadovno’.

Na komemoraciji nevinim žrtvama kod Šaranove jame nije bilo predstavnika ‘Crkve u Hrvata’; oni stižu samo do Svetišta Marije Pomoćnice u selu Jadovno.

Veliki narodi, ne po brojnosti, već po duhu i intelektualnoj snazi, znali su se suočiti sa svojom mračnom prošlošću i osloboditi se teškog tereta počinjenih zala za bolju budućnost svoje djece. U suprotnom, a tome smo svjedoci i mi i naši preci, naše priče započinju Ovčarom kraj Gospića, a završavaju Ovčarom kraj Vukovara.”

Tekst sam napisao prije devet godina, prilikom svoje prve posjete tom jezovitom mjestu. Za koji dan, u nedjelju 23. lipnja, časni ljudi, građani Hrvatske, Srbi, Židovi, Romi i Hrvati uputit će se na Spomen-područje Jadovno, okupiti se oko ”Šaranove jame” i odati počast nevino stradalima. Što se od prije devet godina promijenilo u demokratskoj Hrvatskoj? Gotovo NIŠTA.

Tonemo u glib međunacionalne netrpeljivosti i eskalacije nasilja prema drugima i drugačijima.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• ”Spusti dasku!”
• Hvala braći Kinezima: kanonizirat će Tita. Bit će para!
• Priča o najboljem igraču šaha u Lici
• Kažimo istinu o HAVC-u
• SRAM-a nemamo, a SMRAD nas guši.
• Sjećanje na Relju Bašića
• Čekajući ”Klinta Istvuda” – dočekasmo Antonija Álvareza III.

» Svi tekstovi ovog autora