Ako se može govoriti o mozgu jednog čitavog naroda, recimo Hrvata, ili o imaginarnom zajedničkom mozgu čitave države, recimo svih građana Republike Hrvatske, onda se može i mora govoriti i o kolektivnoj traumi, žestokom potresu, ili još gore, trajnom teškom nagnječenju tog mozga.
Ta se dijagnoza dobro oslikava u rečenicama koje si često ponavljamo čitajući, gledajući i slušajući vijesti: “ovo je uvreda za zdrav razum”, ili “ovo mi vrijeđa pamet”.
To teško kronično stanje, uzrokovano nebrojenim udarcima po logici i svakoj pameti, ovih se dana produbljava još jednom teškom traumom.
Na mozgu nacije, već prepunom dubokih ožiljaka i nezacijeljenih povreda, upravo nastaje još jedna duboka porezotina. Milijarde moždanih stanica nepovratno odumiru dok se javnost bavi aferom krivotvorenih SMS-poruka, sprege države i kriminala, dosluha državnih dužnosnika i kriminalaca, korumpiranog policijskog, obavještajnog i pravosudnog sustava, a osobito takvim kriminalnim vezama premrežene najveće, najvažnije, najjače, stožerne hrvatske političke stranke, kako HDZ sam sebe voli nazivati.
Milijarde moždanih stanica nepovratno odumiru dok se javnost bavi aferom krivotvorenih SMS-poruka, sprege države i kriminala, dosluha državnih dužnosnika i kriminalaca, korumpiranog policijskog, obavještajnog i pravosudnog sustava, a osobito takvim kriminalnim vezama premrežene najveće, najvažnije, najjače, stožerne hrvatske političke stranke, kako HDZ sam sebe voli nazivati
Često se ovih dana moglo čuti pitanje: je li ovo borba premijera Plenkovića i aktualne Vlade RH protiv kriminala, ili je unutarstranački obračun između dviju frakcija u HDZ-u?
Postavljanje takvog pitanja, dakako retoričkog, već je samo po sebi simptom koji ukazuje na to da mozak koji ga postavlja trpi od teških trajnih oštećenja pa je nesposoban i za najjednostavnije logičke operacije i zaključke.
Zar nije očito i jasno da tu nema nikakvog “ili”, nego da se istodobno, međusobno povezano, događa istodobno i jedno i drugo?
Kada je jedna stranka sama po sebi čitava oblijepljena paučinom (polu)kriminalnih veza i interesa, onda je i obračun između različitih frakcija takve stranke nužno obračun s kriminalom.
Jedne strane.
Što ne znači da je ona druga čista, vođena isključivo ispravnim motivima i ljubavlju prema istini i pravdi.
Promatrači i analitičari tog sukoba, svjesno ili ne, postaju navijači, ovisno o vlastitim, manje-više iluzornim željama i nadama u ozdravljenje države i društva.
Drugi snažno izražen simptom teškog kroničnog stanja mozga nacije je amnezija, bolest kratkog i selektivnog pamćenja, sve do potpunog zaborava.
Zato će i pitanje koje je portal Index vrlo opravdano uputio Andreju Plenkoviću ostati retoričko, bez odgovora. Pitanje se odnosi na dva vrlo različita pogleda na ulogu, važnost i slobodu medija koje je u roku od samo godinu dana artikulirao i demonstrirao aktualni premijer i predsjednik HDZ-a.
Kada su se bavili Agrokorom, ministricom Dalić, famoznom grupom “Borg”, (hot)mailovima i njegovom vlastitom ulogom u svemu tome, mediji koji su inzistirali na tim pitanjima za Andreja Plenkovića su bili neprijatelji koji vode hibridni rat protiv njega, njegove vlade i čitave Republike Hrvatske.
Sada, kada inzistiraju na rasvjetljavanju vrlo sumnjivih te za visoko rangiranog političara i stranačkog dužnosnika nedopustivih radnji Milijana Brkića, Andrej Plenković o tim istim medijima, njihovom poslu i ulozi govori s uvažavanjem.
Kada je jedna stranka sama po sebi čitava oblijepljena paučinom (polu)kriminalnih veza i interesa, onda je i obračun između različitih frakcija takve stranke nužno obračun s kriminalom
Omalovažavanje medija sada je, zato, drago potpredsjedniku HDZ-a Brkiću dok govori o “opskurnom tjedniku” koji je iznio dokazni materijal za teške otpužbe na njegov račun.
No, i jedan, i drugi, što god radili i govorili, čine to s istom značkom na reveru, na kragnu odijela zakačenom zastavicom Republike Hrvatske.
Ipak, u Milijana Brkića je ta zastavica samo dio simbola kojima se oboružao, valjda protiv liberalnih uroka: oko ruke mu ispod rukava u svakoj prigodi izviri pobožna narukvica nalik krunici, a kad god u javnosti posegne za mobitelom, iz džepića futrole pogleda nas milo lice jednog s jedne od onih pobožnjačko-kičastih sličica samog Isusa Krista koja viri iznad kreditnih kartica.
Neka svi vide koji su mu prioriteti, a i saveznici.
U svakom slučaju, sasvim je u redu da se s kriminalom svake vrste obračunava u vlastitim redovima upravo HDZ, ta stožerna hrvatska politička stranka koja je svemu tome udarila temelje i postavila sve tako kako jest, od mračnih zlokobnih podruma punih kostura svojih žrtava, do krova koji curi na sve strane.
Ali, sve skupa predstavlja još jedno silovito gaženje po mozgu, silno rasipanje energije i onih preostalih umnih sposobnosti nacije koja će iz čitave afere nužno izaći još slabija i još raspamećenija nego što jest.
Novi direktor Opere zagrebačkog HNK, talijanski dirigent Marcello Mottadelli, prošli mi je tjedan u razgovoru rekao: “Izbjegavanje i zaobilaženje kulture najsigurniji je put slabljenja bilo kojeg naroda”.
A čitav je sistem doista postavljen tako da se i onim najvećim kulturnim pothvatima i dosezima za koje smo kao narod sposobni, ponajviše preko izvrsnih pojedinaca, posvećuju tek promili pažnje koju zaokuplja svaka izjava iz usta glavnih aktera kriminalom prožete i korumpirane politike.
Govoreći o slabljenju naroda, a time i država, maestro Mottadelli mislio je u prvom redu na svoju domovinu Italiju.
On je prepristojan da bi se, tek stupivši na važnu kulturnu funkciju, upustio u ocjenjivanje i kritiziranje stanja kulture u za njega još do jučer potpuno stranoj zemlji.
Međutim, njegovo zapažanje o tome kako su i političari na vlasti i u opoziciji prezauzeti svojom voljom i borbom za moći, univerzalno je, nažalost, za dobar dio Europe i svijeta, pa tako i za Hrvatsku.
Srećom postoje mjesta kulture, te bolnice za mozak i srce koje nam gnječi i ledi politika (…) “Umjetnost je sjekira koja razbija zamrznuto more u nama”. Ovu veličanstveno istinitu rečenicu, dostojnu velikog pisca kakav on jest, napisao je Miljenko Jergović u svojoj posljednjoj kolumni
“Umjetnost je sjekira koja razbija zamrznuto more u nama”. Ovu veličanstveno istinitu rečenicu, dostojnu velikog pisca kakav on jest, napisao je Miljenko Jergović u svojoj posljednjoj kolumni.
Intelektualni deficit ima za posljedicu i emocionalni. Uz nagnječeni mozak ide i strahom obuzeto, skvrčeno i zakržljalo srce, čitava zamrznuta mora u nama, sposobnosti za osjećanje i suosjećanje. Ledena kora je debela, nama trebaju ledolomci.
Ali, za početak, sjekiru u ruke!
Manje vijesti, više knjiga. I više odlazaka u kazališta, koncertne dvorane, muzeje, galerije, knjižnice – bolnice za nagnječeni mozak i otapališta zaleđenog srca.
(Prenosimo iz Večernjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Andrej Plenković i HNK Zagreb
- Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
- Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
- “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
- Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
- Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
- Utrka milijardera u svemiru
- Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
- Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
- Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.