Drago Pilsel, ”Povratak Adolfa Pilsela”, VBZ, Zagreb, 11/2018.
Ne tako davno pisao sam o odličnom dokumentarističkom romanu “Nestanak Josefa Mengelea” koji je napisao francuski književnik i novinar Olivier Guez, a objavila MeandarMedija. Riječ je o trilerskom i iznimno intrigantnom štivu koje i u literarnom smislu drži vodu, a pripovijeda o Mengeleovom dugogodišnjem uspješnom skrivanju po bespućima južnoameričkih demokracija, usput otvoreno progovarajući i o (ne)uspjehu denacifikacije u Njemačkoj koja je očito provedena s figom u džepu.
Hrvatska javnost svakako bi trebala saznati da je krajem prošle godine VBZ objavio domaći dokumentaristički roman “Povratak Adofla Pilsela” čiji je autor publicist i teolog Drago Pilsel.
Riječ je o nastavku Pilselove autobiografske knjige “Argentinski roman”, s time što se u svojoj drugoj knjizi autor bavi likom svog kontroverznog oca Adolfa.
Baš kao i kolega mu Guez, i ovdje Pilsel otvoreno i beskompromisno raskrinkava bolni neuspjeh deustašizacije u Hrvatskoj koristeći pri tome nesporne i nedvosmislene činjenice i to ne samo biografiju vlastitog oca, nego primjerice i recentni govor koji je na svom državnom posjetu Argentini u proljeće 1918. godine slušala aktualna predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović
Baš kao i kolega mu Guez, i ovdje Pilsel otvoreno i beskompromisno raskrinkava bolni neuspjeh deustašizacije u Hrvatskoj koristeći pri tome nesporne i nedvosmislene činjenice i to ne samo biografiju vlastitog oca, nego primjerice i recentni govor koji je na svom državnom posjetu Argentini u proljeće 1918. godine slušala aktualna predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.
No, vratimo se Pilselovu ocu Adolfu, rođenom 1936. godine u Uroševcu u mješovitom njemačko-hrvatskom braku. Čovjeku koji je imao burni život, sasvim u skladu sa burnim 20. stoljećem. Čovjeku koji je preživio Drugi svjetski rat u Sarajevu, istočnoj Poljskoj i Austriji i čija je majka u austrijskom Judenburgu pružila krov nad glavom poglavniku Anti Paveliću koji je nakon četiri godine nacističkog vazalstva otajstveno otkrio čari zapadne demokracije te je napustio i vojsku i voljenu domovinu i trobojnicu sa prvim bijelim poljem tražeći put prema spasenju tijela i duše.
Adolf Pilsel potom napušta Europu i odlazi s obitelji u Argentinu, pa u Paragvaj. U Južnoj Americi koja je prepuna Hitlerovih junoša Adolf Pilsel živi svoj vatreni antikomunizam i postaje Pavelićev tjelohranitelj kojega čuva čak i nakon fatalnog atentata i to, apsurdno, u vremenu kada je bivši poglavnik već napustio Argentinu i otputovao u Madrid.
Kada je Drago Pilsel imao samo deset godina, otac Adolf napušta obitelj (u kojoj su bili i majka te sestra i mlađi brat) i odlazi u Paragvaj, jer su mu građevinski poslovi u Patagoniji propali. U Paragvaju Adolf živi s brojnim ženama, da bi u osamdeset i prvoj godini života, bolestan i nemoćan došao sinu u Zagreb, na svojevrsni preodgoj ili susret s vlastitom savješću.
Nepokolebljivog ustašu i protivnika komunista sin vodi u Jasenovac, ali i na Elafite gdje je početkom Domovinskog rata poginuo mlađi sin Adolfa Pilsela Branko. Ipak, pomirenje oca i sina ali i oca sa vlastitom biografijom i zabludama ne ide lako.
Adolf Pilsel sluša Radio Međugorje i ne osjeća se dobro u Hrvatskoj, ne želi se liječiti na što ima pravo kao otac poginulog branitelja. Iako dobiva hrvatske dokumente (jer u Zagreb dolazi kao potpuno apatrid) i iako vrlo emotivno proživljava posjet trgu sv. Marka i grobu Ante Starčevića, Adolf Pilsel se vraća u Paragvaj, teško bolestan i krajnje siromašan.
Nepokolebljivog ustašu i protivnika komunista sin vodi u Jasenovac, ali i na Elafite gdje je početkom Domovinskog rata poginuo mlađi sin Adolfa Pilsela Branko. Ipak, pomirenje oca i sina ali i oca sa vlastitom biografijom i zabludama ne ide lako
Ipak, dočekao je objavu sinovljeve knjige o sebi, ali da li ju je pročitao i što misli o njoj, nikada nećemo saznati jer je umro 17. veljače ove godine u mjesnoj bolnici u San Ignaciju u Paragvaju, pokrajina Misiones.
S time je zatvoren jedan život koji je objavom Pilselove knjige postao maksimalno javan, što nikako ne znači i dokučiv.
Ima puno pitanja o očevu životu na koja Drago Pilsel nije našao i nikada niti neće naći odgovor.
Jedno od tih je da li je doista Adolf Pilsel u svom ne tako kratkom izbjegličkom životu ubio čovjeka i to ne jednog nego više njih. Ili da li je doista bio iskren kada je rekao da nije znao za logor u Jasenovcu ili za susrete Pavelića i Hitlera.
Drago Pilsel piše brutalno jednostavno o svom vrlo često mučnom odnosu sa ocem koji ga je ostavio dva puta. Prvo kao dječaka, a onda i kao angažiranog i zrelog hrvatskog publicista koji je ocu htio pružiti topli dom, medicinsku pomoć i utjehu.
(Prenosimo iz Večernjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Vladimir Pavlinić: ”Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj”
- Mesić: Ako ti je otac bio ustaša, ne moraš biti i ti
- Što Daša Drndić znači današnjoj Hrvatskoj?
- O ljudima koji, renovirajući stanove, renoviraju i svoje živote
- Bez kupovanja knjiga nema izdavaštva, literature ni jezika
- Hrabro žigosanje gospodara rata i ratnih profitera
- Lika s puno topline i zaigranosti, bez naknadne pameti i dociranja
- Roman koji se žestoko hvata ukoštac s hrvatskim nazadnjaštvom
- Černobilski užas nad užasima
- Iskrena autobiografija osjetljivih pitanja židovskog identiteta
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.