Alen Kristić
Na obzorju kršćanskog – ako uopće – klečanje bi moralo biti zamislivo samo u dva slučaja: ili da drugog oslobodimo patnje ili da mu pričinimo užitak.
A teško je odmjeriti koja je od te dvije forme klečanja kroz kršćansku povijest bila ozloglašenija.
Patnja se sakralizirala.
Užitak demonizirao.
A sve se to do danas kompenzira podaničkim klečanjem.
Poslušnost kao svetačka aureola.
Pred bozima političkog ili religioznog.
Svejedno.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Uskrs je teže komercijalizirati i banalizirati od Božića
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (V)
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (IV)
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (III)
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (II)
- Čitajući Radomira Konstantinovića u Sarajevu (4)
- Saga o kenijskoj ekološkoj junakinji (I)
- Polazišta za doprinos islama globalnom ekološkom obraćenju
- Desmond Tutu, Evanđelje u obrani crnačke ljudskosti
- Ekologija kao put svetosti
Ne samo zbog brzine kojom proživljavamo svoje dane, ili barem tu stvar sa brzinom tako doživljavamo, kratkoća kolumne “Drama klečanja” je dobrodošla. Barem u nekoj mjeri.
Veseli dakle ta činjenica da imamo pred sobom takovu jednu, u smislu kratkoće pretpostavljeno debitantsku kolumnu, koja je, slijedom one: ” Iako, vjerojatno nije aksiom, često nezamjenjivu snagu daje: – ŠTO KRAĆE, TO JAČE!”, to JAČE i ostvarila.
E, ali uvijek i ta druga strana… Iako je svaka od tih kratko, kratko iznesenih misli dovoljno ozbiljna podloga da nas uputi u dovoljno ozbiljno promišljanje, ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri će se pojedinac u tim svojim promišljanjima moći, makar samo i približiti onim misaonim doživljajima za koje je autor našao za shodno da nam osvijetli samo njihove ekstrakte.