autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Dugujemo zahvalnost proreformskim komunistima

Autor: Peter Kuzmič / 20.09.2015. Leave a Comment

AUTOGRAF Peter Kuzmič bBila mi je čast osobno poznavati i povremeno se družiti (on bi predložio da kažem prijateljevati) s pjesnikom i političarom Anđelkom Runjićem. Njegova ovotjedna smrt me je podsjetila na naše razgovore o nužnosti i kušnjama pluralizacije društvene zajednice i o dalekosežnom značaju protestantske reformacije ne samo za kršćanstvo nego i kulturu i društveno uređenje Europe.

Runjićeva smrt me je ne samo osobno pogodila nego i doslovno natjerala na razmišljanje o onim prijelomnim vremenima političke i gospodarske preobrazbe i o konstruktivnoj ulozi komunističkih reformista u stvaranju klime i pretpostavki za demokraciju i državnu neovisnost.

U Hrvatskoj se danas odviše pojednostavljeno, neobjektivno i pristrano govori o socijalizmu kao o mračnom razdoblju tlačenja i izrabljivanja hrvatskog naroda, kao o totalitarnom društvu bez elementarnih ljudskih sloboda. Čitajući (i slušajući) neke sve glasnije suvremene interpretatore naše suvremene povijesti, čovjek bi mogao doći do zaključka da smo živjeli, u najgorem slučaju, u Enver Hodžinoj Albaniji ili, u pozitivnijem prikazu, u Ceausescovoj Rumuniji.

Bila mi je čast osobno poznavati i povremeno se družiti (on bi predložio da kažem prijateljevati) s pjesnikom i političarom Anđelkom Runjićem. Njegova ovotjedna smrt me je podsjetila na naše razgovore o nužnosti i kušnjama pluralizacije društvene zajednice i o dalekosežnom značaju protestantske reformacije ne samo za kršćanstvo nego i kulturu i društveno uređenje Europe

U antikomunističkoj euforiji koja je uvelike osnažena buđenjem nekritičkog (pro)ustaštva gomilaju se laži i iskrivljuje povijest na sramotan i skandalozan način. Demonizacijom svega što je imalo veze s Titom, partizanima i komunističkom vladavinom, pa čak i u periodu koje je povijest kategorizirala kao samoupravni socijalizam u nesvrstanoj Jugoslaviji, ne dolazi se do povijesne istine ni do europskih vrednota u koje se povremeno zaklinjemo.

A nema više ideološki mnogo odmjerenijeg Franje Tuđmana da osobnim životnim i profesionalnim iskustvom i predsjedničkim političkim autoritetom prekine zahuktalu antititovsku kampanju i ustašku agresivnost.

Istinoljubivost nas primorava da podsjetimo na neke stvari iz tog razdoblja koje je nemoralno ignorirati, te se nikako ne smiju zaboraviti. Zar nije Hrvatska upravo u vrijeme vladavine komunizma prerasla od ruralnog u moderno industrijsko društvo? Primjer rasta i ekspanzije grada Zagreba, posebice u vrijeme gradonačelnikovanja komuniste Većeslava Holjevca, nepobitno dokazuje kako jednopartijski sustav nije kočio razvitak modernog života.

Dodajmo da je sve što je postignuto na području razvitka i izgradnje obrazovnih i znanstvenih ustanova i izgradnji kulturne infrastrukture impresivno čak i u usporedbi s najprogresivnijim zapadnim zemljama. Opet primjer: ne smijemo zaboraviti nesebičnog komunističkog političara-menadžera Stipu Šuvara, koji je iza sebe za sve nas ostavio kapitalne kulturne objekte poput Sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Muzeja Mimara, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i bezbroj drugih diljem Hrvatske.

Uvođenjem samoupravljanja rasli su samosvijest i osjećaj odgovornosti ljudi, te su tako postupno oslobađani značajni ljudski potencijali za kreativnost i inicijative. Ništa slično se nije smjelo ni moglo događati u drugim istočnoeuropskim zemljama s jednopartijskim sustavima. Kao što je bilo nezamislivo da stotine tisuća građana legalno otputuje na Zapad u potrazi za zaposlenjem i na taj način neposredno kapitalistički pomogne materijalnom razvoju domovine.

Upravo je pod komunizmom zaokružen teritorijalni integritet republike koja je stvarala pretpostavke i formirala snažne atribute vlastite državnosti. Demografski gledano, Hrvatska je krajem 80-ih imala više stanovništva nego krajem 40-ih ili što ih ima danas. Unutar političke stabilnosti koju je, usprkos svim ograničenjima, sustav jamčio bio je omogućen i kontinuitet razvoja državnih institucija i njihovo postupno oslobađanje od kontrole centralne vlasti.

Uvođenjem samoupravljanja rasli su samosvijest i osjećaj odgovornosti ljudi, te su tako postupno oslobađani značajni ljudski potencijali za kreativnost i inicijative. Ništa slično se nije smjelo niti moglo događati u drugim istočnoeuropskim zemljama s jednopartijskim sustavima. Kao što je bilo nezamislivo da stotine tisuća građana legalno otputuje na Zapad u potrazi za zaposlenjem i na taj način neposredno kapitalistički pomogne materijalnom razvoju domovine

Koliko god smo opravdano kritični prema gušenju Hrvatskog proljeća i progonstvu mnogih njegovih protagonista, moramo objektivno priznati da je Hrvatska na put u pravcu samostalnosti krenula već 1974., a da je u 80-im godinama već stvorila većinu pretpostavki za realizaciju vlastite državne neovisnosti.

Taj put je 80-ih godina ne samo omogućila nego i pospješila proreformska struja unutar SKH. Za to dugujemo zahvalnost Ivici Račanu, Celestinu Sardeliću, Dragi Dimitroviću, Ivanu Latinu, Antunu Miloviću i nizu drugih, uz svakako spomenutog odvažnog posljednjeg predsjednika Sabora SRH Anđelka Runjića.

Svima njima, kao i spomenutom Šuvaru, moramo čestitati što nisu, poput tisuća svojih kopartijaca, pretrčali, kako ja to znam reći, ”iz Kockice u Katedralu”. Oni jednostavno nisu mogli postati zagriženi antikomunisti jer zapravo nikada nisu bili zagriženi komunisti ni površni politički oportunisti. Stoga su i nakon izbora ostali dosljedni svojim svjetonazorima i intelektualnim poštenjem nastavili svestrano promicati demokratske vrednote i opće dobro u svojoj domovini Hrvatskoj.

Tako se u Hrvatskoj mogu ponašati samo oni koji shvaćaju da povijest ne počinje ni 1941. ni 1991., te da svako vrijeme ima svoje kontekstualne uvjetovanosti koje više ili manje otvaraju ili zatvaraju perspektive. Oni razumiju da nitko nema monopol na istinu, pa stoga nema ni prava na isključivost i monopoliziranje vlasti. Mi smo u Hrvatskoj imali povijesne sreće što su nam na čelu Republike u tim prijelomnim vremenima bili razumni ljudi i čestiti političari unutar reformnog krila Komunističke partije.

Anđelka Runjića sam upoznao na prvom primanju koje je on kao predsjednik Sabora SR Hrvatske (1986. – 1990.) priredio za predstavnike vjerskih zajednica. Zaintrigiralo ga je, kako je više puta naglasio, moje podrijetlo, moj teološko-etički pristup pitanjima politike i društvenog života te moja dijaloška otvorenost. Na njemu svojstven skroman način pozivao je na kavice i razgovore i stoga jer je držao da može ”u pripremama za demokraciju štošta naučiti od čovjeka koji je školovan u Njemačkoj i Americi”.

Koliko god smo opravdano kritični prema gušenju Hrvatskog proljeća i progonstvu mnogih njegovih protagonista, moramo objektivno priznati da je Hrvatska na put u pravcu samostalnosti krenula već 1974., a da je u 80-im godinama već stvorila većinu pretpostavki za realizaciju vlastite državne neovisnosti

Zajednički interes nam je bila i protestantska reformacija u koju je njega posebno uveo Mijo Mirković, autor velikih studija o najznačajnijem hrvatskom reformatoru Matiji Vlačiću Iliriku. Intelektualni vizionar Mirković, čije je pjesničko ime Mate Balota, je u mlađem kolegi Runjiću (nadimak Bambe) otkrio ne samo srodnu pjesničku dušu nego i nastavljača u proučavanju ekonomske povijesti na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bili su svojstven i jedini par pjesnika-ekonomista s izuzetnim zanimanjem za društvenu aktualizaciju ideja reformacije 16. stoljeća.

Kao dobar poznavalac dinamike povijesnih kretanja Runjić je već prije početka svog mandata bio svjestan da se kotač povijesti nezaustavljivo kreće u pravcu pluralizma i razbijanja monopola jedne partije. Na to su upućivala i međunarodna idejna kretanja koje je dobro poznavao. S druge strane je bio zabrinut što u promjene ulazimo bez dovoljno razvijene građanske prodemokratske kulture, te je strahovao da bi tu prazninu mogao popuniti nekritički nacionalizam.

U kontekstu naših razmišljanja o snazi ideja u determinaciji pravca kretanja povijesti Runjić mi je omogućio da upoznam jednog od njegovih najboljih i idejno najbližih prijatelja Celestina Sardelića. Predstavio mi ga je kao intelektualno najjačeg duhovnog pokretača reformskih strujanja unutar Saveza komunista. Obojica su iznenađivala svojim nadilaženjem partijskih dogmi i retorikom koja je bila potpuno oslobođena uobičajenih komunističkih klišeja.

U retrospektivi vidim kako su Runjić i Sardelić već nekoliko godina prije (anit)revolucionarne 1989. godine prepoznali nadolazeće promjene. Stoga me nije šokiralo što je Runjić kao predsjednik Sabora SRH više mjeseci prije pada Berlinskog zida (27. srpnja 1989.) primio istaknute političke neistomišljenike, tadašnje predstavnike hrvatske političke oporbe i njihov tekst ”Zahtjevi naroda” koji je potpisalo 100.000 građana.

Za njega je, kako mi je osobno rekao, taj glas naroda bio značajniji od svih partijskih razmišljanja i odluka koje su dolazile iz Kockice te iz Beograda, prema kojem je inače bio rezerviran jer je slutio da velikosrpska otrovna kombinacija komunizma i nacionalizma može donijeti samo zlo.

Dugujemo zahvalnost Ivici Račanu, Celestinu Sardeliću, Dragi Dimitroviću, Ivanu Latinu, Antunu Miloviću i nizu drugih, uz svakako spomenutog odvažnog posljednjeg predsjednika Sabora SRH Anđelka Runjića. Svima njima, kao i spomenutom Šuvaru, moramo čestitati što nisu poput tisuća svojih kopartijaca pretrčali, kako ja to znam reći, ”iz Kockice u Katedralu”. Oni jednostavno nisu mogli postati zagriženi antikomunisti jer zapravo nikada nisu bili zagriženi komunisti ni površni politički oportunisti

Zbog svoje političke mudrosti i opredjeljenja za demokratsku budućnost smatrao je sasvim logičnim da potpiše zakon kojim se uvodilo višestranačje. Inače uvijek smiren, retorički umjeren i čovjek odmjerenog temperamenta Runjić je prilikom javnog uručenja rješenja o raspisivanju prvih višestranačkih izbora pokazao svoju emocionalnu odanost demokraciji kada je s neprikrivenim ushićenjem oduševljeno uskliknuo kako je neobično sretan što je dočekao taj povijesni dan.

Nakon izbora Runjić je dostojanstveno predao vlast novoizabranoj saborskoj većini. A nova vlast je priznala njegove sposobnosti uputivši ga u Moskvu kao svog prvog ambasadora u tada vrlo turbulentnom iako već umirućem Sovjetskom Savezu.

Osobno držim da je Anđelko Runjić iz navedenih i inih supstancijalnih razloga zaslužio ime ulice u središtu Zagreba. A svi mi dugujemo zahvalnost hrabrim i mudrim komunističkim reformistima koji su prije tri desetljeća omogućili pripremu demokratskih promjena, a zatim i mirno prenošenje vlasti te tako spriječili da prije izvana nam nametnutog rata ne dođe do građanskog sukoba u prijelazu iz jednopartijskog u višestranački sustav upravljanja zemljom.

Još tekstova ovog autora:

  • Teologija u Osijeku: Od Katančića do Kraljika
  • 75 godina plus 352 crkve pod istim krovom
  • Da je Marija na nebo uznesena plod je vjerske mašte
  • Molitva za poplavljene u Srbiji
  • Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene
  • Globalni prorok istine i promicatelj društvene pravde
  • Dekalog: deset riječi zapovijedi – velika povelja slobode
  • Zašto se radujem Uskrsu?
  • Reagan je najavio rušenje carstva zla i SSSR.Tu je i Putinov
  • Odlazak dvojice velikih Osječana individualne superiornosti

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: Anđelko Runjić, antikomunisti, Celestin Sardelić, demonizacija, Europa, Franjo Tuđman, Hrvatska, istinoljubivost, Ivica Račan, kolumna, komunisti, komunizam, kontekst, nacionalizam, oportunisti, Peter Kuzmič, pluralizacija, povijest, protestanska reformacija, reformist, SKH, socializam, Većeslav Holjevac, Vjerske zajednice, Vrijeme i vječnost, Zagreb

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT